Zakon o industrijskom dizajnu

Godina XIV Utorak, 29. juna/lipnja 2010. godine

Broj/Broj 53 Godina XIV Utorak, 29. juna 2010. godine

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA

BOSNE I HERCEGOVINE

Na osnovu člana IV.4.

a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 75. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 7. aprila 2010. godine, i na 46. sjednici Doma naroda, održanoj 28. maja 2010. godine, usvojila je

ZAKON

O INDUSTRIJSKOM DIZAJNU

DIO PRVI - OPĆE ODREDBE

Član 1.

(Predmet Zakona)

(1) Ovim zakonom ureĎuju se: uslovi za zaštitu dizajna, način sticanja, održavanje, sadržaj, evidencija prometa, prestanak i zaštita industrijskog dizajna u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH).

(2) Ovaj zakon primjenjuje se i na industrijski dizajn koji je meĎunarodno registriran za teritoriju BiH na osnovu Haškog sporazuma o meĎunarodnoj registraciji industrijskog dizajna (Ženevski akt 1999), usvojenog u Ženevi 2.7.1999. (u daljnjem tekstu: Haški sporazum), u svim pitanjima koja nisu izričito ureĎena Haškim sporazumom.

Član 2.

(Značenje izraza)

U smislu ovog zakona, navedeni izrazi imaju sljedeća značenja:

a) "industrijski dizajn" je isključivo pravo na vanjski izgled proizvoda,

b) "vanjski izgled proizvoda" je ukupan vizuelni utisak koji proizvod ostavlja na informiranog potrošača ili korisnika,

c) "dizajn" je trodimenzionalni ili dvodimenzionalni vanjski izgled cijelog proizvoda, ili njegovog dijela, koji je odreĎen njegovim vizuelnim karakteristikama, posebno linijama, konturama, bojama, oblikom, teksturom i/ili materijalima od kojih je proizvod sačinjen, ili kojima je ukrašen, kao i njihovom kombinacijom,

d) "informirani potrošač ili korisnik" znači fizičko lice koje se redovno susreće s proizvodom,

e) "proizvod" znači bilo koji industrijski ili zanatski proizvod, uključujući, izmeĎu ostalog, i dijelove koji su namijenjeni za spajanje u složeni proizvod, pakiranje proizvoda, grafičke simbole i tipografske znake, isključujući kompjuterske programe,

f) "industrijski ili zanatski proizvod" znači bilo koji predmet koji se industrijskim ili zanatskim putem može proizvesti u većem broju identičnih primjeraka,

g) "složeni proizvod" je proizvod koji je sastavljen od više dijelova koji mogu biti zamijenjeni i koji omogućavaju sastavljanje i rastavljanje proizvoda.

DIO DRUGI - USLOVI ZA ZAŠTITU

Član 3.

(Uslovi za zaštitu dizajna)

Dizajn se štiti na osnovu ovog zakona ako je nov i ako ima individualan karakter.

Član 4.

(Novost dizajna)

(1) Smatrat će se da je dizajn nov ako identičan dizajn nije postao dostupan javnosti bilo gdje u svijetu, prije dana podnošenja prijave za priznanje industrijskog dizajna za taj dizajn, ili ako ne postoji ranije podnesena prijava za priznanje identičnog industrijskog dizajna.

(2) U slučaju da je zatraženo pravo prvenstva, smatrat će se da je dizajn nov ako nije postao dostupan javnosti prije dana priznatog prava prvenstva.

(3) Dizajni se smatraju identičnim ako se razlikuju samo u nebitnim detaljima.

(4) Razlika u nebitnim detaljima postoji ako informirani korisnik, na prvi pogled, ne razlikuje dizajne.

Član 5.

(Individualni karakter dizajna)

(1) Smatrat će se da dizajn ima individualan karakter ako se ukupan vizuelni utisak koji ostavlja na informiranog korisnika razlikuje od ukupnog vizuelnog utiska koji na tog korisnika ostavlja bilo koji drugi dizajn, a koji je postao dostupan javnosti prije dana podnošenja uredne prijave za priznanje industrijskog dizajna, ili dana priznatog prava prvenstva suprotstavljenog industrijskog dizajna.

(2) Prilikom utvrĎivanja individualnog karaktera dizajna moraju se uzeti u obzir stepen slobode i objektivno ograničenje autora prilikom stvaranja dizajna konkretnog proizvoda, prouzrokovano tehnološkim i funkcionalnim karakteristikama tog proizvoda.

Član 6.

(Dizajn proizvoda koji čini sastavni dio složenog proizvoda)

(1) Dizajn primijenjen na proizvodu, ili sadržan u proizvodu koji čini sastavni dio složenog proizvoda, smatrat će se da je nov i da ima individualan karakter ako:

a) sastavni dio koji je ugraĎen u složeni proizvod ostaje vidljiv tokom redovne upotrebe složenog proizvoda i

b) vidljive karakteristike sastavnog dijela ispunjavaju uslove novosti i individualnog karaktera.

(2) Pod redovnom upotrebom iz stava (1) tačka a) ovog člana podrazumijeva se upotreba krajnjeg korisnika, isključujući održavanje, servisiranje ili popravke proizvoda.

Član 7.

(Dostupnost javnosti)

(1) Smatrat će se da je dizajn postao dostupan javnosti, u smislu čl. 4. i 5. ovog zakona, ako je objavljen, izlagan, korišten u prometu robe i usluga, ili na drugi način otkriven prije dana podnošenja prijave za priznanje industrijskog dizajna, ili datuma prvenstva, ako je traženo, osim u slučaju kada u standardnim tokovima poslovanja nije postojala razumna mogućnost da poslovni krugovi specijalizirani za datu oblast saznaju za otkrivanje dizajna.

(2) Neće se smatrati da je dizajn postao dostupan javnosti, u smislu stava (1) ovog člana, samo zbog razloga što je otkriven trećem licu pod izričitim ili implicitnim uslovima čuvanja tajnosti dizajna.

(3) Neće se smatrati da je dizajn postao dostupan javnosti, u svrhu primjene čl. 4. i 5. ovog zakona, ako je dizajn otkrio autor, njegov pravni sljednik ili treće lice koje je informaciju dobilo od autora ili njegovog pravnog sljednika, ili na osnovu radnje koju je autor ili njegov pravni sljednik preduzeo, pod uslovom da je, od trenutka kada je otkrivanje dizajna izvršeno, proteklo manje od 12 mjeseci do dana podnošenja prijave za priznanje industrijskog dizajna, ili ako je zatraženo pravo prvenstva, od datuma prvenstva.

(4) Stav (3) ovog člana primjenjivat će se i ako je dizajn postao dostupan javnosti kao posljedica zloupotrebe u vezi s autorom ili njegovim pravnim sljednikom.

Član 8.

(Nacionalni tretman)

(1) Pravo na industrijski dizajn pripada autoru dizajna ili njegovom pravnom sljedniku pod uslovima propisanim ovim zakonom.

(2) Strana fizička i pravna lica u pogledu zaštite industrijskog dizajna u BiH uživaju ista prava kao i domaća fizička i pravna lica ako to proizlazi iz meĎunarodnih ugovora ili konvencija kojima je pristupila ili ih je ratificirala BiH (u daljnjem tekstu: meĎunarodni ugovori i konvencije), ili iz principa reciprociteta.

(3) Postojanje reciprociteta pretpostavlja se dok se ne dokaže suprotno.

Član 9.

(Isključenje zaštite zbog tehničke funkcije)

(1) Industrijskim dizajnom ne može se zaštititi dizajn koji je isključivo uslovljen tehničkom funkcijom proizvoda.

(2) Industrijskim dizajnom ne može se zaštititi dizajn koji neophodno mora biti reproduciran u svom tačnom obliku i dimenzijama, kako bi se omogućilo da bude mehanički povezan sa ili postavljen u proizvod, oko proizvoda ili uz drugi proizvod, tako da svaki proizvod može obavljati svoju funkciju.

(3) Pod uslovima propisanim u čl. 4. i 5. ovog zakona, nezavisno od stava (2) ovog člana, može se zaštititi dizajn koji omogućava višestruko sastavljanje ili povezivanje meĎusobno zamjenjivih proizvoda u modularnom sistemu.

Član 10.

(Apsolutni razlozi za odbijanje prijave za priznanje industrijskog dizajna)

Neće se odobriti zaštita za dizajn:

a) koji nije dizajn u smislu člana 2. tačka c) ovog zakona,

b) čije je objavljivanje ili upotreba suprotna javnom poretku ili prihvaćenim moralnim principima,

c) koji sadrži državni ili drugi javni grb, zastavu ili amblem, naziv ili skraćenicu naziva neke zemlje ili meĎunarodne organizacije, kao i njihovo podražavanje, osim po odobrenju nadležnog organa te zemlje ili organizacije,

d) koji sadrži naziv ili skraćenicu, grb, amblem, zastavu ili drugi službeni znak BiH ili njenih entiteta, kantona, Distrikta ili ih podražava, osim uz odobrenje nadležnog organa.

Član 11.

(Relativni razlozi za odbijanje prijave za priznanje industrijskog dizajna)

(1) Na osnovu podnesenog prigovora, neće se odobriti zaštita za dizajn koji:

a) nije nov u smislu člana 4. ovog zakona,

b) nema individualan karakter u smislu člana 5. ovog zakona,

c) je isključivo uslovljen tehničkom funkcijom proizvoda u smislu člana 9. ovog zakona,

d) povreĎuje starije autorsko pravo ili neko pravo industrijskog vlasništva drugog lica,

e) predstavlja, odnosno sadrži lik nekog lica, osim uz izričitu saglasnost tog lica,

f) može povrijediti nacionalna ili vjerska osjećanja.

(2) Dizajn koji predstavlja, odnosno sadrži lik umrlog lica može se zaštititi samo uz pristanak bračnog druga i djece umrlog, a ako njih nema, uz pristanak roditelja, a ako nema roditelja, uz pristanak drugih nasljednika ako testamentom nije drugačije odreĎeno.

(3) Za zaštitu dizajna koji predstavlja, odnosno sadrži lik historijske ili druge umrle poznate ličnosti potrebna je i dozvola nadležnog organa.

Član 12.

(Nadležnost za postupak zaštite industrijskog dizajna)

(1) Poslove koji se odnose na postupak zaštite industrijskog dizajna u upravnom postupku propisanom ovim zakonom obavlja Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut).

(2) Ako nije drugačije propisano ovim zakonom, u postupku pred Institutom primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09).

(3) Protiv odluke Instituta donesene u postupku iz stava (1) ovog člana može se izjaviti žalba Komisiji za žalbe Instituta (u daljnjem tekstu: Komisija za žalbe) u roku od 15 dana od dana prijema odluke.

(4) Protiv odluke Komisije za žalbe može se pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema odluke.

Član 13.

(Registri)

(1) Institut u elektronskoj formi vodi Registar prijava za priznanje industrijskog dizajna (u daljnjem tekstu: Registar prijava), Registar industrijskog dizajna i Registar zastupnika.

