Zakon o kontroli pomoći privrednim subjektima

ZAKON

O KONTROLI POMOĆI

PRIVREDNIM SUBJEKTIMA

Član 1.

(1) Ovim zakonom propisuju se opšti uslovi za dodjelu pomoći privrednim subjektima, prikupljanje i obradu podataka, izvještavanje i kontrolu korištenja pomoći privrednim subjektima u Republici Srpskoj, radi primjene principa tržišne ekonomije i očuvanja konkurencije.

(2) Predmet ovog zakona nisu pomoći privrednim subjektima u poljoprivredi i ribarstvu, koje su regulisane drugim zakonskim propisima.

(3) Ovaj zakon primjenjuje se na sve korisnike i davaoce pomoći, kao i na sve oblike pomoći privrednim subjektima.

Član 2.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) pomoć privrednim subjektima (u daljem tekstu: državna pomoć) predstavlja svaki stvarni ili potencijalni javni rashod ili smanjenje javnih prihoda koji predstavljaju povlastice ili privilegije za korisnika državne pomoći,

b) davaoci državne pomoći (u daljem tekstu: davalac) su Republika Srpska i jedinice lokalne samouprave preko nadležnih organa i sva pravna lica u većinskom vlasništvu Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika),

v) korisnici državne pomoći su privredni subjekti koji obavljajući svoju djelatnost učestvuju u proizvodnji i prometu robe i usluga,

g) oblici državnih pomoći mogu biti: subvencije, grantovi, pozajmice, garancije, oslobađanja od poreza ili poreske olakšice i drugi vidovi pomoći u nadležnosti Republike,

d) kategorije državne pomoći upućuju na njihovu namjenu i cilj koji treba da postignu,

đ) minimalna državna pomoć (u daljem tekstu: minimalna pomoć) predstavlja male iznose državne pomoći koje se smatraju izuzetim od kontrole državne pomoći,

e) vrste državnih pomoći prema dostupnosti su: horizontalna – dostupna cijeloj privredi, vertikalna – namijenjena određenim sektorima privrede, i pojedinačna,

ž) program državne pomoći (u daljem tekstu: program pomoći) je skup zakonskih i podzakonskih propisa na osnovu kojih se daje državna pomoć, a koje se ne odnose samo na jednog korisnika i koji određuju finansiranje ili ispunjenost kriterijuma korisnika za primanje državne pomoći za određene svrhe,

z) pojedinačna državna pomoć predstavlja svaku državnu pomoć koja se dodjeljuje određenom poznatom primaocu i

i) popis (inventar) državnih pomoći je sveobuhvatan pregled svih oblika državnih pomoći dodijeljenih u Republici, razvrstana po vrstama, kategorijama, iznosima, trajanju, nivou vlasti i zakonskim osnovima u formi baze podataka.

Član 3.

(1) Dozvoljena državna pomoć u smislu ovog zakona je:

a) pomoć Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada); usmjerena na saniranje posljedica prirodnih katastrofa, te mjere koje proizlaze iz vanrednih situacija,

b) minimalna pomoć po jednom korisniku; za pojedinačnu svrhu, u slučaju da ona ne prelazi iznos od 400.000 KM tokom perioda od tri godine računajući od datuma kada je prvi put dodijeljena i

v) državna pomoć socijalnog karaktera; koja se dodjeljuje individualnim korisnicima bez diskriminacije.

(2) Posebnim aktom koji donosi Vlada na prijedlog Ministarstva finansija, propisuje se i usklađuje minimalna pomoć iz stava 1. tačka b) ovog člana.

(3) Davanja iz stava 1. tačka b) ovog člana ne podliježu obavezi prijavljivanja državne pomoći.

Član 4.

Zabranjen je svaki oblik državne pomoći koji narušava ili bi mogao da naruši tržišnu konkurenciju davanjem povlastica na tržištu korisnika pomoći, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom.

Član 5.

