Zakon o oduzimanju imovine stečene izvršenjem krivičnog djela

ZAKON

O ODUZIMANJU IMOVINE

STEČENE IZVRŠENJEM KRIVIČNOG DJELA

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi, postupak i organi nadležni za otkrivanje, oduzimanje i upravljanje imovinom stečenom izvršenjem krivičnog djela.

Član 2.

Odredbe ovog zakona primjenjuju se za krivična djela propisana Krivičnim zakonom Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06) i to:

a) protiv polnog integriteta: trgovina ljudima radi vršenja prostitucije (član 198); iskorišćavanje djece i maloljetnih lica za pornografiju (član 199); proizvodnja i prikazivanje dječije pornografije (član 200),

b) protiv zdravlja ljudi: neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga (član 224),

v) protiv privrede i platnog prometa: falsifikovanje i upotreba hartija od vrijednosti (član 275); falsifikovanje kreditnih kartica i kartica za bezgotovinsko plaćanje (član 276); falsifikovanje znakova za vrijednost (član 277); pranje novca (član 280); nedozvoljena trgovina (član 281); utaja poreza i doprinosa (član 287),

g) protiv službene dužnosti: zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja (član 347); pronevjera (član 348); prevara u službi (član 349); primanje mita (član 351); davanje mita (član 352); protivzakonito posredovanje (član 353),

d) organizovanog kriminala (član 383a),

đ) protiv javnog reda i mira: izrađivanje i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnih djela (član 398); nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija (član 399) i

e) protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Odredbe ovog zakona primjenjuju se i za druga krivična djela propisana Krivičnim zakonom Republike Srpske ako imovinska korist, odnosno vrijednost predmeta koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje ili su nastali izvršenjem krivičnog djela, prelazi iznos od 50.000,00 konvertibilnih maraka.

Član 3.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) imovina je skup imovinskih prava i obaveza vlasnika imovine na nepokretnim i pokretnim stvarima. Imovinom se smatra i prihod ili druga korist ostvarena neposredno ili posredno iz krivičnog djela, kao i dobro u koje je ona pretvorena ili sa kojim je pomiješana,

b) imovinom stečenom izvršenjem krivičnog djela smatra se imovina učinioca krivičnog djela, vlasnika imovine, stečena prije pokretanja postupka za krivično djelo iz člana 2. ovog zakona koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa njegovim zakonitim prihodima. Zakoniti prihodi su raspoloživa finansijska sredstva vlasnika imovine za koje je moguće utvrditi zakonitost sticanja,

v) ostaviocem se smatra lice protiv koga, usljed smrti, krivični postupak nije pokrenut ili je obustavljen, a u krivičnom postupku koji se vodi protiv drugih lica je utvrđeno da je imao imovinu stečenu izvršenjem krivičnog djela,

g) pravnim sljedbenikom se smatra nasljednik osuđenog, ostavioca ili njihovih nasljednika,

d) trećim licem se smatra fizičko ili pravno lice na koje je prenesena imovina stečena krivičnim djelom,

đ) vlasnikom se smatra učinilac krivičnog djela ili s njim povezano lice, ostavilac, pravni sljedbenik ili treće lice,

e) povezanim licima smatraju se: članovi porodice fizičkog lica: supružnik, srodnici u prvoj liniji, braća i sestre, usvojenici i njihovi potomci koji žive u zajedničkom domaćinstvu i srodnici do trećeg stepena srodstva; lica koja kontrolišu pravno lice ili lica koja zajednički kontrolišu pravno lice, posjedovanjem najmanje 50% vrijednosti imovine ili najmanje 50% udjela u akcionarskom društvu, direktno ili putem jednog ili više fizičkih, odnosno pravnih lica i ostala fizička i pravna lica: izvršioci, saizvršioci, organizatori zločinačkog udruženja, podstrekači i pomagači (u daljem tekstu: vlasnik imovine) i

ž) oduzimanjem se smatra privremeno ili trajno oduzimanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela.

Član 4.

Ako odredbama ovog zakona nije posebno propisano, u postupku otkrivanja i oduzimanja imovine stečene izvršenjem krivičnog djela shodno će se primjenjivati odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 50/03, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08).

II NADLEŽNI ORGANI

Član 5.