(2) Registri iz stava (1) ovog člana objedinjeni su u jedinstveni sistem registara industrijskog vlasništva BiH u elektronskoj formi.

(3) Sadržaj registara iz stava (1) ovog člana propisat će se posebnim propisom za provoĎenje ovog zakona (u daljnjem tekstu: provedbeni propis).

(4) Registri iz stava (1) ovog člana smatraju se javnim knjigama i zainteresirana lica mogu ih razgledati bez plaćanja posebnih taksi.

(5) Na pismeni zahtjev zainteresiranih lica i uz plaćanje propisane takse i naknade posebnih troškova postupka, Institut će izdati kopije dokumenata i odgovarajuće potvrde i uvjerenja o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju.

Član 14.

(Zastupanje)

(1) Fizička i pravna lica koja se bave zastupanjem u postupku zaštite industrijskog dizajna pred Institutom moraju biti upisana u Registar zastupnika iz člana 13. stav (1) ovog zakona.

(2) Strano fizičko ili pravno lice u postupku pred Institutom mora da zastupa zastupnik upisan u Registar zastupnika, a domaće pravno i fizičko lice može da istupa i samostalno pred Institutom.

(3) U Registar zastupnika upisuju se fizička i pravna lica koja ispunjavaju uslove utvrĎene provedbenim propisom.

Član 15.

(Pružanje informacija)

(1) Institut, na pismeni zahtjev, obavlja usluge pretraživanja prijavljenih i registriranih industrijskih dizajna u BiH.

(2) Institut će svakom licu, na njegov pismeni zahtjev, omogućiti uvid u dokumentaciju koja se odnosi na objavljeni industrijski dizajn.

(3) Sadržaj i način pretraživanja iz stava (1) i uvida iz stava (2) ovog člana uredit će se provedbenim propisom.

Član 16.

(Takse i naknade u postupku sticanja i održavanja industrijskog dizajna i pružanja informacionih usluga) Za sve radnje u postupku sticanja, održavanja, evidencije prometa i prestanka industrijskog dizajna i za pružanje informacionih usluga plaćaju se takse saglasno Zakonu o administrativnim taksama (u daljnjem tekstu: takse) i naknade posebnih troškova postupka (u daljnjem tekstu: troškovi postupka) u visini odreĎenoj posebnom tarifom koju donosi Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine na prijedlog direktora Instituta.

DIO TREĆI - POSTUPAK ZAŠTITE

Član 17.

(Pokretanje postupka za priznanje industrijskog dizajna)

(1) Postupak za priznanje industrijskog dizajna pokreće se prijavom za priznanje industrijskog dizajna (u daljnjem tekstu: prijava) koja se podnosi Institutu.

(2) Bitni dijelovi prijave su:

a) zahtjev za priznanje industrijskog dizajna i

b) dvodimenzionalni prikaz dizajna (u daljnjem tekstu: prikaz).

(3) Fakultativni dio prijave je opis dizajna (u daljnjem tekstu: opis).

(4) Sadržaj prijave, način prezentacije i broj primjeraka pojedinih bitnih dijelova prijave, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz prijavu ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 18.

(Zahtjev za priznanje industrijskog dizajna)

(1) Zahtjev za priznanje industrijskog dizajna sadrži:

a) podatke o podnosiocu prijave,

b) podatke o autoru dizajna ili izjavu autora da ne želi biti naveden u prijavi,

c) naznaku da li se prijava odnosi na jedan ili više dizajna,

d) stvaran i kratak naziv dizajna,

e) pravni osnov za podnošenje prijave, ako autor dizajna nije podnosilac prijave,

f) potpis podnosioca prijave i

g) fakultativno, izjavu da se zahtijeva objavljivanje priznatog industrijskog dizajna 12 mjeseci nakon datuma donošenja rješenja o priznanju industrijskog dizajna (odgoĎeno objavljivanje).

(2) Jedna prijava može da sadrži zahtjev za priznanje industrijskog dizajna za jedan ili više dizajna (do 100) koji se primjenjuju na proizvodima svrstanim u istu klasu meĎunarodne klasifikacije propisane Lokarnskim aranžmanom o ustanovljenju meĎunarodne klasifikacije industrijskog dizajna.

(3) Autor dizajna može tokom postupka zaštite, kao i tokom cijelog roka trajanja industrijskog dizajna povući svoju izjavu da ne želi da mu ime bude navedeno u prijavi, registrima, kao ni u drugim ispravama predviĎenim ovim zakonom, odnosno da zahtijeva da mu ime bude brisano kao ime autora navedenog dizajna u prijavi i registrima.

Član 19.

(Prikaz)

(1) Prikaz mora biti takav da se svi detalji vanjskog izgleda predmeta zaštite jasno vide.

(2) Detalji vanjskog izgleda predmeta zaštite moraju biti prikazani na način koji jasno omogućuje odreĎivanje obima novosti dizajna i njegov individualni karakter.

(3) U pogledu kvaliteta i drugih tehničkih zahtjeva prikaz mora da ispunjava uslove propisane provedbenim propisom.

(4) Ako je u pitanju prijava dvodimenzionalnog dizajna, kao prikaz može se dostaviti dvodimenzionalni primjerak (uzorak) prijavljenog proizvoda, s tim da se najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja prijave Institutu mora dostaviti prikaz koji zadovoljava uslove iz st.

(1) do (3) ovog člana.

(5) Dvodimenzionalni primjerak iz stava (4) ovog člana Institutu se dostavlja na način predviĎen provedbenim propisom.

Član 20.

(Opis)

(1) Opis mora biti zasnovan na podnesenom prikazu i mora se odnositi samo na vanjski izgled predmeta zaštite, što podrazumijeva površine proizvoda, odnosno njegovih dijelova koji se vide stalno ili pri redovnoj upotrebi, odnosno samo na sliku ili crtež kojim je prikazan predmet zaštite, a koji se može prenijeti na odreĎeni proizvod ili njegov dio.

(2) Opis ne smije da sadrži podatke koji se odnose na konstrukciju, funkciju ili funkcionalne prednosti i slične podatke o proizvodu ili njegovim dijelovima.

(3) Opis može imati maksimalno 150 riječi.

(4) Sadržaj opisa bliže se ureĎuje provedbenim propisom.

Član 21.

(Registar prijava)

U Registar prijava upisuju se podaci o bitnim dijelovima prijave iz člana 17. ovog zakona i drugi podaci propisani provedbenim propisom.

Član 22.

(Datum podnošenja prijave)

(1) Za priznanje datuma podnošenja prijave potrebno je da prijava podnesena Institutu na taj datum sadrži:

a) naznaku da se traži priznanje industrijskog dizajna,

b) ime i prezime, odnosno naziv i adresu podnosioca prijave i

c) prikaz.

(2) Institut podnosiocu prijave na njegov primjerak potvrĎuje prijem prijave.

(3) Po prijemu prijave, Institut ispituje da li prijava sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana.

(4) Ako prijava ne sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana, Institut će pozvati podnosioca prijave da u roku od 30 dana, koji se ne može produžiti, otkloni nedostatke zbog kojih prijava nije mogla biti upisana u Registar prijava.

(5) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana ne otkloni nedostatke, Institut će prijavu zaključkom odbaciti.

(6) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana otkloni nedostatke, Institut će zaključkom priznati kao datum podnošenja prijave onaj datum kada je podnosilac prijave otklonio uočene nedostatke.

(7) Prijava kojoj je priznat datum podnošenja upisuje se u Registar prijava o čemu Institut pismeno obavještava podnosioca prijave.

Član 23.

(Pravo prvenstva)

Podnosilac prijave ima pravo prvenstva od datuma podnošenja prijave u odnosu na sva druga lica koja su za identičan dizajn kasnije podnijela prijavu.

Član 24.

(Unijsko pravo prvenstva)

(1) Pravnom ili fizičkom licu koje je podnijelo urednu prijavu industrijskog dizajna s djelovanjem u nekoj zemlji članici Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije priznat će se u BiH pravo prvenstva od datuma podnošenja te prijave, ako u BiH za isti industrijski dizajn podnese prijavu u roku od šest mjeseci od dana podnošenja prijave s djelovanjem u odnosnoj zemlji.

(2) Lice koje se poziva na pravo prvenstva iz stava (1) ovog člana mora u zahtjevu za priznanje industrijskog dizajna naznačiti datum podnošenja, broj prijave i zemlju za koju je prijava podnesena.

(3) Urednom prijavom iz stava (1) ovog člana smatra se svaka prijava koja ispunjava uslove urednosti prema nacionalnom zakonodavstvu zemlje članice Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije za koju je prijava podnesena, ili prema propisima meĎunarodne organizacije nastale na osnovu meĎunarodnog ugovora zaključenog izmeĎu ovih zemalja, bez obzira na kasniju pravnu sudbinu te prijave.

(4) Lice iz stava (1) ovog člana dužno je da, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja prijave u BiH, dostavi Institutu prijepis prijave iz stava (1) ovog člana, ovjeren od nadležnog organa zemlje članice Pariske unije, Svjetske trgovinske organizacije, odnosno meĎunarodne organizacije kojoj je ta prijava podnesena, kao i ovjereni prijevod prepisa na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH.

(5) Ako lice iz stava (1) ovog člana ne ispuni obavezu iz stava (4) ovog člana, Institut neće priznati zahtijevano pravo prvenstva, te će zaključkom utvrditi da pravo prvenstva postoji od datuma podnošenja prijave utvrĎenog u skladu sa članom 22. ovog zakona i nastavit će postupak po podnesenoj prijavi.

(6) Sadržaj zahtjeva za izdavanje uvjerenja o pravu prvenstva i sadržaj uvjerenja o pravu prvenstva koje izdaje Institut ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 25.

(Izložbeno (sajamsko) pravo prvenstva)

(1) Podnosilac prijave koji je izlagao dizajn na službenoj ili službeno priznatoj meĎunarodnoj izložbi u BiH, ili u drugoj zemlji članici Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije, u skladu s Konvencijom o meĎunarodnim izložbama, može u roku od tri mjeseca od dana zatvaranja izložbe da zahtijeva u prijavi pravo prvenstva od prvog dana izlaganja tog dizajna na izložbi.

(2) Lice koje zahtijeva priznanje prava prvenstva iz stava (1) ovog člana dužno je uz prijavu dostaviti pismenu potvrdu nadležnog organa zemlje članice Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije u kojoj je izložba održana da je u pitanju izložba, odnosno sajam meĎunarodnog karaktera, uz naznačavanje podataka o vrsti izložbe, odnosno sajma, mjestu održavanja, datumu otvaranja i zatvaranja izložbe, odnosno sajma, i prvom danu izlaganja dizajna za koji se traži priznanje industrijskog dizajna.

(3) Uvjerenje da je izložbi, odnosno sajmu održanom u BiH zvanično priznat meĎunarodni karakter izdaje Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine.

Član 26.

