Zakon o parnicnom postupku

ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU

-INTEGRALNI TEKST-1

Dio prvi

OSNOVNE ODREDBE

Glava I

OSNOVNI PRINCIPI

Član 1.

Ovim zakonom odre đuju se pravila postupka na os novu kojih osnovni sudovi, okružni sudovi, okružni privredni sudovi, Viši priv redni sud i Vrhovni sud Republike Srpske raspravljaju i odlu čuju u gra đanskopravnim sporovima a ko posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Član 2.

U parni čnom postupku sud odlu čuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.

Član 3.

Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevim a koje su stavile u toku postupka. Sud ne će uvažiti raspolagajna stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima.

Član 4.

Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, po pravilu, na osnovu usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja.

Član 5.

Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prije dlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom određeno, sud je ovlašćen da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila pružena mogućnost da se izjasni.

1 Integralni tekst sadrži tekst Zakona o parni čnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03), koji je stupio na snagu 1.8.2003. godine i zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parni čnom postupku („Službene glasnik Republike Srpske“, broj 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09). Integralni tekst se koristi samo za internu upotrebu i na isti se prilikom službene upotrebe ne može pozivati.

Član 6.

U parničnom postupku službeni jezici su jezik srpskog naroda, jezik bošnja čkog naroda i jezik hrvatskog naroda, a službena pisma su ćirilica i latinica.

Član 7.

Stranke su dužne da iznesu sve čijnenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašćen da utvrdi i činjenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dok azivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 3. stav 2.).

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlu čuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

Član 9.

Stranke su dužne da pred sudom govore istin u i da savjesno koriste prava koja su im priznata ovim zakonom.

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovla čenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 11.

Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ro čišta - jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

Član 12.

Kad odluka suda zavisi od prethodnog rješenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pita nje ako posebnim propisima nije druga čije određeno.

Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

U parni čnom postupku sud je u pogl edu postojajnja krivi čnog djela i krivi čne odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivi čnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.

Član 13.

U prvostepenom postupku i postupku po prijedl ogu za ponavljanje post upka sudi sudija pojedinac.

U drugostepenom postupku i postupku odlu čivanja po reviziji sudi vije će od trojice sudija.

Član 14.

Ako za pojedine radnje nije zakonom odre đen oblik u kome se mogu preduzeti, stranke preduzimaju parnične radnje pismeno van ročišta ili usmeno na ročištu.

Glava II

NADLEŽNOST SUDA

1. Zajedničke odredbe

Član 15.

Sud po prijemu tužbe ocjenjuje da li je nadl ežan. Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su sudu poznate.

Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud.

Član 16.

Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost.

Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavan je spora nije nadležan sud nego neki drugi organ, oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.

Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješav anje spora nije nadl ežan sud u Republici Srpskoj, po službenoj dužnosti oglasić e se nenadležnim, ukinuć e sprovedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.

Član 17.

Svaki sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost.

Član 18.

Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parni čni postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima vanparni čnog postupka. Postupak će se po pravosnažnosti rješenja nastaviti po pravilima vanparni čnog postupka pred nadležnim sudom.

Radnje koje je sproveo parnični sud, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo i odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti zato što su preduzete u parničnom postupku.

Član 19.

Sud se može povodom prigovora tuženog oglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnijet najdocnije u odgovoru na tužbu.

Sud se može oglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najdocnije do podnošenja odgovora na tužbu.

Član 20.

Po pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najdocnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.

Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavi će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.

Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su uvi đaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo, nisu bez važnosti zato što ih je preduzeo nenadležan sud.

Član 21.

Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležn om smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostavi će, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba da riješi ovaj sukob nadležnosti, osim ako na đe da mu je predmet ustupljen usljed očigledne omaške, a trebalo je da bude ustupljen nekom drugom sudu, u kom slu čaju će ustupiti predmet drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.

Kad je povodom žalbe protiv odluke prvoste penog suda kojom se on oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pogledu nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen, ako je dr ugostepeni sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.

Član 22.

Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud.

Sukob nadležnosti Vrhovnog suda Republike Srpske i osnovnog, odnosno okružnog suda, rješava Vrhovni sud Republike Srpske u opštoj sjednici.

Član 23.

Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je da preduzima one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dozvoljena žalba.

Član 24.

Svaki sud vrši radnje u postupku na svom podru čju, ali ako postoji opasnost zbog odlaganja, sud će preduzeti izvršenje pojedinih radnji i na podru čju drugog suda. O tome će se obavijestiti sud na čijem području će se preduzeti radnja.

2. Nadležnost sudova u sporovima sa međunarodnim elementom

Član 25.

U pogledu nadležnosti sudova u Republici Srps koj u postupcima u kojima je stranka stranac koji uživa pravo imuniteta u Bosn i i Hercegovini, strana država ili me đunarodna organizacija, važe pravila međunarodnog prava.

Član 26.

Sud u Republici Srpskoj nadležan je za su đenje kad je njegova nadležnost u sporu sa međunarodnim elementom izričito određena zakonom Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske ili me đunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili me đunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Srpskoj za odre đenu vrstu sporova, sud u Republici Srpskoj je nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadležnosti.

3. Stvarna nadležnost

Član 27.

U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Republike Srpske.

4. Mjesna nadležnost

a) Opšta mjesna nadležnost

Član 28.

Ako zakonom nije odre đena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, za su đenje je nadležan sud koji je opšte mjesno nadležan za tuženog.

U slu čajevima predvi đenim u ovom zakonu za su đenje je pored suda opšte mjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.

Član 29.

Za suđenje je opšte mjesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište, ako posebnim zakonom nije drugačije utvrđeno.

Ako tuženi nema prebivalište, opšte mjesno nadležan je sud na čijem području tuženi ima boravište.

Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u kome drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe, opšte mjesno nadležan je i sud boravišta tuženog.

Član 30.

Za suđenje u sporovima protiv Republike Srpske, opštine, kao i drugih oblika teritorijalne organizacije, opšte mjesno nadležan je sud na čijem se podru čju nalazi sjedište njihove skupštine.

Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih lica, opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište.

Član 31.

Za suđenje u sporovima protiv državljanina Republike Srpske i Bosne i Hercegovine koji stalno živi u inostranstvu, opšte mjesno nadležan je sud njegovog posljednjeg prebivališta u Republici Srpskoj.

b) Izberiva mjesna nadležnost

Nadležnost u sporovima za naknadu štete

Član 32.

Za suđenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

Ako je šteta nastala usljed smrti ili teške tjelesne povrede, nadležan je pored suda iz stava 1. ovog člana i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjivaće se i u sporovima protiv društva za osiguranje radi naknade štete tre ćim licima na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društava za osiguranje, a odredba stava 1. ovog člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovu naknade štete protiv regresnih dužnika.

Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu jemstva proizvđača

Član 33.

Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pismenog jemstva protiv proizvo đača koji je dao jemstvo nadležan je, osim suda opšte mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opšte mjesne nadležnosti za prodavca koji je prilikom prodaje stvari uru čio kupcu pismeno jemstvo proizvođača.

Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje

Član 34.

Za su đenje u sporovima za zakonsko izdržavanje, ako je tužilac lice koje traži izdržavanje, nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem podru čju tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

Nadležnost u bračnim sporovima

Član 35.

Za su đenje u sporovima radi utvr đivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništenja braka ili razvoda braka (bračni sporovi), nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva

Član 36.

U sporovima radi utvr đivanja ili osporavanja o činstva ili materinstva, ako je tužilac dijete, nadležan je pored suda opš te mjesne nadležnosti i sud na čijem podru čju tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravnog lica

Član 37.

Za suđenje u sporovima protiv pravnog lica koje ima poslovnu jedinicu van svog sjedišta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedi nice, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području se nalazi ova poslovna jedinica.

Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa

Član 38.

Dok ostavinski postupak nije pravosnažno završen, za su đenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, kao i u sporovi ma o potraživanjima povjerioca prema ostaviocu, pored suda opšte mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem području se nalazi sud koji sprovodi ostavinski postupak.

Nadležnost po mjestu plaćanja

Član 39.

Za suđenje u sporovima imaoca mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.

Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa

Član 40.

Ako je u sporu iz radnog odnos a tužilac zaposleni, za su đenje je nadležan, pored suda koji je opšte mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se podru čju rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, kao i sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima

Član 41.

Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

v) Isključiva mjesna nadležnost

Nadležnost u sporovima o nepokretnostima

Član 42.

Za suđenje u sporovima o pravu svojine i o drug im stvarnim pravima na nepokretnosti, u sporovima zbog smetanja posjeda na nepokretnosti, kao i u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nepokretnosti ili iz ugovora o koriš ćenju stana ili poslovnih prostorija, iskqučivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nepokretnost.

Ako nepokretnost leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

Nadležnost u sporovima o vazduhoplovu i brodu

Član 43.

Kad je za su đenje u sporovima o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na vazduhoplovu, pomorskom brodu i brodu unutrašnje plovidbe, kao i u sporovima iz zakupnih odnosa na vazduhoplovu i brodu, nadležan sud Republike Srpske, isklju čivo je mjesno nadležan sud na čijem se podru čju vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan.

Član 44.

Kad je za su đenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno vazduhoplovima iz člana 43. ovog zakona nadležan sud Republike Srpske, mjesno je nadležan, pored suda na čijem se podru čju vodi upisnik u koji je brod, odnosno vazduhoplov upisan, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku

Član 45.

Za seđenje u sporovima koji nastaju u t oku i povodom sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odnosno u toku i povodom ste čajnog postupka, mjesno je isklju čivo nadležan sud na čijem se podru čju nalazi sud koji sprovodi izvršni, odnosno ste čajni postupak, odnosno sud na čijem se području sprovodi administrativno izvršenje.

g) Supsidijarna nadležnost

Nadležnost za suparničare

Član 46.

Ako je jednom tužbom tuženo više li ca u svojstvu materijalnih suparni čara (č lan 362. stav 1. tačka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadlež nost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženih.

Nadležnost za lica za koja ne postoji opšta mjesna nadležnost u Republici Srpskoj

Član 47.

Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv lica za koje ne postoji opšta mjesna nadležnost u Republici Srpskoj, može se podn ijeti svakom sudu u Republici Srpskoj na čijem se području nalazi kakva imovina tog lica ili predmet koji se tužbom traži.

Ako nadležnost suda u Republici Srpskoj posto ji zato što je obaveza nastala za vrijeme boravka tuženog u Republici Srpskoj, mjesno nadležan je sud na čijem je podru čju obaveza nastala.

U sporovima protiv lica za koje u Republici Sr pskoj ne postoji opšta mjesna nadležnost, za obaveze koje treba ispuniti u Republici Srpskoj, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obavezu treba ispuniti.

Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo stranog lica u Republici Srpskoj

Član 48.

U sporovima protiv pravnog lica koje ima sj edište u inostranstvu u pogledu obaveza koje su zasnovane u Republici Srpskoj ili se ovdje moraju ispuniti, tužba se može podnijeti sudu u Republici Srpskoj na čijem se podru čju nalazi njegovo stalno zastupništvo za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Republiku Srpsku ili sjedište organa kome je povjereno da vrši njegove poslove.

d) Određivanje mjesne nadležnosti od strane višeg suda

Član 49.

Ako nadležni sud usljed izuze ća sudija ne može da postupa, izvijesti će o tome neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu pos tupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja.

Član 50.

Okružni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog osnovnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvar no nadležan osnovni sud sa njegovog područ ja ako je o čigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

Vrhovni sud Republike Srpske može, na prijedl og stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stva rno nadležni osnovni sud sa podru čja drugog okružnog suda ili drugi stvarno nadležni okružni sud, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

Član 51.

Ako je za suđenje nadležan sud u Republici Srpskoj, ali se po odredbama ovog zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Srpske će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.

đ) Sporazum o mjesnoj nadležnosti

Član 52.

Ako zakonom nije odre đena isklju čiva mjesna nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi s ud koji nije mjesno na dležan, pod uslovom da je taj sud stvarno nadležan.

Ako je zakonom odre đeno da su za su đenje u odre đenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova u Republici Srpskoj, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležan sud.

Ovaj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proističu iz određenog pravnog odnosa.

Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu.

Ako tužba nije podnije ta sudu na koji upu ćuje sporazum o mjesnoj nadležnosti tuženi može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.

Zahtjev iz prethodnog stava tuženi može podnije ti najdocnije u odgovoru na tužbu, uz prilaganje isprave o sporazumu.

Dio drugi

TOK POSTUPKA

A. POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM

Glava III

TUŽBA

1. Tužba i njena sadržina

Član 53.

Parnični postupak pokreće se tužbom.

Tužba mora da sadrži:

1) osnov za nadležnost suda;

2) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja (tužbeni zahtjev);

3) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev;

4) dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice;

5) naznačenje vrijednosti spora;

6) pravni osnov tužbenog zahtjeva i

7) druge podatke koje u skladu sa odredbama č lana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak.

Sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva.

Sud će postupiti po tužbi i kad tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahtjeva.

2. Tužba za utvrđenje

Član 54.

Tužilac može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.

Ovakva tužba može se podi ći kad je to posebnim propisima predvi đeno ili kad tužilac ima pravni interes da sud utvrdi posto janje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinito st neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.

Ako odluka o sporu zavisi od toga da li postoji ili ne postoji neki pravni odnos koji je u toku parnice postao sporan, tužilac može pored postoje ćeg zahtjeva ista ći i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.

Isticanje zahtjeva u smislu odredbe stava 3. ovog člana neće se smatrati kao preina čenje tužbe.

3. Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi

Član 55.

U jednoj tužbi tužlac može ista ći više zahtjeva prot iv istog tužnog kad su svi zahtjevi povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom.

Ako zahtjevi nisu povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom, oni se mogu ista ći u jednoj tužbi protiv istog tuženog samo kad je isti sud stvarn o nadležan za svaki od ovih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve odre đena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.

Ako sud, u slu čaju iz stava 2. ovog člana, ocijeni da isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi ne doprinosi ekonomi čnosti postupka, najdocni je na pripremnom ro čištu donijeće rješenje o razdvajanju postupaka.

Tužilac može dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u me đusobnoj vezi ista ći u jednoj tužbi, i tražiti da sud usvoji sljede ći od tih zahtjeva ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega nije osnovan.

Zahtjevi se mogu po stavu 4. ovog člana ista ći u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve odre đena ista vrsta postupka.

4. Preinačenje tužbe

Član 56.

Preinačenje tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, pove čanje postoje ćeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postoje ći. Tužba nije preina čena ako je tužilac promijenio pravni osnov tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

Član 57.

Tužilac može preinačiti tužbu najdocnije do zaključenja pripremnog ročišta ili do početka glavne rasprave ako pripremno ročište nije održano.

Poslije održavanja pripremnog ro čišta, a najdocnije do zaklju čenja glavne rasprave, sud može dozvoliti preina čenje tužbe samo ako ocijeni da preina čenje nije usmjereno na odugovlačenje postupka i ako tuženi pristane na preinačenje.

Smatraće se da postoji pris tanak tuženog na preina čenje tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinač enoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinačenju.

Sud će, u slučaju iz stava 2. ovog člana, dozvoliti prinačenje tužbe i kad se tuženi protivi preinačenju ako su ispunjeni svi sljedeći uslovi:

1) tužilac bez svoje krivice nije mogao tužbu preinačiti ranije,

2) tuženi je u mogu ćnosti da raspravlja po preina čenoj tužbi bez odlaganja glavne rasprave.

Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinačenje tužbe nije dozvoljena posebna žalba.

Član 58.

Tužilac može, u roku iz člana 57. ovog zakona, svoju tužbu preina čiti i tako što ć e umjesto prvobitno tuženog tužiti drugo lice.

Za preinačenje tužbe u smislu stava 1. ovog člana potreban je pristanak lica koje treba da stupi u parnicu namjesto prvobitnog tuženog. Ako se prvobitni tuženi ve ć upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak.

Lice koje stupa u parnicu namjesto prvobitnog tuženog mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

5. Povlačenje tužbe

Član 59.

Tužilac može povu ći tužbu bez pristanka tuženog prije nego što tužba bude dostavljena tuženom. Tužba se može povući i poslije dostavljanja tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane.

Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obavještenja o povla čenju tužbe ne izjasni o tome, smatraće se da je pristao na povlačenje.

Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnijeta i može se ponovo podnijeti.

6. Postojanje parnice

Član 60.

Parnica počinje da teče dostavljanjem tužbe tuženom.

U pogledu zahtjeva koji je stranka pos tavila u toku postupka, parnica po činje da te če od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka. Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.

Ako među istim strankama već teče druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u Bosni i Hercegovini, stranke su o tome dužne obavijestiti sud.

Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li već teče druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.

Član 61.

Ako koja od stranaka otu đi stvar ili pravo o kome te če parnica, to ne spre čava da se parnica među istim strankama dovrši.

Lice koje je pribavilo stvar ili pravo o kome te če parnica može stupiti u parnicu namjesto tužioca, odnosno tuženog samo ako na to pristanu obje stranke.

Glava IV

PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

1. Opšte odredbe

Član 62.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostav ljanje tužbe tuženom na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

Član 63.

U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upu ćivati podneske u kojima će navesti činjenice na kojima zasnivaju svoje zah tjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice.

Član 64.

Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom u skladu sa odredbama ovog zakona.

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 65.

Sud može u toku pripremanja glavne raspra ve donijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja, te primiti na zapisnik poravnanje stranaka.

2. Prethodno ispitivanje tužbe i dostavljanje tužbe

Član 66.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se ti ču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu st ranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedosta ci koji se odnose na ovlaš ćenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaš ćenje potrebno, sud će radi otklanjanja ovih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Član 67.

Po prethodnom ispitivanju tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:

1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;

2) da je tužba podnijeta neblagovre meno, ako je posebnim propisima odre đen rok za podnošenje tužbe;

3) da o istom zahtjevu već teče parnica;

4) da je stvar pravosnažno presuđena;

5) da je o predmetu spora sklopljeno sudsko poravnanje;

6) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;

7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje ili

8) da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 66. ovog zakona.

Sud donosi rješenje kojim se sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu, ako utvrdi:

1) da nije mjesno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu ili

2) da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu.

Član 68.

Ako smatra da nema dovoljno činjenica za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u toku prethodnog ispitivanja tužbe, sud će o ovom pitanju odluku donijeti naknadno, čim bude raspolagao sa dovoljno činjenica.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

3. Odgovor na tužbu

a) Odgovor na tužbu i njena sadržina

Član 70.

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da, najdocnije u roku od 30 dana, dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.

Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

Član 71.

U odgovoru na tužbu, tuženi će ista ći mogu će procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje, u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona, mora imati svaki podnesak.

Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice, te pravni osnov za navode tuženog.

Član 72.

Kad je u ovom zakonu predvi đeno da stranka može staviti odre đeni prigovor ili prijedlog ili preduzeti kakvu drugu parni čnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor , odnosno prijedlog može se staviti dok sud ne primi odgovor na tužbu.

Član 73.

Kad utvrdi da je odgovor na tužb u nerazumljiv ili nepotpun, sud ć e radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu sa odredbom člana 336. ovog zakona.

b) Protivtužba i odgovor na protivtužbu

Član 74.

Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najdocnije na pripremnom ro čištu da podnese protivtužbu, ako je zahtjev protivtužbe u vezi sa tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protivtužbom traži utvr đenje nekog prava ili pravnog odnosa od čijeg postojanja ili nepostojanja zavisi u cjelini ili djelimi čno odluka o tužbenom zahtjevu. Poslije održavanja pripremnog ro čišta, protivtužba se može podnijeti samo ako tuženi na to pristane i ako sud ocijeni da podnošen je protivtužbe nije usmjereno na odugovla čenje postupka.

Odredbe ovog zakona o tužbi i odgovoru na tužb u shodno se primjenjuju i na protivtužbu i odgovor na protivtužbu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

4. Pripremno ročište

a) Opšte odredbe

Član 75.

Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ro čište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.

Datum održavanja pripremnog ro čišta sud ć e, po pravilu, odred iti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

Član 76.

Održavanje pripremnog ro čišta je obavezno, osim u sluč aju kada sud poslije ispitivanja tužbe i odgovora na tu žbu utvrdi da među strankama nema spornih č injenica ili da zbog jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

Član 77.

U pozivu za pripremno ro čište sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka sa pripremnog ročišta, kao i o tome da su dužne najdocnije na pripremnom ro čištu da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka, te da na pripremno ro čište donesu sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz.

Član 78.

Pripremno ro čište poč inje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu. Kad je potrebno, sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi sa njihovim navodima ili prijedlozima.

Član 79.

Poslije izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravlja se o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji tok postupka. O ovim pitanjima se mogu na pripremnom ro čištu izvoditi dokazi kad je to potrebno.

Sud će po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, postupiti po odredbama člana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

Ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vo đenje postupka, odluku o prigovoru donijeće zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.

Protiv odluke iz stava 3. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 80.

U daljem toku pripremnog ro čišta, raspravljaće se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.

Član 81.

Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ro čištu odlu čiti o čemu će se raspravljati i koji dokazi će se izvesti na glavnoj raspravi.

Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju naznač iti razlog odbijanja.

Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Sud nije u daljem toku parnice vezan za svoja ranija rješenja iz ovog člana.

Član 82.

Ako sud, na prijedlog stranke, odredi izvo đenje dokaza vještač enjem, uvijek ć e odrediti rok u kome vještak treba da pripremi i dostavi svoj nalaz i mišljenje.

Pri određivanju ovog roka sud će voditi računa o tome da pismeni nalaz i mišljenje mora dostaviti strankama najdocnije osam dana prije održavanja ročišta za glavnu raspravu.

Član 83.

Ako pred istim sudom teče više parnica između istih lica ili u kojima je isto lice protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, uz saglasnost stranaka, rješenjem spojiti sve ove parnice radi zajedni čkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti zajedničku presudu.

Sud može, uz saglasnost stranaka, odredit i da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe i po zav ršetku odvojenog raspravljanja donije će posebne odluke o tim zahtjevima.

Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana mogu se, po pravilu, donije ti najdocnije na pripremnom ročištu ili do početka glavne rasprave ako pripremno ročište nije održano.

Protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana posebna žalba nije dozvoljena.

Član 84.

Ako na pripremno ro čište ne dođe tužilac, a bio je ur edno obaviješten, smatra će se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.

Ako na pripremno ro čište ne do đe uredno obaviješten tuženi, ro čište će se održati bez njegovog prisustva.

Član 85.

Na pripremnom ro čištu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlaš ćenja koja ima i na glavnoj raspravi.

b) Medijacija i sudsko poravnanje

Član 86.

Najdocnije na pripremnom ro čištu, sud može, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s obzirom na prirodu spora i dr uge okolnosti, da predloži strankama da spor riješe u postupku medijacije kako je predviđeno posebnim zakonom.

Ovakav prijedlog mogu sporazumno staviti i stranke sve do zaključenja glavne rasprave.

Član 87.

Stranke mogu u toku cijelog postupka da zaklju če poravnanje o predmetu spora (sudsko poravnanje).

Član 88.

Sud će, na način koji ne ugrožava njegovu nepr istrasnost, na pripremnom ročištu, kao i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaključe sudsko poravnanje.

U cilju doprinosa poravnanju sud može, kada ocijeni da je to osnovano, strankama predložiti kako da se poravnaju, vode ći ra čuna o željama stranaka, prirodi spora, odnosima među strankama i drugim okolnostima.

Član 89.

Sudsko poravnanje može da se odnosi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio.

Pred sudom se ne može zaključiti poravnanje u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (član 3. stav 2.).

Kad sud donese rješenje kojim ne dozvoljava poravnanje stranaka, zasta će se sa postupkom dok ovo rješenje ne postane pravosnažno.

Član 90.

Sporazum stranaka o poravnanju unosi se u zapisnik.

Poravnanje je zaključeno kad stranke potpišu zapisnik.

Poravnanje sadrži i sporazum o troškovima . Ako stranke ne postignu sporazum o troškovima, mogu se dogovoriti da odluku o troškovima donese sud.

Sud će strankama izdati ovjeren prepis zapisnika u koji je uneseno poravnanje.

Član 91.

Sudsko poravnanje ima snagu izvršnog naslova.

Član 92.

Sudsko poravnanje može se pobijati samo tužbom.

Sudsko poravnanje se može pobijati ako je zaklju čeno u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.

Tužba iz stava 1. ovog člana se može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja, a najdocnije u roku od pet godina od dana zaključ enja sudskog poravnanja.

Član 93.

Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li se vodi parnica o predmetu o kome je ranije bilo zaklju čeno sudsko poravnanje i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kome je zaključeno sudsko poravnanje, odbaciće tužbu.

v) Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu

Član 94.

Na pripremnom ročištu sud će rješenjem odrediti:

1) dan i čas održavanja glavne rasprave;

2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;

3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;

4) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu.

Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najdocnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah poslije pripremnog ročišta.

Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ro čište će biti zakazano za onoliko dana uzastopno, koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.

Član 95.

Sa sadržinom rješenja iz stava 1. člana 94. ovog zakona upozna će se prisutna stranka, te joj se ne će dostavljati rješenje niti poziv za glavnu raspravu. Sud će obavijestiti prisutnu stranku i o posljedicama izostanka sa ročišta za glavnu raspravu.

Član 96.

Sud će na ro čište za glavnu raspravu pozvati stra nke koje nisu bile prisutne na pripremnom ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ro čištu odlučio da pozove.

U pozivu za glavnu raspravu, sud će obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka sa ročišta.

Stranci koja nije bila pr isutna na pripremnom ro čištu uz poziv za glavnu raspravu dostavlja se ovjeren prepis rješenja iz stava 1. člana 94. ovog zakona.

Glava V

GLAVNA RASPRAVA

1. Tok glavne rasprave

Član 97.

Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.

Poslije toga, sudija utvr đuje da li su došla sva pozvana li ca, pa ako nisu, provjerava da li su odsutna lica uredno pozvana i imaju li opravdan razlog za izostanak.

Ako tužilac bez opravdanog razloga ne do đe na ro čište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan, smatraće se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje.

Ako na ročište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne dođe tuženi, a bio je uredno pozvan, rasprava će se održati bez njegovog prisustva.

Član 98.

Sud će prvo, po prigovoru strank e ili po službenoj dužnosti, utvrditi da li postoje procesne smetnje za dalje postupanj e i postupiti u skladu sa odredbama č lana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

Ako sud ne prihvati prigovor iz stava 1. ovog člana, bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno sa njom, odluku o prigovoru donije će zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.

Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 99.

Glavna rasprava se odvija sljedećim redom:

1) tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uklju čujući izvođenje dokaza čitanjem isprava;

2) tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu i daje odgovor na bitne navode tužioca iz tačke 1. ovog stava;

3) ako je stavljen prijedlog za izvo đenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke, i to prvo tužilac, a zatim tuženi;

4) saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;

5) izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;

6) po izvođ enju svih dokaza, obje stranke, po čev od tužioca, imaju pravo da se obrate sudu završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti predmeta;

7) sud može dozvoliti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog;

8) ako je tužiocu dozvolje no da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi će imati pravo da se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.

Izuzetno, sud može odrediti redosljed odvijanja glavne rasprave druga čiji od redosljeda predviđenog u stavu 1. ovog člana.

Član 100.

Sud će se starati da se glavna ra sprava odvija na pravilan nač in, bez nepotrebnih odlaganja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za donošenje odluke.

Sudija se u toku glavne rasprave stara o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda.

Sud će kazniti lica koja narušavaju red u sudnici ili vrije đaju dostojanstvo suda i drugih učesnika u postupku u skladu sa odredbama ovog zakona o nepoštovanju suda.

Član 101.

Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred sudom, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 102.

Svaka stranka treba u svojim izlaganjima da iznese sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih prijedloga, da ponudi dokaze potrebne za utvr đivanje svojih navoda kao i da se izjasni o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.

Stranke mogu u toku glavne rasprave iznositi nove č injenice i predla gati nove dokaze, samo ako uč ine vjerovatnim da ih bez sv oje krivice nisu bile u mogu ćnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu.

Član 103.

Stranke iznose i svoja pravna shvatanja koja se odnose na predmet spora.

Član 104.

Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka stranku prvo ispituje njen punomo ćnik, a poslije toga suprotna stranka.

Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, prvo je ispituje sud.

Član 105.

Stranke ispituju svjedoke i vještake. Sudija prvo daje rije č stranci koja je predložila svjedoka ili vještaka, zatim suprotnoj stra ni, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranci koja ih je predložila.

Član 106.

Sudija može postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi saslušanja.

Član 107.

Sud će odbiti sprovođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.

Sud ne će dozvoliti postavljanje pitanja u kojim a je sadržano kako na njih treba odgovoriti.

Sud ne će dozvoliti pitanja koja su nebitna za predmet i pita nja na koja je ve ć dovoljno odgovoreno.

Na zahtjev stranke u zapisnik će se unijeti pitanja koja sud nije dozvolio.

Sud ne će dozvoliti vrije đanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme ispitivanja.

Član 108.

Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im sud to naloži.

Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, sud može odluč iti da svjedoka koji je ve ć saslušan na istom ro čištu za glavnu raspravu još jednom pozove na ponovno saslušanje.

Član 109.

Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom.

Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dozvoljena posebna žalba.

Član 110.

Nakon što budu okonč ane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presuđenje, sud će proglasiti da je glavna rasprava zaključena.

2. Odgađanje, odlaganje i nastavak ročišta

Član 111.

Sud može odgoditi zakazano ro čište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja, ako utvrdi da nisu ispunjene za konske pretpostavke za nje govo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).

Sud je dužan, najdocnije osam dana prije održavanja ro čišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana.

Kad odgodi ro čište, sud ć e o vremenu održavanja novog ro čišta odmah obavijestiti sve pozvane.

Član 112.

Sud može, na prijedlog stranke, odložiti zapo četo ro čište (odlagajne ro čišta) samo iz sljedećih razloga:

1) ako bez krivice stranke koja predlaže odlaganje ro čišta na ro čištu nije mogu će izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;

2) ako obje stranke predlažu odlaganje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenja sudskog poravnanja.

Stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga.

Kad se ročište odloži, sud će prisutnim odmah saopštiti mjesto i vrijeme novog ročišta.

Sud nije dužan da o mjestu i vremenu novog ro čišta obavijesti stranku koja nije bila prisutna na odloženom ročištu, a bila je uredno obaviještena.

Član 113.

Ako na ro čištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, sud može odlučiti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ro čištu, izvede samo ovaj dokaz, i iznesu navodi u vezi sa njim.

Član 114.

Na novom ro čištu zakazanom poslije odlaganja rasprave, radnje koje su ve ć sprovedene ponovo se sprovode samo ako se ro čište drži pred novim sudijom ili ako sud smatra da je to neophodno za pravilno donošenje presude.

Član 115.

Ročište za glavnu raspravu se ne može odgoditi niti odložiti na neodređeno vrijeme. Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti na period duži od 30 dana, osim u slučaju iz člana 129. ovog zakona.

Sudija je o svakom odga đanju odnosno odlaganju ro čišta dužan da obavijesti predsjednika suda.

Predsjednik suda vodi evidenciju o odgađanjima i odlaganjima ro čišta za svakog sudiju pojedinačno.

Prilikom odgađanja, odnosno odlaganja ro čišta sud će datum održavanja novog ro čišta, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

Kad odgodi ili odloži ro čište, sud je dužan preduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju kako bi se do sljede ćeg ročišta otklonili uzroci koji su doveli do odga đanja, odnosno odlaganja, te kako bi se na tom ročištu rasprava mogla zaključiti.

Protiv rješenja suda kojim se odga đa ili odlaže ro čište ili rješenja kojim se odbijaju prijedlozi stranaka za odga đanje, odnosno odlaganje ro čišta, nije dozvoljena posebna žalba.

Član 116.

Ako se započ eto ro čište ne može okon čati u toku istog dana, sud će odrediti nastavak ročišta za sljedeći radni dan (nastavak ročišta).

Član 117.

Odrebe čl. 111, 112, 115. i 116. ovog zakona, shodno se primjenjuju na pripremno ročište.

3. Javnost glavne rasprave

Član 118.

Glavna rasprava je javna.

Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetna lica.

Lica koja prisustvuju raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.

Odredba stava 3. ovog člana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je nošenje oružja neophodno za vršenje njihove dužnosti.

Član 119.

Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio ako to zahtijevaju interesi čuvanja službene, poslovne ili li čne tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.

Sud može isklju čiti javnost i kad se mjerama za održavanje reda predvi đenim u ovom zakonu ne bi moglo obezbijediti nesmetano održavanje rasprave.

Član 120.

Isključenje javnosti ne odnosi se na stra nke, njihove zakonske zastupnike, punomo ćnike, umješače i Ombudsmena Republike Srpske.

Sud može dozvoliti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena prisustvuju pojedina službena lica, kao i nau čni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naučnu ili javnu djelatnost.

Sud će upozoriti lica koja prisustvuju rasp ravi na kojoj je javnost isklju čena da su dužna da kao tajnu čuvaju ono što su na raspravi saznala, a što nije ve ć poznato javnosti i upozoriće ih na posljedice odavanja tajne.

Član 121.

O isključ enju javnosti odlu čuje sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.

Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dozvoljena posebna žalba.

Član 122.

Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi shodno će se primjenjivati i na pripremnom ročištu, na ro čištu van glavne rasprave pred sudom, kao i na ro čištu pred zamoljenim sudom.

Glava VI

DOKAZI

1. Opšte odredbe

Član 123.

Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

Član 124.

Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.

Član 125.

Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u toku parnice.

Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim.

Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne tr eba dokazivati, ali se može dokazivati da ove činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.

Ne treba dokazivati činjenice koje su opštepoznate.

Član 126.

Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošć u da utvrdi neku činjenicu, o postojanju ove činjenice zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Član 127.

Ako se utvrdi da stranci pripad a pravo na naknadu štete, na nov čani iznos ili na zamjenljive stvari, ali se ta čna visina iznosa, odnosno koli čina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo sa nesrazmjernim teško ćama, sud će o ovom odlučiti, po svojoj ocjeni.

Član 128.

Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.

Na prijedlog stranke, podnijet najdocnije na pripremnom ro čištu, sud može odlu čiti da se određeni dokazi izvedu pred drugim s udom (zamoljeni sud). U tom slu čaju zapisnici o izvedenim dokazima pročitaće se na glavnoj raspravi.

Kad sud donese odluku iz stava 2. ovog člana, u zamolnici za izvo đenje dokaza opisa će ukratko predmet spora, izloži će stanje parnice i odrediti koji će se dokazi izvesti, uz naznačenje o kojim okolnostima treba naročito voditi računa.

O ročištu za izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestiće se stranke.

Sudija zamoljenog suda ima pri izvo đenju dokaza sva ovlaš ćenja koja ima sudija kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi. Protiv rješenja suda kojim se odre đuje izvo đenje dokaza pred zamoljenim sudom nije dozvoljna posebna žalba.

Član 129.

Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predvi đenim ovim zakonom, sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.

Kad odre đeni rok protekne, rasprava će se sprovesti bez obzira što odre đeni dokaz nije izveden.

2. Uviđaj

Član 130.

Uviđaj se preduzima kad je za utvr đivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti potrebno neposredno opažanje suda.

Uviđaj se može vršiti i uz učešće vještaka.

Član 131.

Ako u postupku treba razgleda ti stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod tre ćeg lica, kod državnog organa ili kod pravnog lica kome je povjereno vršenje javnih ovlašćenja, shodno će se primijeniti odredbe čl. 134. do 136. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih organa ili lica.

3. Isprave

Član 132.

Isprava koju je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, kao i isprava koju je u takvom obliku iz dalo pravno lice u vršenju javnih ovlaš ćenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene sa javnim ispravama.

Dozvoljeno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvr đene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Ako se posumnja u autentič nost isprave, stranka može zatražiti da sud traži da se o tome izjasni organ od koga bi trebalo da ona potiče.

Član 133.

Ako me đunarodnim ugovorom nije što drugo odre đno, inostrane javne isprave koje su propisno ovjerene imaju, pod uslovom uzaj amnosti, istu dokaz nu snagu kao i doma će javne isprave.

Član 134.

Stranka je dužna da sama podnese ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.

Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prevod.

Ako se isprava nalazi kod državnog organa ili pravnog lica kome je povjereno vršenje javnog ovlašćenja, a sama stranka ne može izdejstvovati da se isprava preda ili pokaže, sud će po prijedlogu stranke narediti tom organu, odnosno licu, da ispravu dostave sudu.

Član 135.

Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud može ovu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.

Stranka ne može da uskrati podnoš enje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna da preda ili pokaže, ili ako se is prava s obzirom na njenu sadržinu smatra zajedni čkom za obje stranke.

U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava shodno će se primijenjivati odredbe čl. 139. i 140. ovog zakona.

Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu pori če da se isprava kod nje nalazi, mogu se radi utvrđivanja ove činjenice izvoditi dokazi.

Sud će, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je zna čaja što stranka koja drži ispravu neće da postupi po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili pori če da se isprava kod nje nalazi.

Protiv odluke suda iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 136.

Sud može, na prijedlog stranke, narediti tre ćem licu da podnese ispravu samo kad je ono po zakonu dužno da je pokaže ili podnese, ili kad je rije č o ispravi koja je po svojoj sadržini zajednička za to lice i stranku koja se poziva na ispravu.

Prije nego što donese odluku kojom tre ćem licu nalaže da podnese ispravu, sud će pozvati treće lice da se o tome izjasni. Kad treće lice pori če svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod njega nalazi, sud će riješiti da li je treće lice dužno da podnese ispravu.

Kad treće lice poriče da se isprava nalazi kod njega, radi utvr đivanja ove činjenice mogu da se izvode dokazi.

Pravosnažno rješenje o dužnosti tre ćeg lica da podnese ispravu može se izvršiti po pravilima izvršnog postupka. Sud će ovo rješenje po službe noj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu radi prinudnog izvršenja.

Treće lice ima pravo na naknadu opravdani h troškova koje je imalo u vezi sa podnošenjem isprava.

Odredbe člana 146. ovog zakona shodno će se primjenjivati i u ovom slučaju.

4. Svjedoci

Član 137.

Svako lice koje se poziva kao svjedok dužno je da se odazove pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužno je i da svjedoči.

Kao svjedoci mogu se saslušati samo lica koja su sposobna da daju obavještenja o činjenicama koje se dokazuju.

Stranka koja predlaže da se odre đeno lice sasluša kao svjedok mora prije toga navesti o čemu ono treba da svjedoči i navesti njegovo ime, prezime i boravšte.

Član 138.

Ne može se saslušati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi od te dužnosti.

Član 139.

Svjedok može uskratiti svjedočenje:

1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;

2) o onome o čemu se stranka ili drugo lice svje doku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedilo;

3) o č injenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar, ili u vršenju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u vršenju tog poziva ili djelatnosti.

Sud će upozoriti ova lica da mogu us kratiti davanje iskaza u slu čajevima navedenim u stavu 1. ovog člana.

Član 140.

Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitawa izložio opa snosti od krivi čnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, a u pobo čnoj liniji do tre ćeg stepena zaklju čno, svog bra čnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaklju čno i onda kad je brak prestao, lice sa kojim živi u vanbra čnoj zajednici ili njegove sr odnike do drugog stepena zaklju čno, kao i svog staraoca ili staranika, usvojioca ili usvojenika.

Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

Član 141.

Opravdanost razloga za uskra ćivanje svjedo čenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba da svjedoči, nakon što se o tome izjasne stranke.

Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu.

Svjedok može rješenje iz stava 1. ovog člana pobijati u žalbi protiv rješenja o nov čanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

Član 142.

Svjedoci se pozivaju dostavljanjm pismenog poziva u kome se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vr ijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi sa kojim se poziva i naznačenje da se poziva kao svjedok.

U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedi ce neopravdanog izostanka predvi đene odredbama člana 410. ovog zakona i na prav o na naknadu troškova iz č lana 146. ovog zakona.

Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

Član 143.

Svjedoci se saslušavaju pojedina čno i bez prisustva svjedoka koji će se docnije saslušavati. Svjedok je dužan da odgovore daje usmeno.

Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan da govori istinu i da ne smije ništa prečutati, a zatim će se upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza.

Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

Član 144.

Poslije opštih pitanja svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a poslije toga suprotna stranka.

Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.

Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.

Član 145.

Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušaće se preko tumača.

Ako je svjedok gluv, postavlja će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozva će se da pismeno odgovara.

Ako se saslušanje ne može izvršiti na ovaj na čin, pozvaće se kao tuma č lice koje se sa svjedokom može sporazumjeti.

Sud će tum ča upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

Član 146.

Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za ishranu i prenoćište, kao i na naknadu izgubljene zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči.

Svjedok mora da zahtijeva naknadu odmah po saslušanju, ina če gubi pravo na nju. Sud je dužan da na ovo upozori svjedoka.

U rješenju kojim se odmjera vaju troškovi svjedoka sud ć e odrediti da se odre đeni iznos isplati iz položenog predujma, a ak o predujam nije položen, naloži će stranci da odre đeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

5. Vještaci

Član 147.

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvo đenje dokaza vješta čenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja odre đene činjenice potrebno stru čno znanje kojim sud ne raspolaže.

Član 148.

Stranka koja predlaže vještač enje dužna je u prijedlogu da nazna či predmet i obim vještačenja, kao i da predloži lice koje će da izvrši vještačenje.

Protivna stranka će se izjasniti o predloženom vješ taku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.

Ako stranke ne postignu sporazum o licu koje treba biti određeno za vještaka i predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome će donijeti sud.

Član 149.

Vještačenje vrši jedan vještak.

Sud može na prijedlog stranke da odredi više vještaka za različite vrste vještačenja.

Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenov anih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.

Složenija vješta čenja će se povjeriti prvenstveno stru čnim ustanovama kao što su: bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.

Ako postoje ustanove za određene vrste vještačenja, kao što su: vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjeriće se u prvom redu tim ustanovama.

Član 150.

Izvođenje dokaza vještačenjem određuje sud rješenjem koje sadrži:

1. ime, prezime i zanimanje vještaka;

1. predmet spora;

2. obim i predmet vještačenja;

4. rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.

