Zakon o kontroli vanjskotrgovinskog prometa robe dvojne namjene

Član 1. (Predmet Zakona)

Ovim zakonom propisuju se: uslovi za izvoz, brokering i tranzit robe dvojne namjene, pružanje usluga tehničke pomoći u vezi s robom dvojne namjene, izdavanje međunarodnog uvoznog certifikata i potvrde o prijemu robe dvojne namjene te utvrđuju nadležni organi za izdavanje isprava i provođenje nadzora u vezi s robom dvojne namjene.

Član 2. (Izuzeci od primjene Zakona)

(1) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se u slučajevima kada se, u skladu s interesima vanjske politike i međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine, izvoz ili tranzit robe dvojne namjene obavlja u okviru bilateralne ili multilateralne vojne, policijske, specijalne ili stalne misije na nekomercijalnoj osnovi kao podrška:

a) rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a,

b) odlukama u okviru Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) ili

c) bilo kojoj drugoj mirovnoj operaciji koja se provodi u skladu s principima Povelje UN-a u sklopu međunarodne organizacije.

(2) Ministarstvo vanjskih poslova BiH daje saglasnost u vezi sa ispunjavanjem uslova iz stava (1) ovog člana.

(3) U slučaju da se tako izvezena ili uvezena roba dvojne namjene prestane koristiti u svrhe specijalne ili stalne misije, odnosno postane predmet komercijalne transakcije, na nju se primjenjuju odredbe ovog zakona.

Član 3. (Značenje izraza)

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) roba dvojne namjene podrazumijeva sve stavke navedene na Listi robe dvojne namjene, uključujući softver i tehnologiju, koja se može koristiti i u civilne i u vojne svrhe, te robu koja može biti upotrijebljena u neeksplozivne svrhe, ali i koja na bilo koji način može pomoći u proizvodnji nuklearnog oružja ili drugih nuklearnih eksplozivnih naprava;

b) Lista robe dvojne namjene podrazumijeva sve stavke navedene na relevantnoj Listi stavki dvojne namjene (List of Dual-Use Items) Evropske unije;

c) krajnja vojna namjena podrazumijeva ugradnju u robu vojne namjene, upotrebu za proizvodnju, ispitivanje, razvoj, održavanje ili analizu robe vojne namjene i upotrebu bilo kojeg nedovršenog proizvoda za proizvodnju robe vojne namjene;

d) roba vojne namjene podrazumijeva sve stavke navedene na Zajedničkoj listi vojne opreme (Common Military List) Evropske unije, koju Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) prevodi i objavljuje u "Službenom glasniku BiH";

e) izvoz podrazumijeva:

1) carinski postupak uređen carinskim propisima prema kojem roba dvojne namjene trajno ili privremeno napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine,

2) ponovni izvoz prema kojem roba dvojne namjene, prethodno uvezena na carinsko područje Bosne i Hercegovine, napušta carinsko područje Bosne i Hercegovine, ali ne uključuje robu u tranzitu i

3) prijenos softvera ili tehnologije putem elektronskih medija, uključujući prijenos putem telefaksa, telefona, elektronske pošte ili bilo kojim drugim elektronskim sredstvima na odredište izvan Bosne i Hercegovine; uključuje stavljanje na raspolaganje takvog softvera ili tehnologije u elektronskoj formi pravnim ili fizičkim licima ili partnerima izvan Bosne i Hercegovine. Izvoz, također, uključuje i usmeni prijenos tehnologije ako se tehnologija opisuje telefonom ili drugim elektronskim sredstvom;

f) izvoznik podrazumijeva pravno ili fizičko lice:

1) sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, odnosno prebivalištem u Bosni i Hercegovini, evidentirano u Ministarstvu za obavljanje vanjskotrgovinskog prometa robe dvojne namjene,

2) u čije ime se podnosi izvozna carinska deklaracija, odnosno lice koje, u vrijeme kada je deklaracija prihvaćena ima zaključen ugovor o izvozu s primaocem robe u drugoj državi i ima ovlaštenje da odluči o slanju robe s teritorije Bosne i Hercegovine. Ako ugovor o izvozu nije zaključen ili ako jedna od strana u ugovoru ne djeluje u svoje ime, izvoznik je lice koje ima ovlaštenje da odluči o slanju robe s teritorije Bosne i Hercegovine,