(Višestruko pravo prvenstva)

Podnosilac prijave može zahtijevati priznanje višestrukog prava prvenstva na osnovu ranije podnesenih prijava u jednoj ili više zemalja članica Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije pod uslovima iz člana 24. ovog zakona.

Član 27.

(Računanje rokova prvenstva)

(1) Priznanjem prava prvenstva iz člana 25. ovog zakona ne produžavaju se rokovi iz člana 24. ovog zakona.

(2) U slučaju zahtijevanja višestrukog prava prvenstva iz člana 26. ovog zakona, rokovi koji, prema članu 24. ovog zakona teku od datuma prvenstva, računaju se od datuma prvenstva prve prijave.

Član 28.

(Izmjena prikaza)

U podnesenoj prijavi ne može se naknadno izmijeniti prikaz na takav način da se prema obimu i sadržaju prikazanog predmeta zaštite bitno razlikuje od prvobitnog prikaza, čime bi se proširili novost i individualan karakter prvobitno prikazanog dizajna.

Član 29.

(Redoslijed ispitivanja prijava)

(1) Prijave se ispituju prema redoslijedu odreĎenom datumom njihovog podnošenja.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, prijava se može rješavati po hitnom postupku u slučaju sudskog spora, ili pokrenutog inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka, na zahtjev suda ili nadležnog organa tržišne inspekcije, odnosno carinskog organa.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana podnosi se zahtjev za ispitivanje prijave po hitnom postupku.

Član 30.

(Ispitivanje urednosti prijave i odbacivanje prijave)

(1) Postupak ispitivanja urednosti prijave obuhvata ispitivanje svih uslova propisanih ovim zakonom i provedbenim propisom.

(2) Prijava je uredna ako sadrži bitne dijelove iz člana 17. ovog zakona, dokaz o uplati takse i troškova postupka i druge propisane podatke.

(3) Ako utvrdi da prijava nije uredna, Institut će pismenim putem, uz navoĎenje razloga, pozvati podnosioca prijave da je uredi u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 60 dana.

(4) Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijave, uz plaćanje propisane takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (3) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(5) Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne uredi prijavu, ili ne plati taksu za njeno ureĎivanje, Institut će zaključkom odbaciti prijavu.

(6) U slučaju iz stava (4) ovog člana, uz plaćanje propisane takse i troškova postupka, podnosilac prijave može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje u roku od tri mjeseca od dana prijema zaključka o odbacivanju.

Član 31.

(Odustajanje od prijave)

(1) Podnosilac prijave može u toku cijelog postupka odustati od prijave u cjelini ili samo za neke dizajne.

(2) Ako je u Registru prijava upisano odreĎeno pravo u korist trećeg lica, podnosilac prijave ne može odustati od prijave bez pismene saglasnosti lica na čije ime je upisano to pravo.

(3) U slučaju kada podnosilac prijave odustane od prijave u cjelini, Institut donosi poseban zaključak o obustavljanju postupka.

(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana prijava prestaje da važi narednog dana od dana predaje izjave o odustajanju Institutu.

Član 32.

(Razdvajanje prijave)

(1) Prijava koja sadrži zahtjev za priznanje više industrijskih dizajna (u daljnjem tekstu: višestruka prijava) može se, na zahtjev podnosioca prijave, do upisa industrijskog dizajna u Registar industrijskog dizajna razdvojiti na dvije ili više pojedinačnih ili višestrukih izdvojenih prijava.

(2) Sadržaj zahtjeva za razdvajanje prijave ureĎuje se provedbenim propisom.

(3) Svaka od izdvojenih prijava iz stava (1) ovog člana dobiva novi broj prijave i zavodi se u Registar prijava, ali zadržava datum podnošenja prvobitne višestruke prijave i njeno pravo prvenstva.

(4) O razdvajanju prijave donosi se posebno rješenje u kojem se naznačava broj, odnosno brojevi novih prijava, dizajni koji ostaju u prvobitnoj višestrukoj prijavi i dizajni koji su u izdvojenoj ili izdvojenim prijavama.

(5) Izdvojena, odnosno izdvojene prijave upisuju se u Registar prijava.

Član 33.

(Ispitivanje apsolutnih razloga za odbijanje prijave)

Ako je prijava uredna u smislu člana 30. ovog zakona, Institut ispituje da li postoje apsolutni razlozi za odbijanje prijave propisani članom 10. ovog zakona.

Član 34.

(Odbijanje zahtjeva za priznanje industrijskog dizajna)

(1) Ako utvrdi da prijava ne ispunjava uslove iz člana 10. ovog zakona, Institut će pismenim putem, na osnovu rezultata ispitivanja, obavijestiti podnosioca prijave o razlozima zbog kojih se industrijski dizajn ne može priznati i pozvat će ga da se izjasni o tim razlozima u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 60 dana.

(2) Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijave, uz plaćanje administrativne takse i troškova postupka, Institut može jednom produžiti rok iz stava (1) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(3) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za priznanje industrijskog dizajna u cijelosti ili za pojedine dizajne, kada je u pitanju višestruka prijava, ako podnosilac prijave ne postupi po zahtjevu iz stava (1) ovog člana, ili ako postupi, ali Institut i dalje smatra da se prijava industrijskog dizajna ne može priznati u cijelosti ili za pojedine dizajne, ako je u pitanju višestruka prijava.

DIO ČETVRTI - PRIGOVOR

Član 35.

(Objavljivanje prijave)

(1) Prijava koja ispunjava uslove iz člana 30. stav (2) ovog zakona i ako nema razloga za odbijanje prijave iz člana 34. ovog zakona objavljuje se u "Službenom glasniku Instituta" (u daljnjem tekstu: službeno glasilo).

(2) Podaci iz prijave koji se objavljuju ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 36.

(Pretvaranje prijave za priznanje industrijskog dizajna u prijavu patenta, odnosno konsenzualnog patenta)

(1) Do trenutka objavljivanja prijave iz člana 35. ovog zakona prijava za priznanje industrijskog dizajna može se pretvoriti u prijavu za priznanje patenta, odnosno konsenzualnog patenta.

(2) Postupak za pretvaranje prijave iz stava (1) ovog člana uredit će se provedbenim propisom.

Član 37.

(Mišljenje zainteresiranog lica)

(1) Nakon objavljivanja prijave, svako zainteresirano lice, u roku od tri mjeseca od datuma objavljivanja, može Institutu dostaviti pismeno mišljenje u kojem se obrazlaže zašto dizajn iz objavljene prijave ne ispunjava uslove iz člana 10. ovog zakona.

(2) Lice iz stava (1) ovog člana nije stranka u postupku.

(3) Institut će mišljenje iz stava (1) ovog člana, ako smatra da je relevantno za priznanje prijave, dostaviti podnosiocu prijave na odgovor u roku koji ne može biti kraći od 15 dana ni duži od 30 dana.

(4) Nakon prijema odgovora podnosioca prijave iz stava (3) ovog člana, odnosno istekom roka iz stava (3) ovog člana, Institut će donijeti odluku o priznanju ili odbijanju zahtjeva za priznanje industrijskog dizajna.

Član 38.

(Prigovor)

(1) U roku od tri mjeseca od dana objavljivanja prijave zainteresirano lice može Institutu pismenim putem podnijeti prigovor u kojem treba obrazložiti razloge zašto dizajn iz objavljene prijave ne ispunjava uslove iz člana 11. ovog zakona.

(2) Zainteresirano lice iz stava (1) ovog člana je:

a) svako lice koje smatra da nisu ispunjeni uslovi propisani članom 11. stav (1) tač. a), b), c) i

f) ovog zakona,

b) nosilac nekog od prava iz člana 11. stav (1) tačka d) ovog zakona,

c) lice ili njegovi pravni sljednici, u smislu člana 11. st.

(2) i (3), čiji lik predstavlja predmet dizajna u slučaju iz člana 11. stav (1) tačka e) ovog zakona.

(3) Rok za podnošenje prigovora iz stava (1) ovog člana ne može se ni iz kojeg razloga produžiti, niti se nakon isteka navedenog roka mogu podnijeti bilo kakve dopune prigovora, uključujući i dostavljanje dodatnih dokaza kojima se prigovor opravdava.

(4) Ako je na datum objavljivanja prijave protiv koje se prigovor podnosi u toku postupak za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna, žiga ili nekog drugog prava industrijskog vlasništva, a prigovor se zasniva na starijem pravu industrijskog vlasništva protiv kojeg je pokrenut neki od navedenih postupaka, Institut će, u skladu s razlozima prigovora, zastati s postupkom po prigovoru do pravosnažnosti odluke iz ranije pokrenutog postupka.

(5) Zainteresirano lice iz stava (1) ovog člana u postupku po prigovoru ima status stranke.

Član 39.

(Sadržaj prigovora)

(1) Prigovor mora da sadrži naročito:

a) ime i prezime, odnosno naziv podnosioca prigovora i njegovu adresu, odnosno poslovno sjedište,

b) detaljno obrazložene sve razloge i dokaze na kojima podnosilac prigovora zasniva prigovor i kojima dokazuje status zainteresiranog lica iz člana 38. stav (2) tač.

b) i c) ovog zakona,

c) sve objavljene podatke o prijavi protiv koje se prigovor podnosi, uključujući i broj prijave, ime i prezime i adresu, odnosno naziv i poslovno sjedište podnosioca prijave i naziv i prikaz dizajna,

d) urednu punomoć, ako se prigovor podnosi posredstvom zastupnika.

(2) Prigovor se podnosi u dva primjerka.

Član 40.

(Postupak po prigovoru)

(1) Institut ispituje, nakon prijema prigovora, da li je prigovor u svemu podnesen u skladu s čl. 38. i 39. ovog zakona.

(2) Ako nisu ispunjeni uslovi iz stava (1) ovog člana, Institut će zaključkom odbaciti prigovor.

(3) Ako su ispunjeni uslovi iz stava (1) ovog člana, Institut će dostaviti prigovor podnosiocu prijave i pozvati ga da se o njemu pismeno izjasni u roku od 60 dana.

(4) Rok iz stava (3) ovog člana ne može se produžiti, niti nakon njegovog isteka podnosilac prijave može podnijeti dopune svog odgovora na prigovor, uključujući i dodatne dokaze.

(5) Ako se podnosilac prijave ne izjasni na prigovor u roku iz stava (3) ovog člana, Institut će rješenjem odbiti zahtjev za priznanje industrijskog dizajna u granicama zahtjeva iz prigovora.

(6) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (3) ovog člana odgovori na prigovor, Institut ispituje opravdanost navoda iz prigovora, pri čemu može odrediti usmenu raspravu.

(7) Ako je prigovor podnesen na osnovu starijeg autorskog prava kao razloga iz člana 11. stav

(1) tačka d) ovog zakona, a podnosilac prijave je odgovorio na prigovor, Institut može, s obzirom na okolnosti, uputiti stranke da postojanje autorskog prava kao razloga iz člana 11. stav (1) tačka d) ovog zakona riješe kao prethodno pitanje u postupku pred nadležnim sudom.