Član 151.

Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.

Prepis rješenja iz člana 150. ovog zakona dostavlja se vještaku zajedno sa pozivom na ročište za glavnu raspravu.

U pozivu će sud upozoriti vještaka da svoje mišljenje mora iznijeti savjesno i u skladu sa pravilima nauke i vještine i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja nalaza i mišljenja u ostavljenom roku, odno sno neopravdanog izostanka sa ro čišta i pravu na nagradu i naknadu troškova.

Član 152.

Vještaci su dužni da se odazovu pozivu suda i da iznesu svoj nalaz i mišljenje.

Sud će vještaka na njegov zahtj ev osloboditi dužnosti vješta čenja iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vješta čenja i iz drugih opravdanih razloga.

Oslobođenje od dužnosti vješta čenja može tražiti i ovlaš ćeni radnik organa ili organizacije u kojoj vještak radi.

Ćlan 153.

Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih mo že biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vještaka može uzeti i lice koje je ranije bilo saslušano kao svjedok.

Stranka je dužna da podnese zahtjev za izuze će vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najdocnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.

U zahtjevu za izuze će vještaka stranka je dužna da navede okolnosti na kojima zasniva svoj zahtjev za izuzeće.

O zahtjevu za izuzeće odlučuje sud.

Protiv rješenja kojim se usva ja ili odbija zahtjev za izuze će nije dozvoljena posebna žalba.

Ako je stranka saznala za razlog izuze ća poslije izvršenog vješta čenja i prigovara vještačenju iz tog razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuze će stavljen prije izvršenog vještačenja.

Član 154.

Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvije k dostavlja sudu prije rasprave, ukoliko sud ne odredi drugačije.

Vještak mora uvijek da obrazloži svoje mišljenje.

Član 155.

Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, po isteku roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka. Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.

Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpuni razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.

Član 156.

Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišlje nje vještaka najdocnije osam dana prije ročišta za glavnu raspravu.

Član 157.

Ročište za glavnu raspravu će se održati i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, sud može na prijedlog stranke odložiti raspravu i zakazati novo ro čište na koje ć e ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.

Član 158.

Sud će vještaku dozvoliti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim vještacima u vezi predmeta vještačenja.

Član 159.

Protiv rješenja suda iz čl. 148, 150, 152. i 155. ovog zakona nije dozvoljena žalba.

Član 160.

Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za ishranu i preno ćište i troškova vještačenja, kao i pravo na razumnu nagradu za izvršeno vještačenje.

Član 161.

Ako odredbama ovog zakona nije druga čije određeno, na izvođenje dokaza vještačenjem shodno se primjenjuju odredbe o saslušanju svjedoka.

Član 162.

Odredbe člana. 148. stav 1, č l. 149. stav 3, 151. st. 1. i 3, 152, 153. i 159. ovog zakona primjenjuju se shodno i na tumače.

6. Saslušanje stranaka

Član 163.

Na prijedlog stranke, sud će odrediti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.

Član 164.

Sud će odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda.

Član 165.

Za stranku koja nema parni čnu sposobnost saslušać e se njen zakonski zastupnik. Sud može odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika sasluša sama stranka, ako je njeno saslušanje mogućno.

Za pravno lice saslušaće se lice koje je zakonom ili pravilima određeno da ga zastupa.

Član 166.

Poziv na ro čište dostavi će se punomo ćniku stranke, koji je du žan o tome stranku obavijestiti, odnosno, ako stranka nema punomo ćnika, stranci ili licu koje će se za stranku saslušati.

U pozivu će se nazna čiti da će se na ro čištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da ć e stranka koja dođe na ročište biti saslušana u odsustvu druge stranke.

Član 167.

Ne mogu se primijeniti nikakve prinudne mj ere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prinuditi na davanje iskaza.

Član 168.

Odredbe o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjiva će se i pri izvo đenju dokaza saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano.

7. Obezbjeđenje dokaza

Član 169.

Ako postoji opravdana bojazan da neki dokaz ne će moći da se izvede ili da će njegovo docnije izvođenje biti otežano, može se u toku kao i pr ije pokretanja parnice predložiti da se ovaj dokaz izvede.

Obezbjeđenje dokaza se može tražiti i u toku pos tupka po prijedlogu za ponavljanje postupka.

Član 170.

Ako je prijedlog za obezbje đenje dokaza stavljen u toku parni čnog postupka, za postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u toku.

Kad se traži obezbje đenje dokaza prije pokretanja postupka, kao i u izuzetnim slučajevima ako je postupak ve ć u toku, nadležan je sud prvog stepena na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno sud na čijem podru čju boravi lice koje treba saslušati.

Član 171.

U podnesku kojim traži obezbjeđenje dokaza predlagač je dužan da navede činjenice koje se imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge zbog kojih smatra da se docnije dokaz ne će mo ći izvesti ili da će njegovo izvo đenje biti otežano. U podnesku treba navesti ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proističe da on nije poznat.

Član 172.

Podnesak u kome je stavljen prijedlog za obezbje đenje dokaza sud će dostaviti protivniku, ako je poznat, ostavljajući mu odgovarajući rok za odgovor.

Izuzetno, ako postoji opasnost za obezbje đenje dokaza, sud će o prijedlogu odlu čiti i bez prethodnog izjašnjavanja protivnika. U rješ enju kojim se usvaja prijedlog sud će odrediti ročište za izvo đenje dokaza, naveš će činjenice o kojima će se izvoditi dokazi, kao i dokaze koji će se izvesti.

Ako protivniku nije ranije bio dostavljen podnesak u kome je stavljen prijedlog za obezbjeđenje dokaza, on će mu se dostaviti zajedno sa rješenjem suda kojim se usvaja prijedlog za obezbjeđenje dokaza.

Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi učestvovanja na ro čištu za izvo đenje dokaza postaviti pr ivremenog zastupnika (č lan 296.). O ovom postavljenju nije potrebno izdati oglas.

Sud može u izuzetnim slu čajevima odrediti da izvo đenje dokaza započne i prije nego što se rješenje kojim se usvaja prijedlog za obezbjeđenje dokaza dostavi protivniku.

Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog za obezbje đenje dokaza, kao i protiv rješenja kojim se odlučuje da izvođenje dokaza započne prije nego što se rješenje dostavi protivniku, nije dozvoljena žalba.

Član 173.

Ako su dokazi izvedeni prije nego št o je postupak pokrenut, zapisnik o izvo đenju dokaza čuvaće se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni.

Ako je postupak u toku, a obezbje đenje dokaza nije izveo sud koji vodi postupak, zapisnik će se dostaviti tome sudu.

Glava VII

SUDSKE ODLUKE

1. Zajedničke odredbe

Član 174.

Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta.

Član 175.

Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.

O tužbenom zahtjevu sud odlu čuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem.

O svim drugim pitanjima sud odlučuje rješenjem.

Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

2. Presuda

Opšte odredbe

Član 176.

Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja.

Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom.

Član 177.

Sud može da naloži tuženom da izvrši odre đenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.

Ako sud usvoji zahtjev za izdržavanje može obavezati tuženog i na činidbe koje nisu dospjele.

Presuda kojom se tuženi obavezuje da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup, može se donijeti i prije prestanka tih odnosa.

Član 178.

Ako je tužilac u tužbi tražio da mu se dosudi odre đena stvar, a istovremeno je u tužbi ili do zaklju čenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti odre đeni novčani iznos, sud će, ako usvoji tužbeni zahtjev, izre ći u presudi da se tuženi može osloboditi od davanja stvari ako plati taj novčani iznos.

Član 179.

Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve č inidbe, odrediće se i rok u kome je ovu činidbu dužna da izvrši.

Ako posebnim propisima nije drugač ije odre đeno, rok za izvršenje činidbe iznosi 30 dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u nov čanom davanju sud može odrediti duži rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima ovaj rok iznosi 15 dana.

Rok za izvršenje činidbe počinje da teče prvog dana poslije donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju, prvog dana poslije dostavljanja prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.

b) Presuda na osnovu priznanja

Član 180.

Ako tuženi do zaklju čenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda na osnovu priznanja).

Sud ne će donijeti presudu na osnovu priznanja i ka d su ispunjeni potrebni uslovi, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 3. stav 2.).

Donošenje presude na osnovu priznanja odloži će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 2. ovog člana prethodno pribave obavještenja.

Priznanje tužbenog zahtjeva, na ro čištu ili u pismenom podnesku, tuženi može i bez pristanka tužioca opozvati do donošenja presude.

v) Presuda na osnovu odricanja

Član 181.

Ako se tužilac do zaklju čenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu odricanja).

Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog.

Tužilac može do donošenja presude, na ro čištu ili u pismenom podnesku, opozvati odricanje od tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženog.

g) Presuda zbog propuštanja

Član 182.

Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tu žba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pism eni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.

Tužbeni zahtjev je očigledno neosnovan:

1) ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;

2) ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u o čiglednoj protivrječnosti sa dokazima koje je sam tužilac predložio ili sa činjenicama koje su opštepoznate.

Ako je zahtjev o čigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

Presuda zbog propuštanja neć e se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati.

Član 183.

Protiv presude zbog propuštanja nije dozvoljena žalba, ali tuženi može podnijeti prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje u skladu sa odredbama ovog zakona.

Blagovremeno podnijet prij edlog iz stava 1. ovog č lana spreč ava da presuda zbog propuštanja postane pravnosnažna.

Ako prijedlogu tuženog iz stava 1. ovog člana bude udovoljeno, tuženi ć e snositi sve opravdane troškove postupka koji su nastali do donošenja presude zbog propuštanja.

d) Donošenje, pismena izrada i dostavljanje presude

Član 184.

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najdocnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

Ukoliko sudija prekorači rok iz stava 1. ovog člana dužan je u pismenoj formi obavijestiti predsjednika suda o razlozima prekoračenja.

Član 185.

Po zaključenju glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavije stiti o datumu donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud ć e je pismeno obavijestiti o datumu donošenja presude.

Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomo ćnici, su dužni sami preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud ne će dostavljati presudu u skla du sa odredbama ovog zakona o dostavljanju.

Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

Član 186.

U izuzetnim okolnostima, sud može na zahtjev stranke odlučiti da se dostavljanje presude izvrši na način predviđen odredbama ovog zakona o dostavljanju.

Stranci koja nije bila uredno obavije štena o datumu donošenja presude sud ć e u svakom slučaju dostaviti presudu u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju.

Član 187.

Presuda zbog propuštanja i presuda drugostepe nog suda donesena bez rasprave dostavlja se strankama u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju.

Član 188.

U slu čaju iz člana 184. stav 2. ovog zakona, sud će čim bude saznao da će do ći do odgađanja datuma donošenja presude o tome obavijestiti stranke, nakon čega će strankama presudu dostaviti po odredbama ovog zakona o dostavljanju.

Član 189.

U slu čajevima iz čl. 186, 187. i 188. ovog zakona rok za podnošenje pravnog lijeka počinje teći prvog narednog dana nakon dostavljanja prepisa presude.

Član 190.

Izvornik presude potpisuje sudija.

Član 191.

Pismeno izrađena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i pouku o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.

Uvod presude sadrži: naziv suda, ime i prezime sudije, ime, prezime i prebivalište, odnosno boravište stranaka, nj ihovih zastupnika i punomo ćnika, kratko označ enje predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zaklju čenja glavne rasprave, nazna čenje stranaka, njihovih zastupnika i punomo ćnika koji su toj raspravi prisustvovali, kao i dan kad je presuda donesena.

Izreka presude sadrži odluku suda o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se ti ču glavne stvari i sporednih traženja i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.

U obrazloženju sud će izložiti: zahtje ve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ovi zahtjevi zasnivaju, dokaze i ocjenu dokaza, kao i propise na kojima je sud zasnovao presudu.

U obrazloženju presude zbog propuštanja, pres ude na osnovu priznanja ili presude na osnovu odricanja iznijeće se samo razlozi koji opravdavaju donošenje ovakvih presuda.

đ) Dopunska presuda

Član 192.

Ako je sud propustio da odlu či o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od prijema presude da predloži parničnom sudu da se izvrši dopuna presude.

Neblagovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbaci će, odnosno odbi će sud bez održavanja ročišta.

Član 193.

Kad sud nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne rasprave donijeće, u roku od osam dana, presudu o zah tjevu koji nije r iješen (dopunska presuda).

Član 194.

Ako je pored prijedloga za dopunu presude podn ijeta i žalba protiv presude, prvostepeni sud će zastati sa dostavljanjem ove žalbe drugo stepenom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne istekne rok za žalbu protiv ove odluke.

Ako protiv odluke o dopuni pr esude bude izjavljena žalba, ova žalba zajedno sa žalbom protiv prvobitne presude dostaviće se drugostepenom sudu.

Ako se prvostepena presuda pobija žalbom sa mo zbog toga što prvostepeni sud nije presudom odlu čio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati kao prijedlog stranke da se donese dopunska presuda.

e) Ispravljanje presude

Član 195.

Pogreške u imenima i brojevima, kao i druge o čigledne pogreške u pisanju i rač unanju, nedostatke u obliku i nesaglasnost prep isa presude sa izvornikom ispravi će sud u svako doba.

Ispravljanje će se izvršiti posebnim rješenjem i unijeće se na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prepis rješenja.

Ako izme đu izvornika i prepisa presude postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prepis presude sa naznačenjem da se ovim prepisom presude zamjenjuje raniji prepis presude. U takvom slučaju rok za izjavljivanje pr avnog lijeka u pogledu ispr avljenog dijela presude te če od dana dostavljanja ispravljenog prepisa presude.

O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.

e) Pravosnažnost presude

Član 196.

Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravosnažna.

Sud u toku cijelog postupka po službenoj du žnosti pazi da li je stvar pravosnažno presuđena, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kome je ve ć pravosnažno odlučeno, odbaciće tužbu.

Ako je u presudi odlu čeno o potraživanju koje je tu ženi istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju ovog potraživanja postaje pravosnažna.

Član 197.

Sud je vezan za svoju presudu čim je donesena.

Presuda prema strankama ima dejstvo od dana donošenja, a u sluč ajevima u kojima strankama po odredbama ovog zakona presudu dostavlja sud - od dana kada im je dostavljena.

3. Rješenje

Član 198.

Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje sudija.

Rješenje koje je na ro čištu objavljeno dostavi će se strankama u ovjerenom prepisu samo ako je protiv tog rješenja dozvoljena posebna žalba, ili ako se na osnovu rješenja može odmah tražiti izvršenje, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

Sud je vezan za svoja rješenja ukoliko se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije što drugo određeno.

Kad se rješenje ne dostavlja pism eno, ono prema strankama ima dejstvo čim je objavljeno.

Član 199.

Rješenja koja sud donosi van ro čišta saopštavaju se stranka ma dostavljanjem ovjerenog prepisa rješenja.

Član 200.

Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno.

Pismeni sastav rješenja treba da sadrži uvijek uvod i izreku, a obr azloženja samo ako po stavu 1. ovog člana rješenje mora biti obrazloženo.

Član 201.

Rješenja o kaznama izre čenim po odredbama ovog zakona iz vršavaju se po službenoj dužnosti.

Član 202.

Odredbe člana 179, čl. 190. do 195. i č lana 197. stav 2. ovog zakona shodno će se primjenjivati i na rješenja.

Odredbe čl. 184. do 186. i č l. 188. i 189. shodno ć e se primjenjivati i na rješenja iz člana 198. stav 2. ovog zakona.

B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

Glava VIII

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba protiv presude

a) Pravo na žalbu

Član 203.

Protiv presude donijete u prvom stepenu stra nke mogu izjaviti žal bu u roku od 30 dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se pr esuda dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju, 30 dana nakon dost avljanja prepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima ovaj rok je 15 dana.

Blagovremeno izjavljena žalba spre čava da presuda postane pra vosnažna u dijelu koji se pobija žalbom.

O žalbi protiv presude odlučuje drugostepeni sud.

Član 204.

Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka prijema presude.

Do donošenja odluke drugostepenog suda stranka može odustati od već izjavljene žalbe.

Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.

b) Sadržina žalbe

Član 205.

Žalba mora da sadrži:

1) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba;

2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;

3) razlog žalbe;

4) potpis podnosioca žalbe.

Član 206.

Ako žalba ne sadrži podatke iz člana 205. ovog zakona (nepotpuna žalba), prvostepeni sud će rješenjem, protiv koga nije dozvoljena žalba, pozvati žalioca da u roku od osam dana dopuni ili ispravi žalbu.

Ako žalilac u roku iz stava 1. ovog člana ne postupi po traženju suda, sud će rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.

Član 207.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaklju čenja glavne rasprave.

Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a predlažu ći nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.

Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koj i nisu iznijeti pred prvostepenim sudom ne mogu se iznositi u žalbi.

Ako su usljed iznošenja novih č injenica i predlaganja no vih dokaza prouzrokovani troškovi u postupku povodom žalbe, ove troškove će nezavisno od ishoda spora snositi ona stranka koja je iznijela nove činjenice, odnosno predložila nove dokaze.

v) Razlozi zbog kojih se presuda može pobijati

Član 208.

Presuda se može pobijati:

1) zbog povrede odredaba parničnog postupka;

2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;

3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede odredaba parni čnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.

Član 209.

Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Član 210.

Pogrešno ili nepotpuno utvr đeno činjenično stanje postoji kad je sud neku odlu čnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.

Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i ka d na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.

Član 211.

Pogrešna primjena materijalnog prava pos toji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primjeni ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

g) Postupak po žalbi

Član 212.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvos tepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Član 213.

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbaci će rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.

Žalba je neblagovremena ako je izjavljena poslije isteka zakonskog roka za njeno podnošenje.

Žalba je nedozvoljena ako je žal bu izjavilo lice koje nije ovlašć eno za podnošenje žalbe, ili lice koje se odreklo ili je odustalo od žalbe ili ako lice koje je izjavilo žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Član 214.

Primjerak blagovremene, potpune i dozvoljene žalbe dostavi će prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najdocnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe.

Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tom sudu odgovor na žalbu.

Primjerak odgovora na žalbu dostavić e prvostepeni sud žaliocu odmah, a najdocnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.

Neblagovremeno podnijet odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.

Podnesci primljeni po prijemu odgovora na žalbu ili po isteku roka za odgovor na žalbu neće se uzimati u razmatranje, osim u slučajevima u kojima sud izričito od stranke zatraži dodatno izjašnjenje.

Član 215.

Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnijet, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najdocnije u roku od osam dana.

Ako žalilac tvrdi da su u prvostepenom postupku povrije đene odredbe parnič nog postupka, sudija prvostepenog suda da će objašnjenje povodom navoda žalbe koji se ti ču tih povreda, a po potrebi će da provjeri istinitost tih navoda u žalbi.

Član 216.

Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu određuje se sudija izvjestilac.

Sudija izvjestilac može, po potrebi, od prvostepenog suda da pribavi izvještaj o povredama odredaba parni čnog postupka i da zatraži da se radi utvr đivanja tih povreda sprovedu provjere.

Član 217.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

Drugostepeni sud ć e zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvr đivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti ve ć izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parni čnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.

Drugostepeni sud održa će sjednicu vije ća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud ć e donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlu čeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 218.

Na raspravu se pozivaju stranke, od nosno njihovi zakonski zastupnici ili punomo ćnici, kao i oni svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se saslušaju.

Ako sa rasprave izostane žalilac, rasprava se ne će održati, a odluka će se donijeti na osnovu navoda žalbe i odgovora na žalbu.

Ako sa rasprave izostane stranka koja nije žalilac, sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku.

U pozivu za raspravu stranka će biti upozorena na posljedice nedolaska na raspravu.

Član 219.

Rasprava pred drugostepenim sudom po činje kratkim izlaganjem izvjestioca o stanju predmeta, bez iznošenja njegovog mišljenja o osnovanosti žalbe.

Poslije toga pro čitaće se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a po potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom; zatim će žalilac obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu.

Član 220.

Ako u čl. 217. do 219. ovog zakona nije što drugo odre đeno, odredbe o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom shodno se primje njuju i na raspravu pred drugostepenim sudom.

d) Granice ispitivanja prvostepene presude

Član 221.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, paze ći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parni čnog postupka koje se odnose na strana čku sposobnost i zastupanje.

đ) Odluke drugostepenog suda o žalbi

Član 222.

Odluke drugostepenog suda donose se poslije vijećanja glasanjem.

U prostoriji u kojoj se vrši vije ćanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Kad treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vije će može donijeti odluku i u samom zasjedanju.

Član 223.

Predsjednik vijeća rukovodi vije ćanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.

Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova.

Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.

Član vije ća koji je pri glasanju o kome ranijem pitanju ostao u manjini ne može se uzdržati od glasanja o pitanju o kome se ima docnije odlučiti.

Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se odlu čuje glasovi pod ijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema ve ćinu, pitanja će se razdvojiti i glasanje će se ponavljati sve dok se ne postigne već ina. Ako se u pogledu visine novčanog iznosa ili koli čine glasovi podijele na vi še od dva mišljenja, ponovo će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje. Ako se i poslije toga ne može posti ći većina, glasovi dati za najve ći novčani iznos ili koli činu dodaće se glasovima datim za najbliži manji novčani iznos ili količinu dok se ne postigne većina.