3) koje donosi odluku o prijenosu, omogućava prijenos ili čini dostupnim softver ili tehnologiju elektronskim sredstvima komunikacije, uključujući prijenos telefaksom, telefonom, elektronskom poštom ili bilo kojim drugim elektronskim putem izvan teritorije BiH;

g) brokering podrazumijeva pregovaranje ili ugovaranje poslova za kupovinu, prodaju ili nabavku robe dvojne namjene iz jedne strane zemlje u drugu stranu zemlju, te prodaju i kupovinu robe dvojne namjene radi prijenosa iz jedne strane zemlje u drugu stranu zemlju. Brokering se ne odnosi na pomoćne usluge, kao što su: promet, finansijske usluge, osiguranje ili reosiguranje, oglašavanje ili reklamiranje;

h) broker podrazumijeva pravno lice sa sjedištem na teritoriji Bosne i Hercegovine ili fizičko lice s prebivalištem u Bosni i Hercegovini koje se bavi brokerskim uslugama i evidentirano je u Ministarstvu za vanjskotrgovinski promet robe dvojne namjene;

i) tehnička pomoć podrazumijeva svaku pomoć u vezi s popravkom, razvojem, proizvodnjom, sklapanjem, testiranjem ili održavanjem robe dvojne namjene navedene na Listi robe dvojne namjene, koja može biti u formi uputstva, osposobljavanja, prijenosa poslovnog znanja, stručnih ili savjetodavnih usluga. Tehnička pomoć uključuje usmene forme pomoći, pisane ili glasovne upute, obuke, prenošenje poslovnog znanja ili vještina ili savjetodavne usluge;

j) lice koje pruža tehničku pomoć podrazumijeva pravno lice sa sjedištem na teritoriji Bosne i Hercegovine ili fizičko lice s prebivalištem u Bosni i Hercegovini koje pruža tehničku pomoć i evidentirano je u Ministarstvu za pružanje tehničke pomoći u vezi s robom dvojne namjene navedene na Listi robe dvojne namjene;

k) tranzit je carinski postupak uređen carinskim propisima prema kojem se roba dvojne namjene koja nije iz Bosne i Hercegovine tranziti preko carinskog područja Bosne i Hercegovine kopnenim, vodenim, zračnim ili kombiniranim prijevozom, sa ili bez pretovara, s odredištem izvan Bosne i Hercegovine. Pretovar podrazumijeva istovar, ponovni utovar ili promjenu sredstva prometa na teritoriji Bosne i Hercegovine;

l) individualna izvozna dozvola podrazumijeva dozvolu dodijeljenu jednom određenom izvozniku za jednog krajnjeg korisnika ili primaoca u stranoj zemlji i koja obuhvata jednu ili više vrsta robe s dvojnom namjenom;

m) globalna izvozna dozvola podrazumijeva dozvolu dodijeljenu jednom određenom izvozniku za određenu vrstu ili kategoriju robe dvojne namjene koja može vrijediti za izvoz jednom ili većem broju određenih krajnjih korisnika i/ili u jednoj ili više određenih stranih zemalja;

n) opća izvozna dozvola podrazumijeva dozvolu za izvoz određene robe dvojne namjene u određene strane zemlje, koja je raspoloživa svim izvoznicima koji poštuju njene uslove za upotrebu, koje je propisalo Ministarstvo i objavljuje se u "Službenom glasniku BiH";

o) međunarodni uvozni certifikat podrazumijeva ispravu dodijeljenu jednom određenom uvozniku za jednog krajnjeg korisnika ili primaoca u Bosni i Hercegovini, koji obuhvata jednu ili više stavki robe dvojne namjene;

p) potvrda o prijemu robe dvojne namjene (Delivery Verification Certificate) podrazumijeva ispravu koja se izdaje u svrhu potvrđivanja da je roba dvojne namjene stigla na krajnje odredište navedeno u ispravi i

r) vanjskotrgovinski promet podrazumijeva izvoz, tranzit i brokering robe dvojne namjene, te pružanje tehničke pomoći u vezi s robom dvojne namjene.

Član 4. (Lista robe dvojne namjene)

(1) Ministarstvo objavljuje u "Službenom glasniku BiH" Listu robe dvojne namjene (u daljnjem tekstu: Lista) koja je službeni prijevod relevantne Liste stavki dvojne namjene Evropske unije.

(2) Za izvoz robe dvojne namjene navedene na Listi potrebna je dozvola iz člana 10. ovog zakona.

POGLAVLJE II. KONTROLA VANJSKOTRGOVINSKOG PROMETA ROBE DVOJNE NAMJENE (čl. 5-15)

Član 5. (Nadležni organ za izdavanje isprava)

(1) Ministarstvo izdaje sljedeće dozvole:

a) dozvolu za izvoz robe dvojne namjene (u daljnjem tekstu: dozvola za izvoz);

b) dozvolu za tranzit robe dvojne namjene;

c) dozvolu za pružanje brokerskih usluga s robom dvojne namjene (u daljnjem tekstu: dozvola za brokering);

d) dozvolu za pružanje tehničke pomoći s robom dvojne namjene (u daljnjem tekstu: dozvola za tehničku pomoć).

(2) Ministarstvo izdaje međunarodni uvozni certifikat za robu dvojne namjene (International Import Certificate).

(3) Ministarstvo izdaje potvrdu o prijemu robe dvojne namjene.

(4) Isprave iz st. (1), (2) i (3) ovog člana izdaju se na osnovu zahtjeva podnosioca.