(8) Nakon provedenog postupka po prigovoru, na osnovu utvrĎenih činjenica, Institut donosi rješenje o odbijanju prigovora, o djelimičnom odbijanju prigovora i djelimičnom priznanju zahtjeva za priznanje industrijskog dizajna, odnosno o odbijanju zahtjeva za priznanje industrijskog dizajna.

Član 41.

(Rješenje o priznanju industrijskog dizajna)

(1) Ako prijava ispunjava uslove za priznanje iz čl. 10. i 11. ovog zakona, Institut o tome donosi zaključak kojim ujedno poziva podnosioca prijave da u roku od 30 dana plati taksu i troškove postupka za prvih pet godina zaštite, za objavljivanje industrijskog dizajna i za ispravu o industrijskom dizajnu, te da Institutu dostavi dokaze o izvršenim uplatama.

(2) Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stava (1) ovog člana, smatrat će se da je odustao od prijave i Institut će donijeti poseban zaključak o obustavljanju postupka.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana podnosilac prijave može, uz plaćanje takse i troškova postupka, podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje u roku od tri mjeseca od dana prijema zaključka o obustavljanju postupka.

(4) Ako podnosilac prijave dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stava (1) ovog člana, Institut donosi rješenje o priznanju industrijskog dizajna prema usvojenom prikazu, odnosno ako je u prijavi dostavljen i opis, prema prikazu i opisu, objavljuje industrijski dizajn i izdaje ispravu o industrijskom dizajnu.

(5) Sadržaj rješenja o priznanju industrijskog dizajna ureĎuje se provedbenim propisom.

Član 42.

(Upisivanje rješenja o priznanju industrijskog dizajna u Registar industrijskog dizajna)

(1) Rješenje o priznanju industrijskog dizajna s propisanim podacima upisuje se u Registar industrijskog dizajna.

(2) Podaci iz rješenja o priznanju industrijskog dizajna koje se upisuje u Registar industrijskog dizajna ureĎuju se provedbenim propisom.

(3) Datum upisivanja rješenja o priznanju industrijskog dizajna u Registar industrijskog dizajna je datum rješenja o priznanju industrijskog dizajna.

Član 43.

(Objavljivanje industrijskog dizajna)

(1) Registrirani industrijski dizajn s propisanim podacima objavljuje se u službenom glasilu.

(2) Podaci o industrijskom dizajnu koji se objavljuju ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 44.

(Isprava o industrijskom dizajnu)

(1) Institut izdaje ispravu o industrijskom dizajnu zajedno s rješenjem o priznanju industrijskog dizajna.

(2) Sadržaj i izgled isprave o industrijskom dizajnu ureĎuju se provedbenim propisom.

DIO PETI - POSTUPAK MEĐUNARODNOG REGISTRIRANJA INDUSTRIJSKOG DIZAJNA

Član 45.

(Opća odredba)

Na meĎunarodno registrirani industrijski dizajn, za koji je zaštita zatražena i za teritoriju BiH prema Haškom sporazumu, primjenjuju se odredbe ovog zakona i provedbenog propisa u svim pitanjima koja nisu ureĎena tim ugovorom, osim ako odredbama ovog dijela zakona nije propisano drugačije.

Član 46.

(MeĎunarodna prijava industrijskog dizajna i zahtjev za upisivanje promjene u MeĎunarodni registar)

(1) Nosilac industrijskog dizajna iz BiH, odnosno podnosilac prijave u BiH može podnijeti meĎunarodnu prijavu industrijskog dizajna, kao i zahtjev za upisivanje promjena u MeĎunarodni registar u skladu s Haškim sporazumom i meĎunarodnim propisima za provoĎenje Haškog sporazuma.

(2) MeĎunarodna prijava i zahtjevi iz stava (1) ovog člana, po izboru podnosioca, mogu se podnijeti direktno MeĎunarodnom birou Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: MeĎunarodni biro), ili indirektno, putem Instituta, na način kako je propisano Haškim sporazumom, Zajedničkim pravilnikom Haškog sporazuma, Administrativnim uputstvima, ovim zakonom i provedbenim propisom.

(3) Ako se prijava i zahtjevi iz stava (1) ovog člana direktno podnose MeĎunarodnom birou, sve meĎunarodne takse i troškovi postupka plaćaju se direktno MeĎunarodnom birou.

(4) Ako se prijava i zahtjevi iz stava (1) ovog člana podnose preko Instituta, taksa i troškovi postupka plaćaju se Institutu, a meĎunarodne takse direktno MeĎunarodnom birou.

Član 47.

(Postupak pred Institutom za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna)

(1) Postupak za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna pokreće se podnošenjem zahtjeva za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna.

(2) Uz zahtjev za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna podnose se i:

a) prikaz industrijskog dizajna,

b) punomoć, ako se zahtjev podnosi posredstvom zastupnika,

c) dokaz o uplati takse i troškova postupka za zahtjev i

d) fakultativno, opis industrijskog dizajna.

(3) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz zahtjev ureĎuju se provedbenim propisom.

(4) Ako zahtjev za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna nije uredan, Institut će pismenim putem pozvati podnosioca zahtjeva da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.

(5) Na obrazloženi zahtjev podnosioca zahtjeva rok iz stava (4) ovog člana može se produžiti najviše za 60 dana.

(6) Ako podnosilac zahtjeva u ostavljenom roku iz st.

(4) ili (5) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna.

(7) Ako je zahtjev za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna uredan, Institut će zaključkom pozvati podnosioca zahtjeva da u roku od najviše 30 dana plati taksu MeĎunarodnom birou za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna i da dostavi dokaz o izvršenoj uplati.

(8) Kada podnosilac zahtjeva za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna dostavi dokaz o izvršenoj uplati iz stava (7) ovog člana, Institut će MeĎunarodnom birou dostaviti zahtjev za meĎunarodno registriranje industrijskog dizajna.

(9) Ako podnosilac zahtjeva za meĎunarodno registriranje ne dostavi dokaz o izvršenoj uplati iz stava (7) ovog člana, smatrat će se da je zahtjev povučen, o čemu Institut donosi zaključak o obustavljanju postupka.

Član 48.

(Postupak Instituta prema meĎunarodnoj prijavi industrijskog dizajna za koju je tražena zaštita u BiH u skladu s Haškim sporazumom)

(1) Svaka meĎunarodna prijava industrijskog dizajna podnesena putem Haškog sporazuma za koju je zatražena zaštita u BiH, koja je objavljena u službenom glasilu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo u kojem se objavljuju meĎunarodne prijave industrijskog dizajna, smatrat će se formalno urednom.

(2) MeĎunarodna prijava iz stava (1) ovog člana smatrat će se objavljenom i priznatom u BiH, a industrijski dizajn registriranim danom objavljivanja te prijave u službenom glasilu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo.

(3) Institut u postupku po meĎunarodnoj prijavi iz stava (1) ovog člana ne primjenjuje odredbe čl. 30., 33., 34., 35., 37., 38., 39., 40., 41., 42., 43. i 44. ovog zakona.

(4) Izuzimajući odredbe st. (1), (2) i (3) ovog člana, na meĎunarodnu prijavu iz stava (1) ovog člana shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona.

Član 49.

(Obavještenje MeĎunarodnom birou)

Institut će bez odgaĎanja obavijestiti MeĎunarodni biro o prestanku važenja meĎunarodno registriranog industrijskog dizajna u BiH, kao i o svim drugim promjenama u vezi s tim dizajnom koje su upisane u Registar industrijskog dizajna Instituta.

DIO ŠESTI - STICANJE, SADRŽAJ, OBIM I OGRANIčENJE PRAVA

Član 50.

(Sticanje i važenje industrijskog dizajna)

(1) Industrijski dizajn stiče se upisivanjem u Registar industrijskog dizajna i važi pet godina od dana podnošenja prijave, s tim da se može još četiri puta produžiti za isti period.

(2) Industrijski dizajn važi od dana podnošenja prijave Institutu pod uslovom da bude registriran.

(3) Sadržaj zahtjeva za produženja važenja industrijskog dizajna ureĎuje se provedbenim propisom.

Član 51.

(Isključiva prava nosioca industrijskog dizajna)

(1) Nosilac industrijskog dizajna ima pravo da zabrani trećem licu neovlašteno ekonomsko iskorištavanje registriranog industrijskog dizajna.

(2) Pod ekonomskim iskorištavanjem iz stava (1) ovog člana podrazumijeva se:

a) industrijska i zanatska izrada proizvoda za tržište, na osnovu primjene zaštićenog dizajna,

b) upotreba takvog proizvoda u privrednoj djelatnosti,

c) skladištenje takvog proizvoda radi njegovog stavljanja u promet,

d) ponuda takvog proizvoda radi njegovog stavljanja u promet,

e) stavljanje u promet takvog proizvoda,

f) uvoz, izvoz ili tranzit takvog proizvoda.

(3) Prava koja proizlaze iz ovog člana imaju djelovanje prema trećim licima od datuma upisivanja industrijskog dizajna u Registar industrijskog dizajna.

Član 52.

(Moralna prava autora dizajna)

(1) Moralno pravo autora dizajna je da njegovo ime bude navedeno u prijavi, spisima i ispravi o industrijskom dizajnu.

(2) Autor dizajna može tokom postupka zaštite, kao i tokom cijelog roka trajanja industrijskog dizajna povući svoju izjavu da ne želi da mu ime bude navedeno u prijavi, registrima, kao ni u drugim ispravama predviĎenim ovim zakonom.

Član 53.

(Obim industrijskog dizajna)

(1) Obim registriranog industrijskog dizajna odreĎen je prikazom iz člana 19. ovog zakona.

(2) Prilikom utvrĎivanja obima industrijskog dizajna u slučaju spora sud će uzeti u obzir stepen slobode autora prilikom stvaranja industrijskog dizajna, u smislu člana 5. stav (2) ovog zakona.

Član 54.

(Pravo ranije upotrebe)

(1) Industrijski dizajn nema djelovanje prema savjesnom licu koje je prije datuma priznatog prava prvenstva prijave u zemlji već počelo koristiti isti dizajn u proizvodnji, ili je izvršilo sve neophodne pripreme za otpočinjanje takvog korištenja.

(2) Lice iz stava (1) ovog člana ima pravo da dizajn zaštićen registriranim industrijskim dizajnom koristi isključivo u proizvodne svrhe, u svom preduzeću ili radionici, ili tuĎem preduzeću ili radionici za vlastite potrebe.

(3) Lice iz stava (1) ovog člana ne može prenijeti svoje pravo na korištenje industrijskog dizajna na drugog, osim ako zajedno s pravom prenosi i preduzeće ili radionicu, odnosno dio preduzeća u kojem je pripremljeno, odnosno počelo korištenje tog industrijskog dizajna.

Član 55.

