Svi propisi

RS · Rad i socijalno osiguranje

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

Institucionalna objava; broj glasila provjerite u izvorniku

Izvorni tekstInstitucionalni izvor

Sažetak

Dokument „Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju“ obuhvata sljedeće cjeline: o penzijskom i invalidskom osiguranju; i osnovne odredbe; ii osiguranici; osiguranik u obaveznom osiguranju. Pregled i puni tekst odnose se na prikazano izdanje.

Ključne tačke

Odabrane odredbe ovog izdanja.

Podaci o izdanju i izvoru

Izvorno institucionalno izdanje; nije objedinjeno sa kasnijim izmjenama · Narodna skupstina Republike Srpske.

Tehničke provjere prijepisa su prošle. To ne potvrđuje potpunost izmjena, pravnu važnost niti podudarnost sa traženim izdanjem.

Informativni pregled dostupnog izdanja. Trenutno važenje i potpunost kasnijih izmjena nisu potvrđeni.

Sadržaj članova

185 / 185 odredbi

Tekst propisa

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti (u daljem tekstu: obavezno osiguranje) i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu (u daljem tekstu: dobrovoljno osiguranje), kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja.

Član 2.

Obaveznim i dobrovoljnim osiguranjem, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, osiguranicima se obezbjeđuju prava u slučaju starosti i invalidnosti, a u slučaju smrti osiguranika odnosno korisnika penzije pravo se obezbjeđuje članovima njihovih porodica.

Član 3.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se i koriste samo pod uslovima propisanim zakonom. Obim prava zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Član 4.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su lična prava i ne mogu se prenositi na druga lica, niti se mogu nasljeđivati. Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne zastarijevaju.

Član 5.

Korištenje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja može se ograničiti samo u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom. Stečena prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja mogu prestati samo u slučajevima utvrđenim ovim zakonom.

Član 6.

Dospjela a neisplaćena novčana primanja na osnovu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja mogu zastarjeti u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.

Član 7.

Dospjela novčana primanja na osnovu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja nisu isplaćena do smrti korisnika prava mogu se nasljeđivati. Dospjela novčana primanja iza korisnika prava koji nema nasljednika pripadaju Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond).

Član 8.

Novčana primanja na osnovu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja mogu biti predmet izvršenja i obezbjeđenja, u skladu sa zakonom.

Član 9.

Osiguranik je, u skladu sa ovim zakonom, lice osigurano na obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: osiguranik u obaveznom osiguranju) i lice osigurano na dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: osiguranik u dobrovoljnom osiguranju).

Osiguranik u obaveznom osiguranju

Član 10.

Član 11.

Osiguranik radnik je:

Član 12.

Osiguranik samostalnih djelatnosti je:

Član 13.

Osiguranik vjerski službenik je lice koje na osnovu rješenja nadležnog vjerskog organa ili vjerske zajednice obavlja svešteničku dužnost ili vjersku službu.

Član 14.

Osiguranik poljoprivrednik je lice koje obavlja poljoprivrednu proizvodnju i koje je upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva, pod uslovom da na dan prijave na osiguranje nije stariji od 50 godina života, da ima opštu zdravstvenu sposobnost i da nije obavezno osiguran po drugom osnovu.

Član 15.

Osiguranikom u obaveznom osiguranju smatra se i lice koje je korisnik novčane naknade na osnovu nezaposlenosti za vrijeme korištenja naknade za koju je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: doprinos).

Član 16.

Status osiguranika u obaveznom osiguranju stiče se podnošenjem prijave u Jedinstveni sistem koju je podnio uplatioca doprinosa, a prestaje podnošenjem odjave.

Osiguranik u obaveznom osiguranju u određenim okolnostima

Član 17.

Lice je obavezno osigurano za slučaj invalidnosti zbog povrede na radu i profesionalne bolesti dok se nalazi u sljedećim okolnostima:

Član 18.

Radi sticanja statusa osiguranika za lice iz člana 17. ovog zakona, uplatilac doprinosa obavezan je da u Jedinstveni sistem dostavi prijavu lica koje se nalazi u tim okolnostima u skladu sa zakonom koji reguliše oblast poreskog postupka.

Osiguranik u dobrovoljnom osiguranju

Član 19.