Član 224.

Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:

1. odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu;

2. odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;

3. ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje;

4. ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili

5. preinačiti prvostepenu presudu.

Član 225.

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbaciće drugostepeni sud rješenjem, ako to nije učinio prvostepeni sud.

Član 226.

Drugostepeni sud ć e presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad nađe da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Član 227.

Drugostepeni sud ć e u sjednici vije ća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti isto m prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:

1. ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja ili presudu na osnovu odricanja;

2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naro čito propuštanjem dostavljanja, nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude;

3. ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;

4. ako je presudu donio sudija koji se po zakonu mora izuzeti.

Ako drugostepeni sud utvrdi da je u postupku pred prvostepenim sudom odlu čeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu o kome ve ć teče parnica ili o kome već prije pravosnažno presu đeno ili koga se tužilac odrekao ili o kome je ve ć zaključeno sudsko poravnanje, ukinuće prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.

Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom pos tupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakon ski zastupnik, odnosno punomo ćnik stranke nije imao potrebna ovlalšćenja za vo đenje parnice, odnosno vršenje poj edinih radnji u postupku, ukoliko vođenje parnice, odnosno vrše nje pojedinih radnji u po stupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinu će prvostepenu presudu i vratiti predmet nadležnom prvostepenom sudu ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.

Kad drugostepeni sud ukine presudu prvoste penog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom.

U obrazloženju rješenja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti koje su odredbe parničnog postupka povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.

Član 228.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ro čište za glavnu raspravu, koje će se održati najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugoste penog suda, te da izvede sve parni čne radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepni sud u svom rješenju.

Član 229.

Drugostepeni sud ć e, u sjednici vije ća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljede ćih razloga iznesenih u žalbi:

1) ako je utvrdio da postoji povreda odredaba parni čnog postupka, osim u slu čajevima iz člana 227. ovog zakona;

2) ako je u sjednici vije ća drugačijom ocjenom isprava i po sredno izvedenih dokaza već izvedenih pred prvostepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi;

3) ako je poslije održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvo đenja već izvedenih dokaza, utvrdio druga čije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi;

4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvr đeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo;

5) ako je utvrdio da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev.

Član 230.

Drugostepeni sud ne može da preinači presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona izjavila žalbu.

Član 231.

U obrazloženju presude odnosno rj ešenja drugostepeni sud će ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

Član 232.

Drugostepeni sud dostavi će svoju odluku strankama i drugim zainteresovanim licima, kao i sudu prvog stepena.

2. Žalba protiv rješenja

Član 233.

Protiv rješenja prvostepenog suda dozvoljena je žalba ako u ovom zakonu nije odre đeno da žalba nije dozvoljena.

Ako ovaj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dozvoljena, rješenje prvostepenog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

Član 234.

Blagovremeno podnijeta žalba zadržava izvr šenje rješenja, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Rješenje protiv koga nije dozvoljena posebna žalba može se odmah izvršiti.

Član 235.

Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može:

1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu;

2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostepenog suda;

3) uvažiti žalbu i rješenje preina čiti ili ukinuti, i po potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.

Član 236.

U postupku po žalbi protiv rješenja shodno će se primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.

Glava IX

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija

Član 237.

Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pra vosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.

Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobija nog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovina 20.000,00 KM.

Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može doz voliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlu čivanje po reviziji bilo od zna čaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

Član 238.

O reviziji odlučuje Vrhovni sud Republike Srpske.

Član 239.

Podnijeta revizija ne zadržava izvršenje pravosnažne presude protiv koje je izjavljena.

Član 240.

Revizija se može izjaviti:

1) zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ovog zakona koja je u činjena u postupku pred drugostepenim sudom;

2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava;

3) zbog prekorač enja tužbenog zahtjeva ako je ta povreda u činjena u postupku pred drugostepenim sudom.

Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Član 241.

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu sa mo u onom dijelu u kome se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, paze ći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parni čnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

Član 242.

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredaba parni čnog postupka koje su u činjene u postupku pred drugostepenim sudom.

Član 243.

Revizija se podnosi sudu koji je izreka o prvostepenu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Član 244.

Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbaci će rješenjem prvostepeni sud, bez održavanja ročišta.

Član 245.

Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci.

U roku od osam dana od dana dostavljanja re vizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.

Po prijemu odgovora na reviziju ili po pr oteku roka za odgovor , prvostepeni sud će dostaviti reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnijet, sa svim spisima, revizijskom sudu.

Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu.

Član 246.

O reviziji, revizijski sud odlučuje bez rasprave.

Član 247.

Nedozvoljenu reviziju odbaci će revizijski sud rješenjem, kao i neblagovremenu ili nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlašćenja, nije učinio prvostepeni sud.

Revizija je nedozvoljena ako ju je izjavilo lice koje nije ovlašćeno na podnošenje revizije, ili lice koje je odustalo od revizije, ili ako lice koje je izjavilo reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.

Član 248.

Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Član 249.

Ako utvrdi da postoji p ovreda odredaba parni čnog postupka zbog koje se revizija može izjaviti, osim povreda odre đenih u st. 2. i 3. ovog člana, revizijski sud će, s obzirom na prirodu povrede, presudom preina čiti presudu drugostepenog suda ili rješenjem ukinuti u cjelini ili djelimi čno presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno su đenje istom ili drugom vijeću drugostepenog suda, odnosno drugom nadležnom sudu.

Ako je u postupku pred prvostepe nim ili drugostepenim sudom odlu čeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o kome je ve ć prije pravnosnažno presu đeno ili koga se tužitelj odrekao ili o kome je ve ć zaključeno sudsko poravnanje, revizijski sud ć e ukinuti rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu.

Ako je u postupku pred prvostepenim ili drug ostepenim sudom, kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stra nku u postupku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašć eno lice ili ako parni čno nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili a ko zakonski zastupnik, odnosno punomo ćnik stranke nije imao potrebna ovlaš ćenja za vo đenje parnice ili za poje dine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, revizijski sud će s obzirom na prirodu povrede, postupiti po odredbama st. 1. ili 2. ovog člana.

Član 250.

Ako revizijski sud utvrdi da je materi jalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

Ako revizijski sud na đe da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvr đeno i da zbog toga nema uslova za preinačenje pobijane presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u cjelini ili djelimično presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno su đenje istom ili drugom vijeću drugostepenog suda.

Član 251.

Ako utvrdi da je pravosnažnom pres udom donesenom u drugom stepenu prekora čen tužbeni zahtjev, revizijski sud će presudom preinačiti pobijanu presudu.

Član 252.

Revizijski sud dostavlja svoje odluke st rankama kao i prvostepenom i drugostepenom sudu.

Član 253.

Ako u č l. 237. do 252. ovog zakona nije što drugo odre đeno, u postupku povodom revizije shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o žalbi protiv presude, osim odredbi o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.

Član 254.

Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen.

Revizija protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravosnažne presude.

Revizija je uvijek dozvoljena protiv rješenja drugostepenog suda kojim se izjavljena žalba odbacuje, odnosno kojim se potvr đuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije.

U postupku povodom revizije protiv rješenja shodno će se primjenjiva ti odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

2. Ponavljanje postupka

Član 255.

Postupak koji je odlukom suda pravosn ažno završen može se po prijedlogu stranke ponoviti:

1) ako je pri donošenju odluke učestvovao sudija, koji je po zakonu morao biti izuzet;

2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogu ćnost da raspravlja pred sudom;

3) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi u čestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pr avno lice nije zastupalo ovlaš ćeno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao za konski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomo ćnik stranke nije imao potrebno ovlaš ćenje za vo đenje parnice ili za pojedine ra dnje u postupku, ukoliko vo đenje parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;

4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je ovjerena neistinita sadržina;

5) ako je do odluke suda došlo usljed krivi čnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili kog trećeg lica;

6) ako stranka sazna za nove činjenice ili na đe ili stekne mogu ćnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla b iti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku.

Član 256.

Iz razloga navedenih u članu 255. ta čke 1. do 3. ovog zakona ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznijet u ranijem postupku.

Zbog okolnosti navedenih u članu 255. ta čke 1. i 6. ovog zakona, ponavljanje postupka može se dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla te okolnosti da iznese prije nego što je raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom.

Član 257.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:

1) u sluč aju iz člana 255. ta čka 1. ovog zakona, od dana kad je stranka saznala za ovaj razlog;

2) u slučaju iz člana 255. tačka 2. ovog zakona, od dana kad je odluka dostavljena stranci;

3) u slu čaju iz člana 255. ta čka 3. ovog zakona, ako je u po stupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, od dana kada je odluka dostavljena tom licu; ako stranku koja je pr avno lice nije zastupalo ovlaš ćeno lice, ili ako parni čno nesposobnu, stranku nije zastupao zakonski zast upnik, od dana kad je odluka dostavljena stranci, odnosno njenom zakonskom zast upniku, a ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaš ćenje za vo đenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, od dana kad je stranka saznala za ovaj razlog;

4) u slučajevima iz člana 255. tačke 4. i 5. ovog zakona, od dana kad je stranka saznala za pravosnažnu presudu u krivi čnom postupku, a ako se krivi čni postupak ne može sprovesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti;

5) u sluč aju iz člana 255. ta čka 6. ovog zakona, od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.

Ako bi rok odre đen u stavu 1. ovog člana počeo da te če prije nego što je odluka postala pravosnažna, taj će se rok rač unati od pravosnažnosti odluk e ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek, odnosno od dostavljanj a pravosnažne odluke višeg suda izre čene u posljednjem stepenu.

Po proteku roka od pet godina od dana kad je odluka postala pravosnažna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, os im ako se ponavljanje traži iz razloga navedenih u članu 255. tačke 2. i 3. ovog zakona.

Član 258.

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlu čuje drugostepeni sud, i to sudija pojedinac koji nije učestvovao u donošenju drugostepene odluke u ranijem postupku.

Član 259.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stepenu.

U prijedlogu se naro čito moraju navesti: zakonski osnov po kome se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnijet u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlaga ča, te u činiti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za predlagača biti donijeta povoljnija odluka.

Član 260.

Neblagovremene, nepotpune ili nedozvolje ne prijedloge za ponavljanje postupka odbaciće rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.

Ako prvostepeni sud ne odbaci prijedlog, dostavi će primjerak prijedloga protivnoj stranci, koja ima pravo da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog.

Član 261.

Po prijemu odgovora na prijedlog ili po isteku roka za davanje odgovor a, prvostepeni sud će prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podnijet, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najdocnije u roku od osam dana.

Član 262.

Drugostepeni sud odlu čuje o prijedlogu za ponavljanj e postupka, po pravilu, bez održavanja rasprave.

Ako sud ocijeni da je održavanje rasprave neophodno, postupi će u skladu sa odredbama čl. 218. do 220. ovog zakona.

Član 263.

Nakon što drugostepeni sud donese odl uku o prijedlogu, sudu prvog stepena vra ća sve spise sa dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke.

U rješenju kojim se dozvo ljava ponavljanje postupka izre ći će se da se ukida odluka donijeta u ranijem postupku.

Protiv rješenja drugostepenog suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka žalba nije dozvoljena.

Žalba protiv rješenja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se istom sudu, koji o žalbi odlučuje u vijeću od trojice sudija.

Član 264.

U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ne može postupati sudija koji je odlučivao u ranijem postupku.

Prvostepeni sud će odrediti pripremno ro čište odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, a najdocnije u roku od osam dana.

3. Odnos između prijedloga za ponavljanje postupka i revizije

Član 265.

Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese pr ijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se može izjaviti i revizija, smatra će se da je stranka izjavila reviziju.

Ako stranka izjavi reviziju iz razloga št o je u prvostepenom ili drugostepenom postupku odlučeno o zahtjevu o kome je ve ć prije pravosnažno presu đeno ili koga se tužilac ve ć odrekao ili o kome je zaklju čeno sudsko poravnanje, i istovremeno ili poslije toga podnese prijedlog za ponavljanje post upka iz bilo kojeg razloga iz člana 255. ovog zakona, sud ć e prekinuti postupak povodom prijed loga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji.

Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kog razloga, osim z bog razloga navedenih u stavu 2. ovog člana i istovremeno ili poslije toga podne se prijedlog za ponavljanje postupka zbog razloga iz člana 255. stav 1. ta čke 4. i 5. ovog zakona koji su potkrijepljeni pravosnažnom presudom donesenom u krivičnom postupku, sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka.

U svim ostalim slu čajevima u kojima stranka izjavi revi ziju i istovremeno ili poslije toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, sud će odlu čiti koji će postupak nastaviti a koji prekinuti, uzimaju ći u obzir sve okolnosti, a naro čito razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnijeta i dokaze koje su stranke predložile.

Član 266.

Odredbe člana 265. st. 1. i 3. ovog zakona primjeni će se i kad je stranka najprije podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, a poslije toga izjavila reviziju.

U svim ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i poslije toga izjavi reviziju sud će, po pravilu, prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako nađe da postoje ozbiljni razlozi da postupi drugačije.

Član 267.

Rješenje iz člana 265. ovog zakona donosi prvostepeni sud ako pr ijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostepenom sudu prije nego što je predmet povodom revizije upu ćen revizijskom sudu. Ako prijedlog za ponavlja nje postupka stigne pošto je predmet povodom revizije upu ćen revizijskom sudu, rješenje iz člana 265. ovog zakona donosi revizijski sud.

Rješenje iz člana 266. ovog zakona donosi prvostepeni sud, osim ako je predmet, u vrijeme kad revizija stigne prvostepe nom sudu, povodom prijedl oga za ponavljanje postupka upućen višem sudu radi donošenja odluke, u kom sluč aju rješenje donosi viši sud.

Protiv rješenja suda iz st. 1. i 2. ovog člana nije dozvoljena žalba.

Dio treći

Glava X

SUDSKE MJERE OBEZBJEĐENJA

Član 268.

Za odlu čivanje o prijedlogu za obezbje đenje, uklju čujući i obezbje đenje na imovini protivnika obezbje đenja koja se nalazi van Re publike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, koji je podnije t prije pokretanja parni čnog postupka kao i u toku postupka nadležan je sud koji postupa po tužbenom zahtjevu. Odluku o mjeri obezbje đenja donosi sud koji postupa u prvom stepenu, a neposred no viši sud kada je prijedlog za njeno donošenje podnijet poslije dostavljanj a predmeta tome sudu radi odlu čivanja o pravnom lijeku.

Po pravosnažnosti odluke o tužb enom zahtjevu, o prijedlogu za obezbje đenje odlu čuje sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u prvom stepenu.

Član 269.

Mjera obezbjeđenja može se odrediti:

1) ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i

2) ako postoji opasnost da bi be z takve mjere protivnik obezbje đenja mogao sprije čiti ili znatno otežati ostvarivanje pot raživanja, posebno time što će svoju imovinu otu điti, prikriti, opteretiti ili na drugi na čin njom raspolagati od nosno promijeniti postoje će stanje stvari ili na neki drugi naćin štetno uticati na prava predlagača obezbjeđenja.

Ako druga čije nije zakonom određ eno, sud će odrediti mjeru obezbje đenja samo pod uslovom da predlaga č obezbje đenja, u roku koji odredi sud, po odredbama zakona o izvršnom postupku, da jemstvo za štetu koja bi protivniku obezbje đenja mogla nastati određivanjem i sprovo đenjem mjere obezbje đenja. Ako predlaga č obezbje đenja ne da jemstvo u odre đenom roku, sud ć e odbiti prijedlog za odre đivanje mjere obezbje đenja. Na njegov zahtjev, sud može osloboditi predlaga ča obezbje đenja od obaveze davanja jemstva, ako sud utvrdi da on nije u finansijskoj mogućnosti da jemstvo da.

Bosna i Hercegovina, njen i entiteti, Distrikt Br čko, kantoni i opštine su izuzeti od obaveze iz stava 2. ovog člana.

Član 270.

Jemstvo iz člana 269. ovog zakona se vrać a u roku od osam dana od dana prestanka važenja mjere obezbje đenja. Ukoliko u međuvremenu protivnik obezbje đenja podnese tužbu za naknadu štete, nadležni sud za postupanje u tom predmetu će odlučiti o važenju određenog jemstva.

Član 271.

Radi obezbjeđenja novčanog potraživanja mogu se odrediti sljedeće mjere:

1) Zabrana protivniku obezbje đenja da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže sa odre đenom imovinom u vrijednosti koja je dovoljna za obezbje đenje potraživanja predlaga ča obezbjeđenja. Ova zabrana će se zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima.

2) Čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz prethodne ta čke i to polaganjem u depozit suda ako je to moguće ili predajom u posjed trećem licu.

3) Zabrana dužniku protivnika obezbje đenja da isplati protivniku obezbje đenja potraživanje ili da mu preda stvari, kao i zabrana protivniku obezbje đenja da primi stvari, da naplati potraživanje i da njime raspolaže. Ova zabrana se može izre ći i svakom drugom licu od kojeg protivnik obezbjeđenja može zahtijevati isplatu ili predaju stvari.

4) Predbilježba založnog prava na nepokretnosti protivnika obezbje đenja ili na pravu uknjiženom na nepokretnosti do vrijednosti dosu đenog glavnog potraživanja sa kamatama i troškovima.

Mjera iz stava 1. ta čka 4. ovog člana može se odrediti samo ukoliko o potraživanju povjerioca već postoji odluka suda koja nije postala izvršna.

Rješenja o odre đivanju mjera obezbje đenja iz stava 1. ovog člana dostavljaju se protivniku obezbje đenja, dužniku protivnika obezbje đenja, ako je potrebno, i odgovarajućim javnim registrima. Mjera obezbje đenja smatra se sprovedenom dostavljanjem protivniku obezbje đenja ili dužniku protivnika obezbje đenja, ako mu se dostavlja, ili odgovaraju ćem javnom registru, zavisno od t oga koji je od ova tri datuma prijema raniji po vremenu.

Na područ ju gdje ne postoje zemlji šne knjige, mjere obezbje đenja iz ovog člana će se sprovesti primjenom odgovarajućih pravila izvršnog postupka.

Član 272.

Radi obezbjeđenja potraživanja koje je usmjereno na odre đenu stvar ili njen dio mogu se odrediti sljedeće mjere obezbjeđenja:

1) Zabrana protivniku obezbje đenja otu đenja, sakrivanja, optereć enja ili raspolaganja imovinom na koju je usmjer eno potraživanje. Ako se imovina nalazi u Bosni i Hercegovini, ova zabrana će se zabilježiti u odgovarajućim javnim registrima.

2) Čuvanje imovine na koju se odnosi zabrana iz ta čke 1. ovog stava i to polaganjem u depozit suda, ako je to moguće, ili predajom u posjed trećem licu.

3) Zabrana protivniku obezbjeđenja da preduzima radnje koje mogu nanijeti štetu imovini na koju je upravljeno potraživanje ili nalog protivniku obezbje đenja da izvrši određ ene radnje potrebne da bi se sačuvala imovina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari.

4) Ovlašćenje predlagaču obezbjeđenja da preduzme određene aktivnosti.

Odredbe st. 3. i 4. člana 271. ovog zakona primjenjuju se i u slu čaju obezbje đenja potraživanja usmjerenih na određenu stvar ili jedan njen dio.

Mjere obezbje đenja iz ovog člana ne smiju u cjelini obuh vatiti zahtjev koji se njima obezbjeđuje.

Član 273.

Radi obezbjeđenja drugih prava ili održavanja postoje ćeg stanja, mogu se izre ći sljedeće mjere obezbjeđenja:

1) zabrana protivniku obezbje đenja da preduzima odre đene aktivnosti ili nalog da preduzme određene aktivnosti u cilju održavanja postoje ćeg stanja ili spre čavanja nastanka štete suprotnoj stranci;

2) ovlašćenje predlagaču obezbjeđenja da preduzme određene aktivnosti;

3) povjeravanje odre đene imovine protivnika obezbje đenja tre ćem licu na č uvanje i staranje;

4) odlaganje postupka iz vršenja po prijedlogu tre ćih lica, pod uslovima predvi đenim zakonom kojim se uređuje izvršni postupak; i

5) druge mjere koje sud odredi kao neophodne za obezbje đenje tužbenog zahtjeva predlagača obezbjeđenja.

Odredba člana 271. stav 3. shodno se pr imjenjuje i na mjere obezbje đenja iz stava 1. ovog člana.

Član 274.

Protivnik obezbje đenja koji postupi suprotno odl uci suda o zabrani da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže imovinom odgovoran je po pravilima gra đanskog prava. Nakon zabilježbe zabrane, sve dok takva zabrana traje, nije mogu ć upis u registar bilo kakvih promjena prava nastalih na osnovu dobrovoljnog raspolaganja protivnika obezbjeđenja.

Otuđenje ili optere ćenje suprotno nalogu suda o zabrani da otu đi, sakrije, optereti ili raspolaže imovinom nema pravno dejstvo prema predlaga ču, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti savjesnog sticaoca.

Odredbe st. 1. i 2. ovog člana shodno se primjenjuju i u slu čaju postupanja suprotno odluci suda o određivanju drugih mjera obezbjeđenja.