(Ograničenje prava)

Nosilac industrijskog dizajna ne može zabraniti trećem licu:

a) bilo koju radnju učinjenu u nekomercijalne i eksperimentalne svrhe i

b) radnje umnožavanja s ciljem podučavanja ili citiranja pod uslovom da su takve radnje u skladu s praksom lojalne konkurencije i da neopravdano ne ugrožavaju normalno iskorištavanje industrijskog dizajna, kao i da je navedeno porijeklo dizajna.

Član 56.

(Ograničenje prava radi nesmetanog obavljanja meĎunarodnog saobraćaja)

Isključiva prava nosioca industrijskog dizajna ne odnose se na:

a) konstrukciju i opremu na brodovima, zrakoplovima ili suhozemnim vozilima registriranim u drugoj zemlji kada se privremeno ili slučajno naĎu na teritoriji BiH,

b) uvoz rezervnih dijelova ili dodatne opreme radi popravke takvog broda, zrakoplova ili suhozemnog vozila,

c) izvoĎenje popravki na takvom brodu, zrakoplovu ili suhozemnom vozilu.

Član 57.

(Iscrpljenje prava)

(1) Nosilac industrijskog dizajna koji je bilo gdje u svijetu stavio u promet proizvod koji sadrži zaštićeni dizajn, ili koji je oblikovan prema zaštićenom dizajnu, ili ako je nosilac industrijskog dizajna ovlastio neko lice da bilo gdje u svijetu takav proizvod stavi u promet, nema pravo da zabrani trećim licima daljnje raspolaganje tim proizvodom, kupljenim u legalnim tokovima prometa.

(2) Stav (1) ovog člana neće se primijeniti u slučaju postojanja legitimnog interesa nosioca industrijskog dizajna da se suprotstavi daljnjem stavljanju u promet proizvoda koji sadrži zaštićeni dizajn ili koji je oblikovan prema zaštićenom dizajnu, posebno ako je u meĎuvremenu došlo do kvara ili druge promjene svojstava proizvoda.

Član 58.

(Odnos s drugim pravima industrijskog vlasništva)

Odredbe ovog zakona ne ograničavaju postojeća prava u vezi sa žigovima, geografskim oznakama, patentima ili konsenzualnim patentima.

Član 59.

(Odnos prema autorskom pravu)

(1) Dizajn zaštićen registriranim industrijskim dizajnom u BiH, nakon prestanka važenja industrijskog dizajna, može da uživa i zaštitu na osnovu propisa kojim se ureĎuje autorsko pravo ako ispunjava uslove propisane tim zakonom, ali ne duže od 25 godina od dana podnošenja prijave za priznanje industrijskog dizajna.

(2) Rok iz stava (1) ovog člana ne može se ni na koji način produžiti bez obzira na rokove propisane zakonom kojim se regulira autorsko pravo.

Član 60.

(Dizajn stvoren u radnom odnosu)

Na pravnu zaštitu industrijskog dizajna stvorenog u radnom odnosu shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se ureĎuju patenti.

DIO SEDMI - PROMJENE U PRIJAVI ILI REGISTRACIJI INDUSTRIJSKOG DIZAJNA

Član 61.

(Promjena imena i adrese nosioca prava)

(1) Na zahtjev nosioca industrijskog dizajna, odnosno podnosioca prijave, uz plaćanje takse i troškova postupka Institut donosi rješenje o upisivanju u odgovarajući registar promjene imena i adrese nosioca industrijskog dizajna, odnosno podnosioca prijave.

(2) Jednim zahtjevom iz stava (1) ovog člana može se tražiti upisivanje promjene imena i adrese nosioca prava koje se odnosi na više industrijskih dizajna, odnosno više prijava, pod uslovom da su registarski brojevi, odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.

(3) Za upisivanje promjena u skladu sa stavom (2) ovog člana za svaku zahtijevanu promjenu plaćaju se posebna taksa i troškovi postupka.

(4) Svaku upisanu promjenu iz stava (1) ovog člana, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će objaviti u službenom glasilu.

(5) Sadržaj zahtjeva za upisivanje promjene iz stava (1) ovog člana ureĎuje se provedbenim propisom.

(6) Institut će izdati ispravu o industrijskom dizajnu s upisanom promjenom.

Član 62.

(Prijenos prava)

(1) Prijenos registriranog industrijskog dizajna, odnosno prava iz prijave može se izvršiti na osnovu ugovora o prijenosu prava, kao i na osnovu statusne promjene nosioca industrijskog dizajna, odnosno podnosioca prijave, sudske ili administrativne odluke.

(2) Prijenos prava iz stava (1) ovog člana upisuje se u odgovarajući registar Instituta na zahtjev nosioca industrijskog dizajna, odnosno podnosioca prijave ili sticatelja prava.

(3) Upisivanje prijenosa prava iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar proizvodi pravno djelovanje prema trećim licima od datuma upisivanja.

(4) O upisivanju prijenosa prava iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar Institut donosi posebno rješenje.

Član 63.

(Ugovor o prijenosu prava)

(1) Ugovorom o prijenosu prava iz člana 62. stav (1) ovog zakona nosilac industrijskog dizajna, odnosno podnosilac prijave, može prenijeti registrirani industrijski dizajn, odnosno pravo iz prijave.

(2) Ugovor o prijenosu prava iz stava (1) ovog člana sastavlja se u pisanoj formi i mora da sadrži: naznačenje ugovornih strana, broj registriranog industrijskog dizajna ili broj prijave i visinu naknade, ako je ugovorena.

Član 64.

(Licenca i franšiza)

(1) Nosilac industrijskog dizajna, odnosno podnosilac prijave, može ugovorom o licenci ustupiti pravo korištenja registriranog industrijskog dizajna, odnosno prava iz prijave.

(2) Ugovor o licenci iz stava (1) ovog člana sastavlja se u pisanoj formi i mora da sadrži: naznačenje ugovornih strana, broj registriranog industrijskog dizajna ili broj prijave, vrijeme trajanja licence i obim licence.

(3) Ugovor o licenci iz stava (1) ovog člana upisuje se u odgovarajući registar na zahtjev nosioca industrijskog dizajna, odnosno podnosioca prijave ili sticatelja prava.

(4) Upisivanje ugovora o licenci iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar proizvodi pravno djelovanje prema trećim licima od datuma upisivanja.

(5) O upisivanju ugovora o licenci iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar Institut donosi posebno rješenje.

(6) Odredbe ovog člana koje se odnose na ugovor o licenci shodno se primjenjuju i na ugovor o franšizi.

Član 65.

(Objavljivanje prijenosa prava, licence ili franšize)

Institut će u službenom glasilu objaviti da je prijenos prava, licenca ili franšiza iz čl. 63. i 64. ovog zakona upisan u odgovarajući registar.

Član 66.

(Zalog)

(1) Registrirani industrijski dizajn, odnosno pravo iz prijave može biti predmet ugovora o zalogu.

(2) Ugovor o zalogu iz stava (1) ovog člana sastavlja se u pisanoj formi i mora da sadrži: dan zaključenja, ime i prezime ili poslovno ime, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište ugovornih strana, kao i dužnika ako su to različita lica, registarski broj industrijskog dizajna, odnosno broj prijave i podatke o potraživanju koje se osigurava založnim pravom.

(3) Povjerilac stiče založno pravo upisom u odgovarajući registar Instituta.

(4) Ugovor o zalogu iz stava (1) ovog člana upisuje se u odgovarajući registar, uz plaćanje takse i troškova postupka, na zahtjev nosioca industrijskog dizajna, odnosno podnosioca prijave ili založnog povjerioca.

(5) O upisivanju ugovora o zalogu iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar Institut donosi posebno rješenje.

Član 67.

(Postupak za upisivanje promjena imena i adrese nosioca prava, prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga)

(1) Postupak za upisivanje promjene imena i adrese nosioca prava, prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga u odgovarajući registar Instituta pokreće se pisanim zahtjevom.

(2) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana podnosi se:

a) dokaz o pravnom osnovu promjene ili prijenosa čije se upisivanje traži,

b) punomoć, ako se postupak za upisivanje promjene ili prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga pokreće posredstvom opunomoćenika,

c) dokaz o uplati takse i troškova postupka za rješenje po zahtjevu za upisivanje promjene ili prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga.

(3) Jednim zahtjevom iz stava (1) ovog člana može se tražiti upisivanje promjene ili prijenosa prava koji se odnosi na više registriranih industrijskih dizajna, odnosno više prijava, pod uslovom da su raniji nosilac prava i novi nosilac prava isti u svakom registriranom industrijskom dizajnu, odnosno prijavi, i da su registarski brojevi industrijskih dizajna, odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.

(4) Jednim zahtjevom iz stava (1) ovog člana može se tražiti upisivanje licence, franšize ili zaloga koji se odnose na više registriranih industrijskih dizajna, odnosno više prijava, pod uslovom da su nosilac prava i sticatelj licence, franšize, odnosno zaloga isti u registriranom industrijskom dizajnu, odnosno prijavi, i da su registarski brojevi industrijskih dizajna, odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.

(5) Za zahtjeve iz st.

(3) i (4) ovog člana plaćaju se takse i troškovi postupka posebno za svaki registrirani industrijski dizajn ili prijavu koji su naznačeni u zahtjevu.

(6) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz zahtjev ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 68.

(Urednost zahtjeva za upisivanje promjene imena ili adrese nosioca prava, prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga)

(1) Zahtjev za upisivanje promjene imena ili adrese nosioca prava, prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga je uredan ako sadrži podatke iz člana 67. stav (2) ovog zakona i druge propisane podatke.

(2) Ako zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga nije uredan, Institut će pozvati podnosioca zahtjeva da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.

(3) Uz obrazloženje podnosioca zahtjeva i plaćanje takse i troškova postupka Institut će produžiti rok iz stava (2) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(4) Ako podnosilac zahtjeva u roku iz stava (2) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev.

DIO OSMI - PRESTANAK PRAVA

Član 69.

(Prestanak industrijskog dizajna)

(1) Industrijski dizajn prestaje istekom roka od pet godina za koji su plaćeni taksa i troškovi postupka ako se njegovo važenje ne produži.

(2) Industrijski dizajn prestaje i prije isteka roka iz stava (1) ovog člana:

a) ako se nosilac industrijskog dizajna odrekne svog prava - narednog dana od dana predaje Institutu izjave o odricanju,

b) na osnovu sudske odluke, odnosno odluke Instituta, u slučajevima predviĎenim ovim zakonom - danom odreĎenim tom odlukom,

c) ako je prestalo da postoji pravno lice, odnosno ako je umrlo fizičko lice koje je nosilac industrijskog dizajna - danom prestanka, odnosno smrti, osim ako je industrijski dizajn prešao na pravne sljednike tog lica, na zahtjev zainteresiranog lica.

(3) U slučajevima iz stava (2) tač.

a) i c) ovog člana Institut donosi posebno rješenje.

Član 70.