Lice koje nije osiguranik u obaveznom osiguranju može se osigurati na dobrovoljno osiguranje pod uslovima, u obimu i na način predviđen ovim zakonom, ako ima prebivalište na teritoriji Republike ili teritoriji Brčko Distrikta, opštu zdravstvenu sposobnost i ako je starije od 15 godina.

Član 20.

Lice koje se nalazi na redovnom školovanju ne može biti osiguranik u dobrovoljnom osiguranju.

Član 21.

Dobrovoljno osiguranje se obezbjeđuje počev od dana podnošenja zahtjeva za utvrđivanje statusa osiguranika u dobrovoljnom osiguranju. Dobrovoljno osiguranje prestaje na zahtjev osiguranika. Dobrovoljno osiguranje prestaje i u slučaju da osiguranik ne uplati doprinos za tri mjeseca uzastopno i to od prvog dana u mjesecu za koji nije uplaćen doprinos. Status osiguranika u dobrovoljnom osiguranju utvrđuje Fond rješenjem.

Član 22.

Penzijski staž na osnovu kojeg se ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obuhvata staž osiguranja i poseban staž.

Staž osiguranja

Član 23.

Pod stažom osiguranja podrazumijeva se staž osiguranja sa efektivnim trajanjem i staž osiguranja sa uvećanim trajanjem.

Član 24.

U staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se vrijeme koje je osiguranik, poslije 15. godine života, proveo u obaveznom i dobrovoljnom osiguranju, za koje je uplaćen doprinos.

Član 25.

Osiguraniku u obaveznom osiguranju u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se vrijeme provedeno na radu sa punim radnim vremenom, u skladu sa propisima o radu. Kao vrijeme provedeno na radu sa punim radnim vremenom podrazumijeva se i vrijeme koje je osiguranik proveo na radu sa skraćenim radnim vremenom, ako je radno vrijeme, u skladu sa propisima o radu, izjednačeno sa punim radnim vremenom.

Član 26.

Vrijeme koje je osiguranik u obaveznom osiguranju proveo na radu sa nepunim radnim vremenom, u skladu sa propisima o radu, računa se u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem srazmjerno radnom vremenu provedenom na radu u odnosu na puno radno vrijeme. Vrijeme provedeno na radu na sezonskim poslovima u skladu sa propisima o radu, sa radnim vremenom dužim od punog radnog vremena, računa se u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem tako što se preračunava na puno radno vrijeme.

Član 27.

Član 28.

U staž osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se vrijeme za koje je nezaposlenom licu u skladu sa propisima o zapošljavanju uplaćen doprinos.

Član 29.

Staž osiguranja sa efektivnim trajanjem ostvaren po svim osnovima utvrđenim ovim zakonom može iznositi najviše 12 mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.

Član 30.

U staž osiguranja sa uvećanim trajanjem računa se vrijeme u kojem je osiguranik radio na naročito teškom, opasnom i po zdravlje štetnom radnom mjestu odnosno poslu, kao i na radnom mjestu odnosno poslu na kojem osiguranik poslije navršenja određenih godina života ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i za koje je, pored doprinosa za staž osiguranja sa efektivnim trajanjem, plaćen doprinos srazmjerno stepenu uvećanja staža. Stepen uvećanja staža osiguranja iz stava 1. ovog člana zavisi od težine, opasnosti i štetnosti rada, odnosno od prirode posla, a može iznositi najviše 50%.

Član 31.

Kao radno mjesto, odnosno posao na kojem je rad naročito težak, opasan i štetan po zdravlje (radno mjesto sa naročito povećanim rizikom) može se utvrditi radno mjesto odnosno posao na kojem postoje sljedeći uslovi:

Član 32.

U staž osiguranja sa uvećanim trajanjem računa se vrijeme koje je osiguranik radio kao:

Član 33.

Osiguraniku iz čl. 30. i 32. ovog zakona staž osiguranja računa se sa uvećanim trajanjem samo za vrijeme koje je radio puno radno vrijeme, tj. koje je efektivno proveo na radu. Kao puno radno vrijeme računa se i skraćeno radno vrijeme iz člana 25. stav 2. ovog zakona. Kao vrijeme efektivno provedeno na radu smatra se i vrijeme koje je osiguranik proveo na godišnjem odmoru i plaćenom odsustvu, u skladu sa zakonom.

