Svi propisi

FBiH · Ostali propisi

ZAKON o agencijama i unutrašnjim službama za zaštitu ljudi i imovine

Institucionalna objava iz 2008. godine; broj glasila provjerite u izvorniku

Izvorni tekstInstitucionalni izvor

Sažetak

Predmet propisa: : uvjeti za osnivanje agencija za zaštitu ljudi i imovine (u daljnjem tekstu: agencije), djelatnost agencija, uvjeti za sticanje certifikata, način poslovanja agencija, obavezno organiziranje službe zaštite i povezana pitanja.

Ključne tačke

Odabrane odredbe ovog izdanja.

Podaci o izdanju i izvoru

Izvorno institucionalno izdanje (2008); nije objedinjeno sa kasnijim izmjenama · Vlada Federacije BiH.

Tehničke provjere prijepisa su prošle. To ne potvrđuje potpunost izmjena, pravnu važnost niti podudarnost sa traženim izdanjem.

Informativni pregled dostupnog izdanja. Trenutno važenje i potpunost kasnijih izmjena nisu potvrđeni.

Sadržaj članova

67 / 67 odredbi

Tekst propisa

Član 1.

Ovim Zakonom uređuju se: uvjeti za osnivanje agencija za zaštitu ljudi i imovine (u daljnjem tekstu: agencije), djelatnost agencija, uvjeti za sticanje certifikata, način poslovanja agencija, obavezno organiziranje službe zaštite, unutrašnja služba zaštite, vođenje evidencija i druga pitanja od značaja za organiziranje i rad agencija i unutrašnjih službi za zaštitu ljudi i imovine na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Član 2.

Poslovi zaštite ljudi i imovine privrednih društava, ustanova i drugih pravnih lica (u daljnjem tekstu: pravna lica) obavljaju se osnivanjem agencija za te poslove ili organiziranjem unutrašnje službe zaštite u pravnom licu, u skladu sa ovim Zakonom.

Agencije ne mogu obavljati poslove zaštite ljudi i imovine za potrebe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i organa uprave koji obavljaju poslove iz svoje nadležnosti na osnovu ovlaštenja utvrđenih posebnim zakonima.

Agencije mogu obavljati poslove fizičke i tehničke zaštite objekata koje koriste organi uprave i drugi organi uprave na nivou Federacije, kantona, grada i općine, ukoliko to nije drugačije uređeno posebnim propisom, kao i zaštitu objekata koje koriste političke stranke.

Član 3.

Agencija ima svojstvo pravnog lica.

Član 4.

U djelatnost agencije spadaju poslovi koji se odnose na zaštitu ljudi i imovine i obavlja se kao fizička ili tehnička zaštita.

Fizička zaštita, prema ovom Zakonu, bliska je zaštita ljudi i imovine od uništenja, oštećenja, krađe i drugih oblika opasnog ili štetnog djelovanja na zdravlje i život ljudi, odnosno na imovinu.

Tehnička zaštita, prema ovom Zakonu, zaštita je ljudi i imovine tehničkim sredstvima i opremom namijenjenim za te potrebe osim sistema vatrodojave koja je regulirana Zakonom o zaštiti od požara i Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

Za zakonit rad agencije, odnosno za obavljanje poslova fizičke i tehničke zaštite odgovara odgovorno lice agencije.

Odgovorno lice upravlja, organizira, te obavlja i druge poslove radi zaštite objekata, prostora i ličnosti koje vrši agencija.

Član 5.

Poslovi zaštite ljudi i imovine ne podrazumijevaju ulično patroliranje.

Pod uličnim patroliranjem podrazumijeva se kretanje jednog ili više lica radi obavljanja poslova zaštite ljudi ili imovine u naselju, u prometnim objektima, na moru, rijekama ili jezerima, te u industrijskim i prometnim centrima i u turističkim mjestima.

Član 6.

Agencija ne može imati policijska ovlaštenja niti ovlaštenja pravosudnih organa (sudova, tužilaštava i dr.), niti može obavljati poslove za domaće ili strane državne odbrambene, sigurnosne ili kontraobavještajne službe, kao ni poslove koji spadaju u nadležnost organa unutrašnjih poslova.