(Pravo trećeg lica)

(1) Ako je u Registru industrijskog dizajna upisano odreĎeno pravo u korist trećeg lica, nosilac industrijskog dizajna ne može se odreći industrijskog dizajna bez pismene saglasnosti lica na čije ime je upisano to pravo.

(2) Ako nosilac industrijskog dizajna u odreĎenom roku ne plati propisanu taksu i troškove postupka, a u Registru industrijskog dizajna je upisano pravo u korist trećeg lica, Institut će to lice obavijestiti da nisu plaćeni taksa i troškovi postupka i da ih može platiti u roku od šest mjeseci od dana prijema obavještenja i time održati važenje industrijskog dizajna.

DIO DEVETI - POSTUPAK PROGLAŠAVANJA NIŠTAVIM RJEŠENJA O PRIZNANJU

INDUSTRIJSKOG DIZAJNA

Član 71.

(Uslovi za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna)

Rješenje o priznanju industrijskog dizajna može se proglasiti ništavim u cjelini, ili samo za pojedini dizajn, ako je priznat industrijski dizajn koji sadrži više dizajna, pod uslovom da se utvrdi da u vrijeme registracije industrijskog dizajna nisu bili ispunjeni uslovi za priznanje industrijskog dizajna predviĎeni ovim zakonom.

Član 72.

(Prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna)

(1) Rješenje o priznanju industrijskog dizajna može se proglasiti ništavim po službenoj dužnosti ili po prijedlogu zainteresiranog lica ili pravobranioca BiH ili ombudsmena BiH za sve vrijeme trajanja industrijskog dizajna.

(2) Ako je izjavljen prigovor na podnesenu prijavu industrijskog dizajna iz razloga propisanih u članu 11. stav (1) ovog zakona, pa je rješenje o odbijanju prigovora konačno, prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna isto lice ne može da podnese iz istih razloga koji su navedeni u odbijenom prigovoru, osim ako podnosilac prijedloga ne dostavi nove dokaze koji bi sami ili u vezi s već upotrijebljenim dokazima mogli da dovedu do drugačijeg rješenja u postupku po prigovoru.

(3) Uz prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna podnose se odgovarajući dokazi.

Član 73.

(Postupak za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna)

(1) Postupak za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna pokreće se pisanim prijedlogom za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna.

(2) Sadržaj prijedloga iz stava (1) ovog člana, kao i prilozi uz prijedlog ureĎuju se provedbenim propisom.

(3) Prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna uredan je ako sadrži propisane podatke.

(4) Ako prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna nije uredan, Institut će pozvati podnosioca prijedloga da ga uredi u roku od 30 dana od dana prijema poziva.

(5) Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijedloga, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (4) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(6) Ako podnosilac prijedloga u roku iz stava (4) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti prijedlog.

(7) Uredan prijedlog Institut će dostaviti nosiocu industrijskog dizajna i pozvati ga da u roku od 30 dana od dana prijema poziva dostavi svoj odgovor.

(8) Na obrazloženi zahtjev nosioca industrijskog dizajna Institut će produžiti rok iz stava (7) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 ni duže od 60 dana.

(9) Ako ocijeni da je neophodno, Institut može odrediti usmenu raspravu povodom podnesenog prijedloga za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna.

(10) Poslije provedenog postupka po prijedlogu za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna na osnovu prijedloga iz člana 72. stav (1) ovog zakona, Institut može u svako doba donijeti rješenje o proglašavanju ništavim rješenja o priznanju industrijskog dizajna u cjelini ili samo za pojedini dizajn kod višestruke prijave, odnosno rješenje o odbijanju prijedloga.

(11) Rješenje o proglašavanju rješenja o priznanju industrijskog dizajna ništavim koje je konačno u upravnom postupku Institut će objaviti u službenom glasilu. U slučaju da je pokrenut upravni spor, Sud može na prijedlog tužioca donijeti rješenje da se konačno rješenje ne objavljuje do odluke u upravnom sporu.

Član 74.

(Djelovanje na pravosnažnu sudsku odluku)

Rješenje o proglašavanju ništavnim rješenja o priznanju industrijskog dizajna nema djelovanje na sudske odluke u vezi s utvrĎivanjem povrede prava koje su u momentu donošenja rješenja o proglašavanju ništavnim bile pravosnažne, kao i na zaključene ugovore o prijenosu prava, odnosno ustupanju licence, odnosno franšize, ako su i u mjeri u kojoj su ti ugovori izvršeni pod uslovom da je tužilac, odnosno nosilac industrijskog dizajna bio savjestan.

DIO DESETI - ŽALBENI POSTUPAK

Član 75.

(Pravo na žalbu)

(1) Protiv odluka Instituta donesenih u prvom stepenu stranka čijem zahtjevu u cjelini ili u dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke.

(2) Druge stranke u postupku koji je okončan odlukom protiv koje se podnosi žalba smatraju se strankama u žalbenom postupku.

Član 76.

(Sadržaj žalbe)

Uz podatke koje mora da sadrži svaki podnesak, žalba mora da sadrži i:

a) oznaku upravnog akta protiv kojeg se podnosi,

b) izjavu o tome da se upravni akt osporava u cjelini ili u odreĎenom dijelu,

c) razloge zbog kojih se žalba podnosi,

d) obrazloženje žalbe sa svim dokazima kojima podnosilac žalbe potvrĎuje svoje navode iz žalbe,

e) potpis podnosioca žalbe,

f) punomoć, ako se žalba podnosi posredstvom opunomoćenika.

Član 77.

(Komisija za žalbe)

(1) Komisija za žalbe osniva se kao nezavisni organ za odlučivanje o žalbi u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Komisija za žalbe ima tri člana, od kojih je jedan predsjednik Komisije za žalbe, i tri zamjenika člana, od kojih je jedan zamjenik predsjednika.

(3) članove Komisije za žalbe imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara) iz reda nezavisnih stručnjaka u području prava industrijskog vlasništva i državnih službenika iz Instituta na način ureĎen odlukom Vijeća ministara.

(4) Sjedište Komisije za žalbe je u sjedištu Instituta.

(5) Institut osigurava Komisiji za žalbe radni prostor i potrebnu opremu za rad, kao i obavljanje kancelarijskih i administrativnih poslova.

(6) Komisija za žalbe ima svoj poseban pečat.

(7) Predsjednik Komisije za žalbe upravlja njenim radom.

(8) U slučaju odsustva, predsjednika Komisije za žalbe mijenja zamjenik predsjednika, a člana zamjenik člana Komisije za žalbe.

(9) Predsjednik i članovi Komisije za žalbe u svome radu su nezavisni, nisu obavezani nikakvim uputstvima direktora Instituta i svoje zadatke obavljaju nepristrasno, u skladu sa zakonom i pravilima struke.

(10) Predsjednik i članovi Komisije za žalbe imaju položaj nezavisnih stručnjaka, a naknadu za svoj rad primaju u skladu s provedbenim propisom o naknadama za rad u Komisiji za žalbe.

(11) članovi Komisije za žalbe i zamjenici članova koji su učestvovali u donošenju odluke u prvostepenom postupku, ili ako postoje neki drugi razlozi za njihovo izuzeće, ne mogu učestvovati u postupku po žalbi u konkretnom predmetu.

(12) Komisija za žalbe donosi poslovnik o radu.

Član 78.

(Odlučivanje o žalbi)

(1) Komisija za žalbe odlučuje na sjednici, većinom glasova.

(2) Komisija za žalbe odlučuje na osnovu podnesene žalbe, a kada smatra da je to neophodno, može da odredi održavanje usmene rasprave.

(3) U postupku odlučivanja o žalbi na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 30., 40. i

73. ovog zakona.

DIO JEDANAESTI - GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA

Član 79.

(Tužba zbog povrede prava)

(1) U slučaju povrede registriranog industrijskog dizajna ili prava iz prijave industrijskog dizajna ako industrijski dizajn bude priznat, nosilac industrijskog dizajna može tužbom da zahtijeva:

a) utvrĎivanje povrede prava,

b) zabranu daljnjeg vršenja učinjene povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili uzdržavanjem od radnji koje to pravo povreĎuju,

c) uklanjanje stanja nastalog povredom prava,

d) povlačenje predmeta povrede iz privrednih tokova, uz uvažavanje interesa trećih savjesnih lica,

e) potpuno uklanjanje predmeta povrede iz privrednih tokova,

f) uništenje predmeta kojima je izvršena povreda prava,

g) uništenje sredstava koja su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjena ili se upotrebljavaju za činjenje povreda i koja su vlasništvo povredilaca,

h) prepuštanje predmeta povrede nosiocu prava uz naknadu troškova proizvodnje,

i) naknadu imovinske štete i opravdanih troškova postupka,

j) naknadu moralne štete nanesene autoru,

k) objavljivanje presude o trošku tuženog.

(2) Pri odlučivanju o zahtjevima iz stava (1) tač. c), d), e), f), g) i h) ovog člana sud je dužan da uzme u obzir sve okolnosti slučaja, naročito srazmjer izmeĎu težine učinjene povrede i zahtjeva, kao i interes ovlaštenog lica za osiguravanje efektivne zaštite prava.

(3) U postupku protiv lica čije su usluge bile upotrijebljene za povredu prava, a postojanje te povrede već je pravosnažno ustanovljeno u postupku prema trećem licu, pretpostavlja se da povreda prava postoji.

(4) Postupak po tužbi iz stava (1) ovog člana je hitan.

Član 80.

(Povreda registriranog industrijskog dizajna)

(1) Povredom registriranog industrijskog dizajna ili prava iz prijave, ako industrijski dizajn bude naknadno priznat, smatra se svako neovlašteno korištenje zaštićenog dizajna u smislu člana 51. ovog zakona.

(2) Povredom industrijskog dizajna smatra se i podražavanje registriranog industrijskog dizajna.

(3) Prilikom utvrĎivanja da li postoji povreda registriranog industrijskog dizajna, sud naročito vodi računa o stepenu slobode stvaraoca dizajna.

Član 81.

(Naknada štete)

(1) Za sve povrede prava iz ovog zakona važe opća pravila o naknadi štete i odgovornosti za štetu, osim ako ovim zakonom nije drugačije odreĎeno.

(2) Lice koje povrijedi registrirani industrijski dizajn dužno je da plati nosiocu prava odštetu u obimu koji se odreĎuje prema općim pravilima o naknadi štete, ili u obimu koji odgovara ugovorenoj ili uobičajenoj naknadi za zakonito korištenje registriranog industrijskog dizajna.

Član 82.

(Penal)

(1) Ako je povreda registriranog industrijskog dizajna učinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom, nosilac industrijskog dizajna može od lica koje je registrirani industrijski dizajn povrijedilo da traži naknadu do trostrukog iznosa ugovorene, a ako nije ugovorena, od uobičajene licencne naknade koju bi primio za korištenje registriranog industrijskog dizajna.

(2) Pri odlučivanju o zahtjevu za plaćanje penala sud će uzimati u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito obim nastale štete, stepen krivice povredioca, iznos ugovorene ili uobičajene licencne naknade i preventivni cilj penala.