Član 34.

Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i stepen uvećanja staža po tom osnovu, rješenjem utvrđuje ministar. Zahtjev za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem može da podnese poslodavc, inspektor rada, sindikat i zainteresovani radnik. Rješenje iz stava 1. ovog člana ministar donosi na prijedlog Komisije za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem. Prijedlog za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, Komisija daje na osnovu Analize i mišljenja o ispunjenosti uslova za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem. Komisiju iz stava 3. ovog člana imenuje ministar na period od četiri godine, a čine je predstavnik Ministarstva, predstavnik Fonda i doktor specijalista medicine rada. Članovi komisije iz stava 4. ovog člana za svoj rad u komisiji imaju pravo na naknadu, a visina naknade određuje se rješenjem o imenovanju. Analizu i mišljenje o ispunjenosti uslova za utvrđivanje radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem daje ovlaštena organizacija u smislu propisa iz oblasti zaštite na radu, koja mora ispunjavati uslove u pogledu kadra i tehničke opremljenosti. Postupak utvrđivanja i postupak revizije radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, vrste rizika kod kojih se može uvećavati staž, neophodnu dokumentaciju za donošenje rješenja iz stava 1. ovog člana i uslove koje moraju ispunjavati ovlaštene organizacije iz stava 6. ovog člana, ministar uređuje pravilnikom.

Član 35.

Evidenciju o radnim mjestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, kao i evidenciju o osiguranicima kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem vode poslodavac i Fond. U cilju uspostavljanja i ažuriranja evidencija iz stava 1. ovog člana, poslodavac je obavezan da ovlaštenom licu Fonda omogući uvid u dokumentaciju neophodnu za te evidencije. Poslodavac je obavezan da ažurirane podatke koji se odnose na evidencije iz stava 1. ovog člana na odgovarajući način usaglasi sa podacima iz Jedinstvenog sistema.

Član 36.

Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, kao i stepen uvećanja staža osiguranja podliježu reviziji. Pod revizijom radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i revizijom stepena uvećanja staža osiguranja smatra se ponovna ocjena postojanja uslova iz člana 31. ovog zakona. Revizija radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem i revizija stepena uvećanja staža vrši se na način i u postupku po kojima se vrši njihovo utvrđivanje. Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, kao i stepen uvećanja staža osiguranja podliježu reviziji najkasnije u roku od pet godina od dana utvrđivanja. Ukoliko ovlašteni podnosilac zahtjeva iz člana 34. stav 2. ovog zakona ne pokrene postupak revizije u roku iz stava 4. ovog člana, računanje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem prestaje istekom tog roka.

Poseban staž

Član 37.

Poseban staž u dvostrukom trajanju računa se:

Član 38.

Period koji je rješenjem iz stava 3. člana 37. ovog zakona utvrđen u poseban staž u dvostrukom trajanju ne računa se u staž osiguranja bez obzira na to da li je unesen u matičnu evidenciju Fonda.

Član 39.

Lice iz člana 37. ovog zakona ne može se odreći posebnog staža koji je utvrđen rješenjem Fonda.

Član 40.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja u skladu sa ovim zakonom su:

Starosna penzija

Član 41.

Pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.

Član 42.

Osiguranik koji nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža. Osiguranik žena koja nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja.

Član 43.

Član 44.

Visina starosne penzije određuje se tako što se lični bodovi osiguranika pomnože sa vrijednošću opšteg boda na dan ostvarivanja prava.

Član 45.

Lični bodovi osiguranika utvrđuju se množenjem ličnog koeficijenta osiguranika i njegovog penzijskog staža. Za određivanje ličnih bodova osiguranika, penzijski staž može iznositi najviše 40 godina. Izuzetno od najdužeg penzijskog staža iz stava 2. ovog člana, osiguraniku koji ostvaruje pravo na starosnu penziju u skladu sa članom 42. stav 1. ovog zakona, penzijski staž može biti duži za staž osiguranja ostvaren u periodu između datuma navršenja 40 godina penzijskog staža i datuma navršenja godina života, kao uslova za ostvarivanje prava iz člana 42. stav 1. odnosno člana 178. stav 1. ovog zakona. Radi određivanja ličnih bodova osiguranika, penzijski staž se iskazuje brojčano, a utvrđuje se tako da se svaka godina računa kao 1, svaki mjesec kao 0,083333, a svaki dan kao 0,002777. Kao jedan mjesec, u skladu sa stavom 4. ovog člana, računa se 30 dana.