Agencije se ne mogu organizirati niti udruživati radi obavljanja nasilnih i drugih radnji protiv bilo kojih javnih tijela u Bosni i Hercegovini ili obavljati radnje kojima se ugrožava teritorijalni integritet ili nezavisnost Bosne i Hercegovine ili druge države.

Član 7.

U obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, agencije ne mogu primjenjivati operativne metode i sredstva koja, na osnovu posebnih propisa, primjenjuju organi uprave koji obavljaju poslove iz svoje nadležnosti na osnovu ovlaštenja utvrđenih posebnim zakonima.

Član 8.

Za obavljanje poslova zaštite iz člana 4. ovog Zakona osnivaju se agencije.

Agenciju iz stava 1. ovog člana mogu osnovati samo pravna i fizička lica (u daljnjem tekstu: osnivač) koja ispunjavaju uvjete predviđene ovim Zakonom.

Agencije ne mogu osnivati političke stranke.

Član 9.

U postupku osnivanja agencije za obavljanje poslova zaštite iz člana 4. ovog Zakona, osnivač je dužan pribaviti odobrenje za rad od nadležnog kantonalnog organa unutrašnjih poslova, a nakon toga nadležnom sudu podnijeti zahtjev za upis agencije u sudski registar.

Upis agencije u sudski registar obavlja se kod nadležnog suda prema sjedištu agencije, u skladu sa propisima o upisu privrednih društava u sudski registar, s tim što se u sudski registar može upisati samo agencija sa odobrenjem za rad iz stava 1. ovog člana, koje se prilaže u prilogu zahtjeva za upis u sudski registar.

Agencija koja obavlja poslove zaštite izvan mjesta sjedišta agencije može osnovati podružnicu.

Podružnica iz stava 3. ovog člana dužna je pribaviti odobrenje za rad od kantonalnog organa unutrašnjih poslova prema mjestu sjedišta podružnice upisane u sudski registar.

Član 10.

Agencija koja obavlja poslove zaštite izvan mjesta sjedišta agencije obavezna je osnovati podružnicu ukoliko ima:

Član 11.

Ukoliko je osnivač agencije pravno lice, odobrenje za rad može biti izdato pod sljedećim uvjetima:

Federalni ministar unutrašnjih poslova propisuje tehnička sredstva i opremu za obavljanje poslova fizičke i tehničke zaštite iz stava 1. ovog člana.

Član 12.

Ukoliko je osnivač agencije fizičko lice, osim uvjeta utvrđenih u članu 11. ovog Zakona, dužno je ispunjavati i sljedeće uvjete:

Član 13.

Osnivač podnosi zahtjev za dobijanje odobrenja za rad agencije kantonalnom organu unutrašnjih poslova prema sjedištu agencije.

Zahtjev se podnosi na obrascu koji propisuje federalni ministar unutrašnjih poslova.

Uz zahtjev se prilažu dokazi o ispunjavanju uvjeta iz čl. 11. i 12. ovog Zakona.

Član 14.

Odobrenje za rad izdaje se u vidu rješenja.

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Rješenje doneseno po žalbi iz stava 2. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor kod kantonalnog suda prema sjedištu prvostepenog organa.

Član 15.

Agencija može početi rad kada dobije rješenje o upisu u sudski registar.

Odobrenje za rad agencije prestaje važiti ako agencija u roku od šest mjeseci od dana dobijanja odobrenja ne počne raditi.

Član 16.

Poslove zaštite iz nadležnosti agencije mogu obavljati samo lica koja ispunjavaju sljedeće uvjete:

Uvjeti iz stava 1. ovog člana odnose se i na odgovorno lice agencije, kao i na lica koja obavljaju poslove fizičke i tehničke zaštite.

Federalni ministar unutrašnjih poslova, u saradnji sa federalnim ministrom zdravstva, propisuje kriterije za provjeru zdravstvene sposobnosti iz tačke 3) stav 1. ovog člana.