(3) Ako je nastala šteta veća od penala iz stava (1) ovog člana, nosilac prava ovlašten je da traži razliku do iznosa naknade potpune štete.

Član 83.

(Aktivna legitimacija za tužbu)

(1) Tužbu zbog povrede registriranog industrijskog dizajna, odnosno prava iz prijave iz člana 79. ovog zakona može podnijeti nosilac industrijskog dizajna, podnosilac prijave i sticatelj isključive licence.

(2) Tužbu zbog pretrpljene moralne štete može podnijeti i autor dizajna, ako nije nosilac industrijskog dizajna ili podnosilac prijave.

(3) Postupak po tužbi zbog povrede prava iz prijave sud će prekinuti do konačne odluke Instituta o podnesenoj prijavi.

(4) Ako je pred Institutom pokrenut postupak iz člana 73. ovog zakona, sud koji postupa po tužbi iz člana 79. ovog zakona dužan je da prekine postupak do konačne odluke Instituta.

Član 84.

(Rok za podnošenje tužbe)

Tužba zbog povrede registriranog industrijskog dizajna, odnosno povrede prava iz prijave može se podnijeti u roku od tri godine od dana kada je tužilac saznao za povredu i učinioca, a najkasnije u roku od pet godina od dana kad je povreda prvi put učinjena.

Član 85.

(Privremene mjere)

(1) Sud će odrediti privremenu mjeru radi osiguranja zahtjeva prema odredbama ovog zakona, ako predlagač učini vjerovatnim:

a) da je nosilac prava iz ovog zakona i

b) da je njegovo pravo povrijeĎeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede.

(2) Nosilac prava mora da učini vjerovatnim i jednu od sljedećih pretpostavki:

a) opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,

b) da je privremena mjera potrebna radi sprečavanja nastanka štete koju će biti kasnije teško popraviti, ili

c) da pretpostavljeni povredilac, donošenjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku pokazala kao neopravdana, ne bi pretrpio veće negativne posljedice od onih koje bi bez donošenja takve privremene mjere pretrpio nosilac prava.

(3) Nosilac prava koji predlaže da se donese privremena mjera bez prethodnog obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je, osim uslova iz st.

(1) i (2) ovog člana, da učini vjerovatnim da bi bilo kakvo odgaĎanje donošenja privremene mjere prouzrokovalo nosiocu prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti.

(4) U slučaju donošenja privremene mjere prema odredbama stava (3) ovog člana, sud će rješenje o privremenoj mjeri dostaviti suprotnoj strani odmah poslije njenog provoĎenja.

(5) Nosilac prava ne mora dokazivati opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano ako učini vjerovatnim da će predložena privremena mjera prouzrokovati pretpostavljenom povrediocu samo neznatnu štetu.

(6) Smatra se da opasnost postoji ako bi trebalo ostvarivati zahtjeve u inozemstvu.

(7) Sud može odrediti za osiguranje zahtjeva, prema stavu (1) ovog člana, bilo koju privremenu mjeru kojom se može postići cilj osiguranja, a naročito:

a) da se pretpostavljenom povrediocu zabrane radnje kojima se povreĎuje pravo iz ovog zakona,

b) da se oduzmu, uklone iz prometa i pohrane predmeti povrede i sredstva povrede koji su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjeni, odnosno koji se upotrebljavaju za činjenje povreda.

(8) Ako je mjera odreĎena prije podnošenja tužbe, sud će u rješenju odrediti i rok u kojem predlagač mora da podnese tužbu radi opravdanja te mjere.

(9) Rok iz stava (8) ovog člana ne može biti duži od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarskog dana, od dana dostavljanja rješenja predlagaču, zavisno od toga koji rok ističe kasnije.

(10) Sud mora da odluči o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od 30 dana od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje tog odgovora.

(11) Postupak u vezi s donošenjem privremene mjere je hitan.

Član 86.

(Osiguranje dokaza)

(1) Sud će donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagač pruži sudu razumne dokaze o tome:

a) da je nosilac prava iz ovog zakona,

b) da je njegovo pravo povrijeĎeno ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,

c) da će dokazi o toj povredi biti uništeni ili kasnije neće moći biti izvedeni.

(2) Nosilac prava koji traži da se donese rješenje o osiguranju dokaza bez prethodnog obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je da, osim uslova iz stava (1) ovog člana, učini vjerovatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji protivnika, biti uništeni, ili da se kasnije neće moći izvesti.

(3) U slučaju donošenja odluke o osiguranju dokaza prema odredbama stava (2) ovog člana, sud će rješenje o osiguranju dostaviti suprotnoj strani odmah poslije izvoĎenja dokaza.

(4) Sud može rješenjem iz stava (1) ovog člana odrediti da se izvede bilo koji dokaz, a naročito:

a) uviĎaj prostorija, poslovne dokumentacije, inventara, baza podataka, kompjuterskih memorijskih jedinica ili drugih stvari,

b) oduzimanje uzoraka predmeta povrede,

c) pregled i predaju dokumenata,

d) odreĎivanje i saslušanje vještaka,

e) saslušanje svjedoka.

(5) Osiguranje dokaza može se tražiti i poslije pravosnažno okončanog postupka, ako je to potrebno radi pokretanja postupka prema vanrednim pravnim lijekovima ili za vrijeme takvog postupka.

(6) U postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona o parničnom postupku, a koje se odnose na privremene mjere, osim ako je ovim zakonom drugačije odreĎeno.

(7) Postupak osiguranja dokaza je hitan.

(8) Ako se kasnije pokaže da je prijedlog za osiguranje dokaza neopravdan, ili ako nosilac prava taj prijedlog ne opravda, suprotna strana ima pravo da traži:

a) vraćanje oduzetih predmeta,

b) zabranu upotrebe pribavljenih informacija,

c) naknadu štete.

(9) Sud mora u postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, da osigura zaštitu povjerljivih podataka stranaka i da vodi brigu o tome da se sudski postupak ne zloupotrebljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotne strane.

Član 87.

(Dužnost obavještavanja)

(1) Sud može u toku parnice, zbog povrede prava iz ovog zakona, na osnovu opravdanog zahtjeva jedne od stranaka naložiti povrediocu prava da dostavi podatke o izvoru i distributivnim kanalima robe ili usluga kojima se povreĎuje pravo iz ovog zakona.

(2) Sud može naložiti da podatke iz stava (1) ovog člana dostave sudu i lica koja u obimu komercijalne djelatnosti:

a) posjeduju robu za koju se sumnja da se njome povreĎuje pravo iz ovog zakona, ili

b) koriste usluge za koje se sumnja da se njima povreĎuje pravo iz ovog zakona, ili

c) pružaju usluge za koje se sumnja da se njima povreĎuje pravo iz ovog zakona.

(3) Smatra se da je neka radnja preduzeta u obimu komercijalne djelatnosti ako je preduzeta za pribavljanje posredne ili neposredne ekonomske koristi.

(4) Pojam komercijalne djelatnosti ne obuhvata radnje savjesnih krajnjih potrošača.

(5) Sud može naložiti da podatke iz stava (1) ovog člana dostavi sudu i lice koje je od nekog od lica navedenih u stavu (2) ovog člana označeno kao umiješano u proizvodnju, izradu i distribuciju robe ili pružanje usluga za koje se sumnja da se njima povreĎuje pravo iz ovog zakona.

(6) Podaci traženi na osnovu stava (1) ovog člana mogu naročito da obuhvate:

a) ime, adresu, odnosno firmu i sjedište proizvoĎača, izraĎivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe, odnosno davalaca usluga, kao i namjeravanih prodavaca na veliko i malo,

b) podatke o količinama proizvedene, izraĎene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i o cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.

Član 88.

(IzvoĎenje dokaza)

(1) Ako sud odluči da će izvesti predloženi dokaz koji se nalazi kod suprotne strane, ta strana dužna je na zahtjev suda da preda dokazna sredstva kojima raspolaže.

(2) Stav (1) ovog člana odnosi se i na bankarsku, finansijsku i poslovnu dokumentaciju koja je pod kontrolom suprotne strane, ako se radi o povredi koja dostiže obim komercijalne djelatnosti.

(3) U postupku izvoĎenja dokaza primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona koji ureĎuje parnični postupak, osim ako je ovim zakonom drugačije odreĎeno.

(4) Sud mora poslije izvoĎenja dokaza, u skladu sa stavom (1) ovog člana, da osigura zaštitu povjerljivih podataka stranaka i da vodi brigu o tome da se sudski postupak ne zloupotrebljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotstavljene stranke.

Član 89.

(Sredstvo osiguranja za suprotstavljenu stranku)

Na zahtjev lica protiv kojeg je pokrenut postupak za odreĎenje privremene mjere ili osiguranja dokaza, sud može odrediti odgovarajući novčani iznos kao sredstvo osiguranja u slučaju da je zahtjev neosnovan, na teret podnosioca zahtjeva.

Član 90.

(Osporavanje industrijskog dizajna)

(1) Autor dizajna ili njegov pravni sljednik može tužbom zahtijevati od suda da utvrdi da on ima pravo na podnošenje prijave umjesto lica ili zajedno s licem koje je podnijelo prijavu.

(2) Autor dizajna ili njegov pravni sljednik može tužbom zahtijevati od suda da utvrdi da je on nosilac registriranog industrijskog dizajna umjesto lica ili zajedno s licem na čije ime je registriran industrijski dizajn.

(3) Tužba iz stava (1) ovog člana može se podnijeti do okončanja postupka za priznanje industrijskog dizajna, a tužba iz stava (2) ovog člana može se podnijeti do isteka roka važenja registriranog industrijskog dizajna.

(4) Ako se sudskom odlukom usvoji tužbeni zahtjev iz stava (1), odnosno stava (2) ovog člana, Institut će po prijemu presude, ili na zahtjev tužioca, upisati tužioca u odgovarajući registar Instituta kao podnosioca prijave, ili nosioca registriranog industrijskog dizajna, i podatke o tome objaviti u službenom glasilu.

Član 91.

(Pribavljeno pravo trećeg lica na osporenom industrijskom dizajnu)

Pravo koje je treće lice pribavilo od ranijeg podnosioca prijave, odnosno nosioca registriranog industrijskog dizajna, iz člana 90. ovog zakona prestaje danom upisivanja novog podnosioca prijave, odnosno nosioca registriranog industrijskog dizajna, u odgovarajući registar Instituta samo ako je raniji podnosilac prijave, odnosno nosilac industrijskog dizajna, na osnovu sudske odluke iz člana 90. stav (4) ovog zakona brisan iz odgovarajućeg registra Instituta.

Član 92.

(Spor za priznanje autorstva)

(1) Lice koje sebe smatra autorom dizajna, ili njegov pravni sljednik, može tužbom zahtijevati od suda da utvrdi da je on autor dizajna koji je predmet prijave ili registriranog industrijskog dizajna, te da bude naveden kao autor u prijavi i svim drugim dokumentima, kao i u odgovarajućim registrima.

