Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prepisa

ZAKON

O OVJERAVANJU POTPISA, RUKOPISA I PREPISA

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se način i postupak ovjeravanja potpisa, rukopisa i prepisa.

Član 2.

(1) Ovjeravanje potpisa i rukopisa podrazumijeva potvrđivanje njihove autentičnosti.

(2) Ovjeravanje prepisa podrazumijeva potvrđivanje istovjetnosti prepisa sa izvornom ispravom ili ovjerenim prepisom izvorne isprave.

(3) Ovjeravanjem iz stava 2. ovog člana ne potvrđuje se istinitost sadržaja isprave.

Član 3.

(1) Ovjeravanje potpisa, rukopisa i prepisa vrši se u službenim prostorijama jedinice lokalne samouprave.

(2) Ovjeravanje potpisa, rukopisa i prepisa iz stava 1. ovog člana vrši ovlašćeno službeno lice jedinice lokalne samouprave.

Član 4.

Jedinice lokalne samouprave o izvršenim ovjerama potpisa, rukopisa i prepisa vode poseban upisnik za ovjeravanje.

Član 5.

Ako je posebnim zakonom određeno da ovjeravanje vrši drugi organ ili da se isto vrši na drugačiji način, primjenjuju se odredbe tog zakona.

Član 6.

(1) Podnosilac isprave, radi potvrđivanja autentičnosti potpisa, pred ovlašćenim službenim licem svojeručno potpisuje ispravu ili daje izjavu da je potpis koji se nalazi na ispravi njegov potpis. Na isti način se utvrđuje autentičnost otiska prsta.

(2) Podnosilac isprave, radi potvrđivanja autentičnosti rukopisa, pred ovlašćenim službenim licem daje izjavu da je isprava napisana njegovom rukom.

Član 7.

(1) Potvrda o ovjeri potpisa i rukopisa stavlja se na izvornu ispravu sa naznakom datuma ovjere i broja pod kojim je isprava zavedena u posebnom upisniku za ovjeravanje.

(2) Ovjera se potvrđuje pečatom nadležnog organa i potpisom ovlašćenog službenog lica.

Član 8.

(1) Kad se ovjerava potpis ili otisak prsta slijepih lica ili lica koja ne znaju čitati, mora se podnosiocu pročitati isprava na kojoj se ovjerava potpis ili otisak prsta.

(2) Kad se ovjerava potpis ili otisak prsta gluvih lica koja ne znaju čitati, podnosiocu se mora pomoću tumača pročitati isprava na kojoj se ovjerava potpis ili otisak prsta.

(3) Kad se ovjerava potpis ili otisak prsta lica koje ne razumije jezik na kome je isprava napisana, mora se podnosiocu prevesti sadržina isprave. Ako službeno lice ne može samo izvršiti prevođenje, podnosiocu će se pročitati prevod isprave sačinjen od strane sudskog tumača.

(4) U slučajevima iz st. 1, 2. i 3. ovog člana, u potvrdi o ovjeri navodi se da je službeno lice postupilo po tim odredbama.

Član 9.

Ovjera isprave napisane na stranom jeziku vrši se samo ako se uz istu priloži i prevod isprave sačinjen od strane sudskog tumača.

Član 10.

Prije ovjeravanja potpisa, rukopisa i prepisa, ovlašćeno službeno lice utvrđuje identitet podnosioca, osim ako ga lično poznaje. Ako ovlašćeno službeno lice ne poznaje podnosioca lično, njegov identitet utvrđuje se uvidom u ličnu kartu ili pasoš, ili neki drugi identifikacioni dokument. Ako se identitet podnosioca ne može utvrditi na način iz st. 1. i 2. ovog člana, utvrđuje se svjedočenjem dva punoljetna svjedoka, a nakon uvida u njihove lične dokumente.

(4) U potvrdi o ovjeri navodi se na koji je način ovlašćeno službeno lice utvrdilo identitet podnosioca isprave.