(5) Ministarstvo izdaje isprave iz stava (1) ovog člana na osnovu prijedloga Komisije za kontrolu robe dvojne namjene (u daljnjem tekstu: Komisija) i prethodne saglasnosti Ministarstva vanjskih poslova BiH, a isprave iz stava (2) ovog člana na osnovu prijedloga Komisije.

(6) Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH provedbenim propisom utvrđuje formu i sadržaj isprava iz st. (1), (2) i (3) ovog člana.

Član 6. (Sveobuhvatna kontrola)

(1) Dozvola je potrebna i kada je u pitanju izvoz robe dvojne namjene koja nije navedena na Listi, a riječ je o robi za koju je Ministarstvo obavijestilo izvoznika da jeste ili bi mogla biti, u cijelosti ili u dijelovima, upotrijebljena za razvoj, proizvodnju, upravljanje, djelovanje, održavanje, skladištenje, otkrivanje, identifikaciju ili širenje hemijskog, biološkog ili nuklearnog oružja, odnosno za razvoj, proizvodnju, održavanje i skladištenje projektila koji mogu nositi hemijsko, biološko ili nuklearno oružje. Ministarstvo daje obavještenje izvozniku na osnovu informacija dobivenih od nadležnih istražnih i/ili obavještajnih organa.

(2) Dozvola je potrebna i kada je u pitanju izvoz robe dvojne namjene koja nije navedena na Listi, a riječ je o robi za koju je Ministarstvo obavijestilo državu nabavke da jeste ili bi mogla biti, u cijelosti ili u dijelovima, upotrijebljena za krajnju vojnu namjenu, a krajnji korisnik je iz države odredišta prema kojoj se provode sankcije na oružje Vijeća sigurnosti UN-a, OSCE-a ili Evropske unije. Ministarstvo daje obavještenje izvozniku na osnovu informacija dobivenih od nadležnih istražnih i/ili obavještajnih organa.

(3) Ako je izvoznik svjestan ili ima razloga da sumnja da je roba koju namjerava izvoziti roba dvojne namjene koja nije navedena na Listi, a koja je namijenjena ili se može upotrijebiti, u cijelosti ili u dijelovima u svrhu iz st.

(1) i (2) ovog člana, dužan je o tome obavijestiti Ministarstvo, koje će odlučiti da li je za takav izvoz potrebna dozvola.

Član 7. (Evidencija)

(1) Sva pravna i fizička lica koja podnose zahtjev za izdavanje isprava iz člana 5. st. (1), (2) i (3) evidentiraju se u Ministarstvu.

(2) Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH provedbenim propisom utvrđuje postupak evidentiranja iz stava (1) ovog člana.

Član 8. (Komisija za kontrolu robe dvojne namjene)

(1) Vijeće ministara BiH imenuje i razrješava Komisiju na prijedlog Ministarstva.

(2) U Komisiji su predstavnici: Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ministarstva vanjskih poslova BiH, Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva odbrane BiH, Uprave za indirektno oporezivanje BiH i Obavještajno-sigurnosne agencije BiH. U zavisnosti od vrste robe i krajnjeg korisnika, na sjednice Komisije pozivaju se i predstavnici Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, Ministarstva civilnih poslova BiH ili drugih organa.

(3) Ministarstvo na prijedlog Komisije donosi poslovnik o radu Komisije.

(4) Komisija se sastaje i djeluje isključivo na zahtjev Ministarstva i nadležna je da:

a) na zahtjev Ministarstva dâ svoje mišljenje u vezi s pravilnom klasifikacijom robe dvojne namjene;

b) Ministarstvu dâ prijedlog za izdavanje ili odbijanje izdavanja dokumenata iz člana 5. st.

(1) i (2) i člana 6. ovog zakona;

c) Ministarstvu predloži donošenje rješenja o zabrani tranzita robe dvojne namjene, što Ministarstvo može učiniti ako dobije saglasnost Ministarstva vanjskih poslova BiH.

(5) Komisija u svom radu naročito vodi računa o:

a) međunarodnim obavezama i vanjskopolitičkim interesima Bosne i Hercegovine;

b) ostvarivanju i zaštiti sigurnosnih interesa Bosne i Hercegovine;

c) odbrambenim interesima Bosne i Hercegovine;

d) hemijskoj sigurnosti;

e) radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti;

f) ograničenjima trgovine;

g) namjeravanoj krajnjoj upotrebi i riziku od zloupotrebe.

Član 9. (Prethodna saglasnost)

(1) Prije izdavanja dozvola iz člana 5. stav (1) tač. a), b), c) i d) ovog zakona Ministarstvo traži prethodnu saglasnost od Ministarstva vanjskih poslova BiH.

(2) Prilikom davanja prethodne saglasnosti Ministarstvo vanjskih poslova BiH vodi računa o sljedećem:

a) zabranama i sankcijama Vijeća sigurnosti UN-a, OSCE-a i Evropske unije;

b) preuzetim međunarodnim obavezama, vanjskopolitičkim interesima i specifičnim interesima Bosne i Hercegovine u odnosu na strateške vanjskopolitičke partnere Bosne i Hercegovine;

c) zajedničkom stavu Evropske unije;

d) principu neširenja oružja za masovno uništavanje.