Organi nadležni za otkrivanje, oduzimanje i upravljanje imovinom stečenom izvršenjem krivičnog djela su: tužilaštvo, sud, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljem tekstu: Ministarstvo unutrašnjih poslova) i Agencija za upravljanje oduzetom imovinom (u daljem tekstu: Agencija). Nadležnost tužioca i suda u postupku iz stava 1. ovog člana određuje se prema nadležnosti suda za krivično djelo iz koga potiče imovina.

Ministarstvo unutrašnjih poslova

Član 6.

Ministarstvo unutrašnjih poslova uspostavlja posebnu organizacionu jedinicu (u daljem tekstu: Jedinica) u čijoj nadležnosti je otkrivanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela i vrši druge poslove u skladu s ovim zakonom. Poslove iz stava 1. ovog člana Jedinica vrši po službenoj dužnosti ili po nalogu nadležnog tužilaštva i suda. Svi republički organi, organizacije i javne službe dužni su da pruže pomoć Jedinici.

Član 7.

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova utvrdiće se organizacija Jedinice iz člana 6. ovog zakona.

Agencija za upravljanje oduzetom imovinom

Član 8.

Poslove upravljanja oduzetom imovinom predviđene ovim zakonom obavlja Agencija kao upravna organizacija u sastavu Ministarstva pravde Republike Srpske (u daljem tekstu: Ministarstvo). Poslove iz svoje nadležnosti Agencija vrši po službenoj dužnosti ili po nalogu tužilaštva i suda. Svi republički i drugi organi, organizacije i javne službe dužni su pružati pomoć Agenciji.

Član 9.

Agencija:

a) upravlja oduzetom imovinom stečenom izvršenjem krivičnog djela, predmetima krivičnog djela iz člana 62. Krivičnog zakona Republike Srpske, imovinskom koristi pribavljenom krivičnim djelom iz čl. 94. do 96. i imovinom datom na ime jemstva u krivičnom postupku,

b) vrši stručnu procjenu oduzete imovine stečene izvršenjem krivičnog djela,

v) skladišti, čuva i prodaje oduzetu imovinu stečenu izvršenjem krivičnog djela i raspolaže tako dobijenim sredstvima,

g) vodi evidencije o imovini kojom u smislu tačke a) ovog stava upravlja i o sudskim postupcima u kojima je odlučivano o takvoj imovini,

d) učestvuje u pružanju pravne pomoći,

đ) učestvuje u obuci državnih službenika u vezi sa oduzimanjem imovine stečene izvršenjem krivičnog djela i

e) obavlja druge poslove u skladu sa ovim zakonom. Poslove iz stava 1. ovog člana Agencija obavlja i u vezi sa imovinom stečenom izvršenjem prekršaja.

Član 10.

Agencija ima svojstvo pravnog lica. Sjedište Agencije je u Banjoj Luci. Agencija može imati posebne organizacione jedinice izvan svog sjedišta.

Član 11.

Agencijom rukovodi direktor, koga postavlja Vlada na period od pet godina, u skladu sa Zakonom o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 118/08). Za svoj rad i rad Agencije direktor odgovara ministru.

Član 12.

Na rad, unutrašnje uređenje i sistematizaciju radnih mjesta u Agenciji primjenjuju se propisi o republičkoj upravi. Na prava i obaveze zaposlenih u Agenciji primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima.

Član 13.

Sredstva za rad Agencije obezbjeđuju se u budžetu Republike Srpske i iz drugih prihoda, u skladu sa zakonom.

Član 14.

Nadzor nad radom Agencije vrši Ministarstvo.

III POSTUPAK

Finansijska istraga

Član 15.

Finansijska istraga pokreće se protiv vlasnika imovine kada postoje osnovi sumnje da ima imovinu stečenu izvršenjem krivičnog djela. U finansijskoj istrazi prikupljaju se dokazi o imovini i zakonitim prihodima koje je vlasnik imovine stekao, odnosno ostvario prije pokretanja krivičnog postupka za krivično djelo iz člana 2. ovog zakona, dokazi o imovini koju je naslijedio pravni sljedbenik i dokazi o imovini i naknadi za koju je imovina prenesena na treće lice.

Član 16.

Dužnost je svih organa i lica koja učestvuju u finansijskoj istrazi da postupaju sa naročitom hitnošću. Podaci u vezi sa finansijskom istragom povjerljivi su i predstavljaju službenu tajnu. Osim službenih lica ove podatke ne mogu odavati ni druga lica kojima podaci postanu dostupni. Službeno lice je dužno da drugo lice obavijesti da ovi podaci predstavljaju tajnu.