Član 11.

(1) Prilikom ovjere prepisa isti se upoređuje sa izvornom ispravom. Prepis se mora slagati sa izvornom ispravom u pravopisu, interpunkciji, skraćivanju riječi i u svim drugim pojedinostima. Ako su u izvornoj ispravi neka mjesta ispravljena, preinačena, brisana, precrtana, umetnuta ili dodana, to se u potvrdi o ovjeri prepisa navodi. Na isti način se postupa i u slučaju kada je isprava pocijepana, oštećena ili ako inače po spoljašnjem obliku dovodi u očitu sumnju svoju istovjetnost sa izvornom ispravom.

(2) Fotokopirana isprava smatra se prepisom u smislu ovog zakona i prilikom ovjere postupa se prema odredbama stava 1. ovog člana.

Član 12.

(1) Potvrda o ovjeri sadrži naznaku da je to prepis izvorne isprave ili prepis ovjerenog prepisa izvorne isprave.

(2) U potvrdi iz stava 1. ovog člana navodi se i da li je izvorna isprava pisana rukom ili mašinom ili kojim drugim mehaničkim ili hemijskim sredstvom, olovkom ili perom, broj listova izvorne isprave i gdje se, prema znanju službenog lica koje vrši ovjeru ili prema tvrđenju podnosioca, nalazi izvorna isprava, kao i puno ime i adresa podnosioca. U potvrdi o ovjeri naznačava se broj i datum ovjere prepisa.

(3) Ako prepis ima više listova, svi listovi moraju biti prošiveni jemstvenikom na način određen uputstvom koje donosi ministar nadležan za poslove uprave.

(4) Potvrdu potpisuje službeno lice koje vrši ovjeru i stavlja pečat nadležnog organa.

(5) Primjedbe ili klauzule koje se nalaze na ispravi se unose u prepis.

Član 13.

Kad se ovjerava prepis samo jednog dijela isprave ili izvod iz isprave, prepis se sačinjava tako da je jasno vidljivo koji su dijelovi isprave ostali neprepisani.

Član 14.

Ovjeravanje isprava koje su namijenjene za upotrebu u inostranstvu vrše osnovni sudovi na način propisan međunarodnim konvencijama i Zakonom o važnosti javnih isprava u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 23/04).

Član 15.

Ovjera potpisa zastupnika drugog lica, privrednog društva ili druge organizacije vrši se nakon što službeno lice prethodno utvrdi da li je to lice ovlašćeno za zastupanje.

Član 16.

Ovjeravanje potpisa i prepisa isprava potrebnih za regulisanje radnih odnosa i odnosa po osnovu rada može vršiti ovlašćeno lice u privrednom društvu, ustanovi ili drugom pravnom licu u kojoj radnik radi ili je radio.

Član 17.

(1) Ovlašćeno lice u republičkom organu uprave, jedinici lokalne samouprave, privrednom društvu ili drugoj organizaciji koja vrši javna ovlašćenja može vršiti ovjeru prepisa isprave ili spisa koji se nalazi kod tog organa, odnosno organizacije, a koji se izdaje stranci ili licu koje za to ima pravni interes.

(2) Za ovjeravanje u stvarima iz stava 1. ovog člana, ako nije drugačije propisano, ne vodi se upisnik.

Član 18.

Ako je pismeno povjerljive prirode, prepis se može izdati samo po prethodnom pisanom odobrenju rukovodioca republičkog organa uprave, funkcionera jedinice lokalne samouprave, odnosno rukovodioca organizacije koja vrši javna ovlašćenja.

Član 19.

Ministar nadležan za poslove uprave donijeće u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona uputstvo iz člana 12. stav 3. ovog zakona.

Član 20.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o overavanju potpisa, rukopisa i prepisa („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 11/95).

Član 21.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Mr Igor Radojičić