Član 46.

Lični koeficijent osiguranika utvrđuje se tako što se zbir godišnjih ličnih koeficijenata podijeli sa periodom za koji su obračunati. Period za koji su obračunati godišnji lični koeficijenti utvrđuje se u skladu sa članom 45. stav 4. ovog zakona.

Član 47.

Godišnji lični koeficijent utvrđuje se tako što se ukupan iznos plata, odnosno osnovica osiguranja osiguranika, počev od 1. januara 1970. godine do godine ostvarivanja prava, izuzimajući 1992. i 1993. godinu, za svaku kalendarsku godinu podijeli sa prosječnom godišnjom platom u SR BiH, odnosno Republici za istu kalendarsku godinu. Godišnji lični koeficijent u godini ostvarivanja prava utvrđuje se tako da se ukupan iznos plata, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih za pune mjesece u toj godini podijeli sa ukupnim iznosom prosječnih plata u Republici u istom periodu. Pod ukupnim iznosom plata, odnosno osnovica osiguranja podrazumijeva se ukupan godišnji iznos plata, osnovica osiguranja, novčanih i nenovčanih prihoda i naknada koje je osiguranik ostvario, na koje je obračunat i uplaćen doprinos. Ako su plate, odnosno osnovice osiguranja unesene u matičnu evidenciju Fonda u neto iznosu, onda se dijele sa prosječnom godišnjom neto platom u SR BiH odnosno Republici, a ako su unesene u bruto iznosu, onda se dijele sa prosječnom godišnjom bruto platom. Godišnji lični koeficijent može iznositi najviše četiri. Podatak o prosječnoj godišnjoj plati u Republici objavljuje Republički zavod za statistiku Republike Srpske (u daljem tekstu: Republički zavod za statistiku). Osiguraniku za koga nema podataka o platama, odnosno osnovicama osiguranja za pojedine godine, kao godišnji lični koeficijent za te godine uzima se godišnji lični koeficijent iz godine koja prethodi toj godini, a ako nema nijedne godine koja prethodi toj godini, onda se uzima godišnji lični koeficijent iz godine koja slijedi.

Član 48.

Vrijednost opšteg boda na dan stupanja na snagu ovog zakona iznosi 9,241875 KM.

Prava na osnovu invalidnosti

Član 49.

Invalidnost kod osiguranika u obaveznom osiguranju postoji kada se utvrdi da je, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, nastalo smanjenje ili gubitak sposobnosti za rad na radnom mjestu odnosno poslu koji je obavljao na dan ocjene radne sposobnosti ili koji je obavljao prije prestanka osiguranja. Smanjena radna sposobnost postoji kada osiguranik u obaveznom osiguranju, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju, sa radnim naporom koji ne ugrožava njegovo zdravstveno stanje, ne može da radi na radnom mjestu odnosno poslu iz stava 1. ovog člana, ali može sa punim radnim vremenom, sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije, da radi na drugom radnom mjestu odnosno poslu koji odgovara njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom. Gubitak radne sposobnosti postoji kada se utvrdi da osiguranik u obaveznom osiguranju trajno nije sposoban za rad na radnom mjestu odnosno poslu koji je obavljao na dan ocjene radne sposobnosti ili koje je obavljao prije prestanka osiguranja, kao ni za drugo radno mjesto odnosno posao koji odgovara njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom niti se prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom može osposobiti za druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom. Invalidnost u skladu sa stavom 1. ovog člana može prouzrokovati povreda na radu, profesionalna bolest, povreda van rada i bolest. Invalidnost kod osiguranika poljoprivrednika postoji kada se utvrdi da je, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, povredom van rada ili bolešću, nastala potpuna nesposobnost za obavljanje poljoprivredne djelatnosti odnosno poslova koje redovno obavlja u svom poljoprivrednom gazdinstvu. Invalidnost kod osiguranika u dobrovoljnom osiguranju postoji kada se utvrdi da je, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom rehabilitacijom, nastala potpuna nesposobnost za privređivanje. Potpuna nesposobnost za privređivanje postoji kada lice zbog vrste i težine fizičkog ili mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti nije sposobno za obavljanje najjednostavnijih poslova.