Kantonalni organ unutrašnjih poslova pribavlja dokaz o činjenicama iz tačke

Član 17.

Certifikat za obavljanje poslova zaštite iz člana 4. ovog Zakona može steći lice koje pohađa odgovarajuću obuku za obavljanje tih poslova i položi ispit iz te obuke.

Obuka iz stava 1. ovog člana izvodi se prema programu koji utvrdi federalni ministar unutrašnjih poslova, u saradnji sa dekanom Fakulteta kriminalističkih nauka.

Organiziranje i izvođenje obuke obavlja Federalno ministarstvo i Fakultet kriminalističkih nauka, u saradnji sa kantonalnim organima unutrašnjih poslova.

Obuke iz stava 1. ovog člana oslobođena su lica koja su najmanje tri godine vršila dužnost policijskog službenika, sudskog ili zatvorskog policajca ili vojnog policajca, o čemu federalni ministar unutrašnjih poslova donosi posebno rješenje, s tim da su dužna pristupiti polaganju ispita iz stava 6. ovog člana.

Rješenje iz stava 4. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor kod kantonalnog suda prema sjedištu prvostepenog organa.

Kandidati koji završe obuku pristupaju polaganju ispita pred komisijom koju imenuje federalni ministar unutrašnjih poslova.

Licu koje položi ispit Federalno ministarstvo izdaje certifikat (uvjerenje).

Član 18.

Obuku za sticanje certifikata mogu pohađati lica koja ispunjavaju sljedeće uvjete:

Pohađanje obuke za sticanje certifikata odvija se podnošenjem zahtjeva za pohađanje obuke kantonalnom organu unutrašnjih poslova prema mjestu prebivališta zainteresiranog lica.

Uz zahtjev se prilažu dokazi o ispunjavanju uvjeta iz stava 1. ovog člana.

O zahtjevu iz stava 2. ovog člana kantonalni organ unutrašnjih poslova odlučuje donošenjem rješenja.

Protiv rješenja iz stava 4. ovog člana može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Kantonalni organ unutrašnjih poslova dužan je dostaviti primjerak rješenja iz stava 4. ovog člana Federalnom ministarstvu radi organiziranja obuke.

Član 19.

Certifikat se izdaje za obavljanje poslova fizičke zaštite, tehničke zaštite i za obavljanje poslova odgovornog lica.

Federalno ministarstvo propisuje oblik i sadržaj certifikata iz stava 1. ovog člana.

Član 20.

Agencija može obavljati poslove zaštite samo na osnovu ugovora sklopljenog u pisanoj formi sa pravnim ili fizičkim licem.

U ugovoru se precizno utvrđuju prava i obaveze ugovornih strana.

Agencija je obavezna obavijestiti nadležni organ unutrašnjih poslova o sklopljenim ili raskinutim ugovorima iz stava 1. ovog člana u roku od sedam dana od dana njihovog sklapanja odnosno raskidanja.

Član 21.

Zabranjeno je obavljanje poslova zaštite na osnovu ugovora o djelu.

Član 22.

Lica angažirana za obavljanje poslova zaštite iz člana 4. ovog Zakona u radnom su odnosu u agenciji.

Član 23.

Poslove fizičke zaštite obavljaju čuvari tako što neposredno preduzimaju ovim Zakonom dopuštene mjere i radnje radi sprečavanja i otkrivanja štetnih pojava i protupravnih radnji koje mogu nanijeti štete imovini predviđene u stavu 2. člana 4. ovog Zakona, odnosno koje mogu ugroziti život ili tijelo lica koje se štiti ili kada je došlo do većeg narušavanja javnog reda i mira.

Član 24.

Agencija koja obavlja poslove fizičke zaštite može posjedovati vatreno oružje kratke cijevi za najviše jednu polovinu svog osoblja, a koje će čuvari nositi za samoodbranu.

Agencija koja obavlja poslove prijevoza novca i drugih dragocjenosti ima pravo na svako blindirano/oklopno vozilo za koje posjeduje odgovarajuće odobrenje Federalnog ministarstva nabaviti najviše jedno oružje dugačke cijevi, poluautomatskog načina okidanja (sačmarica, pumparica), do pet metaka u okviru, čija cijev nije kraća od 50 cm.