(2) Tužilac iz stava (1) ovog člana može da zahtijeva i objavljivanje presude o trošku tuženog, naknadu moralne i imovinske štete i troškova postupka.

(3) Rok za podnošenje tužbe iz stava (1) ovog člana nije vremenski ograničen.

DIO DVANAESTI - CARINSKE MJERE

Član 93.

(Zahtjev nosioca prava)

(1) Nosilac isključivih prava prema ovom zakonu koji opravdano sumnja da će doći do uvoza, tranzita ili izvoza robe proizvedene u suprotnosti s odredbama ovog zakona može nadležnom carinskom organu (u daljnjem tekstu: carinski organ) podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava putem carinskih mjera privremenog zadržavanja robe od daljnjeg puštanja u promet.

(2) Zahtjev za zaštitu prava, prema stavu (1) ovog člana, mora da sadrži naročito:

a) podatke o podnosiocu zahtjeva i o nosiocu isključivog prava iz ovog zakona, ako se ne radi o istom licu,

b) detaljan opis robe koji omogućava njenu identifikaciju,

c) dokaze o tome da je podnosilac zahtjeva, odnosno lice koje je on ovlastio, nosilac isključivog prava iz ovog zakona u vezi s tom robom,

d) dokaze o tome da je isključivo pravo vjerovatno povrijeĎeno,

e) druge podatke važne za odlučivanje o zahtjevu kojima raspolaže podnosilac, kao što su podaci o lokaciji robe i njenoj destinaciji, očekivani datum dolaska ili odlaska pošiljke, podaci o sredstvu transporta, podaci o uvozniku, izvozniku, primaocu i sl.,

f) vremenski period u kojem će carinski organi postupati prema zahtjevu i koji ne može biti duži od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva.

(3) Carinski organ može prije donošenja odluke kojom udovoljava zahtjevu iz stava (1) ovog člana tražiti od nosioca prava da položi osiguranje za troškove pohranjivanja i prijevoza robe, kao i za naknadu štete, koji bi u vezi s robom mogli da nastanu carinskom organu, kao i strani protiv koje je prihvaćen zahtjev iz stava (1) ovog člana.

(4) Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz stava (1) ovog člana, on o tome obavještava sve carinske ispostave i nosioca prava.

Član 94.

(Postupak nakon privremenog zadržavanja robe)

(1) Ako carinska ispostava pri provoĎenju carinskog postupka naĎe robu koja odgovara opisu robe iz odluke nadležnog carinskog organa, ona će tu robu privremeno zadržati od daljnjeg puštanja u promet.

(2) Odluka o privremenom zadržavanju robe uručuje se njenom uvozniku.

(3) U odluci iz stava (2) ovog člana odreĎuje se da se vlasnik robe, odnosno lice koje je ovlašteno za raspolaganje robom, u roku od deset radnih dana od dana privremenog zadržavanja može izjasniti o tome da li se radi o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava iz ovog zakona.

(4) Ako carinski organ ne primi pisano izjašnjenje vlasnika ili lica koje je ovlašteno da raspolaže robom u roku iz stava (3) ovog člana, on može, na zahtjev i o trošku nosioca prava, privremeno zadržanu robu oduzeti i uništiti.

(5) Ako vlasnik robe ili lice koje je ovlašteno da raspolaže robom u roku iz stava (3) ovog člana podnese izjavu da se ne radi o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava iz ovog zakona, nosilac prava može u roku od deset radnih dana od prijema obavještenja o takvoj izjavi podnijeti tužbu zbog povrede prava.

(6) Ako posebne okolnosti slučaja to opravdavaju, carinski organ može, na zahtjev nosioca prava, odrediti dodatni rok za podnošenje tužbe iz stava (5) ovog člana, koji ne može biti duži od deset radnih dana.

(7) Nosilac prava ili lice koje on ovlasti može za vrijeme privremenog zadržavanja izvršiti pregled i kontrolu robe i prateće dokumentacije u obimu koji je potreban za utvrĎivanje njegovih zahtjeva i za ostvarivanje sudske zaštite njegovih prava uz osiguranje zaštite povjerljivih podataka.

(8) Pravo da izvrši pregled i kontrolu robe ima i njen uvoznik.

(9) Ako nosilac prava ne podnese tužbu iz stava (5) ovog člana, privremeno zadržana roba pušta se u traženu carinski dopuštenu upotrebu, odnosno promet.

(10) Ako nosilac prava pokrene sudski postupak, carinski organ donijet će odluku o zapljeni robe do donošenja pravosnažne sudske odluke.

(11) Ako nosilac prava podnese tužbu iz stava (5) ovog člana, a nadležni sud ne donese privremenu mjeru zadržavanja robe u roku iz stava (5) ovoga člana, vlasnik privremeno zadržane robe ili lice ovlašteno da raspolaže njome ima pravo da zahtijeva oslobaĎanje te robe ako položi sredstva osiguranja u iznosu dovoljnom za eventualnu naknadu štete nosiocu prava pod uslovom da su ispunjeni svi ostali uslovi za oslobaĎanje te robe.

Član 95.

(Postupak po službenoj dužnosti)

(1) Ako carinska ispostava pri provoĎenju carinskog postupka u vezi s uvozom, tranzitom ili izvozom robe opravdano sumnja da su odreĎenom robom povrijeĎena prava prema ovom zakonu, ona će privremeno zadržati puštanje te robe u promet i o tome obavijestiti carinski organ.

(2) Carinski organ pismeno obavještava nosioca prava o zadržavanju robe, sumnji da se radi o povredi njegovih prava i o mogućnosti da podnese zahtjev prema članu 93. ovog zakona, u roku od pet radnih dana od dana zadržavanja robe.

(3) Ako nosilac prava podnese zahtjev u skladu sa stavom (2) ovog člana, roba se zadržava do donošenja odluke carinskog organa.

(4) Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz člana 93. ovog zakona, roba se privremeno zadržava za daljnjih deset radnih dana.

(5) Nosilac prava mora u roku iz stava (4) ovog člana da provede radnje iz člana 94. stav (7) ovog zakona.

(6) Odredbe čl. 94. i 95. ovog zakona ne primjenjuju se na uvoz, tranzit ili izvoz robe u malim količinama namijenjenim za privatnu i nekomercijalnu upotrebu, koja se unosi ili iznosi kao dio ličnog prtljaga ili šalju u malim pošiljkama.

Član 96.

(Primjena drugih carinskih propisa)

(1) Na carinski postupak u vezi s robom kojom se povreĎuju prava iz ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način ostali carinski propisi.

(2) Bliže propise o provoĎenju carinskih mjera iz ovog dijela zakona donosi Vijeće ministara, na prijedlog Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

(3) Carinski postupak u vezi s robom kojom se povreĎuju prava iz ovog zakona je hitan.

DIO TRINAESTI - PREKRŠAJNE ODREDBE

Član 97.

(Prekršaji)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 200.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice koje na način iz člana 80. ovog zakona povrijedi registrirani industrijski dizajn ili pravo iz prijave.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj iz stava

(1) ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj iz stava

(1) ovog člana fizičko lice.

(4) Predmeti koji su nastali izvršenjem prekršaja iz stava (1) ovog člana oduzet će se i uništiti, a predmeti, odnosno ureĎaji namijenjeni ili upotrijebljeni za izvršenje tih prekršaja će se oduzeti.

(5) Prekršajni postupak na osnovu odredbi ovog člana je hitan.

Član 98.

(Zaštitna mjera)

(1) Pravnom licu koje učini prekršaj iz člana 97. stav (1) ovog zakona u obavljanju djelatnosti može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se vrijeĎa registrirani industrijski dizajn u trajanju do jedne godine, ako je učinjeni prekršaj naročito težak zbog načina izvršenja, posljedica djela ili drugih okolnosti učinjenog prekršaja.

(2) Pravnom licu koje učini prekršaj iz člana 97. stav (1) ovog zakona u povratu izreći će se zaštitna mjera zabrane djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se vrijeĎa registrirani industrijski dizajn u trajanju od najmanje jedne godine.

Član 99.

(Inspekcijska kontrola u vezi s prekršajima)

(1) Inspekcijsku kontrolu u vezi s prekršajima, sankcioniranim u članu 97. ovog zakona, vrši inspekcija nadležna za kontrolu tržišta u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

(2) Inspekcijski postupak je hitan.

DIO ČETRNAESTI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 100.

(Prava priznata do primjene ovog zakona i provedbeni propisi za izvršenje ovog zakona)

(1) Registrirani industrijski dizajni koji važe na dan stupanja na snagu ovog zakona ostaju i dalje na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovog zakona.

(2) Direktor Instituta donijet će provedbene propise za izvršenje ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona izuzev propisa iz čl. 16. i 96. stav (2) ovog zakona.

(3) Provedbene propise u smislu stava (2) ovog člana čine: Pravilnik o postupku za priznanje industrijskog dizajna, Odluka o posebnim troškovima postupka za sticanje i održavanje prava industrijskog vlasništva, Odluka o uslovima za upisivanje u registre zastupnika za zaštitu industrijskog vlasništva, Pravilnik o stručnom ispitu za zastupnike za zaštitu industrijskog vlasništva i Odluka o naknadi za rad u Komisiji za žalbe.

Član 101.

(Prestanak važenja drugih propisa i postupci za priznanje industrijskog dizajna u toku)

(1) Početkom primjene ovog zakona prestaju da važe odredbe POGLAVLJA II. VRSTE PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIšTVA Odjeljak 3. INDUSTRIJSKI DIZAJN (čl. 97. do 115.) Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 3/02 i 29/02) koje se odnose na industrijski dizajn, kao i odredbe koje se mogu shodno primijeniti na industrijski dizajn.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini primjenjivat će se i dalje na sve upravne postupke u vezi s industrijskim dizajnom koji nisu okončani do dana početka primjene ovog zakona.

Član 102.

(Primjena meĎunarodnih ugovora)

Odredbe meĎunarodnih ugovora u vezi s industrijskim dizajnom kojima je pristupila BiH primjenjuju se na predmete koje tretira ovaj zakon i u slučaju sukoba s odredbama ovog zakona primjenjuju se odredbe meĎunarodnih ugovora.

Član 103.

(Jedinstvena primjena odredbi o Komisiji za žalbe u Zakonu o patentu, Zakonu o zaštiti oznaka geografskog porijekla i Zakona o žigu) Odredbe čl. 77. i 78. ovog zakona i odgovarajuće odredbe Zakona o patentu, Zakona o zaštiti oznaka geografskog porijekla i Zakona o žigu, kojima se ureĎuje Komisija za žalbe Instituta, primjenjuju se na način da se formira jedna komisija za žalbe.

Član 104.

(Stupanje na snagu i primjena Zakona)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a primjenjuje se od 1. januara 2011. godine.

PSBiH, broj 520/10

28. maja 2010. godine Sarajevo

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Dr. Milorad Živković, s. r.

Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Sulejman Tihić, s. r.