(3) Ministarstvo vanjskih poslova BiH dužno je Ministarstvu dostaviti akt kojim se daje ili odbija davanje prethodne saglasnosti u roku od 15 dana od dana kada mu je ona zatražena, odnosno u roku od 30 dana ako je u postupku izdavanja prethodne saglasnosti potrebno izvršiti dodatne provjere, o čemu obavještava Ministarstvo.

Član 10. (Dozvola za izvoz)

(1) Ministarstvo izdaje dozvole za izvoz robe navedene na Listi, te dozvole za robu iz člana 6. st.

(1) i (2) ovog zakona, koje mogu biti:

a) individualne (pojedinačne) izvozne dozvole;

b) globalne izvozne dozvole i

c) opće izvozne dozvole.

(2) Globalnu izvoznu dozvolu Ministarstvo izdaje izvozniku, uzimajući u obzir vrstu robe dvojne namjene, vrstu i dugoročnost izvoznih poslova, državu u koju se ta roba izvozi te ima li izvoznik uspostavljen program unutrašnje usklađenosti (Internal Compliance Program - ICP) kojim su utvrđena pravila postupanja i odgovornosti u firmi te usklađenost s propisima kojima je uređena ova oblast. Ministarstvo provedbenim propisom utvrđuje osnovne elemente koje program unutrašnje usklađenosti mora sadržavati.

(3) Opću izvoznu dozvolu Ministarstvo može izdati za određenu robu dvojne namjene za određene strane zemlje za upotrebu pod određenim uslovima. Opća izvozna dozvola objavljuje se u "Službenom glasniku BiH" i važi do njenog ukidanja. Ministarstvo može izvozniku odlukom zabraniti ili kasnije ponovo dozvoliti upotrebu opće izvozne dozvole ako ustanovi ili ako postoji sumnja da izvoznik ne ispunjava uslove opće dozvole ili krši propise u ovoj oblasti.

(4) Dozvola iz stava (2) tačka a) ovog člana izdaje se s rokom važenja od jedne godine.

(5) Dozvola iz stava (2) tačka b) ovog člana izdaje se s rokom važenja od dvije godine.

Član 11. (Dozvola za brokering)

(1) Za pružanje brokerskih usluga u vezi s robom dvojne namjene navedene na Listi potrebna je dozvola ako je Ministarstvo obavijestilo brokera da roba dvojne namjene jeste ili bi mogla biti, u cijelosti ili u dijelovima, upotrijebljena za razvoj, proizvodnju, upravljanje, djelovanje, održavanje, skladištenje, otkrivanje, identifikaciju ili širenje hemijskog, biološkog ili nuklearnog oružja, odnosno za razvoj, proizvodnju, održavanje i skladištenje projektila koji mogu nositi hemijsko, biološko ili nuklearno oružje. Ministarstvo daje obavještenje brokeru na osnovu informacija dobivenih od nadležnih istražnih i/ili obavještajnih organa.

(2) Za pružanje brokerskih usluga u vezi s robom dvojne namjene navedene na Listi potrebna je dozvola ako je Ministarstvo obavijestilo brokera da roba dvojne namjene jeste ili bi mogla biti, u cijelosti ili u dijelovima, upotrijebljena za krajnju vojnu namjenu, a krajnji korisnik je iz zemlje prema kojoj se provode sankcije na oružje Vijeća sigurnosti UN-a, OSCE-a ili Evropske unije. Ministarstvo daje obavještenje brokeru na osnovu informacija dobivenih od nadležnih istražnih i/ili obavještajnih organa.

(3) Dozvola je potrebna i za pružanje brokerskih usluga u vezi s robom dvojne namjene, koja nije navedena na Listi ako je Ministarstvo obavijestilo brokera da roba dvojne namjene jeste ili bi mogla biti, u cijelosti ili u dijelovima, namijenjena u svrhe koje su navedene u st.

(1) i (2) ovog člana. Ministarstvo daje obavještenje brokeru na osnovu informacija dobivenih od nadležnih istražnih i/ili obavještajnih organa.

(4) Brokerska usluga iz st. (1), (2) i (3) ovog člana može se pružiti samo na osnovu izdate dozvole.

(5) Ako je broker svjestan ili ima razloga da sumnja da je roba, navedena na Listi ili roba koja nije navedena na Listi, a za koju on nudi pružanje brokerskih usluga, u cijelosti ili u dijelovima, namijenjena u svrhe koje su navedene u st. (1), (2) i (3) ovog člana, dužan je o tome obavijestiti Ministarstvo koje će odlučiti da li je za tu brokersku uslugu potrebna dozvola. Takva brokerska usluga može se pružiti samo nakon što Ministarstvo odobri brokersku uslugu ili odluči da takva dozvola nije potrebna.