Član 17.

Finansijska istraga pokreće se naredbom tužioca. Finansijskom istragom rukovodi tužilac. Na zahtjev tužioca ili po službenoj dužnosti, a pod nadzorom tužioca, dokaze iz člana 15. stav 2. ovog zakona prikuplja Jedinica.

Član 18.

Pretresanje stana i ostalih prostorija vlasnika ili drugih lica može se preduzeti ako postoji dovoljno osnova za sumnju da će se pronaći dokazi iz člana 15. stav 2. ovog zakona. Pretresanje vlasnika ili drugih lica može se preduzeti ako postoji dovoljno osnova za sumnju da će se pronaći dokazi iz stava 1. ovog člana.

Član 19.

Predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz iz člana 15. stav 2. ovog zakona privremeno će se oduzeti u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, na osnovu naredbe suda, a po prijedlogu tužioca. Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske, privremeno oduzeti i bez naredbe suda ukoliko postoji opasnost od odlaganja. Republički i drugi organi, organizacije i javne službe dužni su Jedinici omogućiti uvid i dostaviti podatke, dokumenta i druge predmete iz stava 1. ovog člana. Uvid i dostava iz stava 3. ovog člana ne može se uskratiti pozivanjem na obavezu čuvanja poslovne, službene, državne, odnosno vojne tajne.

Član 20.

Na obrazloženi zahtjev tužioca, sud može narediti bankarskoj ili drugoj finansijskoj organizaciji da Jedinici dostavi podatke o stanju poslovnih i ličnih računa i sefova vlasnika imovine, kao i da omogući uvid u sefove. Naredbom iz stava 1. ovog člana sud može odobriti Jedinici da vrši automatsku obradu podataka o stanju poslovnih i ličnih računa i sefova vlasnika imovine.

Privremeno oduzimanje imovine

Član 21.

Kada postoji opasnost da bi kasnije oduzimanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela bilo otežano ili onemogućeno, tužilac može podnijeti zahtjev za privremeno oduzimanje imovine. Zahtjev iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o vlasniku imovine, opis i zakonski naziv krivičnog djela, označenje imovine koju treba oduzeti, dokaze o imovini, okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je imovina stečena izvršenjem krivičnog djela i razloge koji opravdavaju potrebu za privremenim oduzimanjem imovine. O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje nadležni sud.

Član 22.

Ako postoji opasnost da će vlasnik raspolagati imovinom stečenom izvršenjem krivičnog djela prije nego što sud odluči o zahtjevu iz člana 21. stav 1. ovog zakona, tužilac može podnijeti sudu zahtjev za određivanje privremene mjere u skladu sa Zakonom o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03 i 74/05). Rješenje o privremenoj mjeri oduzimanja imovine donosi nadležni sud po službenoj dužnosti i dostavlja nadležnom organu radi zabilježbe. Mjera iz stava 1. ovog člana traje do donošenja odluke suda o zahtjevu tužioca. Zahtjev iz stava 1. ovog člana tužilac dostavlja vlasniku, sudu i Agenciji.

Član 23.

Prije donošenja odluke o zahtjevu za privremeno oduzimanje imovine, sud zakazuje ročište na koje poziva vlasnika, njegovog branioca, odnosno punomoćnika (ako ga ima) i tužioca. Poziv se dostavlja na adresu, odnosno sjedište lica iz stava 1. ovog člana uz upozorenje da će se ročište održati i u slučaju njegovog nedolaska.

Član 24.

Ročište iz člana 23. stav 1. ovog zakona održaće se u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva za privremeno oduzimanje imovine. Započeto ročište dovršiće se bez prekidanja. Na ročištu tužilac iznosi dokaze o imovini koju vlasnik posjeduje, okolnosti o osnovanoj sumnji da je imovina stečena izvršenjem krivičnog djela i okolnosti koje ukazuju na opasnost da bi njeno kasnije oduzimanje bilo otežano ili onemogućeno. Vlasnik i njegov branilac, odnosno punomoćnik iznose dokaze o neosnovanosti navoda tužioca ili o zakonitom porijeklu imovine.

Član 25.