Član 50.

Povredom na radu smatra se:

Član 51.

Povredom na radu smatra se i bolest osiguranika u određenim okolnostima iz člana 17. ovog zakona, koja nastane direktno i isključivo kao posljedica obavljanja poslova u tim okolnostima.

Član 52.

Sa povredom na radu izjednačena je povreda lica iz člana 37. ovog zakona zadobijena za vrijeme vršenja vojne dužnosti u okolnostima oružanih sukoba, kao i bolest tog lica koja je uzročno-posljedično vezana za te okolnosti.

Član 53.

Profesionalne bolesti u smislu ovog zakona su određene bolesti nastale u toku osiguranja, prouzrokovane dužim neposrednim uticajem procesa rada i uslova rada na radnim mjestima odnosno poslovima koje je osiguranik obavljao. Pravilnik o listi profesionalnih bolesti, radna mjesta i poslove na kojima se te bolesti pojavljuju i uslove pod kojima se smatraju profesionalnim, utvrđuje ministar uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za zdravstvenu zaštitu.

Član 54.

Osiguranik kod kojeg je utvrđena smanjena radna sposobnost ima pravo na:

Član 55.

Osiguranik sa smanjenom radnom sposobnošću ima pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i smanjenoj radnoj sposobnosti. Pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto obezbjeđuje se i osiguraniku nakon završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije. Raspoređivanje osiguranika sa smanjenom radnom sposobnošću na radno mjesto za koje se traži stručna sprema nižeg stepena od stručne spreme osiguranika, može se izvršiti samo uz saglasnost osiguranika. Pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto ima i osiguranik kod koga je utvrđeno da postoji opasnost od nastanka invalidnosti. Opasnost od nastanka invalidnosti postoji kada pri obavljanju određenih poslova, bez obzira na provođenje opštih i posebnih mjera zaštite i zaštite zdravlja na radu utvrđenih propisima, uslovi i zahtjevi rada utiču na zdravstveno stanje i radnu sposobnost osiguranika u obaveznom osiguranju u tolikoj mjeri da je, radi sprečavanja nastanka invalidnosti, neophodan raspored na druge poslove.

Član 56.

Osiguranik sa smanjenom radnom sposobnošću ima pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ukoliko se, s obzirom na njegovu stručnu spremu i smanjenu radnu sposobnost, može osposobiti za rad na drugom radnom mjestu sa punim radnim vremenom. Prekvalifikacija ili dokvalifikacija se obezbjeđuje osiguraniku do navršenih 58 godina života.

Član 57.

Osiguranik kome se na osnovu smanjene radne sposobnosti obezbjeđuje pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto, odnosno pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ima pravo na:

Član 58.

Osnovica za određivanje naknade plate (u daljem tekstu: osnovica naknada) iz člana 57. ovog zakona je prosječna neto plata koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti, valorizacijom dovedena na nivo plata za mjesec za koji se isplaćuje naknada. Valorizacija u skladu sa stavom 1. ovog člana vrši se tako što se prosječna neto plata koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti usklađuje sa kretanjem prosječne neto plate svih zaposlenih kod poslodavca i dovodi na nivo plata za mjesec za koji se isplaćuje naknada.

Član 59.

Naknada zbog čekanja pripada od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda na drugo radno mjesto, odnosno do dana upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, kao i od dana završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije do dana rasporeda na drugo radno mjesto i isplaćuje se u visini osnovice naknade. Naknada za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije pripada za vrijeme trajanja prekvalifikacije ili dokvalifikacije i isplaćuje se u visini osnovice naknade. Naknada zbog manje plate pripada od dana rasporeda na drugo radno mjesto i isplaćuje se u visini razlike između osnovice naknade i neto plate osiguranika na drugom radnom mjestu.

Član 60.