Mjerom obezbjeđenja ne sti če se založno pravo, osim u slu čaju opravdanja predbilježbe založnog prava iz tačke 4. stav 1. člana 271. ovog zakona.

Član 275.

Sud može, s obzirom na okolnost slu čaja, odrediti i više mjera obezbje đenja, ako je to potrebno.

Član 276.

Mjera obezbje đenja može se predložiti prije pokr etanja i u toku sudskog postupka, te poslije završetka tog postupka, sve dok izvršenje ne bude sprovedeno.

Prijedlog se podnosi u pismenoj formi. Ako je vezan za parni čni postupak koji je u toku, prijedlog se može iznijeti i usmeno na ročištu.

U prijedlogu za odre đivanje mjere obezbje đenja predlaga č obezbje đenja mora ista ći zahtjev u kome će ozna čiti potraživanje čije obezbje đenje traži, odre diti kakvu mjeru traži, sredstva i predmet mjera obezbje đenja. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev, te predloži ti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagač obezbjeđenja dužan je dokaze, ako je to moguće, priložiti uz prijedlog.

Na usmeno podnijeti prijedlog za odre đivanje mjere obezbjeđenja shodno se primjenjuju odredbe stava 3. ovog člana.

Član 277.

Osim u sluč ajevima određenim ovim zakonom, mjera obezbje đenja ne može se odrediti ako protivnik obezbjeđenja nije imao mogućnosti da se o prijedlogu za njeno odre đivanje izjasni.

Prijedlog za određivanje mjere obezbje đenja sud zajedno sa prilozima dostavlja protivniku obezbje đenja uz obavijest da protivnik obezbje đenja može podnijeti pismeni odgovor na prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja u roku od osam dana.

Član 278.

Na prijedlog predlaga ča obezbje đenja, istaknut sa prijedlogom za odre đivanje mjere obezbjeđenja, sud može odrediti privremenu mjeru obezbje đenja bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivnika obezbje đenja ako predlaga č obezbje đenja u čini vjerovatnim da je mjera obezbje đenja osnovana i hitna i da bi se druga čijim postupanjem izgubila svrha mjere obezbjeđenja.

Sud dostavlja odluku iz stava 1. ovog člana protivniku obezbje đenja odmah. Protivnik obezbjeđenja u roku od tri dana u svom odgovoru može osporiti razloge za odre đivanje privremene mjere obezbjeđenja, nakon čega sud mora zakazati ročište u naredna tri dana. Odgovor protivnika obezbjeđenja mora biti obrazložen.

Nakon održanog ročišta iz stava 2. ovog člana sud će posebnim rješenjem ukinuti rješenje o određivanju privremene mjere ili zamijeniti to rješenje novim rješenjem o odre đivanju mjere obezbje đenja u skladu sa članom 279. ovog zakona. Protiv novog rješenja o određivanju mjere obezbje đenja dozvoljena je žalba u skladu sa članom 282. ovog zakona.

Član 279.

U rješenju o određivanju mjere obezbjeđenja sud će odrediti vrstu mjere, sredstva kojima će se ona prinudno ostvari ti i predmet mjere obezbje đenja, uz odgovaraju ću primjenu pravila sudskog izvršnog postupka. Sud će po službenoj dužnosti dostaviti rješenje o određivanju mjere obezbje đenja nadležnom izvršnom sudu radi njenog prinudnog sprovođenja i odgovarajućim javnim registrima radi upisa.

Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izre čeni u rješenju o odre đivanju mjere obezbjeđenja potrebno izmijeniti sredstva ili predmete obezbje đenja predlaga č obezbjeđenja može predložiti tu izmje nu u istom postupku, na osnovu ve ć izreženih naloga ili zabrana.

Rješenje o odre đivanju mjere obezbje đenja ima dejstvo rješenja o izvršenju iz zakona o izvršnom postupku. Mjera obezbjeđenja obavezuje stranke u postupku kao i lica koja su u vezi sa njima, nakon što prime obavijest o izdavanju mjere obezbjeđenja.

Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana moraju biti obrazložena.

U slu čaju odre đivanja mjere obezbje đenja po službenoj dužnosti sud će shodno primijeniti odredbe ovog člana.

Član 280.

Kada je mjera obezbje đenja određ ena prije podnošenja tužbe, odlukom o odre đivanju mjere obezbjeđenja odrediće se rok ne duži od 30 dana u kome predlaga č obezbjeđenja mora podnijeti tužbu.

Predlagač obezbjeđenja podnosi sudu dokaz da je pokre nuo postupak u skladu sa stavom 1. ovog člana.

Član 281.

Izrečena mjera obezbje đenja ostaje na snazi do na redne odluke suda o mjeri obezbjeđenja.

Ukoliko tužbeni zahtjev nije usvojen prvos tepenom presudom, nadležni sud može mjeru obezbjeđenja ostaviti na snazi dok odluka o tužbenom zahtjevu ne postane pravosnažna.

Izrečena mjera obezbje đenja ostaje na snazi najduže do isteka roka od 30 dana po nastupanju uslova za prinudno izvršenje.

Mjeru obezbjeđenja upisanu u javne knjige sud briše po službenoj dužnosti.

Član 282.

Protiv prvostepenog rješenja o mjeri obezbjeđenja može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.

Žalba se dostavlja protivniku obezbje đenja koji može u roku od tri dana od njenog prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu.

O žalbi odlučuje drugostepeni sud u roku od 15 dana od dana dostavljanja prvostepenom sudu odgovora na žalbu ili isteka roka za podnošenje odgovora na žalbu.

Žalba ne odlaže izvršenje rješenja iz stava 1. ovog člana.

Žalba protiv rj ešenja o odre đivanju mjere obezbje đenja koje je u prvom stepenu izdao okružni sud ili Vrhovni sud Republike Srpske nije dozvoljena.

Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri obezbjeđenja nije dozvoljena.

Član 283.

Ako su izre čene mjere odre đene članom 271. stav 1. ta čke 1. i 2. i članom 272. stav 1. tačke 1. i 2, sud će na prijedlog protivnika obezbje đenja ili čuvara odrediti prodaju pokretnih stvari koje su podložne brzom kvare nju ili ako postoji opasnost od znatnog pada cijene tih stvari.

Prodaja stvari iz stava 1. ovog člana izvršiće se po pravilima o izvršenju na pokretnim stvarima.

Ako je određena mjera obezbjeđenja iz člana 271. stav 1. ta čka 3, sud može, na prijedlog predlagača obezbje đenja ili protivnika obezbje đenja, odrediti da se na predlaga ča obezbjeđenja prenese pravo na ispunj enje potraživanja, u slu čaju u kojem postoji opasnost da se to potraživanje, zbog zakašnjenja u njegovu ostvarenju, ne će moć i realizovati ili da će se izgubiti pravo na regres prema trećim licima.

Iznos koji se dobije prodajom pokretnih stvari ili naplatom potraživanja čuvaće se u sudskom depozitu dok se ne obustavi mjera obezbje đenja ili dok predlaga č obezbjeđenja ne predloži izvršenje, a najduže 30 dana pošto potraživanje postane izvršno. Druge koristi dobijene ostvarenjem potraživanja položiće se u sudski depozit ako je to moguće, ili će se na koji drugi na čin odrediti njihovo čuvanje do obustave mjere obezbje đenja, odnosno dok predlagač obezbjeđenja ne predloži izvršenje, ali najduže 30 dana pošto potraživanje postane izvršno.

Član 284.

Predlagač obezbje đenja može u prijedlogu za odre đivanje mjere obezbje đenja ili naknadno izjaviti da se, umjesto mjere obezbje đenja, zadovoljava davanjem odre đenog jemstva od strane protivnika obezbjeđenja.

Davanje jemstva umjesto mjere obezbje đenja može se odrediti i na prijedlog protivnika obezbjeđenja ukoliko se sa tim prijedlogom saglasi predlagač obezbjeđenja.

Član 285.

Ako predlaga č obezbje đenja u roku određenim rješenjem o odre đivanju mjere obezbjeđenja ne podnese dokaz iz člana 280. ovog zakona, sud ć e obustaviti postupak i ukinuti sprovedene radnje.

Na prijedlog protivnika obezbje đenja postupak će se obustaviti i ukinuti sprovedene radnje ako su se okolnosti zbog kojih je mjera odre đena docnije promijenile tako da više nije potrebna.

Sud će na prijedlog protivnika obezbje đenja obustaviti postupak i ukinuti sprovedene radnje i u sljedećim slučajevima:

1) ako protivnik obezbje đenja položi sudu dužni iznos potraživanja koje se obezbje đuje, sa kamatama i troškovima;

2) ako protivnik obezbje đenja učini vjerovatnim da je potr aživanje u vrijeme donošenja rješenja o određivanju mjere obezbjeđenja već bilo naplaćeno ili dovoljno obezbijeđeno;

3) ako je pravosnažno utvrđeno da potraživanje nije nastalo ili da je prestalo.

U slu čajevima iz st. 1. i 3. ta čaka 2. i 3. ovog člana, troškove prouzrokovane određivanjem i sprovo đenje mjere obezbje đenja predlagač obezbje đenja dužan je nadoknaditi protivniku obezbjeđenja.

Član 286.

Troškove nastale u toku postupka obezbjeđenja prethodno snosi predlagač obezbjeđenja.

Ako je prijedlog za odre đivanje mjere obezbjeđenja podnijet u toku parni čnog ili drugog sudskog postuka, sud nadležan za odlu čivanje o tužbenom zahtjevu ili drugom zahtjevu će odlučiti ko snosi troškove izdavanja i sprovođenja mjera obezbjeđenja.

Član 287.

Predlagač obezbje đenja ima po opštim pravilima imovinskog prava pravo na naknadu štete koja mu je nanesena nepostupanjem lica koja su bila dužna da postupe po rješenju o određivanju mjere obezbjeđenja.

Član 288.

Protivnik obezbje đenja ima po opštim pravilima imovinskog prava prema predlaga ču obezbjeđenja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena mjerom obezbje đenja za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagač obezbjeđenja nije opravdao.

Član 289.

Potraživanja naknade štete iz čl. 287. i 288. ovog zakona zastarijevaju u roku od godinu dana od prestanka važenja rješenja kojim je mjera obezbjeđenja izrečena.

Član 290.

Mjere obezbje đenja sprovodi sud koji bi bio nadležan za sprovo đenje izvršenja pravosnažne presude.

Dio četvrti

OPŠTE ODREDBE

Glava XI

STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI

Član 291.

Stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice.

Posebnim propisima može se odrediti ko osim fizič kih i pravnih lica može biti stranka u postupku.

Parnični sud može, izuzetno, sa pravnim dejstvom u odre đenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju strana čku sposobnost u smislu odredaba st. 1. i 2. ovog člana ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini ispunjavaju bitne uslove za sticanje strana čke sposobnosti, a naro čito ako raspolažu imovinom na kojoj se može sprovesti izvršenje.

Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana kojim se priznaje svoj stvo stranke u parnici nije dozvoljena posebna žalba.

Član 292.

Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama vršiti radnje u postupku (parni čna sposobnost).

Punoljetno lice kome je djelimično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobno u granicama msvoje poslovne sposobnosti.

Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu s posobnost parnič no je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.

Član 293.

Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.

Zakonski zastupnik odre đuje se zakonom ili aktom na dležnog državnog organa donesenim na osnovu zakona.

U toku cijelog postupka sud ć e po službenoj dužnosti paziti da li lice koje se pojavljuje kao stranka može biti stranka u postupku i da li je parnič no sposobno, da li parni čno nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebna ovlašćenja kad su ona potrebna.

Član 294.

Zakonski zastupnik može u ime stranke preduzim ati sve radnje u postupku, ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje, odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaklju čenje poravnanja ili za preduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebna ovlaš ćenja, on može te radnje preduzimati samo ako ima takva ovlašćenja.

Lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužno je da na zahtjev suda dokaže da je zakonski zastupnik. Kad je za preduzimanje odre đenih radnji u postupku potrebno posebno ovlašćenje, zakonski zastupnik je dužan da dokaže da ima takvo ovlašćenje.

Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik lica p od starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijesti će o tome organ starateljstva. Ako bi usljed propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za lice pod starateljstvom, sud će zastati sa postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik.

Član 295.

Kad sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvaće tužioca da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će preduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti sa licem koje može biti stranka u postupku.

Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebna ovlaš ćenja kad su ona potrebna, zatraži će da nadležni organ starateljstva postavi staraoca parnič no nesposobnom licu, odnosno pozva će zakonskog zastupnika da pribavi posebna ovlaš ćenja ili će preduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parni čno nesposobna stranka bila pravilno zastupana.

Sud će odrediti stranc i rok za uklanjanje nedosta taka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne uklone ovi nedostaci, u postupku se mogu preduzimati samo one radnje zbog čijeg odlaganja bi mogle da nastanu štetne posljedice za stranku.

Ako se nedostaci iz st. 1. i 2. ovog člana ne mogu ukloniti ili ako odre đeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje spro vedene u postupku ukoliko su zahvaćene ovim nedostacima i odbaci će tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje parnice.

Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za uklanjanje nedostataka nije dozvoljena žalba.

Član 296.

Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, pa bi zbog toga mogle da nastanu štetne posljedice za jednu ili obje stranke, sud ć e tuženom postaviti privremenog zastupnika.

Pod uslovom iz stava 1. ovog člana sud ć e postaviti tuženom privremenog zastupnika naročito u slučajevima:

1) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;

2) ako postoje suprotni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika;

3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika;

4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika;

5) ako se tuženi ili njegov zakons ki zastupnik, koji nemaju punomo ćnika u Republici Srpskoj, nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvršiti.

O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odlaganja obavijestiti organ starateljstva, kao i stranke kad je to moguće.

Član 297.

Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika.

Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se tuženi ili njegov punomo ćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starate ljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca.

Član 298.

Ako je privremeni zastupnik postavlje n tuženom iz razloga navedenih u članu 296. stav 2. tačke 4. i 5. ovog zakona, sud ć e u roku od osam dana izdati oglas koji će objaviti u “Službenom glasniku Republike Srpske” i na oglasnoj tabli suda.

Član 299.

Parnična sposobnost u Republici Srpskoj procjenjuje se po zakonima Republike Srpske.

Glava XII

PUNOMOĆNICI

Član 300.

Stranke mogu preduzimati radnje u postupku lično ili preko punomoćnika.

Stranka koju zastupa punomo ćnik može uvijek do ći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomoćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

Član 301.

Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili zaposleni kod službe za besplatnu pravnu pomoć , kao i, za pravna lica zapos leni kod tog pravnog lica, a za fizi čka lica bračni, odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini.

Ako utvrdi da punomoć nik koji je advokat ne vrši svoju dužnost u skladu sa Zakonom o advokaturi, sud će o tome obavijestiti nadležnu advokatsku komoru.

U radnim sporovima besplatno radnika može zastupati i lice uposleno za pružanje pravne pomoći pri sindikatu, pod uvjetom da je diplomirani pravnik i da ima položen pravosudni ispit.

Ako u punomo ći nisu bliže odre đena ovlaštenja, punomo ćnik iz stava 3. ovog člana ima ovlaštenja iz člana 307. ovog zakona.

Član 302.

Radnje u postupku koje punomo ćnik preduzima u granicama punomo ćja imaju isto pravno dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka.

Član 303.

Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomo ćnika na ro čištu na kome je ta izjava data.

Ako je punomoćnik priznao neku činjenicu na ročištu na kome stranka nije prisustvovala ili je neku činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje docnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave u smislu člana 125. stav 2. ovog zakona.

Član 304.

Stranka može ovlastiti punomo ćnika da preduzima samo odre đene radnje ili da preduzima sve radnje u postupku.

Član 305.

Ako je stranka izda la advokatu punomo ćje za vo đenje parnice, a nije bliže odredila ovlašćenja u punomoćju, advokat je na osnovu ovakvog punomoćja ovlašćen:

1) da vrši sve radnje u postupku, a naroč ito da podnese tužbu, da je povu če, da da odgovor na tužbu, da prizna tu žbeni zahtjev ili da se od rekne tužbenog zahtjeva, da zaključi poravnanje, da podnese pra vni lijek i da se odrekne ili odustane od njega, kao i da zahtijeva izdavanje mjera obezbjeđenja;

2) da stavlja zahtjev za izvršenje i obezbje đenje i da preduzima potrebne radnje u postupku povodom takvog zahtjeva;

3) da od protivne stranke primi dosuđene troškove;

4) da pismeno ovlasti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim zastupanja na glavnoj raspravi.

Član 306.

Advokata kome je stranka dala punomo ćje može, uz izri čito ovlaš ćenje stranke, zamjenjivati drugi advokat, a pred sudom pr vog stepena i advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen.

Član 307.

Ako stranka u punomoć ju nije bliže odredila ovlaš ćenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može na osnovu ovakvog punomoćja da vrši sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izri čno ovlašćenje za povlač enje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaklju čenje poravnanja, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomo ćja na drugo lice, kao i za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

Član 308.

Stranka izdaje punomoćje pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.

Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpiše stavi će na pismeno punomo ćje umjesto potpisa otisak kažiprsta. Ako se u ovom slu čaju punomoćje izdaje licu koje nije advokat, potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoćju.

Ako posumnja u istinitost pismenog punomo ćja, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjereno punomoćje. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.

Član 309.

Punomoćnik je dužan da pri prvoj radnji u postupku podnese punomoćje.

Sud može dozvoliti da radnje u postupku za st ranku privremeno izvrši lice koje nije podnijelo punomo ćje, ali će istovremeno narediti tom licu da naknadno u odre đenom roku podnese punomoćje ili odobrenje stranke za izvršenje parničnih radnji.

Dok ne protekne rok za podnošenje punomoćja, sud će odložiti donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimaju ći u obzir radnje koje je izvršilo lice bez punomoćja.

Sud je dužan da u toku cijelog postupka pa zi da li je lice koj e se pojavljuje kao punomoćnik ovlašć eno za zastupanje. Ako sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaš ćeno za zastupanje, ukinu će parnič ne radnje koje je to lice preduzelo ako te radnje stranka nije naknadno odobrila.

Član 310.

Stranka može u svako vrijeme opozvati punomo ćje, a punomo ćnik ga može u svako vrijeme otkazati.

Opozivanje, odnosno otkaz punomo ćja mora se saopštiti sudu pred kojim se vodi postupak, pismeno ili usmeno na raspravnom zapisniku.

Opozivanje, odnosno otkaz punomo ćja važi za protivnu stranku od časa kada joj je saopšteno.

Poslije otkaza punomoćja punomoćnik je dužan da još 15 dana vrši radnje za lice koje mu je izdalo punomoćje ako je potrebno da od njega otklon i kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

Član 311.

Ako je punomo ćniku dato ovlaš ćenje da može vršiti sve radnje u postupku, a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili posta ne poslovno nesposoban, ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašćen da i dalje preduzima radnje u postupku, ali nasljednik, odnosno novi zakonski zastupnik može opozvati punomoćje.

U slu čajevima navedenim u stavu 1. ovog č lana punomo ćniku koji nije advokat uvijek prestaju ovlašćenja koja se u punomoćju moraju izričito navesti (član 307.).

Član 312.

Prestankom pravnog lica prestaje i punomoćje koje je ono izdalo.

U slu čaju ste čaja, punomo ćje koje je izdao ste čajni dužnik prestaje kad po važe ćim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka.

Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, punomo ćnik je dužan da još 15 dana vrši radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

Glava XIII

JEZIK U POSTUPKU

Član 313.

Pozivi, odluke i druga sudska pismena upuć uju se strankama i drugim u česnicima u postupku na jednom od jezika iz člana 6. ovog zakona.

Član 314.

Stranke i drugi u česnici u postupku pri u češću u postupku upotrebljavaju jedan od jezika iz člana 6. ovog zakona.

Član 315.

Stranke i umješači koji ne poznaju nijedan od jezika iz člana 6. ovog zakona obezbijediće o svom trošku usmeno i pismeno prevo đenje procesnih radnji koje preduzimaju, kao i druga usmena i pismena prevođenja za svoje potrebe.

Stranke i umješači dužni su obezbijediti i prevođenje koje se odnosi na izvo đenje dokaza koje su predložili.

Prevođenje vrše tumači.

Glava XIV

VRIJEDNOST SPORA

Član 316.

Tužilac je dužan u tužbi navesti vrijednost predmeta spora, osim u slučajevima u kojim se vrijednost spora ne može izraziti u novcu.

Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir pri odre đivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev.

Član 317.

Ako se zahtjev odnosi na budu ća davanja koja se ponavljaju , vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina.

Član 318.

Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva.

Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženih, vrijednost se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Član 319.

Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa koriš ćenja stana odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno zakupnini, osim ako se radi o najamnom ili zakupnom odnosu zaklju čenom na kraće vrijeme.

Član 320.

Ako se tužbom zahtjeva samo davanje obezbje đenja za izvjesno potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora odre đuje se prema iznosu potraživanja koje treba obezbij editi, ali ako predmet zalog e ima manju vrijednost od potraživanja koje treba obezbijediti, kao vrijednost predmeta spora uze će se vrijednost predmeta zaloge.

Član 321.