Kantonalni organ unutrašnjih poslova izdaje odobrenje, u skladu sa stavom 1. ovog člana, na osnovu saglasnosti Federalnog ministarstva, kao i za oružje dugačke cijevi ukoliko je to predviđeno kantonalnim propisima.

U smislu ovog Zakona, vatrenim oružjem kratke cijevi smatra se vatreno oružje koje ima cijev čija dužina ne prelazi 20 cm, a cijela dužina oružja ne prelazi 30 cm, koje se automatski puni svaki put kada se ispali metak i koje može ispaliti samo jedan metak jednim pritiskom obarača.

Kalibar vatrenog oružja može biti najviše do 9 mm. Oružje neće imati prigušivač.

Agencija će nabavljati vatreno oružje u skladu sa važećim zakonima kojima se uređuje način nabavljanja oružja i streljiva.

Član 25.

Agencije su dužne organizirati periodičnu provjeru sposobnosti rukovanja oružjem i provjeru zdravstvene i psihofizičke sposobnosti svojih zaposlenika.

Federalni ministar unutrašnjih poslova propisat će način organiziranja periodične provjere sposobnosti rukovanja oružjem i provjere zdravstvene i psihofizičke sposobnosti zaposlenika agencije.

Federalni ministar unutrašnjih poslova donijet će propis o načinu korištenja vatrenog oružja iz člana 24. ovog Zakona, kao i načinu korištenja fizičke sile iz člana 28. ovog Zakona.

Član 26.

Poslove fizičke zaštite novčanih trezora, praćenje, osiguranje prijevoza novca i prijevoza novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, poslove zaštite pravnih lica u čijoj strukturi kapitala Federacija ima vlasnički udio, kao i pravnih lica koja proizvode, koriste i skladište radioaktivne tvari, eksploziv, nuklearno gorivo i otpatke te za ljude i čovjekov okoliš druge opasne i štetne materije, mogu obavljati samo agencije ili unutrašnje službe zaštite iz člana 38. ovog Zakona, koje uz odobrenje za rad dobiju posebno odobrenje Federalnog ministarstva.

Član 27.

Čuvari koji obavljaju poslove fizičke zaštite objekata, prostora i imovine ovlašteni su za preduzimanje sljedećih radnji:

U obavljanju poslova iz stava 1. ovog člana čuvar može upotrijebiti najmanju potrebnu silu i o upotrijebljenoj sili odmah upoznati odgovono lice agencije.

Čuvar koji zadrži lice iz tač. 3) i 5) stav 1. ovog člana dužan je odmah o tome obavijestiti policiju i upoznati je sa razlozima zadržavanja te postupati prema uputama dobijenim od policije do njenog dolaska.

Član 28.

Čuvar može u obavljanju poslova fizičke zaštite upotrijebiti fizičku silu i druga zakonom dozvoljena sredstva samo ako na drugi način ne može odbiti protupravni i neposredni napad kojim se ugrožava njegov život ili život lica koje osigurava, odnosno štiti ili je napad usmjeren ka uništenju, oštećenju ili otuđenju imovine koju osigurava, odnosno štiti.

Upotreba fizičke sile podrazumijeva izvođenje zahvata koji se koriste u vještini odbrane radi savladavanja otpora lica koje fizički napada čuvara, odnosno lice ili imovinu koje čuvar osigurava, odnosno štiti.

Čuvar ne može prilikom obavljanja poslova fizičke zaštite koristiti dodatna sredstva za sprečavanje napada ili vlastite odbrane niti upotrijebiti silu veću od potrebne za odbijanje protupravnog napada.

Član 29.

Čuvar u obavljanju poslova fizičke zaštite može upotrijebiti vatreno oružje samo kada je to nužno radi zaštite života lica koje čuva ili svoga života i ako se neposredni protupravni napad prema štićenom licu ili prema njemu nije mogao odbiti upotrebom fizičke sile, odnosno ako se na drugi način nije mogao odbiti neposredni napad na imovinu koju štiti.