(6) Dozvola iz ovog člana je individualna i izdaje se s rokom važenja do jedne godine od dana njenog izdavanja.

Član 12. (Dozvola za tehničku pomoć)

(1) Za tehničku pomoć koju pravno lice sa sjedištem na teritoriji Bosne i Hercegovine ili fizičko lice s prebivalištem u Bosni i Hercegovini pruža izvan teritorije Bosne i Hercegovine potrebna je dozvola ako se tehnička pomoć namjerava koristiti za:

a) krajnju vojnu namjenu, a zemlja je pod zabranama ili sankcijama na oružje Vijeća sigurnosti UN-a, OSCE-a ili Evropske unije, ili

b) razvoj, proizvodnju, upravljanje, rukovanje, održavanje, skladištenje, otkrivanje, identifikaciju ili širenje hemijskog, biološkog ili nuklearnog oružja, odnosno razvoj, proizvodnju, održavanje i skladištenje projektila koji mogu nositi hemijsko, biološko ili nuklearno oružje.

(2) Ako je pravno ili fizičko lice svjesno ili ima razloga da sumnja da je tehnička pomoć, koju namjerava pružiti, namijenjena u svrhe koje su navedene u stavu (1) ovog člana, dužno je o tome izvijestiti Ministarstvo koje će odlučiti da li je za tu tehničku pomoć potrebna dozvola. Tehnička pomoć može se pružiti samo nakon što Ministarstvo odobri tehničku pomoć ili odluči da takva dozvola nije potrebna.

(3) Za pružanje tehničke pomoći nije potrebna dozvola kada se pojavljuje u formi prijenosa podataka koji su javno dostupni ili prijenosa podataka iz osnovnih naučnih istraživanja.

(4) Dozvola iz st.

(1) i (2) ovog člana je individualna i izdaje se s rokom važenja do jedne godine od dana njenog izdavanja.

Član 13. (Zabrana tranzita robe dvojne namjene i dozvola za tranzit robe dvojne namjene)

(1) Ministarstvo može, po dobivanju obavještenja od drugog nadležnog organa, rješenjem zabraniti tranzit robe dvojne namjene navedene na Listi ili robe iz člana 6. st.

(1) i (2) ovog zakona. Rješenje se donosi na osnovu prijedloga Komisije i saglasnosti Ministarstva vanjskih poslova BiH. Rješenje je konačno te se na njega ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(2) Prije donošenja rješenja o zabrani Ministarstvo može zatražiti od prijevoznika da podnese zahtjev za dozvolu za taj određeni tranzit robe dvojne namjene s Liste, ako je riječ o robi koja se namjerava koristiti za razvoj, proizvodnju, upravljanje, rukovanje, održavanje, skladištenje, otkrivanje, identifikaciju ili širenje hemijskog, biološkog ili nuklearnog oružja, odnosno razvoj, proizvodnju, održavanje i skladištenje projektila koji mogu nositi hemijsko, biološko ili nuklearno oružje. Ministarstvo može izdati dozvolu na osnovu prijedloga Komisije i saglasnosti Ministarstva vanjskih poslova BiH.

Član 14. (Međunarodni uvozni certifikat)

(1) Ministarstvo može, na zahtjev uvoznika, izdati međunarodni uvozni certifikat iz člana 5. stav (2) ovog zakona.

(2) Međunarodni uvozni certifikat iz stava (1) ovog člana izdaje se s rokom važenja do šest mjeseci od dana njegovog izdavanja.

Član 15. (Potvrda o prijemu robe dvojne namjene)

(1) Ministarstvo može, na zahtjev uvoznika, izdati potvrdu o prijemu robe dvojne namjene iz člana 5. stav (3) ovog zakona u svrhu potvrđivanja da je roba dvojne namjene stigla na krajnje odredište navedeno u ispravi.

(2) Ministarstvo izdaje potvrdu o prijemu robe dvojne namjene na osnovu izvještaja nadležnih organa Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: UIO) o registriranom uvozu te, po potrebi, potvrde nadležnih državnih ili entitetskih institucija da je roba dvojne namjene stigla na krajnje odredište navedeno u izvoznoj dozvoli.

POGLAVLJE III. NADLEŽNOSTI I OVLAŠTENJA (čl. 16-26)

Član 16. (Zahtjev za izdavanje dozvole)

(1) Zahtjev za izdavanje dozvola iz člana 5. stav (1) ovog zakona podnosi se Ministarstvu.

(2) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana obavezno se podnosi originalni dokument o krajnjoj upotrebi robe dvojne namjene (uvjerenje, potvrda ili certifikat), ne stariji od šest mjeseci, ako u dokumentu nije naveden drugi rok važenja, izdat od nadležne državne institucije zemlje krajnjeg korisnika. Ako država krajnjeg korisnika ne izdaje takav dokument, prihvatit će se izjava krajnjeg korisnika o krajnjoj upotrebi robe dvojne namjene ovjerena kod nadležne državne institucije ili izjava krajnjeg korisnika uz predočavanje uvozne dozvole izdate od nadležne državne institucije.