(1) Izuzetno od člana 4. ovog zakona mogu biti dozvoljene sljedeće državne pomoći:

a) za unapređivanje određenih ekonomskih aktivnosti, ili određenih ekonomskih oblasti kada ta pomoć ne utiče negativno na tržišne uslove i konkurenciju,

b) za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u privredi ili unapređivanje realizacije značajnih projekata za Republiku,

v) za unapređivanje ekonomskog razvoja područja sa izuzetno niskim životnim standardom ili visokom nezaposlenošću i

g) za očuvanje kulturno-istorijskog nasljeđa.

(2) Davanja iz stava 1. ovog člana podliježu obavezi prijavljivanja državne pomoći.

(3) Akt o kriterijumima, namjeni i uslovima dodjele državne pomoći iz stava 1. ovog člana donosi Vlada na prijedlog Ministarstva.

Član 6.

(1) Državna pomoć može biti dodijeljena na osnovu programa državne pomoći i kao pojedinačna državna pomoć.

(2) Davalac državne pomoći dužan je da prijavu planirane državne pomoći, sa potrebnom dokumentacijom podnese Komisiji za kontrolu pomoći privrednim subjektima (u daljem tekstu: Komisija).

(3) Svaka promjena prethodno odobrene državne pomoći mora prethodno da bude prijavljena Komisiji.

(4) Prijava iz st. 2. i 3. ovog člana sadrži podatke o:

a) zakonskom osnovu za dodjeljivanje državne pomoći,

b) organu koji predlaže dodjelu državne pomoći,

v) iznosu, vrsti, obliku, intenzitetu i kategoriji pomoći, kao i o očekivanom trajanju,

g) ekonomskim uticajima državne pomoći u prošlosti u slučaju notifikacije o izmjenjivanju postojeće državne pomoći,

d) korisniku ili korisnicima,

đ) kriterijumima i proceduri za dodjelu u slučaju njene dodjele na osnovu programa državne pomoći i

e) druge podatke na zahtjev Komisije.

Član 7.

Za potrebe prijavljivanja i izvještavanja, državne pomoći, u smislu ovog zakona razvrstavaju se u jednu ili više kategorija:

a) državna pomoć za izvoz,

b) državna pomoć za mala ili srednja preduzeća,

v) državna pomoć za svrhe zaštite životne sredine i uštede energije,

g) državna pomoć u obliku direktnih ili indirektnih subvencija za novčane naknade,

d) državna pomoć za saniranje ili restrukturiranje privrednih subjekata,

đ) državna pomoć za nove investicije i za otvaranje novih radnih mjesta,

e) državna pomoć za istraživanje, razvoj i inovacije,

ž) državna pomoć za zapošljavanje,

z) državna pomoć za obuku,

i) državna pomoć za promovisanje kulture i zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa,

j) državna pomoć za tekuće održavanje proizvodnje i

k) državna pomoć za privredne subjekte u specifičnim sektorima.

Član 8.

Vlada donosi akt o pravilima prijavljivanja i ograničenjima državne pomoći koja se primjenjuju na kategorije iz člana 7. ovog zakona, a u skladu sa ekonomskim razvojnim i socijalnim potrebama. erHH

Član 9.

(1) Kontrolu usklađenosti, prijavljene ili dodijeljene državne pomoći u skladu sa odredbama ovog zakona vrši Komisija koju imenuje Vlada.

(2) Komisiju čini šest članova koje predlažu: Ministarstvo finansija, Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva, Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju, Ministarstvo trgovine i turizma, Ministarstvo uprave i lokalne samouprave i član iz reda eksperata po prijedlogu Ministarstva finansija.

(3) Predsjednik i članovi Komisije biraju se na period od četiri godine.

(4) Vlada će formirati Komisiju u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(5) Komisija donosi poslovnik o svom radu na koji saglasnost daje Vlada.

Član 10.

(1) Komisija je nadležna da odlučuje o:

a) usklađenosti prijedloga za dodjelu državne pomoći koje podnosi davalac državne pomoći sa odredbama ovog zakona (u daljem tekstu: prethodna kontrola) i

b) usklađenosti dodijeljene državne pomoći sa odredbama ovog zakona (u daljem tekstu: naknadna kontrola).