Pri upotrebi vatrenog oružja čuvar je dužan upozoriti lice protiv kojeg namjerava upotrijebiti vatreno oružje.

Zabranjeno je ispaljivanje hitaca upozorenja.

Kada čuvar upotrijebi fizičku silu ili vatreno oružje pri obavljanju poslova fizičke zaštite, dužan je odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, sačiniti pisani izvještaj i podnijeti ga odgovornom licu agencije.

Agencija dostavlja izvještaj o upotrebi fizičke sile ili vatrenog oružja nadležnom tužilaštvu i kantonalnom organu unutrašnjih poslova.

Član 30.

Poslovi tehničke zaštite iz stava 3. član 4. ovog Zakona obavljaju se upotrebom tehničkih sredstava za sprečavanje protupravnih radnji usmjerenih prema licima ili imovini koji se osiguravaju, odnosno štite, a odnose se na sljedeće:

Tehnička zaštita iz stava 1. ovog člana organizira se i provodi na području štićenog prostora, odnosno štićenih zgrada i drugih objekata, kao i u pratnji i osiguranju tokom prijevoza štićenih lica, novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti.

Član 31.

Poslove projektiranja tehničke zaštite može obavljati samo ovlašteno lice registrirano za obavljanje te djelatnosti kod nadležnog suda.

Federalni ministar unutrašnjih poslova donijet će propis kojim će odrediti: vrste tehničkih naprava, sredstava, opreme i zaštitnodojavnih sredstava koja se mogu koristiti za obavljanje poslova tehničke zaštite iz člana 30. Zakona, način i postupak njihove ugradnje, ispravnosti održavanja i projektiranja, kao i uvjete u pogledu stručne spreme lica zaduženih za obavljanje poslova tehničke zaštite i projektiranja.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) na prijedlog federalnog ministra unutrašnjih poslova donijet će propis kojim će odrediti mjere zaštite finansijskih institucija.

Član 32.

Lica koja obavljaju poslove fizičke ili tehničke zaštite dužna su tokom obavljanja tih poslova nositi službenu iskaznicu koju osigurava agencija.

Službenu iskaznicu, na zahtjev agencije, izdaje kantonalni organ unutrašnjih poslova prema sjedištu agencije odnosno podružnice.

Federalni ministar unutrašnjih poslova propisuje oblik i sadržaj službene iskaznice.

Član 33.

Lice kojem je prestao radni odnos u agenciji dužno je vratiti službenu iskaznicu agenciji.

Agencija je dužna dostaviti vraćenu službenu iskaznicu kantonalnom organu unutrašnjih poslova koji ju je izdao radi uništenja.

Član 34.

Lica koja obavljaju poslove zaštite iz člana 4. ovog Zakona dužna su prilikom obavljanja tih poslova nositi radnu uniformu, koja po boji, kroju i oznakama ne smije biti jednaka uniformi policije, uniformi Oružanih snaga Bosne i Hercegovine ili uniformi službenika drugih organa vlasti.

Radna uniforma mora biti na vidnom mjestu označena znakom agencije i na njoj istaknuta službena iskaznica lica koje je nosi.

Izuzetno, čuvari zaduženi za zaštitu fizičkih lica prilikom obavljanja tih poslova nose civilno odijelo.

Radna uniforma može se nositi samo prilikom obavljanja poslova fizičke i tehničke zaštite na osnovu izdatog radnog naloga.

Član 35.

Agencija je dužna nadoknaditi štetu koju njen zaposlenik prouzrokuje pri obavljanju ili u vezi sa obavljanjem poslova fizičke ili tehničke zaštite ugovornoj stranci ili trećim licima.

Agencija ima pravo na naknadu isplaćene štete od zaposlenika koji je štetu prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Član 36.

Agencija je dužna sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu počinjenu ugovornim strankama ili trećim licima u obavljanju poslova fizičke ili tehničke zaštite.

Član 37.