(3) Ako je riječ o zahtjevu za ponovni izvoz, obavezno se podnosi i dokument izvoznika kojim se daje saglasnost da se roba može ponovo izvesti.

(4) Ministarstvo provedbenim propisom utvrđuje formu i sadržaj obrasca zahtjeva za izdavanje dozvole te popis ostalih dokumenata koji se prilažu uz zahtjev.

Član 17. (Zahtjev za izdavanje međunarodnog uvoznog certifikata)

(1) Zahtjev za izdavanje međunarodnog uvoznog certifikata iz člana 5. stav (2) ovog zakona podnosi se Ministarstvu.

(2) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana, obavezno se podnosi izjava krajnjeg korisnika koju je ovjerilo odgovorno lice krajnjeg korisnika, u kojoj treba stajati sljedeće:

a) krajnja upotreba robe, opis robe, količina i vrijednost te naziv izvoznika i uvoznika;

b) da roba neće biti upotrijebljena, u cijelosti ili u dijelovima, za razvoj, proizvodnju, upravljanje, djelovanje, održavanje, skladištenje, otkrivanje, identifikaciju ili širenje hemijskog, biološkog ili nuklearnog oružja, odnosno za razvoj, proizvodnju, održavanje i skladištenje projektila koji mogu nositi hemijsko, biološko ili nuklearno oružje;

c) da se roba neće ponovo izvoziti bez posebnog odobrenja Ministarstva, odnosno bez dozvole koja se izdaje u skladu s članom 10. ovog zakona.

(3) Zahtjev iz stava (1) ovog člana obavezno se podnosi ako je riječ o hemikalijama, radioaktivnim supstancama, eksplozivnim supstancama ili drugoj robi koja ima opasna svojstva, a čije je korištenje uređeno posebnim zakonskim propisima. Uz zahtjev se obavezno podnosi dokument nadležnog organa kojim se odobrava nabavka, upotreba ili skladištenje takve vrste robe.

(4) Ministarstvo izdaje međunarodni uvozni certifikat u roku od 15 dana od dana kada je uredno podnesen potpuni zahtjev, odnosno u roku od 30 dana ako je u postupku izdavanja potrebno obaviti dodatne provjere.

(5) Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH provedbenim propisom utvrđuje formu i sadržaj obrasca zahtjeva za izdavanje međunarodnog uvoznog certifikata te popis ostalih dokumenata koji se prilažu uz zahtjev.

(6) Izuzetno, Ministarstvo može potvrditi certifikat krajnjeg korisnika na obrascu koji je propisala zemlja izvoznik nakon ovjere uvoznika i krajnjeg korisnika.

Član 18. (Zahtjev za izdavanje potvrde o prijemu robe dvojne namjene)

(1) Zahtjev za izdavanje potvrde o prijemu robe dvojne namjene iz člana 5. stav (3) ovog zakona podnosi se Ministarstvu.

(2) Ministarstvo izdaje potvrdu o prijemu robe dvojne namjene u roku od 15 dana od dana kada je podnesen potpuni zahtjev, odnosno u roku od 30 dana ako je u postupku izdavanja potrebno obaviti dodatne provjere.

(3) Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH uputstvom o uslovima i postupku za izdavanje isprava u vanjskotrgovinskom prometu robe dvojne namjene utvrđuje formu i sadržaj obrasca zahtjeva za izdavanje potvrde o prijemu robe dvojne namjene te popis ostalih dokumenata koji se prilažu uz zahtjev.

Član 19. (Rokovi za izdavanje dozvola)

Ministarstvo izdaje dozvole iz člana 5. stav (1) ovog zakona u roku od 30 dana od dana kada je uredno podnesen potpuni zahtjev, odnosno u roku od 60 dana ako je u postupku izdavanja dozvole potrebno obaviti dodatne provjere.

Član 20. (Odbijanje zahtjeva)

(1) Ministarstvo donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje isprave kada je ispunjen bilo koji od sljedećih uslova:

a) ako Ministarstvo vanjskih poslova BiH ne izda prethodnu saglasnost;

b) ako Komisija predloži da se odbije zahtjev za izdavanje dozvole;

c) ako su podaci iz zahtjeva nepotpuni ili uz zahtjev nisu priloženi svi propisani dokumenti;

d) ako su podaci iz zahtjeva netačni ili su uz zahtjev priloženi netačni dokumenti;

e) ako je propušteno prikazivanje relevantnih činjenica;

f) ako je podnosilac zahtjeva u ranijim aktivnostima prekršio odredbe ovog zakona.

(2) Ministarstvo donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje isprave ako roba ne odgovara podacima navedenim u zahtjevu, a izvoznik ili proizvođač na zahtjev Ministarstva ne omogući pregled robe i/ili pregled dokumentacije u vezi s tom robom.