Po okončanju ročišta sud donosi rješenje kojim usvaja ili odbija zahtjev za privremeno oduzimanje imovine. Rješenje o privremenom oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom sadrži podatke o vlasniku, opis i zakonski naziv krivičnog djela, podatke o imovini koja se oduzima, okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je imovina stečena izvršenjem krivičnog djela, razloge koji opravdavaju potrebu za privremenim oduzimanjem imovine i vrijeme na koje se oduzima. Rješenjem iz stava 2. ovog člana sud ostavlja vlasniku dio imovine ukoliko bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje vlasnika ili lica koja su oni dužni da izdržavaju u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07). Rješenje iz stava 1. ovog člana sud dostavlja vlasniku, njihovom braniocu, odnosno punomoćniku, tužiocu i Agenciji.

Član 26.

Protiv rješenja iz člana 25. stav 1. ovog zakona može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja iz člana 25. stav 2. ovog zakona. O žalbi protiv rješenja odlučuje vanraspravno vijeće nadležnog suda.

Član 27.

Privremeno oduzimanje imovine traje najduže do isteka roka predviđenog za okončanje postupka po zahtjevu za trajno oduzimanje imovine. Sud svaka tri mjeseca ispituje da li je opravdano dalje produženje privremenog oduzimanja imovine. Ako u roku iz stava 1. ovog člana ne bude donesena odluka o zahtjevu za trajno oduzimanje imovine, sud po službenoj dužnosti ukida rješenje o privremenom oduzimanju imovine i u tom slučaju imovina se vraća vlasniku.

Trajno oduzimanje imovine

Član 28.

Nakon potvrđivanja optužnice, a najkasnije u roku od godinu dana po pravosnažnom okončanju krivičnog postupka, tužilac podnosi zahtjev za trajno oduzimanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela. Zahtjev iz stava 1. ovog člana sadrži: podatke o okrivljenom, opis i zakonski naziv krivičnog djela, označenje imovine koju treba oduzeti, dokaze o imovini koju okrivljeni posjeduje i zakonitim prihodima, dokaze da je imovinu stekao prije pokretanja krivičnog postupka, okolnosti koje ukazuju na postojanje očigledne nesrazmjere između imovine i prihoda i razloge koji opravdavaju potrebu za trajnim oduzimanjem imovine. Zahtjev protiv pravnog sljedbenika sadrži dokaze da je naslijedio imovinu stečenu izvršenjem krivičnog djela, a zahtjev protiv trećeg lica dokaze da je imovina stečena izvršenjem krivičnog djela prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti u cilju osujećenja oduzimanja. O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje nadležni sud.

Član 29.

Ako je zahtjev iz člana 28. stav 1. ovog zakona podnesen u toku prvostepenog postupka, sud poziva vlasnika da se na glavnom pretresu izjasni da li će osporavati zahtjev. U slučaju da vlasnik ne dođe na glavni pretres ili se ne izjasni o zahtjevu, smatra se da ne osporava zahtjev. Ako se vlasnik izjasni da ne osporava zahtjev, odluka o zahtjevu se donosi u presudi. Odluka o zahtjevu može se pobijati žalbom na presudu. Ako se vlasnik izjasni da osporava zahtjev, odluka će se donijeti u posebnom postupku. Ovaj postupak će se okončati u roku od dvije godine od pravosnažnosti presude kojom je okrivljeni oglašen krivim ili je u smislu člana 3. tačke v) ovog zakona utvrđeno da je ostavilac vlasnik imovine stečene izvršenjem krivičnog djela. Ako sud odbije optužbu ili okrivljenog oslobodi od optužbe, dostavlja Poreskoj upravi Republike Srpske podatke o imovini vlasnika na dalje postupanje.

Član 30.

Kada se vlasnik izjasni da osporava zahtjev iz člana 28. stav 1. ovog zakona, odnosno ako se nije izjasnio u skladu sa članom 29. stav 1. ovog zakona ili ako je zahtjev podnesen nakon pravosnažnog okončanja krivičnog postupka, sud će održati posebno ročište na kojem će odlučiti o zahtjevu. Ročište se zakazuje u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti odluke iz člana 29. stav 3. ovog zakona, odnosno od dana podnošenja zahtjeva tužioca. Na ročište iz stava 1. ovog člana sud poziva vlasnika, punomoćnika (ako ga ima), tužioca i druga lica čije prisustvo je potrebno. Poziv se dostavlja na poznatu adresu, odnosno sjedište pozvanog lica uz upozorenje da će se ročište održati i u slučaju njegovog nedolaska. Vlasniku se poziv dostavlja tako da između dana dostavljanja poziva i dana ročišta ima najmanje 15 dana. Ako na ročište ne dođe vlasnik koji nema punomoćnika, sud mu postavlja punomoćnika po službenoj dužnosti. Ako na ročište ne dođe tužilac, ročište se odlaže. Sud o tome obavještava nadležnog tužioca.