Pravna lica u čijoj strukturi kapitala Federacija ima vlasnički udio, odnosno kanton i općina pravna lica koja se bave proizvodnjom, preradom, distribucijom i skladištenjem nafte, naftnih derivata i gasa, koja se bave eksploatacijom izvorišta pitke i mineralne vode, proizvodnjom i distribucijom električne energije, koja proizvode, koriste i skladište radioaktivne, eksplozivne i druge opasne i štetne materije, odnosno koja se bave čuvanjem arhiva i drugih stvari od izuzetnog značaja za nauku i kulturu, kao i novčarske institucije, dužna su organizirati službu zaštite u skladu sa ovim Zakonom.

Služba zaštite iz stava 1. ovog člana može se organizirati kao vlastita unutrašnja služba ili sklapanjem ugovora sa odgovarajućom agencijom.

Subjekti iz stava 1. ovog člana obavezni su sačiniti procjenu ugroženosti i elaborat o zaštiti za koje saglasnost daje kantonalni organ unutrašnjih poslova prema sjedištu pravnog lica, odnosno podružnice, osim poslova zaštite iz člana 26. ovog Zakona za koje saglasnost daje Federalno ministarstvo.

Vlada Federacije, odnosno kantonalna vlada i općinski načelnici odredit će pravna lica u čijoj strukturi kapitala Federacija odnosno kanton i općina imaju vlasnički udio, koja su obavezna uspostaviti unutrašnju službu zaštite.

Član 38.

Pravna lica mogu organizirati vlastitu unutrašnju službu za obavljanje poslova zaštite svoje imovine, objekata i prostora (u daljnjem tekstu: služba zaštite).

Poslovi zaštite iz stava 1. ovog člana obavljaju se unutar prostora i objekata u kojima se vrši djelatnost.

Član 39.

Nadležni organ pravnog lica donosi poseban akt kojim se organizira služba zaštite.

Aktom iz stava 1. ovog člana utvrđuju se konkretni poslovi fizičke ili tehničke zaštite, određuje službeni prostor, objekti i imovina u kojima će služba obavljati svoje poslove, kao i unutrašnja organizacija te službe sa ukupnim brojem čuvara i odgovornim licem službe.

Kantonalni organ unutrašnjih poslova daje saglasnost za akt iz stava 1. ovog člana o organiziranju službe zaštite.

Član 40.

Da bi pravno lice organiziralo službu zaštite, uz saglasnost iz člana 39. stav 3. ovog Zakona, potrebno je da od kantonalnog organa unutrašnjih poslova dobije odobrenje za rad.

Saglasnost za akt o organiziranju službe zaštite i odobrenje za rad izdaje se u obliku rješenja.

Član 41.

Pravno lice podnosi zahtjev za dobijanje saglasnosti za akt o organiziranju službe zaštite i odobrenje za rad kantonalnom organu unutrašnjih poslova prema sjedištu pravnog lica koje je organiziralo službu zaštite, odnosno prema sjedištu podružnice pravnog lica koje je organiziralo službu zaštite.

Zahtjev se podnosi na obrascu koji propisuje federalni ministar unutrašnjih poslova.

Član 42.

Uz zahtjev iz člana 41. stav 1. ovog Zakona prilaže se osnivački akt službe zaštite i odgovarajući dokazi za utvrđivanje činjenica koje se odnose na sljedeće:

Član 43.

Primjerak rješenja iz člana 40. stav 2. ovog Zakona dostavlja se Federalnom ministarstvu u roku od osam dana od dana donošenja rješenja.

Član 44.

Protiv rješenja iz člana 40. stav 2. ovog Zakona može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Rješenje doneseno po žalbi iz stava 1. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor kod kantonalnog suda prema sjedištu prvostepenog organa.

Član 45.

Odredbe člana 10., člana 15. stav 2., čl. 16., 20., 24. i 25. ovog Zakona na odgovarajući način primjenjuju se i na službe zaštite.

Član 46.

Poslove unutrašnje službe zaštite obavljaju čuvari koji u obavljanju poslova imaju prava i dužnosti utvrđene u čl. od 27. do 29. ovog Zakona.