Pravo na invalidsku penziju ima osiguranik kod koga je gubitak sposobnosti za rad prouzrokovan povredom van rada ili bolešću, nastao prije ispunjenja uslova za starosnu penziju iz člana 41. ovog zakona, pod uslovom da do nastanka invalidnosti ima pet godina staža osiguranja ili deset godina penzijskog staža. Pravo na invalidsku penziju ima osiguranik kome je poslije 58. godine života utvrđena smanjena radna sposobnost sa pravom na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju pod uslovom da do nastanka invalidnosti ima pet godina staža osiguranja ili deset godina penzijskog staža. Osiguranik kod koga je gubitak sposobnosti za rad prouzrokovan povredom na radu ili profesionalnom bolešću ima pravo na invalidsku penziju bez obzira na dužinu penzijskog staža. Osiguranik iz stava 1. ovog člana do navršenih 35 godina života ima pravo na invalidsku penziju pod uslovom da do nastanka invalidnosti ima dvije godine staža osiguranja.

Član 61.

Invalidska penzija se određuje na isti način kao i starosna penzija.

Član 62.

Osiguraniku koji ima manje od 15 godina staža osiguranja invalidska penzija se određuje za staž osiguranja od 15 godina.

Član 63.

Osiguraniku kod koga je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću invalidska penzija se određuje za staž osiguranja od 40 godina.

Član 64.

Lični koeficijent osiguranika kod koga je uzrok invalidnosti povreda zadobijena za vrijeme vršenja vojne dužnosti u okolnostima oružanih sukoba, kao i bolest tog lica koja je uzročno-posljedično vezana za te okolnosti, ne može biti manji od 1,3.

Član 65.

Osiguraniku koji ispunjava uslov za invalidsku penziju u pogledu penzijskog staža i kod koga je invalidnost prouzrokovana djelimično povredom na radu ili profesionalnom bolešću a djelimično povredom van rada ili bolešću određuje se jedna invalidska penzija koja se sastoji od dijela određenog na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti i dijela na osnovu povrede van rada ili bolesti, prema njihovom uticaju na ukupnu invalidnost. Penzija određena na način iz stava 1. ovog člana ne može iznositi više od penzije koja bi pripadala osiguraniku za 40 godina penzijskog staža.

Član 66.

Osiguraniku koji do nastanka invalidnosti ima plate, odnosno osnovice osiguranja samo u kalendarskoj godini u kojoj je invalidnost nastala, lični koeficijent utvrđuje se tako što se ukupan iznos plata, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih za pune mjesece u toj godini podijeli sa ukupnim iznosom prosječnih plata u Republici u istom periodu.

Član 67.

Osiguraniku koji do nastanka invalidnosti nije ostvario platu ni za jedan mjesec, lični koeficijent utvrđuje se tako što se mjesečna plata koja bi mu pripadala za radno mjesto na kome je radio na dan nastanka invalidnosti podijeli sa prosječnom platom u Republici za taj mjesec.

Član 68.

Licu koje ostvaruje pravo na invalidsku penziju kao osiguranik iz člana 17. ovog zakona godišnji lični koeficijent ne može biti manji od jedan.

Porodična penzija

Član 69.

Pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uslove za invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.

Član 70.

Članovima porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije smatraju se:

Član 71.

Udovica ima pravo na porodičnu penziju:

Član 72.

Udovac ima pravo na porodičnu penziju:

Član 73.

Pravo na porodičnu penziju pod uslovima iz čl. 71. i 72. ovog zakona ima i supružnik iz razvedenog braka ili vanbračne zajednice, ako mu je pravosnažnom sudskom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje.

Član 74.

Dijete ima pravo na porodičnu penziju do navršenih 15 godina života. Poslije navršenih 15 godina života, dijete ima pravo na porodičnu penziju do završetka redovnog školovanja, ali najkasnije do navršenih 26 godina života. Redovnim školovanjem, u smislu ovog zakona, ne smatra se školovanje u školi istog ili nižeg stepena obrazovanja od škole koju je dijete završilo. Dijete kod koga nastupi nesposobnost za samostalan život i rad prije 15. godine života ima pravo na porodičnu penziju dok ta nesposobnost traje. Dijete kod koga nesposobnost za privređivanje nastupi poslije 15. godine života a prije smrti osiguranika odnosno korisnika penzije ima pravo na porodičnu penziju ako ga je osiguranik odnosno korisnik penzije izdržavao do svoje smrti. Dijete kod koga u toku korištenja prava na porodičnu penziju nastupi nesposobnost za samostalan život i rad ili nesposobnost za privređivanje zadržava pravo na penziju dok ta nesposobnost traje. Nesposobnost za samostalan život i rad postoji kada se lice zbog vrste i težine fizičkog ili mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti ne može osposobiti za obavljanje najjednostavnijih poslova.