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na nov čani iznos, ali tužilac u tu žbi navede da pristaje da umjesto ispunjenja tog zahtjeva primi određeni novčani iznos, kao vrijednost predmeta spora uzeće se taj iznos.

U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na nov čani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi.

Ako je u sluč aju iz stava 2. ovog člana tužilac suviše visoko ili suviše nisko nazna čio vrijednost predmeta spora, sud će, najdocnije na pripremnom ro čištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije po četka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan na čin provjeriti ta čnost nazna čene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora.

Protiv rješenja iz prethodnog stava nije dozvoljena posebna žalba.

Član 322.

Ako novčani iznos nije izražen u konvertibilnim markama, ve ć u drugoj valuti, vrijednost predmeta spora se utvrđuje u konvertibilnim markama, po srednjem kursu odnosne valute koji je utvrdila nadležna finansijska organizacija u vrijeme podnošenja tužbe.

Glava XV

ROKOVI I ROČIŠTA

1. Rokovi

Član 323.

Ako rok nije određen zakonom, određuje ga sud s obzirom na okolnosti slučaja.

Rok koji sud odredi izuzetno se može produžit i na prijedlog zainteresovanog lica ako za to postoje opravdani razlozi.

Prijedlog za produženje roka mora se podnijeti prije proteka roka čije se produženje traži.

Protiv rješenja o produženju roka nije dozvoljena žalba.

Član 324.

Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.

Ako je rok odre đen na dane, u rok se ne ura čunava dan kad je izvršeno dostavljanje ili saopštenje, odnosno dan u koji pada događaj od kad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi naredni dan.

Rokovi odre đeni na mjesece, odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u nedjelju, ili u neki drugi dan kad sud ne radi, rok ističe protekom prvog narednog radnog dana.

Član 325.

Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnijet u roku ako je prije nego što rok istekne predat nadležnom sudu.

Ako je podnesak upu ćen preko pošte preporuč enom pošiljkom ili telegrafskim putem, dan predaje pošti smatra se ka o dan predaje sudu kome je upuć en, a ako je podnesak upućen telefaksom danom predaje smatra se dan prijema telefaksa u sud.

Ako je podnesak upu ćen elektronskom poštom, kao vrijeme predaje sudu smatra se vrijeme koje je naznačeno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa.

Ako je podnesak upu ćen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatraće se da je dat u r oku ako uredan podnesak naknadno bude predat sudu ili bude upu ćen sudu preporu čenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti.

Za lica koja se nalaze na obaveznoj vojnoj službi u Vojsci Republike Srpske, dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnim ustanovama smatra se kao dan predaje sudu.

Odredba stava 4. ovog člana odnosi se i na ostala lica koja se nalaze u službi u vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama u mjestima u kojima ne postoji redovna pošta.

Za lica lišena slobode dan predaje podne ska upravi zatvora, odnosno ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija smatra se kao dan predaje sudu.

Ako je podnesak koji je vezan za rok predat ili upu ćen nenadležnom sudu prije isteka roka, a stigne nadležnom sudu poslije isteka roka, smatraće se da je na vrijeme podnijet.

Odredbe st. 1. do 7. ovog člana primjenjuju se i na rok u kome se po posebnim propisima mora podići tužba, kao i na rok zastarjelosti potraživanja ili nekog drugog prava.

2. Ročišta

Član 326.

Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano.

Sud će na ročište pozvati stranke i ostala lica čije prisustvo smatra potrebnim.

U pozivu sud će nazna čiti mjesto, prostoriju i vrijeme održavanja ro čišta, te navesti stranke i predmet spora.

Sud će u pozivu naro čito upozoriti stranke i ostale u česnike u postupku na zakonske posljedice izostanka sa ročišta.

Član 327.

Ročište se, po pravilu, održava u sudskoj zgradi.

Sud može odlučiti da se ročište održi van sudske zgrade kad na đe da je to nužno ili da ć e se na taj na čin uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.

3. Povraćaj u pređašnje stanje

Član 328.

Ako stranka propusti ro čište ili rok za preduzimanje ne ke radnje u postupku i usljed toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dozvoliti da naknadno izvrši tu radnju (povra ćaj u pre đašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.

Kad se dozvoli povra ćaj u pre đašnje stanje, parnica se vra ća u ono stanje u kome se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

Član 329.

Prijedlog za povrać aj u pre đašnje stanje podnosi se sudu kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju.

Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, ra čunajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek docnije saznala za propuštanje, od dana kad je za to saznala.

Poslije proteka 60 dana od dana pr opuštanja ne može se tražiti povra ćaj u pređ ašnje stanje.

Ako se povraćaj u pređašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan da istovremeno sa podnošenjem prijedloga izvrši i propuštenu radnju.

Član 330.

Ne može se zahtijevati povra ćaj u pređašnje stanje ako je pr opušten rok za stavljanje prijedloga da se dozvoli povra ćaj u pređašnje stanje, ili a ko je propušteno ro čište određeno povodom prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje.

Član 331.

Sud će odmah odlučiti o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje i nastaviti postupak.

Član 332.

Neblagovremene i nedozvolje ne prijedloge za povra ćaj u pređašnje stanje odbaci će sud rješenjem.

Po prijedlogu za povra ćaj u pređ ašnje stanje sud će zakazati ro čište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva opštepoznate.

Član 333.

Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog za povra ćaj u pre đašnje stanje nije dozvoljena posebna žalba.

Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povra ćaj u pređašnje stanje nije dozvoljena posebna žalba, osim ukoliko je prijed log podnijet zbog donoš enja presude zbog propuštanja.

Glava XVI

PODNESCI

Član 334.

Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopštenja koji se daju van rasprave podnose se pismeno (podnesci). Uslov pismene forme ispunjavaju i podnesci upu ćeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom. Ovakvi podnesci se sm atraju potpisanim, ako je u njima ozna čen pošiljalac.

Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadr žavati sve ono što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti. Oni naro čito treba da sadrže: ozna čenje suda, ime i prezime, odnosno naziv pravnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i potpis podnosioca.

Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka treba u podnesku da navede činjenice i dokaze na kojima zasniva zahtjev.

Podnesci koji se dostavljaju elektronskom poštom moraju biti ovjereni kvalifikovanim elektronskim potpisom.

Podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci, predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Član 335.

Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku, prepisu ili fotokopiji.

Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dozvoliće da je razgleda. Kad pres tane potreba da se takva isprava drži u spisima predmeta, vratiće se podnosiocu na njegov zahtjev, al i sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži prepis ili fotokopiju isprave.

Ako je isprava priložena u prepisu ili fotokopiji, sud će na zahtjev pr otivne stranke pozvati podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dozvoli će da je pregleda. Sud će odrediti rok u kome se isprava mora predati, odnosno pregledati.

Protiv ovih rješenja nije dozvoljena žalba.

Član 336.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sv e što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu podnesak vratiti radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediti rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

Ako podnesak vezan za rok bude ispravlje n, odnosno dopunjen i predat sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatra će se da je podnijet sudu onog dana kad je prvi put bio podnijet.

Smatraće se da je podnesak povu čen ako ne bude vra ćen sudu u odre đenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbaciće se.

Ako podnesci ili prilozi ni su podnijeti u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po ovom nalogu, sud će podnesak odbaciti.

Glava XVII

DOSTAVLJANJE PISMENA

1. Opšte odredbe

a) Način dostavljanja pismena

Član 337.

Pismena se dostavljaju preko pošte, preko ovlaš ćenog pravnog lica registrovanog za vršenje poslova dostavljanja ili preko ovlašćenog službenog lica suda.

Član 338.

Kad dostavljanje treba izvršiti licima ili us tanovama u inostranstvu ili strancima koji uživaju pravo imuniteta, dostavljnje će se izršiti diplom atskim putem, ako u međunarodnom ugovoru ili u ovom zakonu nije drugo određeno.

Državljanima Bosne i Hercegovine u inostran stvu dostavljanje se vrši putem pošte ili preko nadležnog konzularnog odnosno dipl omatskog predstavništva Bosne i Hercegovineu toj državi.

b) Dostavljanje fizičkim i pravnim licima

Član 339.

Dostavljanje fizi čkim licima vrši se predajom pismena licu kome se dostavljanje ima izvršiti, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Ako ovima zakonom nije druga čije određeno, dostavljanje državnim organima i pravnim licima vrši se predajom pismena licu ovlaš ćenom za primanje pismena, ili, ako se takvo lice ne zatekne u kancelariji odnosno poslovnoj prostoriji, radniku koji se tu zatekne.

Član 340.

Kad stranku zastupa zakonski zastupnik, odnosno punomoć nik, dostavljanje se vrši zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku.

Kad državni organi ili pravna lica za svog punomoćnika odrede lice koje je njihov radnik, dostavljenje se može izvršiti i u skladu sa odredbom člana 339. stav 2.

Ako stranka ima više zaonskih zastupnika, odnosno punomo ćnika, dovoljno je da se dostavljanje izvrši jednom od njih.

Dostavljanje advokatu kao punomoćniku može se izvršiti i predajom pismena licu koje je zaposleno u njegovoj advokatskoj kancelariji.

Član 341.

Vojnim licima, pripadnicima policije i pripadnicima u suvozemnom, rije čnom, pomorskom i vazdušnom saobra ćaju dostavljanje se može izvršiti i preko njihove komande, odnosno neposrednog starješine.

Licima lišenin slobode dostavljanje se vr ši preko uprave zatvora, odnosno uprave ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija.

Član 342.

Dostavljanje pravnom licu može se izvršiti i putem njegove poslovne jedinice, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice.

Dostavljanje pravnom licu koje ima sjedište u inostranstvu, može se izvršiti i putem njegovog zastupništva, odnosno predstavništva u Bosni i Hercegovini.

v) Vrijeme i mjesto dostavljanja

Član 343.

Dostavljanje se vrši svakim radnim danom , u bilo koje vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu fizičkog lica, u sjedištu državnog organa, u kancelarji odnosno poslovnim pravnog liac kome se ima izvršiti, ili u sudu kad se lice kome se dostavljanje ima izvršiti tamo zatekne.

Dostavljanje se može izvršiti na bilo kome mjestu ako se vrši li čnim uručenjem pismena licu kome se dostavljanje ima izvršiti.

2. Dostavljanje putem pošte

Član 344.

Dostavljanje putem pošte vrši se:

- preporučenom pismonosnom pošiljkom sa povratnicom, ili

- običnom pismonosnom pošiljkom, u kojoj se uz pismeno dostavlja i obrazac o potvrdi prijema, koji lice kome se pismeno dostavlja mora da potpiše i vrati sudu.

3. Dostavljanje preko ovlašćenog pravnog lica ili ovlašćenog službenog lica suda

a) Dostavljanje fizičkim licima

Član 345.

Ovlašćeno pravno lice registrovano za vršenje poslova dostavljanja i ovlaš ćeno službeno lice suda dostavljanje fizi čkim licima po pravilu vrše predajom pismena licu kome se dostavljanje ima izvršiti.

Ako se lice kome se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrši predajom pismena kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati nastojniku ili susjedu ako oni na to pristanu.

Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu lic a kome se pismeno ima dostaviti, a to lice se tu ne zatekne, dostavljanje se može izvršiti licu koje se na istom mjestu radi ako ono pristane da primi pismeno.

Predaja pismena drugom licu nije dozvoljena ako ono uč estvuje u parnici kao protivnik lica kome se dostavljanje ima izvršiti.

Lica kojima se po odredbama st. 2. i 3. ovog člana dostavljanje izvrši umjesto licu kome se pismeno ima dostaviti, dužna su pismeno predati tom licu, na što će ih dostavlja č i upozoriti prilikom uručenja.

Kad se dostavljanje izvrši po odredbama st. 2. ili 3. ovog člana, lice kome se pismeno imalo dostaviti o tome ć e biti obavješteno slanjem pismenog obavještenja preko pošte, običnom pismonosnom pošiljkom. U pismenom oba vještenju navodi se predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum, čas i mjesto dostavljanja pismena, te ime i prezime lica koje je primilo pism eno. Obavještenje se mora poslati u toku istog dana ili sljedećeg radnog dana po izvršenom dostavljanju.

Član 346.

Ako se pismeno ne može dostaviti na na čin predvi đen u č lanu 345. ovog zakona, a dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dosta viti stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokuša izvršiti, ostavi će u stanu ili u prostorijama gdje to lice radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije, pismeno obavještenje da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga to lice tamo može preuzeti u roku od 15 dana od dana pokušaja dostavljanja. U pismenom obavještenju navodi se i predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i čas kada je obavještenje osta vljeno, te naziv i adresa s uda gdje se pismeno može preuzeti.

U toku istog dana ili sljede ćeg radnog dana nakon pokušaja dostavljanja iz stava 1. ovog člana, pismeno obavještenje sa podacima navedenim u tom stavu posla će se licu kome se dostavljanje ima izvršiti i preko pošte, običnom pismonosnom pošiljkom.

Dostavljanje će se smatrati izvršenim na dan kada lice kome se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno u sudu, a ako pismneo ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog člana.

Član 347.

Ako se dostavlja tužba, a tuženi kome se tužba ima dostaviti se ne zatekne tamo gdje se dostavljenje ima izvršiti, dostavlja č će se obavjestiti kad bi i na kome mjestu mogao tuženog zateći, te će mu kod jednog od lica navedenih u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ostaviti, ili, ako to nije mogu će, na vrata stana ili prostorije gdje se dostavljanje vrši pribiti, pismeno obavještenje da radi primanja tužbe bude u odre đeni dan i čas u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu.

Ako dostavlja č, i nakon što je postupio na na čin predvi đen u stavu 1. ovog člana, u vrijeme odre đeno u obavještenju ne zatekne tuženog kome se tužba ima dostaviti, dostavljanje će se izvršiti po odredbama čl. 345. i 346. ovog zakona.

Druga pismena, osim tužbe, mogu se dostaviti po odredbama st. 1. i 2. ovog člana, ako je to ovim zakonom izri čito odre đeno ili ako sud smatra da je prilikom dostavljanja potrebna veća opreznost.

Član 348.

Ako se utvrdi da je lice kome se pismeno ima dostaviti privremeno odsutno i da lica navedena u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratiće se pismeno sudu uz nazna čenje gdje se odsutni nalazi, a dostavljanje će ponovo biti pokušano u odgovarajuće vrijeme.

Ako dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, ali istovremeno utvrdi ta čnu adresu tog lica, dostavljanje će se izvršiti na naknadno utvr đenoj adresi. Ako dostavlja č ne može utvrditi tačnu adresu lica kome se pismeno ima dostaviti, pismeno će se vratiti sudu, a sud će od stranke, koja je prvobitno sud obavijestila o adresi tog lica zatražiti da dstavi ta čnu adresu.

Ako je utvr đeno da tuženi kome se dostavljanje ima izvršiti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta il i prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim obajvljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distributiraju u Republici Srpskoj.

Dostavljaje se smatra izvršenim protekom roka od 15 dana nakon dana objavljivanja.

U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime lica kome se dostavljanje vrši, predmet spora i obavješte nje o tome kada se dostavljanje pismena smatra izvršenim. Prilikom objavljivanja u dnevnim novinama, ako je pismeno koje se dostavlja predugo da bi bilo objavljeno u cjelosti, objavljuje se samo kratka sadržina pismena.

Lice kome se dostavljanje vrši, bi će obaviješteno o objavljivanju slanjem pismenog obavještenja preko pošte, obi čnom pismonosnom pošiljkom, na adresu njegovog posljednjeg poznatog boravišta.

Troškove objavljivanja u dnevnim novinama predujmljuje tužilac.

b) Dostavljanje pravnim licima

Član 349.

Ovlašćeno pravno lice registrovano za vršenje poslova dostavljanja i ovlaš ćeno službeno lice suda dostavljanje državnim organima i pravnim licima po pravilu vrše predajom pismena jednom od lica iz člana 339. stav 2. ovog zakona.

Ako se dostavljanje ne može iz vršiti po odredbi stava 1. ovog člana, a dostavlja č utvrdi da se sjedište državnog organa odnosno kancel arija ili poslovne prostorije pravnog lica nalaze na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, shodno se primjenjuju odredbe člana 346. ovog zakona.

Ako se utvrdi da se kancelarija ili posovne prostorije pravnog lica ne nelaze na adresi koja je upisana kao sjediš te tog pravnog lica u odgovarajuć em registru parvnih lica, a njegovo novo sjedište nije poznat o, shodno se primjenjuju odredbe č lana 348. st. 3 do 7. ovog zakona.

v) Odbijanje prijema pismena

Član 350.

Kad lice kome je pismeno upu ćeno, odnosno odrasli član njegovog domać instva, odnosno ovlašć eno lice ili radnik u državnom organu ili pravnom licu odbije da primi pismeno, dostavlja č će pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostavljanje vrši ili ć e ga pribiti na vrata te pros torije. Na dostavnici će zabilježiti dan, čas i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

g) Dostavnica

Član 351.

Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dos tvnicu) potpisuju primalac i dostavlja č. Primalac će na dostavnici čitko, slovima, napisati dan prijema, svoje ime i prezime i u kom svojstu prima pismeno.

Ako je primalac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavlja č će postupiti kao u prethodnom stavu ovog člana, i staviće napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.

Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu dostavljač će zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje i time se smatra daje dostavljanje izvršeno.

Ako je dostavljanje izvršeno po odredbi člana 347. stav 1. ovog zakona, na dostavnici će se pored potvrde o prijemu pismena naznačiti da je prethodilo pismeno obavještenje.

Ako je na dostavnici neta čno ili ne čitko nazna čen datum dostavljanja ili je dostavnica nestala, dostavljanje se može dokazivati i na drugi način.

4. Promjena adrese

Član 352.

Ako stranka ili njen zastupnik ili prije isteka roka od šest mjeseci po pravosnažnom okončanju postupka promijene adresu na koju se dostavljanje vrši, dužni su o tome odmah obavijestiti sud.

Ako protiv pravosnažne odluke unutar roka iz stava 1. ovog člana bude izjavljena revizija, taj se rok produžav a sve dok ne istekne šest mjeseci od dostavljanja stranci kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje.

Ako povodom vanrednog pravnog ljeka pravos nažna odluka bude ukinuta i predmet vraćen na ponovo suđenje, smatraće se da rok iz stava 1. ovog člana nije ni počeo teći.

Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, sud će odrediti da se daljnja dostavljanja u parnici vrše objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli sud, sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi.

Dostavljanje iz stava 5. ovog člana smatra se izvršenim po isteku 15 dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj tabli suda.

Kad punomoć nik za primanje pismena do iste ka rokova iz stava 1. do 3. ovog člana promijeni svoju adresu, a o to me ne obavijesti sud, sud će stranci na njen trošak imenovati zastupnika za primanje pismena preko kojeg će vršiti sva dostavljanja, dok ne primi obavještenje stranke o postavljenu novog punomoćnika.

5. Punomoćnik i zastupnik za primanje pismena

Član 353.

Tužilac ili njegov zastupnik koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni i Hercegovini, dužni su ve ć prilikom podnošenja tužbe imenovati punomo ćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini. Ako oni tako ne postupe, sud će ih pozvati da u određenom roku imenuju punomo ćnika za primanje pism ena, uz upozorenje da će u suprotom sud tužbu odbaciti.

Tuženog ili njegovog zastupnika koji se nala zi u inostranstvu, a nemaju punomo ćnika u Bosni i Hercegovini, sud će već prilikom dostavljanja prvog pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomo ćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, uz upozorenje da će u suprotnom sud tuženom na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena i preko toga zastupni ka obavijestiti tuže nog odnosno njegovog zastupnika o tom postavljenju.

Stranci koja opozove punomo ćje punomo ćniku za primanje pismena i istovremeno ne postavi drugog takvog punomo ćnika, sud će dostavljanje vršiti objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda, sve dok ta stranka ne postavi drugog punomo ćnika za primanje pismena.

Ako punomo ćnik za primanje pismena otkaže punomo ćje, a stranka ne imenuje drugog takvog punomoćnika u roku od 30 dana od dana kad sud obavješten o otkazu punomo ćja, sud će stranci na njen trošak imenovati zastupn ika za primanje pismena, te vršiti sva dostavljanja preko imenovanog zastupnika dok ne primi obavještenje stranke o postavljenju novog punomoćnika.

Sredstva za pokriće troškova postavljenog zastupnika tuženog za primanje pismena dužan je predujmiti tužilac.

Član 354.

Ako više lica zajedni čki tuže, a nemaju zajedni čkog zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, sud ih može pozvati da u određenom roku imenuju zajedni čkog punomoćnika za primanje pismena. Ako sami tužioci u ostavljenom roku imenuju zajedničkog takvog punomoć nika, sud će jednog od njih odrediti za zajedni čkog punomoćnika za primanja pismena i o tome obavjestiti stranke.

Odredbe stava 1. ovog člana primjenjiva će se i kad je više lica tuženo kao jedinstveni suparničari.

6. Dostavljanje od strane stranaka

Član 355.

Dostavljanje podneska protivnoj strani, osim tu žbe, protiv tužbe, protivtužbe i pravnih lijekova, može izvrštiti i sama stranka.

U slu čaju iz stava 1. ovog č lana, stranka ć e jedan primjerak dostaviti li čno protivnoj stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, odnosno punomoć niku, a jedan primjerak će predati sudu uz napomenu i dokaz da je dostavljnje drugoj strani ve ć izvršeno.