Na čuvare službi zaštite primjenjuju se odredbe čl. 16., 32., 33. i 34. ovog Zakona.

Član 47.

Ako čuvar u obavljanju poslova službe zaštite prouzrokuje štetu trećim licima, nastala šteta nadoknađuje se na način propisan u članu 35. ovog Zakona.

Član 48.

Federalno ministarstvo vodi sljedeće evidencije:

Kantonalni organi unutrašnjih poslova vode sljedeće evidencije:

Agencija, odnosno pravna lica koja imaju vlastitu službu zaštite vode sljedeće evidencije:

Član 49.

Federalni ministar unutarnjih poslova propisuje sadržaj, obrasce knjiga i način vođenja evidencija iz člana 48. ovog Zakona.

Član 50.

Agencije se mogu udruživati u komoru kao svoje strukovno udruženje.

Članovi komore mogu biti i službe zaštite.

Komora ima svojstvo pravnog lica.

Član 51.

Komora ima svoj statut.

Statutom se uređuje organizacija, organi komore i njihove nadležnosti, način izbora organa i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad komore.

Član 52.

Komora se brine o poboljšanju rada svojih članova, utvrđuje pravila njihovog poslovnog ponašanja i može predlagati nadležnim organima vlasti rješenja za pitanja iz djelokruga rada agencija, odnosno službe zaštite.

Član 53.

Komora donosi kodeks profesionalne etike i mjere za njegovo provođenje.

Kodeks sadrži skup principa kojih su se dužna pridržavati lica koja obavljaju poslove fizičke i tehničke zaštite u obavljanju tih poslova.

Kodeks iz stava 1. ovog člana objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH" i u službenim glasilima kantona.

Član 54.

Nadzor nad provođenjem ovog Zakona vrši Federalno ministarstvo i kantonalni organi unutrašnjih poslova, u skladu sa ovim Zakonom.

Član 55.

Kantonalni organi unutrašnjih poslova rješenjem će oduzeti odobrenje za rad agencije i pravnim licima u sljedećim slučajevima:

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Član 56.

Kantonalni organ unutrašnjih poslova dužan je dostaviti pravomoćno rješenje o oduzimanju odobrenja za rad iz člana 55. ovog Zakona nadležnom sudu radi brisanja agencije iz sudskog registra, komori i pravnom licu.

Član 57.

Federalno ministarstvo rješenjem će oduzeti posebno odobrenje agenciji, odnosno pravnom licu koje je organiziralo službu zaštite ukoliko prestane obavljati poslove utvrđene u članu 26. ovog Zakona.

Rješenje iz stava 1. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor kod kantonalnog suda prema sjedištu prvostepenog organa.

Član 58.

Federalno ministarstvo rješenjem će oduzeti licu certifikat za obavljanje poslova fizičke ili tehničke zaštite ili certifikat odgovornom licu u sljedećim slučajevima:

Rješenje o oduzimanju certifikata iz stava 1. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor kod kantonalnog suda prema sjedištu prvostepenog organa.

Član 59.

Inspekcijski nadzor, prema ovom Zakonu, vrši Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova.

Federalno ministarstvo vrši inspekcijski nadzor nad poslovima zaštite iz člana 26. ovog Zakona i za pravna lica iz člana 37. ovog Zakona u čijoj strukturi kapitala Federacija ima vlasnički udio.

Kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova vrše inspekcijski nadzor prema sjedištu agencije, odnosno podružnice upisane u sudski registar i prema sjedištu pravnih lica koja su organizirala službu zaštite.