Član 75.

Roditelj ima pravo na porodičnu penziju ako ga je osiguranik odnosno korisnik penzije izdržavao do svoje smrti i ako je na taj dan navršio 60 (muškarac), odnosno 50 (žena) godina života.

Član 76.

Osiguranik, odnosno korisnik penzije izdržavao je člana porodice ako prosječni mjesečni prihod člana porodičnog domaćinstva podnosioca zahtjeva za ostvarivanje prava na porodičnu penziju, u godini u kojoj je nastupila smrt osiguranika odnosno korisnika penzije, ne prelazi iznos najniže penzije iz člana 85. stav 2. ovog zakona u Republici u prethodnoj godini. Porodičnim domaćinstvom u skladu sa stavom 1. ovog člana smatraju se supružnici i njihova djeca (rođena u braku i van braka, usvojena i pastorci).

Član 77.

Izuzetno od člana 76. stav 1. ovog zakona, roditelj lica iz člana 37. stav 1. ovog zakona koje je poginulo u vršenju vojne dužnosti u periodu od 17. avgusta 1990. do 19. juna 1996. godine ima pravo na porodičnu penziju, bez obzira na godine života i na visinu prosječnog mjesečnog prihoda po članu porodičnog domaćinstva.

Član 78.

Sa pogibijom u vršenju vojne dužnosti u periodu od 17. avgusta 1990. do 19. juna 1996. godine izjednačena je smrt koja je nastupila kao posljedica ranjavanja u vršenju tih dužnosti, kao i smrt zbog bolesti koja je uzročno-posljedično vezana za vršenje vojne dužnosti. Činjenicu da je smrt nastupila kao posljedica ranjavanja ili da je nastupila zbog bolesti koja je uzročno-posljedično vezana za vršenje vojne dužnosti utvrđuje organ vještačenja Fonda.

Član 79.

Porodična penzija poslije smrti osiguranika se određuje od invalidske penzije koja bi mu pripadala na dan smrti, a u procentu koji se utvrđuje prema broju članova porodice koji imaju pravo na penziju. Porodična penzija poslije smrti korisnika starosne ili invalidske penzije određuje se od penzije koja je pripadala korisniku na dan smrti, a u procentu koji se utvrđuje prema broju članova porodice koji imaju pravo na penziju. Kod određivanja porodične penzije članovima porodice poginulog borca ili poginulog učesnika NOR-a lični koeficijent ne može biti manji od 1,3.

Član 80.

U zavisnosti od broja članova porodice koji ostvaruju pravo, porodična penzija iznosi:

Član 81.

Ako pravo na porodičnu penziju imaju supružnik umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije i razvedeni supružnik kome je dosuđeno pravo na izdržavanje, porodična penzija određuje se u visini koja pripada za jednog člana porodice i dijeli se na jednake dijelove.

Usklađivanje

Član 82.

Vrijednost opšteg boda iz člana 48. ovog zakona usklađuje se od 1. januara svake godine, počev od 2013. godine, prema procentu promjene prosječne neto plate u Republici u prethodnoj godini.

Član 83.

Penzije ostvarene do 31. decembra prethodne godine usklađuju se od 1. januara svake godine, počev od 2013. godine, prema procentu koji predstavlja polovinu zbira procenta promjene prosječne neto plate i procenta promjene potrošačkih cijena na godišnjem nivou u Republici u prethodnoj godini.

Član 84.

Usklađenu vrijednost opšteg boda za tekuću godinu i procenat usklađivanja penzija za tekuću godinu objavljuje Fond na osnovu podataka Republičkog zavoda za statistiku objavljenih u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Najniža penzija

Član 85.

Član 86.

Odredbe člana 85. ovog zakona ne odnose se na srazmjerne penzije ostvarene primjenom međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju i Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja u BiH.

Zajedničke odredbe

Član 87.

Pravo na starosnu i invalidsku penziju obezbjeđuje se nakon prestanka osiguranja.

Član 88.