Član 31.

Ročište počinje iznošenjem sadržine zahtjeva tužioca. Započeto ročište dovršiće se po mogućnosti bez prekidanja. Ako je zahtjev usmjeren na imovinu osuđenog, tužilac iznosi dokaze o imovini koju osuđeni posjeduje, o zakonitim prihodima, dokaze da je imovina stečena prije pokretanja krivičnog postupka i okolnostima koje ukazuju na postojanje očigledne nesrazmjere između imovine i prihoda okrivljenog. Osuđeni i njegov punomoćnik iznose dokaze o neosnovanosti zahtjeva tužioca ili o zakonitom porijeklu imovine. Ako je zahtjev usmjeren na imovinu pravnog sljedbenika ili trećeg lica, tužilac iznosi dokaze da je pravni sljedbenik naslijedio imovinu stečenu izvršenjem krivičnog djela, odnosno da je prenesena na treće lice bez naknade ili uz naknadu koja očigledno ne odgovara stvarnoj vrijednosti u cilju osujećenja oduzimanja imovine. Pravni sljedbenik ili treće lice i njegov punomoćnik iznose dokaze o neosnovanosti navoda tužioca ili o zakonitom porijeklu imovine svog pravnog prethodnika.

Član 32.

Po okončanju ročišta, sud donosi rješenje kojim usvaja ili odbija zahtjev za trajno oduzimanje imovine. Rješenje o trajnom oduzimanju imovine sadrži: podatke o vlasniku, opis i zakonski naziv krivičnog djela, podatke o imovini koja se oduzima, odnosno vrijednost koja se oduzima od vlasnika ako je raspolagao imovinom stečenom izvršenjem krivičnog djela u cilju osujećenja oduzimanja imovine i odluku o troškovima upravljanja privremeno oduzetom imovinom. Rješenjem iz stava 2. ovog člana sud ostavlja vlasniku dio imovine ako bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje vlasnika ili lica koje je on dužan da izdržava u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku. Rješenje iz stava 1. ovog člana sud dostavlja vlasniku, njegovom punomoćniku, tužiocu i Agenciji. Po prijemu rješenja iz stava 2. ovog člana Agencija odmah preduzima mjere za čuvanje i održavanje oduzete imovine. Oduzetom imovinom Agencija upravlja do pravosnažnog okončanja postupka za oduzimanje imovine.

Član 33.

Protiv rješenja iz člana 32. stav 1. ovog zakona ovlašćena lica mogu izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja, neposrednom višem sudu. Žalba ne sprečava Agenciju da postupi u skladu sa članom 32. stav 5. ovog zakona.

Član 34.

Rješavajući o žalbi sud može žalbu odbaciti kao neblagovremenu ili nedozvoljenu, odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

(2) Rješenje postaje pravosnažno kada se više ne može pobijati žalbom ili kada žalba nije dozvoljena.

IV UPRAVLJANJE ODUZETOM IMOVINOM

Član 35.

Po prijemu rješenja o privremenom, odnosno trajnom oduzimanju imovine Agencija odmah postupa u skladu sa članom 9. ovog zakona. Do ukidanja rješenja o privremenom oduzimanju imovine, odnosno do pravosnažnog okončanja postupka za trajno oduzimanje imovine, Agencija upravlja oduzetom imovinom sa pažnjom dobrog domaćina odnosno dobrog stručnjaka.

Član 36.

O oduzetoj imovini sačinjava se zapisnik u koji se unose: podaci o vlasniku, podaci o imovini i stanju u kojem je preuzeta, podaci iz člana 32. stav 2. ovog zakona o vrijednosti imovine koja se oduzima, napomena da li se imovina privremeno ili trajno oduzima, da li je privremeno oduzeta imovina ostala kod vlasnika ili je povjerena fizičkom ili pravnom licu iz člana 37. st. 3. i 4. ovog zakona i drugi podaci. Ministar, na prijedlog direktora, propisuje bližu sadržinu zapisnika iz stava 1. ovog člana i sadržinu i način vođenja evidencija o poslovima koje u smislu člana 9. stav 1. ovog zakona vrši Agencija.