Na dostavljnje iz stava 2. ovog člana shodno se primjenjuju odredbe ovog poglavlja o dostavljanju, osim odredbi člana 345 st. 2. do 6., č l. 346. do 348, člana 349. st. 2. i 3, člana 350. i člana 351. st. 2. do 6. ovog zakona.

Dostavljanje izvršeno na način iz stava 2. ovog člana smatra se urednim dostavljnjem.

Glava XVIII

PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA

Član 356.

Stranke imaju pravo da pregledaju i prepisuju spise parnice u kojoj učestvuju.

Ostalim licima koja imaju opravdan interes može se dozvoliti pregledanje i prepisivanje pojedinih spisa.

Kad je postupak u toku, dozvol u za pregledanje i prepisivanje daje sudija, a kad je postupak završen, predsjednik suda odnosno radnik u sudu koga on odredi.

Glava XIX

IZUZEĆE

Član 357.

Sudija ne može suditi:

1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu saovlašćenika, saobaveznika ili regresnog obaveznika, ili ako je u istom predmetu saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak;

2) ako mu je stranka ili zak onski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, a u pobo čnoj liniji do četvrtog stepena, ili mu je bračni odnosno vanbračni drug ili srodnik po tazbini odnosno srodnik vanbračnog druga do drugog stepena, bez obzira da li su brak, odnosno vanbra čna zajednica prestali ili ne;

3) ako je staralac, usvojilac ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika;

4) ako je u istom predmetu u čestvovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa;

5) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.

Član 358.

Stranka podnosi zahtjev za izuze će sudije, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće, a najdocnije do završet ka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.

Stranka može u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek, poimeni čno navesti sudiju koji ne bi mogao učestvovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 357. ovog zakona.

Stranka može tažiti izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa.

Stranka je dužna da u zahtjevu navede okol nosti zbog kojih smatra da postoji neki od zaonskih osnova za izuzeće.

Član 359.

O zahtjevu za izuzeće sudije odlučuje predsjednik suda.

Ako stranka traži izuze će predsjednika suda, odluku o izuze ću donosi predsjednik neposredno višeg suda.

O zahtjevu za izuze će predsjednika Vrhovnog suda Republike Srpske odlu čuje opšta sjednica ovog suda.

Prije donošenja rješenja o izuze ću uze će se izjava od sudije čije se izuze će traži, a po potrebi izvršiće se i drugi izviđaji.

Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuze će nije dozvoljena žalba, a protiv rješenja koim se zahtjev odbija nije dozvoljena posebna žalba.

Član 360.

Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili čim sazna da postoji neki od razloga za izuze će iz člana 357. ovog zakona, dužan je da odmah o tome obavjesti predsjednika suda, a da pos tupak nastavi bez odlaganja do donošenja odluke o izuze ću. Ako se radi o izuzeć u predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika iz reda sudija tog suda, a ako to nije moguće postupiće po članu 49. ovog zakona.

Član 361.

Odredbe ovog zakona o izuzeću sudija primjenjivaće se shodno i na zapisničare.

O izuzeću zapisničara odlučuje sudija.

Glava XX

SUPARNIČARI

Član 362.

Više lica mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (suparničari):

1) ako su pogledu predmeta sopra u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze proističu iz istog činjeničnog i pravnog osnova (materijalni suparničari);

2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno oba veze iste vrste koji se zasivaju na bitno istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu, i ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki i za svakog tuženog (formalni suparničari);

3) ako je to drugim zaonom određeno.

Do zaključenja pripremog ro čišta može, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, uz tužioca pristupiti novi tužilac, ili tužba može biti proširena na novog tuženog sa njegovim pristankom.

Lice koje pristupa tužbi, odnosno na koje se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom stanju u kome se oa nalazi kad ono u nju stupa.

Član 363.

Tužilac može tužiti dva ili više tuženih i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude usvojen prema sljede ćem tuženom za slu čaj da bude pravosnažno odbijen prema onom koji je u tužbi naveden prije njega.

Na na čin predvi đen u stavu 1. ovog člana može tužilac tužbom obuhvatiti dva ili više tuženih samo ako prema svakom od njih isti če isti zahtjev ili ako prema pojedinim od njih isti če različite zahtjeve koji su me đusobnoj vezi, i ako je is ti sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva.

Član 364.

Lice koje u cjelini ili djelomično traži stvar ili pravo o kome izme đu drugih lica ve ć teče parnica može pred sudom pred kojim ta parnica te če tužiti obje stra nke jednom tužbom, sve dok se postupak pravosnažno ne završi.

Član 365.

Svaki suparni čar je u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja ne koriste niti štete drugim suparničarima.

Član 366.

Ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnos a spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparni čarima (jedinstveni suparni čari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u sluč aju ako pojedini suparni čari propuste koju parni čnu radnju, dejstvo parnič nih radnji koje su izvršilidrugi suparni čari proteže i na one koji te radnje nisu preduzeli.

Član 367.

Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar preduzeti sve dok ma i za jednog od njih još teče rok za preduzimanje te radnje.

Član 358.

Svaki suparničar ima pravo da podnosi prijedloge koji se tiču toka parnice.

Glava XXI

U ČEŠĆE TREĆIH LICA U PARNICI

1. Učešće umješača

Član 369.

Lice koje ima pravni interes da u parnici koja te če među drugim licima jedna od stranaka uspije, može se pridružiti ovoj stranci.

Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog pos tupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahjevu, kao i u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.

Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenom podneskom.

Podnesak umješača dostavlja se objema parni čnim strankama, a ako je izjava umješa ča data na ro čištu, prepis odnosnog djela zapisnika dostavi će se samo onoj stranci koja sa ročišta izostala.

Člna 370.

Svaka stranka može osporiti umješa ču pravo da uč estvuje u postupku i predložiti da se umješač odbije.

Do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija učešće umješača, umješač može učestvovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.

Protiv odluke suda kojom prihvata učešće umješača nije dozvoljena posebna žalba.

Član 371.

Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umješa u parnicu. U daljem toku parnice on je ovlašć en da stavlja prijedloge i da preduzima sve ostale parni čne radnje u rokovima u kojim a bi te radnje mogla da preduzima stranka kojoj se pridružio.

Ako je umješač stupio u parnicu da pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašćen je da podnese i vanredni pravni lijek.

Ako umješa č podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostavi će se i stranci kojoj se pridružio.

Parnične radnje umješa ča imaju za stranku kojoj se pridružio pravno dejstvo ako nisu u suprotnosti sa njenim radnjama.

Po pristanku svih parni čnih stranaka umješač može stupiti u parnic u kao stranka umjesto stranke kojoj se pridružio.

2. Obavještenje trećeg lica o parnici

Član 372.

Ako tužilac ili tuženi treba tre će lice da obavjesti o otpo četoj parnici, da bi se time zasnovalo građansko-pravno djelovanje, oni mogu, sve dok se parnica pravosnažno ne dovrši, to uč initi podneskom preko parni čnog suda, u kome će se navesti razlog obavještenja i u kakvom se stanju nalazi parnica.

Stranka koja je tre će lice obavjestila o parnici ne mo že zbog toga tražiti prekid otpo čete parnice, produženje rokova, odgodu ili odlaganje ročišta.

Glava XXII

ZAPISNICI

Član 373.

Zapisnik se sastavlja o radnjama preduzetim na ročištu.

Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopštenjima koje stranke ili drugi u česnici daju van ro čišta. O manje važnim izjavama ili saopštenjima ne će se sastavljati zapisnik nego će se samo staviti službena bilješka u spisu.

Zapisnik piše zapisničar.

Član 374.

U zapisnik se unosi: naziv suda, mj esto gdje se vrši radnja, dan i čas kad se vrši radnja, naznačenje predmeta spora i imena prisutnih stranaka ili tre ćih lica i njihovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika.

Zapisnik treba da sadrži bitne podatke o sadr žini preduzete radneje. U zapisnik o glavnoj raspravi naro čito će se unijeti: da li je rasprava bila javna ili je javnost bila isklju čena, sadržina izjava stranaka, njihovi prijedlo zi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navo đenje sadržine iskaza svjedoka i vještaka, kako i odluke suda donijete na ročištu, odnosno izvorniku odluke poslije zaključenja glavne rasprave.

Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati čitka.

Član 375.

Zapisnik se sastavlja na taj nač in što sudija kazuje glasno zapisni čaru šta će unijeti u zapisnik, a po odobrenju sudije, stranka ili njen punomo ćnik glasno kazuju šta će se unijeti u zapisnik.

Staranke imaju pravo da pro čitaju zapisnik ili da zahti jevaju da im se pro čita, kao i da stave svoje prigovore na sadržinu zapisnika.

To pravo imaju i druga lica čija je izjava unijeta u zapisnik, u pogledu onog dijela zapisnika koji sadrži njihovu izjavu.

Ispravke ili dodaci u pogledu sadržine zap isnika koje treba izvršiti povodom prigovora stranaka ili drugih lica ili po službenoj dužnosti, unije će se na kraju zapisnika. Na zahtijev ovih lica unijeće se i prigovori koji nisu usvojeni.

Član 376.

Zapisnik potpisuju sudija, zapisni čar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, kao i tumač.

Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapis niku, kada se njihovo saslušanje vrši pred zamoljenim sudom.

Nepismeno lice ili lice koje se ne može potpisati stavić e na zapisnik otisak kažiprsta, a zapisničar će ispod otiska upisati njegovo ime i prezime.

Ako se koja stranka, njen zakonski zastupnik ili punomo ćnik, svjedok ili vještak udalji prije potpisivanja zapisnika ili ne će da potpiše zapisnik, to će se zabilježiti u zapisniku i navešće se razlog koji je iznijet.

Član 377.

Ako se odluka donosi u vijeću o vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod višeg suda u postupku u vezi sa pr avnim lijekom odluka donijeta jednoglasno, ne će se sastavljati zapisnik, nego će se u izvorniku odluke staviti bilješka o vije ćanju i glasanju.

Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donijeta.

Zapisnik potpisuju svi čalnovi vije ća i zapisni čar. Zapisnik o vije ćanju i glasanju zatvoriće se u poseban omot. Ovaj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o parvnom lijeku, i u tom sluč aju zapisnik će se ponovo zatvoriti u poseban pmot i na omotu naznačiti da je zapisnik razgledan.

Bilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća.

Glava XXIII

PREKID POSTUPKA

Član 378.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parni čnu sposobnost, a nema punomo ćnika u toj parnici;

2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za za stupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici;

3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravosnažno odluči o zabrani rada;

4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;

5) kad usljed rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;

6) kad je to drugima zakonom određeno.

Član 379.

Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti:

1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

2) ako se stranka nalazi na podru čju koje je zbog vanrednih doga đaja, kao što su poplave i slično odsječeno od suda.

Sud može odrediti prekid opstupka ako se odluka o tuženom zahtjevu ne može donijeti prije nego što bude donese na odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivičnom postupku.

Član 380.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju te ći svi rokovi odre đeni za vršenje parničnih radnji.

Za vrjeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaklju čenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

Parnične radnje koje je jedna stranka preduzel a dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo po činje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 381.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. ta č. 1. do 4. voog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaos tavštine, novi zakonski zastupnik, ste čajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. ta čka 1. i stav 2. ovog zakona postupak ć e se nastaviti kad se pravosnaž no završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud na đe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

U svim ostalim sluč ajevima prekinuti postupak nastavi će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

Rokovi koji su usljed prekida postupka prestali da teku po činju za zainteresovanu stranku teći u cjelini iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka rješenje o nastavljaju postupka dostavlja se po odredbama člana 347. ovog zakona.

Član 382.

Žalba protiv rješenja kojim se utvr đuje (č lan 378.) ili odre đuje ( član 379.) prekid postupka ne zadržava izvršenje rješenja.

Ako je sud na ro čištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi protiv tog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.

Glava XXIV

TROŠKOVI POSTUPKA

1. Parnični troškovi

Član 383.

Parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka.

Parnični troškovi obuhvataju i nagradu za ra d advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

Član 384.

Svaka stranka prethodno sama snosi troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.

Član 385.

Kad stranka predloži izvo đenje dokaza, dužna je da po nalogu suda uanprijed položi iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati povodom izvođenja dokaza.

Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, sud ć e odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove.

Sud će odustati od izvo đenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku koji sud odredi.

Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, ako sud po službe noj dužnosti odredi izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi sa primjenom č lana 3. stav 2. ovog zakona, a stranke ne plože odre đeni iznos, predujam troškova za izvo đenje dokaza isplati će se iz sredstava suda.

Član 386.

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove.

Ako stranka djelimi čno uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio troškova.

Sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u srazmje rno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti da li će troškove iz člana 385. stav 4. ovog zakona snositi jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova suda.

Član 387.

Pri odlu čivanju koji će se troškovi nadokanditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vo đenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjeri će se po toj tarifi.

Član 388.

Stranka je dužna da nezavisno od ishoda parn ice naknadi protivnoj stranci troškove koje je prouzrokovala svojom krivicom ili slučajem koji se njoj dogodio.

Član 389.

Ako nije bilo povoda za podnošenje tu žbe, zbog toga što je tuženi ve ć priznao svoju obavezu i bio je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tužilac će naknaditi tuženom parnične troškove.

Član 390.

Tužilac koji povu če tužbu dužan je da proti vnoj stranci naknadi parni čne troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedillo poslije ispunjenja zahtjeva od strane tuženog.

Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je da protivnoj staranci naknadi troškove nastale povodom pravnog lijeka.

Član 391.

Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskim poravnanjem, a u poravnanju nije drugačije ugovoreno.

Troškovi poravnanja koje je pokušano ali nije uspjelo ulaze u parnične troškove.

Član 392.

Ako u izlučnoj parnici bude usvojen tužbeni zahtjev za izlu čenje stvari, a sud utvrdi da je tuženi kao povjerilac u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava tre ćih lica na ovim stvarima, odredi će da svaka stranka snosi svoje troškove.

Član 393.

Suparničari snose troškove na jednake dijelove.

Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, sud će prema srazmjeri tog udjela odrediti koliki će dio troškova naknaditi svaki od suparničara.

Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

Za troškove prouzrokaovane posebnim parni čnim radnjama pojedinih suparni čara ostali supraničari ne odgovaraju.

Član 394.

Ako ombudsmen u čestvuje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova po odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.

Član 395.

Odredbe o troškovima primjenjuju se i na st ranke koje zastupa javno pravobranilaštvo. U tom slu čaju troškovi postupku obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu.

Član 396.

O naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja.

Stranka je dužna da u zahtjevu opredijelj eno navede troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova st ranka je dužna da stavi najdocnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlu čivanju o troškovima, a ako se radi o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna da zahtjev za naknadu troškova stavi u prijedlogu o kome sud treba da odluči.

O zahtjevu za nakna du troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

U toku postupka sud će posebnim rješenjem odlu čiti o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova na zavisi od odluke o glavnoj stvari.

U slu čaju iz člana 390. ovog zakona, ako povla čenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nije izvršen na raspravi, zahtjev za naknadu troškova se može staviti u roku od 15 dana po prijemu obavještenja o odustanku, odnosno o povlačenju tužbe.

Član 397.

Kad sud odbaci ili odb ije pravni lijek, odlu čiće i o troškovima nastalim u postupku povodom tog pravnog lijeka.

Kad sud preina či odluku protiv koje je podnjet pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučiće o troškovima cijelog postupka.

Kad se ukine odluka protiv koje je podnije t pravni lijek i pr edmet vrati na ponovno suđenje, ostvi će se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlu či u konačnoj odluci.

Sud može postupiti po odredbi stava 3. ovog člana i kad odluku protiv koje je podnijet pravni lijek samo djelimično ukine.

Član 398.

Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

2. Troškovi u postupku za obezbjeđenje dokaza.

Član 399.

Troškove postupka za obezbje đenje dokaza snosi stranka koja je podnijela prijedlog za obezbjeđenje dokaza. Ona je dužna da naknadi i troškove protivnoj stranci, odnosno postavljenom prvremenom zastupniku.

Ove troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parni čnih troškova, prema uspjehu u parnici.

3. Oslobađenje od plaćanja troškova postupka

Član 400.

Sud će osloboditi od pla ćanja troškva postupka stranku koja prema svom opštem imovnom stanju nije u mogu ćnosti da snosi ove troškove be z štete po nužno izdržavanje svoje i svoje porodice.

Oslobođenje od plać anja troškova postupka obuhvata oslobađanje od plać anja taksa i oslobađanje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uvi đaja, prevođenja i sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranke od pla ćanja svih troškva ili jednog dijela troškova postupka.

Član 401.

Prilikom donošenja odluke o oslobo đenju od plaćanja troškova postupka sud će brižljivo ocijeniti sve okolnosti, a naro čito će uzeti u obzir vrijednosti pr edmeta spora, broj lica koje stranka izdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice.

Član 402.

Odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi prvostepeni sud na prijedlog stranke.

Stranka je dužna da uz prijedlog podnese dokaze o svom imovnom stanju.

Kad je to potrebno, sud može po službenoj dužnosti pribaviti potrebne podatke i obavještenja o imovnom stanju stranke koja traži oslobo đenje, a može o tome saslušati i protivnu stranku.

Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog stranke za oslobađanje plać anja troškova postupka nije dovoljena žalba.

Član 403.

Predujam za troškove od čijeg je pla ćanja stranka oslobo đena, isplati će se iz sredstava suda.

Član 404.

Rješenje o oslobođenju od plać anje troškova postupka prvos tepeni sud može u toku postupka ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanja da snosi troškove postupka. Tom prilikom sud će riješiti da li će stranka potpuno ili djelimi čno naknaditi i one troškove i takse od kojih je ranije bila oslobođena.

Prvenstveno se imaju nadokanaditi iznosi isplaćeni iz sredstava suda.

Član 405.

Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda, čine dio parničnih troškova.

O naknadi ovih troškova od strane protivnika stranke koja je oslobo đena od pla ćanja troškova postupka sud će odlučiti po odredbama o naknadi troškova.

Takse i troškove ispla ćene iz sredstava suda napla ćuje po službenoj dužnosti prvostepeni sud od stranke koja je dužna da naknadi ove troškove.

Ako je protivnik stranke koje je oslobo đena od plaćanja troškova postupka odlukom suda obavezan da naknadi parnič ne troškove, a utvrdi se da on nije u stanju da te troškove plati, sud može naknadno odredit i da troškove iz stava 1. ovog član plati u cjelini ili djelimično stranka koja je oslobo đena od pla ćanja torškova postupka iz onog što joj je dosuđeno. Time se ne dira u pravo ove stranke da za ono što je plat ile traži naknadu od protivnika.

Glava XXV

NEPOŠTIVANJE SUDA

Član 406.

Sud će u toku postupka kazniti novč anom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka stranku zakonskog zastupnika, punomo ćnika ili umješa ča koji svojim parni čnim radnjama teže zloupotrijebe prava priznata ovim zakonom.

Član 407.

Novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertabilnih maraka sud će kazniti lice koje u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog učesnika u postupku.

Ako lice koje učestvuje u postupku ili lice koje kao slušalac prisutan raspravi, vrijeđa sud ili druge učesnike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavaje reda, sud će ga opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna sud će opomenuto lice udaljiti iz sudnice ili kazniti novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertabilnih maraka, a može ga i udaljiti i kazniti novčanom kaznom.

Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ročište će se odražati i bez njenog prisustva.

Ako iz sudnice bude udaljen punomo ćnik, sud će na zahtjev stranke odložiti ro čište, ako stranka bude prisutna ro čištu, sud će uvijek odložiti ro čište i obavijestiti stranku da je njezin punomoćnik udaljen sa ročišta zbog narušavanja reda.

Kad sud kazni nov čanom kaznom ili udalji iz sudnice advokata ili advokatskog pripravnika kao punomoćnika, obvjestiće o tome advokatsku komoru.

Član 408.

Sud će novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka kazniti punomo ćnika za primanje pismena koji protivno odredbi čalna 352. stav 7. ovog zakona ne obavijesti sud o promjeni adrese.

Sud će na zahtjev stranke narediti punomo ćniku za primanje pismena da naknadi troškove koje je prouzrokovao neopravdanim nedostavljnjem obavještenja o promjeni adrese.

Član 409.

Sud će kazniti nov čanom kaznom od 100 do 1.000 konve rtibilnih maraka lice koje neosnoavno odbije primiti pismeno, te lice koje na neki na čin ometa dostavljanje pismena, svjesno onemogu ćavajući ili otežavaju ći primjenu odredaba ovog zakona o dostavljanju.

Sud će na zahtjev stranke narediti licu iz stava 1. ovog člana da naknadi troškove koje je svojim ponašanjem opisanim u stavu 1. ovog člana prouzrokovalo.

Član 410.

Ako svjedok koji je uredno pozvan ne do đe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdnog razloga udalji sa mjes ta gdje treba da bude saslušan, sud će narediti da se prinudno dovede i naknadi troškove prinudnog dovođenja i kazniti ga nov čanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka.