U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor provjerava je li agencija osnovana i posluje li u skladu sa odredbama ovog Zakona, a naročito: ima li odobrenje za rad i obavlja li samo one poslove zaštite koji su uređeni ovim Zakonom, ima li rješenje o upisu agencije u sudski registar, je li sklopljen ugovor o radu u pisanom obliku i je li kantonalni ili federalni organ unutrašnjih poslova obaviješten o sklopljenom ugovoru u skladu sa ovim Zakonom odnosno o raskinutom ugovoru, ima li elaborat o sigurnosti i procjenu ugroženosti, imaju li sva lica angažirana na obavljanju poslova fizičke i tehničke zaštite certifikat i službenu iskaznicu, provjerava obavlja li se poslovanje primjenom propisanih zaštitnih i sigurnosnih mjera, pregleda evidenciju iz člana 48. stav 3. Zakona te način čuvanja i nošenja vatrenog oružja, dokaze o osposobljenosti za rukovanje oružjem i o periodičnoj provjeri vezanoj uz rukovanje oružjem i dokaze o periodičnoj provjeri zdravstvene i psihofizičke sposobnosti, kao i odobrenje za nošenje oružja, te druga pitanja od značaja za poslovanje agencije predviđena zakonom.

Član 60.

U obavljanju poslova inspekcijskog nadzora inspektor može privremeno, do roka određenog za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, rješenjem zabraniti agenciji, odnosno pravnom licu koje je organiziralo unutrašnju službu zaštite obavljanje poslova fizičke ili tehničke zaštite ako utvrdi:

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Federalno ministarstvo dužno je donijeti rješenje po žalbi iz stava 2. ovog člana u roku od 10 dana od dana prijema žalbe.

Član 61.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj agencija ili pravno lice koje ima organiziranu unutrašnju službu zaštite:

Novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 2.000,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice agencije.

Član 62.

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM kaznit će se za prekršaj agencija i pravno lice koje ima organiziranu unutrašnju službu zaštite:

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice agencije, odnosno unutrašnje službe zaštite.

Član 63.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice iz člana 37. ovog Zakona ako ne organizira službu zaštite ili ne sklopi ugovor o obavljanju poslova zaštite sa odgovarajućom agencijom.

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 3.000,00 KM kaznit će se pravna lica koja angažiraju lica za obavljanje poslova zaštite bez posjedovanja odobrenja za rad.

Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM do 3.000,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 64.

Zahtjevi za davanje odobrenja za rad ili saglasnosti agencijama ili pravnim licima koji organiziraju službu zaštite podneseni do stupanja na snagu ovog Zakona završit će se u skladu sa propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 65.

Vlada Federacije i Federalno ministarstvo dužni su u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti propise za čije su donošenje ovlašteni ovim Zakonom.

Do donošenja propisa iz stava 1. ovog člana primjenjivat će se propisi koji su se primjenjivali do dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 66.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o agencijama za zaštitu ljudi i imovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 50/02).

Član 67.

Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

PARLAMENTA FEDERACIJE BiH

Stjepan Krešić

PARLAMENTA FEDERACIJE BiH

Safet Softić

Često postavljana pitanja

ZAKON o agencijama i unutrašnjim službama za zaštitu ljudi i imovine

Odgovori se oslanjaju na tekst ovog izdanja, ne na procjenu njegovog trenutnog važenja.

Šta ovaj tekst uređuje?

Odredba navodi: „Ovim Zakonom uređuju se: uvjeti za osnivanje agencija za zaštitu ljudi i imovine (u daljnjem tekstu: agencije), djelatnost agencija, uvjeti za sticanje certifikata, način poslovanja agencija, obavezno organiziranje službe zaštite, unutrašnja služba zaštite, vođenje evidencija i druga pitanja od značaja za organiziranje i rad agencija i unutrašnjih službi za zaštitu ljudi i imovine na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).”

Član 1 · Pročitajte cijelu odredbu →
Koja prava ili zabrane navodi tekst?

Odredba navodi: „Zabranjeno je obavljanje poslova zaštite na osnovu ugovora o djelu.”

Član 21 · Pročitajte cijelu odredbu →
Kako tekst uređuje zahtjev ili pravni postupak?

Odredba navodi: „Zahtjev se podnosi na obrascu koji propisuje federalni ministar unutrašnjih poslova.”

Član 13 · Pročitajte cijelu odredbu →
Koji rok ili trajanje određuje ova odredba?

Odredba navodi: „Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.”

Član 14 · Pročitajte cijelu odredbu →
Zakažite konsultaciju