Član 37.

Privremeno oduzimanje imovine sprovodi se primjenom odredaba Zakona o izvršnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Troškove čuvanja i održavanja privremeno oduzete imovine snosi Agencija. Direktor može odlučiti da privremeno oduzeta imovina ostane kod vlasnika, uz obavezu da se o imovini stara sa pažnjom dobrog domaćina. Vlasnik snosi troškove čuvanja i održavanja imovine. U opravdanim slučajevima direktor može povjeriti upravljanje privremeno oduzetom imovinom fizičkom ili pravnom licu na osnovu ugovora.

Član 38.

Privremeno oduzete predmete od istorijske, umjetničke i naučne vrijednosti Agencija predaje na čuvanje ustanovama nadležnim za čuvanje ovih predmeta do isteka roka predviđenog za okončanje postupka po zahtjevu za trajno oduzimanje imovine. Privremeno oduzete devize i efektivni strani novac, predmete od plemenitih metala, dragog i poludragog kamenja i bisera Agencija predaje na čuvanje Trezoru Republike Srpske do isteka roka iz stava 1. ovog člana.

Član 39.

Ako je vlasniku privremeno oduzeta pokretna i nepokretna imovina, Agencija može iz novčanih sredstava, odnosno sredstava dobijenih prodajom pokretne imovine da namiri nužne troškove čuvanja i održavanja nepokretne imovine.

Član 40.

U cilju očuvanja vrijednosti privremeno oduzete imovine, Agencija može bez odlaganja prodati pokretnu imovinu, odnosno povjeriti određenom fizičkom ili pravnom licu da sprovede postupak prodaje. Ako odredbama ovog zakona nije nešto posebno propisano, u postupku prodaje imovine iz stava 1. ovog člana shodno će se primijeniti odredbe Zakona o izvršnom postupku.

Član 41.

Prodaja imovine iz člana 39. stav 1. i člana 40. stav 1. ovog zakona vrši se usmenim javnim nadmetanjem koje se oglašava u „Službenom glasniku Republike Srpske” i sredstvima javnog informisanja. Lako kvarljiva roba i životinje mogu se prodati bez usmenog javnog nadmetanja. Pokretna imovina se prodaje javnim nadmetanjem. Ako imovina ne bude prodata nakon dva usmena javna nadmetanja, prodaja se može izvršiti neposrednom pogodbom. Nepokretna imovina koja je oduzeta na osnovu pravosnažne sudske presude upisuje se u zemljišne knjige kao svojina Republike Srpske i s njom se postupa u skladu sa propisima koji uređuju postupanje sa nepokretnostima u svojini Republike Srpske. Prodaja hartija od vrijednosti i drugih vrijednosnih papira vrši se u skladu sa propisima kojima se uređuje promet hartija od vrijednosti. Sredstva ostvarena prodajom imovine su budžetska sredstva Republike Srpske.

Član 42.

Pokretna imovina koja ne bude prodata u roku dužem od godinu dana može biti poklonjena u humanitarne svrhe ili uništena. Odluku o poklonu imovine iz stava 1. ovog člana donosi Vlada. Odluku o uništenju imovine iz stava 1. ovog člana donosi direktor zbog postojanja zdravstvenih, veterinarskih, fitosanitarnih, sigurnosnih ili drugih razloga propisanih zakonom. Imovina se uništava pod nadzorom Agencije, u skladu s posebnim propisima. Troškove uništenja snosi Agencija.

Član 43.

Novčana sredstva dobijena prodajom imovine iz člana 40. stav 1. ovog zakona čuvaju se na posebnom računu Agencije do ukidanja rješenja o privremenom oduzimanju imovine, odnosno do isteka roka predviđenog za okončanje postupka po zahtjevu za trajno oduzimanje imovine. Novčana sredstva iz stava 1. ovog člana koriste se za povraćaj imovine i naknadu štete i troškova iz člana 42. st. 3. i 4. ovog zakona. Ako novčana sredstva nisu dovoljna, razlika se isplaćuje iz budžeta Republike Srpske.

Član 44.