Ako svjedok do đe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedo čenje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskra ćivanja neopravdani, kazni će ga novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih ma raka, a ako poslije toga odbije da svjedoči, može ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedo čiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najduže 15 dana.

Sud će na zahtjev stranke narediti svjedoku da naknadi torškove koje je prouzrokovao svojim neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči.

Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, sud će opozvati svoje rješenje o kazni, a može svjedoka sasvim ili djelimično, osloboditi od naknade troškova. Sud može opozvati svoje rješenje o kazni kad svjedok naknadno pristne da svjedoči.

Član 411.

Sud će novčanom kaznom od 100 do 1.000 konvertibilnih maraka kazniti vještaka koji ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljnom roku, ili ako ne do đe na ro čište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda.

Sud će nov čanom kaznom iz stava 1. ovog člana kazniti vještaka koji bez opravdanog razloga odbije da vještači.

Sud će na zahtjev stranke naredi ti vještaku da naknadi tr oškove koje je prouzrokovao svojim neopravdanim nedostavljanjem nalaza i mišljnja, neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da vještači.

Rješenje o kazni sud može opozvati pod uslovima iz člana 410. stav 4. ovog zakona.

Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na tumače.

Član 412.

Ako lice koje je nov čano kažnjeno po odredbama ovog zakona ne plati tu kaznu u određenom roku, ona će se zamijeniti kaznom zatvora, čije trajanje odmjerava sud srazmjerno visini izre čene kazne u skladu sa odredbama krivi čnog zakona, ali koje ne može biti duže od 15 dana.

Član 413.

Žalba protiv rješenja iz čl. 406, 407, 408. stav 1, 410. stav 1. i 411. stav 1. ovog zakona ne odlaže izvršenje rješenja.

Žalba protiv rješenja iz čl. 410. stav 2. i 411. stav 2. ne zad ržava izvršenje rješenja, osim ako se u toj žalbi pobija i odluka suda kojom nisu prihva ćeni razlozi svjedoka za uskraćivanje svjedo čenja ili odgovora na pojedino pita nje, onosno razlozi vještaka za uskraćivanje vještačenja.

Glava XXVI

PRAVNA POMOĆ

Član 414.

Sudovi u Republici Srpskoj dužni su u parni čnom postupku pružati pravnu pomo ć svim sudovima u Bosni i Hercegovini.

Ako zamoljeni sud nije nadležan da izvr ši radnju za koju je zamoljen, ustupi će molbu nadležnom sudu, odnosno drugom državnom organu, i o tome će bavjestiti sud od koga je primio molbu, a ako mu nadležni sud, odnos no državni organ nije poznat, vrati će molbu sudu koji je podnio molbu.

Ako u jednom mjestu postoji više sudova stvarno nadležni h za pružanje pravne pomo ći, molba za pružanje pravne pomoći može se podnijeti bilo kome od tih sudova.

Član 415.

Sudovi će ukazivati pravnu pomo ć inostranim sudovima u slu čajevima predvi đenim međunarodnim ugovorom, kao i kad postoji uzajmanost u ukazivanju pravne pomo ći. U slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti, objašnjenje daje Ministarstvo pravde Republike Srpske.

Sud će uskratiti pravnu pomo ć inostranom sudu ako se traži izvršenje radnje koja je protivna javnom poretku Bosne i Her cegovine, odnosno Republike Srpske. U takvom slučaju sud nadležan za pružanje pravne pomoći dostaviće po službenoj dužnosti predmet Vrhovnom sudu Republike Srpske radi donošenja konačne odluke.

Odredbe člna 414. st. 2. i 3. ovog zakona važe i za postupanje sa molbom inostranog suda.

Član 416.

Sudovi ukazuju pravnu pomo ć inostranim sudovima na na čin predvi đen u domać em zakonu. Radnja koja je predmet molbe inostranog suda može se izvršiti na nač in koji zahtijeva inostrani s ud, ako takav postpak nije protivan javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske.

Član 417.

Ako me đunarodnim ugovorom nije što drugo odre đeno, sudovi ć e uzimati u postupak molbe za pravnnu pomo ć inostranih sudova samo ako su molba i prilozi sastavljeni na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj ili ako je priložen ovjereni prevod na tom jeziku.

Član 418.

Ako međnarodnim ugovorom nije što drugo odre đeno, molbe domaćih sudova za pravnu pomoć dostavljaju se inostranim sudovima di plomatskim putem preko organa uprave nadležnog za inostrane poslove Bosne i Hercegovine. Molbe i prilozi moraju biti sastavljeni na jeziku zamoljene države ili uz njih mora biti priložen njihov ovjereni prevod na tom jeziku.

Dio peti

POSEBNI POSTUPCI

Glava XXVII

POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA

Član 419.

Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih odnosa primjenjivaće se ostale odredbe ovog zakona.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Član 421.

Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje neke činidbe odrediti rok od 15 dana za njeno izvršenje.

Član 422.

Rok za podnošenje žalbe na presudu, odnosno rješenje iz radnih odnosa iznosi 15 dana.

Glava XXVIII

POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA

Član 423.

Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda primjenjivaće se ostale odredbe ovog zakona.

Član 424.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavan ja prema prirodi svakog pojedinog sluč aja. Pri tome, sud može odrediti i rokove kra će od onih predvi đenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

Član 425.

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograni čiće se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posje da i nastalog smetanja. Isključ eno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnom osnovu, savjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Član 426.

Rok za ispunjenje dužnosti koje su naložene strankama sud će odrediti prema okolnostima pojedinog slučaja.

Rok za podnošenje žalbe iznosi 15 dana.

U izuzetnim okolnostima sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Protiv rješenja donijetih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dozvoljena.

Član 427.

Tužilac gubi pravo da u izvršnom postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se tuženom po tužbi zbog smetenja posjeda nalaže izvršenje odre đene radnje, ako nije zahtijevao izvršenje u roku od 60 dana po prot eku roka koji je rješenjem odre đen za izvršenje te radnje.

Glava XXIX

POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Član 428.

Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male vrijednosti primjenivaće se ostale odredbe ovog zakona.

Član 429.

Sporovi male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtijev odnosui na potraživanje u novcu koji ne prelazi iznos od 3.000 konvertibilnih maraka.

Sporovima male vrijednosti smatraju se i spor ovi u kojima se tužben i zahtijev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužilac je u tužb i naveo da pristaje da umjesto ispunjenja određenog zahtijeva primi odre đeni novčani iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 321. stav 1.).

Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije nov čani iznos, ve ć predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužilac u tužbi naveo, ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 321. stav 2.).

Član 430.

Ne smatraju se sporovima male vrijednos ti, u smislu odredaba ovog zakona, sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda.

Član 431.

U postupku u sporovima male vrijednosti dozvoljena je posebna žalba sam protiv rješenja kojim se okončava postupak.

Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dozvoljena žalba mogu se pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak okončava.

Rješenja iz stava 2. ovog člana ne dostavljaju se strankama, već se objavljuju na ročištu.

Član 432.

Ako tužilac preina či tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 3.000 konvertibilnih maraka, postupak će se dovršiti po odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

Ako tužilac do zaklju čenja glavne rasprave koja se vodi po odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtijev ta ko da više ne prelazi iznos od 3.000 konvertibilnih maraka, dalji postupak sproveš će se po odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

Član 433.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U presudi, odnosno rješenju iz stava 1. ovog člana sud je dužan da navede razloge iz kojih se može izjaviti žalba.

Protiv prvostepene presude, odnosno rješenja iz stava 1. ovog člana stranke mogu izhjaviti žalbu u roku od 15 dana.

U posupku u sporovima male vrijednosti, rok iz člana 179. stav 2. i člana 192. stav 1. ovog zakona iznosi 15 dana.

Glava XXIXa

POSTUPAK U PRIVREDNIM SPOROVIMA

Član 433a.

U postupku u privrednim sporovima primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako odredbama ove glave nije drugačije određeno.

Član 433b.

Pravila postupka u privrednim sporovima primjenjuju se:

1) u sporovima u kojima su stranke Republik a Srpska, jedinica lokalne samouprave, druga pravna lica koja nisu upisana u sudski registar, privredna društva, kao i druga pravna ili fizička lica koja se upisuju u odgovarajuće registre;

2) u sporovima u kojima se pojavljuju pravna lica koja se fina nsiraju iz budžeta (Republike ili jedinice lokalne sam ouprave), a upisana su u odgovaraju ći sudski registar;

3) u sporovima koji proizlaze iz međusobnih privrednih odnosa imalaca radnji i drugih pojedinaca koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju privrednu djelatnost, kao i iz međusobnih privrednih odnosa tih lica i pravnih lica iz tačke 1. ovog člana.

Član 433v.

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan najkasnije u roku od 15 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.

Po prijemu odgovora na tužbu sud će odlu čiti da li će zakazati pripremno ro čište ili ročište za glavnu raspravu.

Pripremno ro čište sud ć e zakazati samo ako bi to, s obzirom na složenost predmeta i druge okolnosti, doprinijelo bržem i efikasnijem rješavanju spora.

Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najkasnije u r oku od 15 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 15 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

U hitnim sli čajevima sud može odmah po prethodnom ispitivanju tužbe zakazati pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu.

Član 433g.

Ročište za glavnu raspravu će se održati najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema odgovora na tužbu, odnosno od dana održavanja pripremnog ročišta.

Sud je ovlašten da zakaže ročište putem elektronske pošte.

Član 433d.

Sud je dužan najkasnije tri dana prije održavanja ročišta provjeriti da li su ispunjeni uvjeti iz člana 111. stav 1. ovog zakona.

Član 433đ.

Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi niti odložiti na period duži od 15 dana.

Član 433e.

Protiv prvostepene presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana na na čin i pod uvjetima reguliranim u članu 203. stav 1. ovog zakona.

Glava XXX

POSTUPAK PRED ARBITRAŽOM

Član 434.

Stranke se mogu sporazumjeti da rješavanje spora povjere arbitraži, osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.

Član 435.

Ugovor o arbitraži može se zaklju čiti kako u pogledu odre đnog spora, tako i u pogledu budućih sporova koji mogu proiza ći iz odre đenog pravnog odnosa. Ugovor o arbitraži punovažan je samo ako je zaljučen u pismenom obliku i ako su ga potpisale sve stranke.

Ugovor o arbitraži zaključen je u pismenom obliku i kad je zaklju čen razmjenom pisama, telegrama, teleksa ili drugih sredstava telekomunikacija koja omogućavaju pismeni dokaz o zaključenom ugovoru.

Ugovor o arbitraži zaključen je u pismenom obliku i kad je zaklju čen razmjenom tužbe u kojoj tužilac navodi postojanje tog ugovor a i odgovora na tužbu u kome tuženi ne osporava.

Ugovor o arbitraži može se dokazivati samo ispravama.

Član 436.

Ugovor o arbitraži je punovažno zaklju čen i kad je odredba o nadležnosti arbitraže sadržana u opštim uslovima za zaključenje pravnog posla.

Član 437.

Broj arbitara arbitraže mora biti neparan.

Ako ugovorom stranaka nije odre đen broj arbitara, svaka st ranka postavlja po jednog arbitra, a oni biraju predsjednika.

Član 438.

Ako su stranke za rješavanje određ enog spora ugovorile nadležnost arbitraže, sud kome je podnijeta tužba u istom sporu i me đu istim strankama na prigovor tuženog oglasi će se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.

Prigovor iz stava 1. ovog člana tuženi može staviti najdocnije u odgovoru na tužbu.

Član 439.

Stranku, koja po ugovoru o arbitraži treba da postavi arbitra, može pozvati protivna stranka da u roku od 15 dana izvrši ovo postavljenje i da je o tome obavijesti.

Poziv u smislu stava 1. ovog člana je punovažan samo ako je stranka koja ga upu ćuje postavila svog arbitra i o tome izvijestila protivnu stranku.

Kad po ugovoru o arbitraži postavljanje arbitara treba da izvrši tre će lice, svaka stranka može uputiti opziv iz stava 2. ovog člana tom licu.

Lice koje je pozvano da postavi arbitra vezano je za postav ljenje koje je izvršeno čim je to postavljenje saopšteno protivniku, odnosno jednoj od stranaka.

Član 440.

Ako arbitar ne bude ne vrijeme postavljen, a iz ugovora ne proizl azi što drugo, arbitra će na prijedlog stranke postaviti sud.

Ako arbitri ne mogu da se slože o izboru predsjednika, a iz ugovora ne prizlazi što drugo, predsjednika će na prijedlog svakog arbitara ili stranke postaviti sud.

Za postavljenje arbitra, odnosno predsjednika arbitraže, nadležan je sud koji bi za spor bio nadležan u pravom stepenu da nije zaključen ugovor o arbitraži.

Protiv rješenja suda nije dozvoljena žalba.

Stranka koja ne želi da se koristi ov laštenjem iz stava 1. ili stava 2. ovog člana može tužbom zahtijevati da sud nadležan za postavljanje proglasi prestanak važnosti ugovora o arbitraži.

Član 441.

Osim slučaja iz člana 440. ovog zakona, svaka stranaka može tužbom zahtijevati da sud proglasi prestanak važnosti ugovora o arbitraži:

1) ako stranke ne mogu da se slože o izboru arbitara koje one zajedni čki treba da postave;

2) ako lice koje je u samom ugovoru o arbitraži postavljeno za arbitra ne će ili ne može da vrši ovu dužmost.

O zahtjevu odlučuje sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona.

Na ročište za raspravljanje o zahtjevu sud će pozvati stranke.

Član 442.

Arbitar arbitraže dužan je da se iz uzme kad postoje razlozi za izuze će iz člana 357. ovog zakona. Iz istih razloga mogu stranke zahtijevati izuzeće arbitra arbitraže.

Stranka koja je sama ili zajedno sa proti vnom strankom postavila arbitra može zahtijevati njegovo izuzeće samo ako je razlog za izuze će nastao ili je stranka za njega sanala pošto je arbitar postavljen.

Ako se stranke nisu druga čije sporazumjele, o izuze ću odlu čuje sud predvi đen u članu 440. stav 3. ovog zakona.

Član 443.

Ako se stranke nisu druga čije sporazumjele, arb itri arbitraže odredi će postupak pred arbitražom.

Član 444.

Prema svjedocima, strankama i drugim licima koja u čestvuju u postupk u, arbitraža ne može upotrijebiti prinudna sredstva niti izricati kazne.

Arbitraža može zatražiti od suda mjesno nadležnog za pružanje pravne pomoći da se pred njim izvedu pojedini dokazi koji se pred arbitražom ne mogu izvesti.

Na postupak za izvođenje dokaza primjeniće se odredbe ovog zakona o izvođenju dokaza pred zamoljenim sudom.

Član 445.

Arbitraža može donijeti presudu po pravi čnosti samo ako su joj stranke dale takvo ovlaštenje.

Član 446.

Kad se arbitraža sastoji od više nego jednog arbitara, presuda se donosi ve ćinom glasova, ako u ugovoru o arbitraži nije drugačije određeno.

Ako se ne može posti ći potrebna ve ćina glasova, arbitraža je dužna da o tome obavijesti stranke.

Ako se za slučaj iz stava 2. ovog člana stranke nisu drugačije sporazumjele, svaka od njih može tužbom zahtijevati da sud predvi đen u č lanu 440. stav 3. ovog zakona izrekne prestanak važnosti ugovora o arbitraži.

Član 447.

Presuda abitraže mora biti obrazložena ako stranke nisu što drugo ugovorile.

Izvornik presude i sve prepise pot pisuju svi arbitri. Presuda v aži i kad koji arbitar uskrati da je potpiše ako je presudu potpisala ve ćina arbitara i na presudi utvrdila ovo uskraćivanje potpisa.

Strankama se dostavljaju prep isi presude preko suda predvi đenog u č lanu 440. stav 3. ovog zakona.

Član 448.

Izvornik presude, kao i potvrd e o izvršenom dostavljanju, čuvaju se kod suda predviđenog u članu 440. stav 3. ovog zakona.

Član 449.

Presuda arbitraže ima prema strankama sn agu pravosnažne presude ako ugovorom nije predviđena mogućnost pobijanja presude pred arbitražom višeg stepena.

Na zahtijev stanke sud predvi đen u č lanu 440. stav 3. ovog zakona stavi će na prepisu presude potvrdu o pravosnažnosti i izvršnosti.

Član 450.

Presuda arbitraže može se poništiti po tužbi stranke.

Za rješavanje po tužbi nadležan je sud predviđen u članu 440. stav 3. ovog zakona.

Član 451.

Poništenje presude arbitraže može se zahtijevati:

1) ako uopšte nije zaklju čen ugovor o arbitraži ili ako nije taj ugovor nije bio punovažan;

2) ako je u pogledu sastava arbitraže ili u pogledu odlu čivanja povrije đena koja odredba ovog zakona ili ugovora o arbitarži;

3) ako presuda nije obrazložena u smislu člana 447. stav 1. ovog zakona, ili ako izvornik i prepisi nisu potpsani na na čin odre đen u č lanu 447. stav 2. ovog zakona;

4) ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka;

5) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi protivrječna;

6) ako je presuda arbitraže u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine ili Ustavom Republike Srpske;

7) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz član 255. ovog zakona.

Član 452.

Tužba za poništenje presude arbitraže mo že se podnijeti nadležnom sudu u roku od 30 dana.

Ako se poništenje presude zahtijeva iz razloga navedenih u članu 451. ta č. 1. do 6 ovog zakona, rok za tužbu se ra čuna od dana kad je presuda do stavljena stranci, a ako je stranka za razlog saznala docnije od dana saznanja.

U pogledu ra čunanja roka kad se poništenje za htijeva iz razloga navedonog u članu 451. tačka 7. ovog zakona primjenjivaće se shodno odredbe člana 257. st. 1. i 2. ovog zakona.

Po isteku jedne godine od pravosnažnosti pr esude arbitaraže ne može se zahtijevati poništenje ove presude.

Član 453.

Stranke se ne mogu sporazumno odreći primjene odredaba čl. 442. st. 1. i 2. člana 447. st.

2. i 3. i čl. 450. do 452. ovog zakona.

Dio šesti

Glava XXXI

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 454.

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona zapo čet postupak pred prvostepenim sudom, dalji postupak sprovešće se po odredbama ovog zakona.

U predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je ve ć zakazano pripremno ro čište ili ročište za glavnu raspravu, ali rasprava još uvijek nije otvorena, sud će opozvati rješenje o određivanju ročišta i o tome obavijestiti stranke, a tuženog pozvati da dostavi odgovor na tužbu u skladu sa odredbama ovog zakona.

U pedmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je ve ć otvorena glavna rasprava, sud je dužan na prvom sljedeć em ro čištu za glavnu raspravu sprovesti sve radnje koje bi po odredbama ovog zakona bio dužan sprovesti na pripremnom ro čištu. Održavanje tog ročišta ima će, u pogledu prava i obaveza stranaka, sve pravne posljedice koje, po odredbama ovog zakona, ima održavanje pripremnog ročišta.

Sud će upozoriti u postupku da poslije održavanja ro čišta iz stava 3. ovog člana neć e moći preduzimati radnje za koje je odredbama ovog zakona predvi đeno da se mogu preduzeti najdocnije do zaključenja pripremnog ročišta.

Član 455.

U predmetima u kojima je do stupanja na snagu ovog zakona nastupilo mirovanje postupka, istekom mirovanja nastupaju pravne posljedice iz člana 217. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90, i 35/91, i „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93, 14/94, i 32/94)

Član 456.

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donijeta prvostepena odluka kojm se postupak pred prvostepenim sudom završava, dalji postupak sprovešće se po dosadašnjim propisima.

Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donijeta prvostepe na odluka prije stupa nja na snagu ovog zakona, umjesto odredbi članova 362. do 364. članova 369. do 373. i članova 394. do

397. Zakona o parni čnom postupku („Službeni list SFR J“, br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90, i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93, 14/94, i 32/94) primijenjivaće se odredbe čl. 217. do 220., 227. do 229. i 249. do 251. ovog zakona.

Ako po stupanju ovog zakona bude ukinuta pr vostepena odluka iz stava 1. ovog člana, daljni postupak sprovešće se po ovom zakonu.

Član 457.

Odredbe člana 86. ovog zakona po čeće se primjenivati po stupanju na snagu posebnog zakona kojim se uređuje postupak medijacije.

Član 458.

Do stupanja na snagu posebnog zakona sudovi će u parnič nom postupku primjenjivati odredbe čl. 46. do 68. i čl. 79. do 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 43/82 i 72/82).

U odredbama članova navedenih u stavu 1. ovog č lana riječi „Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija“ zamjenjuju se rije čima „Bosna i Hercegovina“ u odgovaraju ćem padežu.

Član 459.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o parni čnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90, i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93, 14/94 i 32/94).

Član 460.

U periodu od tri mjeseca po stupanju na snagu zakona, rokovi iz čl. 75. stav 4., 94. stav 2. i 217. stav 3. ovog zakona, mogu se izuzetno produžiti za najduže 30 dana, ako s obzirom na postoje ći raspored ro čišta svakog pojedina čnog sudije, zakazivanje ro čišta u navedenim rokovima ne bi bilo moguće.

Član 461.

Ovaj zakon stupa na snagu 1. avgusta 2003. godine.