Član 21. (Oduzimanje isprave)

(1) Ministarstvo donosi rješenje o oduzimanju izdate isprave kada je ispunjeno bilo šta od sljedećeg:

a) ako Ministarstvo vanjskih poslova BiH obavijesti Ministarstvo da su Vijeće sigurnosti UN-a, OSCE ili Evropska unija uveli restriktivne mjere prema državi za koju je izdata dozvola ili se promijene okolnosti u vezi s vanjskopolitičkim i posebnim interesima Bosne i Hercegovine;

b) ako se utvrdi da je isprava bila izdata na osnovu netačnih ili krivih podataka;

c) ako nastanu okolnosti ili dođe do novih saznanja koji bi, da su okolnosti postojale ili da se za njih znalo u vrijeme razmatranja zahtjeva za izdavanje isprave, doveli do odbijanja zahtjeva za izdavanje isprave;

d) ako se izdata isprava ne koristi u namijenjene svrhe;

e) ako pravno ili fizičko lice ne posluje, odnosno ne postupa u skladu s odredbama ovog zakona i drugih zakonskih i podzakonskih akata kojima se uređuje ova oblast;

f) ako pravno ili fizičko lice onemogućava provođenje nadzora.

(2) Ministarstvo nije odgovorno za troškove koji su nastali ili će nastati oduzimanjem isprave.

Član 22. (Međunarodna saradnja)

(1) Ministarstvo vanjskih poslova BiH može obavijestiti druge države o svakom odbijanju izdavanja dozvole za izvoz navodeći zemlju odredišta, krajnjeg korisnika i krajnju namjenu, te okolnosti relevantne za odbijanje dozvole.

(2) Ako Ministarstvo vanjskih poslova BiH ima saznanje da je jedna od država članica Evropske unije tokom prethodne tri godine odbila izdati dozvolu za izvoz, Ministarstvo vanjskih poslova BiH može, prije sjednice Komisije, konsultirati državu koja je odbila izdati dozvolu.

(3) U slučajevima zahtjeva za ponovni izvoz prethodno uvezene robe, Ministarstvo vanjskih poslova BiH obavještava o tome državu izvoznicu.

Član 23. (Izvještavanje)

(1) Korisnik dozvole iz člana 5. stav (1) ovog zakona dužan je pismeno obavijestiti Ministarstvo o njenoj realizaciji u roku od 15 dana od dana realizacije te dostaviti kopiju dozvole.

(2) Korisnik isprave iz člana 5. stav (2) ovog zakona dužan je pismeno obavijestiti Ministarstvo o njenoj realizaciji u roku od 15 dana od dana realizacije te dostaviti kopiju isprave.

(3) Korisnik izvozne dozvole dužan je na zahtjev Ministarstva dostaviti potvrdu o prijemu robe ili usluge, ovjerenu od nadležne institucije države krajnjeg odredišta, ako ta država ima propise za izdavanje takve potvrde.

(4) Ako nakon izdavanja isprave dođe do promjene poslovnog partnera, krajnjeg korisnika, krajnje namjene ili drugih podataka iz isprave ili podataka na osnovu kojih je dobivena isprava, korisnik isprave dužan je o tome pismeno obavijestiti Ministarstvo u roku od osam dana od dana nastanka ili saznanja za nastanak promjene, radi obnove postupka.

Član 24. (Vođenje evidencije u Ministarstvu)

(1) Ministarstvo vodi evidenciju o izdatim dozvolama, u skladu s članom 5. stav (1) ovog zakona i jednom godišnje Vijeću ministara BiH dostavlja izvještaj o izdatim dozvolama, te izvještaj o odbijenim zahtjevima za izdavanje dozvola i oduzetim dozvolama s navedenim razlozima za odbijanje i oduzimanje.

(2) Ministarstvo polugodišnje dostavlja ažurnu evidenciju iz člana 7. ovog zakona UIO, entitetskim ministarstvima trgovine i Vladi Brčko Distrikta BiH.

(3) Ministarstvo vanjskih poslova BiH može tražiti od Ministarstva dostavljanje podataka o izdatim izvoznim dozvolama, podataka o odbijenim zahtjevima za izdavanje dozvola, podataka o oduzetim dozvolama te drugih podatak a u svrhu međunarodne saradnje i dostavljanja podataka UN-u, Evropskoj uniji i drugim međunarodnim regionalnim i globalnim organizacijama.

Član 25. (Vođenje evidencije korisnika isprave)

(1) Korisnici isprava iz člana 5. st.

(1) i (2) ovog zakona dužni su voditi detaljnu evidenciju o ispravama, koja mora sadržavati najmanje sljedeće podatke: opis robe ili usluge, količinu i vrijednost, puni naziv i adresu izvoznika, uvoznika, isporučioca i primaoca robe, brokera te krajnju namjenu i puni naziv i adresu krajnjeg korisnika robe.