Vlasniku privremeno oduzete imovine za koju je u skladu sa ovim zakonom utvrđeno da ne potiče iz krivičnog djela, bez odlaganja se vraćaju novčana sredstva dobijena prodajom imovine uvećana za prosječnu kamatu po viđenju za odgovarajući period. Novčana sredstva iz stava 1. ovog člana Agencija vraća po službenoj dužnosti.

Član 45.

Vlasnik kome su u skladu sa članom 44. stav 1. ovog zakona vraćena novčana sredstva može u roku od 30 dana od dana povraćaja sredstava podnijeti Agenciji zahtjev za naknadu štete prouzrokovane privremenim oduzimanjem imovine. Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili Agencija ne donese odluku o njemu u roku od 90 dana od dana podnošenja zahtjeva, vlasnik može nadležnom sudu podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je zahtjev samo djelimično usvojen, vlasnik može podnijeti tužbu u odnosu na preostali dio zahtjeva.

Član 46.

Kada odluka o trajnom oduzimanju imovine postane pravosnažna, imovina i novčana sredstva dobijena prodajom imovine postaju svojina Republike Srpske. Na osnovu odluke nadležnog ministarstva, trajno oduzete predmete od istorijske, umjetničke i naučne vrijednosti Agencija ustupa bez naknade ustanovama nadležnim za čuvanje takvih predmeta.

Član 47.

Po odbitku troškova upravljanja oduzetom imovinom, novčana sredstva dobijena prodajom trajno oduzete imovine uplaćuju se u budžet Republike Srpske i raspodjeljuju se u skladu sa odlukom Vlade.

V MEĐUNARODNA SARADNJA

Član 48.

Međunarodna saradnja u cilju oduzimanja imovine stečene izvršenjem krivičnog djela ostvaruje se na osnovu međunarodnog sporazuma. Ako međunarodni sporazum ne postoji ili neka pitanja nisu uređena međunarodnim sporazumom, međunarodna saradnja ostvaruje se na osnovu odredaba ovog zakona.

Član 49.

Međunarodna saradnja, u smislu odredaba ovog zakona, obuhvata pružanje pomoći u pronalaženju imovine stečene izvršenjem krivičnog djela, zabranu raspolaganja i privremeno ili trajno oduzimanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela. Nadležnost domaćeg tužilaštva u postupku međunarodne saradnje iz stava 1. ovog člana određuje se shodnom primjenom odgovarajućih zakonskih odredaba o međunarodnoj pravnoj pomoći i izvršenju međunarodnih ugovora u krivičnopravnim stvarima.

Član 50.

Pretpostavke za pružanje pomoći u smislu člana 49. ovog zakona su:

a) da tražena mjera nije u suprotnosti sa osnovnim načelima domaćeg pravnog poretka,

b) da izvršenje molbe inostranog organa ne bi štetilo suverenitetu, javnom poretku ili drugim interesima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i

v) da su u inostranom postupku donošenja odluke o trajnom oduzimanju imovine zadovoljeni standardi pravičnog suđenja.

Član 51.

Molba inostranog organa za saradnju, u smislu odredaba ovog zakona, dostavlja se nadležnom tužilaštvu, preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, odnosno Ministarstva. Na isti način dostavljaju se inostranom organu molba, odnosno odluka domaćeg tužilaštva, odnosno suda. U hitnim slučajevima, pod uslovom uzajamnosti, molba za pronalaženje imovine, zabranu raspolaganja, odnosno privremeno oduzimanje imovine može se dostaviti posredstvom Ministarstva unutrašnjih poslova.

Član 52.

Molba za saradnju u smislu odredaba ovog zakona sadrži:

a) naziv organa koji podnosi molbu,

b) podatke o licu na koje se molba odnosi (ime, datum i mjesto rođenja, državljanstvo i prebivalište), a ako se radi o pravnom licu, i podatke o sjedištu pravnog lica,

v) podatke o imovini u vezi sa kojom se traži saradnja i njenoj povezanosti sa licem iz tačke b) ovog stava i

g) konkretne radnje koje bi trebalo preduzeti i navođenje zakonskih odredaba države molilje koje predstavljaju osnov za preduzimanje određenih mjera prinude. Molba za pronalaženje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela, pored podataka iz stava 1. ovog člana, sadrži i okolnosti iz kojih proizlaze osnovi sumnje da je imovina stečena izvršenjem krivičnog djela. Molba za zabranu raspolaganja, odnosno privremeno oduzimanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela, pored podataka iz stava 1. ovog člana, sadrži i odluku o pokretanju finansijske istrage ili zahtjev tužioca za privremeno oduzimanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela od lica iz stava 1. tačka b) ovog člana. Molba za trajno oduzimanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela, pored podataka iz stava 1. ovog člana, sadrži i odluku suda o trajnom oduzimanju imovine stečene izvršenjem krivičnog djela od lica iz stava 1. tačka b) ovog člana.