(2) Komisija ima obavezu da:

a) podnosi godišnji izvještaj o državnoj pomoći Vladi na razmatranje, koji potom upućuje Narodnoj skupštini Republike Srpske na usvajanje i

b) sarađuje sa nadležnim organima za kontrolu finansijskog poslovanja organa republičke uprave.

Član 11.

Stručne, administrativne i tehničke poslove za Komisiju obavlja Ministarstvo finansija koje je nadležno da:

a) prikuplja prijave od davalaca državne pomoći i druge podatke o državnoj pomoći, obrađuje ih i prati,

b) priprema mišljenja za prethodnu i naknadnu kontrolu koju vrši Komisija, na osnovu prikupljenih prijava i drugih podataka o državnoj pomoći,

v) vodi evidenciju o državnoj pomoći i priprema popis državne pomoći,

g) predlaže Vladi donošenje podzakonskih akata kojima se bliže uređuju pravila za primjenu ovog zakona,

d) prikuplja izvještaje o državnoj pomoći od davalaca državne pomoći,

đ) priprema za Komisiju godišnji izvještaj o državnoj pomoći i

e) sarađuje sa drugim organima u oblasti državne pomoći.

Član 12.

(1) Komisija u prethodnoj kontroli ispituje sve prijave za dodjelu novih državnih pomoći i prijave za značajno mijenjanje postojeće državne pomoći, te utvrđuje da li su prijavljeni programi i pojedinačne državne pomoći u skladu sa ovim zakonom.

(2) Komisija određuje rok podnosiocu prijave za otklanjanje nedostataka, u slučaju da prijava nije usklađena sa odredbama ovog zakona.

(3) Komisija donosi odluku o neusklađenosti ako podnosilac prijave iz stava 2. ovog člana ne izvrši otklanjanje nedostataka u ostavljenom roku.

(4) Komisija donosi odluku o usklađenosti ili dodatnom usklađivanju, u skladu sa stavom 1. ovog člana, u roku od 60 dana od dana prijema potpune prijave.

Član 13.

Dodjela državne pomoći podnosiocu prijave dozvoljena je nakon dobijanja odluke iz člana 12. stav 4. ovog zakona.

Član 14.

Ako se državna pomoć dodijeli bez odluke iz člana 12. stav 4. ovog zakona ili sa odlukom o neusklađenosti, Komisija će Vladi podnijeti izvještaj o tako dodijeljenoj državnoj pomoći sa prijedlogom za:

a) uvrđivanje nezakonitosti dodjele cijele ili dijela državne pomoći,

b) trenutnim obustavljanjem državne pomoći i

v) vraćanje nezakonito dodijeljene državne pomoći, uključujući i plaćanje zakonske zatezne kamate, počev od dana korišćenja pomoći do dana vraćanja iskorišćenog iznosa da bi se uklonili efekti narušavanja konkurencije koju je takva nezakonita ili bespravno dodijeljena pomoć izazvala.

Član 15.

(1) Kontrolu korišćenja državne pomoći i ostvarenih rezultata (u daljem tekstu: naknadna kontrola) vrše davaoci državne pomoći, Ministarstvo finansija i nadležni inspekcijski organi, koji o svojim nalazima izvještavaju Komisiju.

(2) Naknadna kontrola vrši se na osnovu informacija Komisije ili informacija iz drugih izvora.

Član 16.

(1) Ako u toku naknadne kontrole utvrdi nepravilnosti, Komisija će davaocu odrediti rok za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.

(2) Ako davalac pomoći u ostavljenom roku ne otkloni utvrđene nepravilnosti, Komisija će Vladi podnijeti izvještaj sa prijedlogom mjera u skladu sa članom 12. ovog zakona.

Član 17.

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši Ministarstvo finansija i resorno nadležno ministarstvo.

Član 18.

Državna pomoć vraćena u skladu sa ovim zakonom predstavlja prihod davalaca državne pomoći, a kamate na vraćenu državnu pomoć predstavljaju prihode Budžeta Republike.

Član 19.

Vlada će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona donijeti:

a) akt o kriterijumima, namjeni i uslovima dodjele državne pomoći i

b) akt o pravilima prijavljivanja i ograničenja državne pomoći.

Član 20.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Mr Igor Radojičić