(2) Dokumentaciju iz stava (1) ovog člana korisnik isprave mora čuvati najmanje pet godina od završetka kalendarske godine u kojoj je obavljena transakcija i dostaviti je Ministarstvu na zahtjev.

(3) Ministarstvo može propisati i druge podatke koje mora sadržavati dokumentacija iz stava (1) ovog člana.

Član 26. (Nadzor)

(1) Nadležni organi UIO vrše nadzor i prihvataju prijavu za izvoz ili tranzit robe dvojne namjene samo onda kada deklarant podnese dozvolu propisanu članom 5. stav (1) ovog zakona. Obavezno se kontrolira usklađenost robe s podnesenom ispravom. UIO dostavlja Ministarstvu polugodišnji pisani izvještaj o izvršenom izvozu.

(2) Izvoznik, broker, lice koje pruža tehničku pomoć, banka ili bilo koja organizacija koja ima podatke potrebne za nadzor robe dvojne namjene dužni su na zahtjev Ministarstva, UIO ili istražnih organa Bosne i Hercegovine dostaviti svoje poslovne knjige, podatke o poslovnom dopisivanju i sve druge podatke za robu dvojne namjene potrebne za obavljanje nadzora.

(3) Ministarstvo posredstvom entitetskih ministarstava trgovine od nadležnih inspekcija traži podatke potrebne za provođenje nadzora te pregled robe dvojne namjene, kao i pregled dokumentacije povezane s tom robom ili uslugom kod proizvođača, izvoznika, brokera, lica koje pruža tehničku pomoć i krajnjeg korisnika, vodeći računa o zaštiti tajnih podataka.

(4) Izvoznik, proizvođač, broker, lice koje pruža tehničku pomoć i krajnji korisnik mora omogućiti ovlaštenim licima institucija iz stava (3) ovog člana pristup svojim prostorijama.

(5) UIO, Ministarstvo sigurnosti BiH, nadležna entitetska ministarstva, te organi unutrašnjih poslova dužni su, bez odgađanja, obavijestiti Ministarstvo ako tokom obavljanja svojih dužnosti otkriju relevantne podatke u vezi s nadzorom robe dvojne namjene ili da je počinjena povreda ovog zakona.

POGLAVLJE IV. KAZNENE ODREDBE (član 27)

Član 27. (Prekršajne odredbe)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 KM do 30.000 KM kaznit će se pravno i fizičko lice, korisnik isprave iz čl. 5. i 6. ovog zakona, ako:

a) ne postupi u skladu s članom 23. ovog zakona,

b) ne vodi evidenciju u skladu s članom 25. ovog zakona,

c) onemogući provođenje nadzora u skladu s članom 26. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 10.000 KM kaznit će se odgovorno lice u pravnom licu za prekršaje iz stava (1) ovog člana.

POGLAVLJE V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (čl. 28-33)

Član 28. (Provedbeni propisi)

U roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH donijet će sljedeće provedbene propise:

a) pravilnik o formi i sadržaju isprava u vanjskotrgovinskom prometu robe dvojne namjene;

b) uputstvo o formi, sadržaju i vođenju evidencije u Registru lica za obavljanje vanjskotrgovinskog prometa robe dvojne namjene;

c) poslovnik o radu Komisije;

d) uputstvo o uslovima i postupku za izdavanje isprava u vanjskotrgovinskom prometu robe dvojne namjene;

e) uputstvo o provođenju nadzora.

Član 29. (Prijelazne odredbe)

Do stupanja na snagu provedbenih propisa iz člana 28. ovog zakona primjenjivat će se:

a) Uputa o proceduri registracije pravnih i fizičkih lica za vanjskotrgovinski promet roba i usluga od strateške važnosti za sigurnost Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 19/10);

b) Uputa o uslovima i postupku za izdavanje isprava za vanjskotrgovinski promet roba i usluga od strateške važnosti za sigurnost Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 19/10);

c) Uputa o provedbi nadzora nad pravnim i fizičkim licem kojem je izdata isprava ili koje je registrirano za obavljanje vanjskotrgovinskog prometa roba s kontrolnih lista ("Službeni glasnik BiH", broj 28/10).

Član 30. (Primjena Zakona o upravnom postupku)

U slučajevima provođenja postupka odlučivanja o pravima i obavezama pravnih i fizičkih lica koje nisu predviđene ovim zakonom primjenjivat će se odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09 i 41/13).

Član 31. (Prestanak važenja)

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju važiti odredbe Zakona o kontroli vanjskotrgovinskog prometa robe i usluga od strateške važnosti za sigurnost Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 103/09) koje se primjenjuju na oblast kontrole vanjskotrgovinskog prometa robe dvojne namjene.

Član 32. (Započeti postupci)

Postupci koji su započeti do stupanja na snagu ovog zakona nastavit će se i dovršiti prema odredbama Zakona o kontroli vanjskotrgovinskog prometa robe i usluga od strateške važnosti za sigurnost Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 103/09).

Član 33. (Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".