Član 53.

Po prijemu molbe iz člana 52. ovog zakona, tužilac ispituje da li su ispunjene pretpostavke iz člana 50. ovog zakona.

Član 54.

Po donošenju rješenja o usvajanju molbe za pronalaženje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela tužilac upućuje zahtjev Jedinici da preduzme neophodne radnje u cilju otkrivanja i pronalaženja imovine. Postupajući po zahtjevu iz stava 1. ovog člana Jedinica u skladu sa odredbama čl. 15. do 20. ovog zakona preduzima mjere u cilju pronalaženja i obezbjeđenja dokaza o postojanju, lokaciji ili kretanju, prirodi, pravnom statusu ili vrijednosti imovine stečene izvršenjem krivičnog djela.

Član 55.

Ako molba za zabranu raspolaganja, privremeno ili trajno oduzimanje imovine sadrži sve elemente propisane članom 52. ovog zakona, odluku donosi nadležni sud. O sjednici se obavještava tužilac i postavljeni branilac, odnosno punomoćnik. Ako postoji opasnost da će lice iz člana 52. stav 1. tačka b) ovog zakona raspolagati imovinom stečenom izvršenjem krivičnog djela prije nego što bude odlučeno o molbi iz stava 1. ovog člana, sud može donijeti naredbu o zabrani raspolaganja imovinom. Ova zabrana važi do donošenja odluke suda o molbi.

Član 56.

Sud može rješenjem usvojiti ili odbiti molbu iz člana 55. ovog zakona. Rješenje o privremenom oduzimanju imovine sadrži podatke iz člana 25. stav 2. ovog zakona, a rješenje o trajnom oduzimanju imovine sadrži podatke iz člana 32. stav 2. ovog zakona. Rješenje iz stava 2. ovog člana sud će dostaviti postavljenom braniocu odnosno punomoćniku, tužiocu i Agenciji.

Član 57.

Protiv rješenja iz člana 56. stav 1. ovog zakona može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje nadležni sud. Žalba protiv rješenja kojim je odlučeno o molbi za privremeno oduzimanje imovine izjavljuje se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja, a žalba protiv rješenja kojim je odlučeno o molbi za trajno oduzimanje imovine izjavljuje se u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja o privremenom oduzimanju imovine, odnosno ne sprečava Agenciju da preduzme mjere za upravljanje trajno oduzetom imovinom.

Član 58.

Privremeno oduzimanje imovine traje do okončanja krivičnog postupka, odnosno postupka po zahtjevu za trajno oduzimanje imovine u državi molilji. Inostrani organ svaka 90 dana dostavlja obavještenje domaćem sudu o toku postupka. Ako postupak iz stava 1. ovog člana ne bude okončan u roku od dvije godine od donošenja rješenja o privremenom oduzimanju imovine, sud će po službenoj dužnosti ukinuti rješenje.

Član 59.

Rješenje o trajnom oduzimanju imovine postaje pravosnažno kada sud odbije kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja ili uvaži žalbu izjavljenu protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za trajno oduzimanje imovine i donese odluku o trajnom oduzimanju imovine. Trajno oduzetom imovinom stečenom izvršenjem krivičnog djela raspolaže se u skladu sa odredbama ovog zakona, osim ako nešto drugo nije utvrđeno međunarodnim sporazumom.

VI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 60.

Ministar unutrašnjih poslova će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona uskladiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Ministarstva unutrašnjih poslova sa odredbama ovog zakona. Ministar pravde će, na prijedlog direktora Agencije u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti propise iz člana 36. stav 2. ovog zakona. Direktor Agencije će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, na osnovu pribavljenog mišljenja ministra, donijeti Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Agenciji.

Član 61.

Ovaj zakon se objavljuje u „Službenom glasniku Republike Srpske“ i stupa na snagu 1. jula 2010. godine.

Mr Igor Radojičić