Promjene u zdravstvenom stanju korisnika starosne ili invalidske penzije koji stekne status osiguranika, nakon ostvarivanja prava na penziju, bez obzira na uzrok, ne mogu biti razlog za ponovno određivanje penzije.

Član 89.

Prava na osnovu smanjene radne sposobnosti ne obezbjeđuju se osiguraniku koji ispuni jedan od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju ili koji ispuni uslove za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.

Član 90.

Pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ne obezbjeđuje se osiguraniku koji bez opravdanog razloga ne počne sa prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom u određenom roku ili koji neopravdano prekine započetu prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.

Član 91.

Osiguraniku iz člana 12. t. v), g) i d) ovog zakona ne obezbjeđuju se prava na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti u vezi sa poslovima za koje ostvaruje ugovorenu naknadu.

Član 92.

Osiguraniku u dobrovoljnom osiguranju ne obezbjeđuju se prava na osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti.

Član 93.

Pravo na porodičnu penziju obezbjeđuje se članu porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije koji nije u obaveznom osiguranju.

Član 94.

Pravo na porodičnu penziju ne obezbjeđuje se članu porodice koji je pravosnažnom presudom osuđen za krivično djelo čija je posljedica smrt osiguranika, odnosno korisnika penzije.

Član 95.

Ukoliko korisnik starosne ili invalidske penzije zaključi brak sa navršenih 65 godina života, pravo na porodičnu penziju obezbjeđuje se bračnom supružniku pod uslovom da je brak trajao najmanje dvije godine ili da imaju zajedničko dijete.

Član 96.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obezbjeđuju se i licu koje nema status osiguranika po ovom zakonu ali je taj status imalo po ranijim propisima, ukoliko ispunjava uslove za ostvarivanje prava propisana ovim zakonom.

Član 97.

Fond je organizacija koja vrši javna ovlaštenja radi ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Na organizaciju i rad Fonda primjenjuje se zakon koji uređuje sistem javnih službi. Osnivač Fonda je Vlada.

Član 98.

Fond obavlja sljedeće poslove:

Član 99.

Radi obavljanja upravnih, administrativnih, finansijskih i drugih stručnih poslova, Fond organizuje jedinstvenu stručnu službu, na način da obezbijedi nesmetano, racionalno i uspješno obavljanje djelatnosti Fonda. Organizacija stručne službe Fonda uređuje se Statutom Fonda i aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

Član 100.

Organi Fonda su upravni odbor i direktor.

Član 101.

Upravni odbor Fonda (u daljem tekstu: Upravni odbor) je organ upravljanja. Upravni odbor ima devet članova koje imenuje i razrješava Vlada. Članove Upravnog odbora imenuje Vlada:

Član 102.

Član 103.

Direktor Fonda je organ rukovođenja. Direktora Fonda imenuje Vlada, nakon sprovedenog postupka javne konkurencije. Uslovi koje mora da ispunjava lice koje se imenuje za direktora propisuju se Statutom Fonda. Direktor Fonda imenuje se na period od četiri godine, s tim da može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan.

Član 104.

Direktor Fonda obavlja sljedeće poslove:

Član 105.

Fond ima imovinu koju čine stvari, prava, akcije, udjeli, novac i ostala sredstva. Fond ima pravo da osniva druga pravna lica radi ostvarivanja ciljeva i povećanja imovine. Fond ima pravo da u pravnom prometu sklapa ugovore i obavlja druge pravne poslove u skladu sa zakonom. Fond u pravnom prometu ima neograničenu pravnu i poslovnu sposobnost. Za obaveze preuzete u pravnom prometu Fond odgovara cjelokupnom imovinom.

Član 106.

Fond vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, uplatiocima doprinosa i korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Način i postupak vođenja matične evidencije uređuje direktor Fonda.

Član 107.

Stručna služba Fonda je obavezna da preduzme sve neophodne mjere i radnje da osiguranik, u godini prije ispunjenja uslova za starosnu penziju u pogledu godina života, kompletira i ažurira podatke matične evidencije na osnovu kojih se rješava o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i podatke o penzijskom stažu navršenom u drugim državama.

Član 108.

Matična evidencija o osiguranicima sadrži sljedeće podatke:

Član 109.

Matična evidencija o uplatiocima doprinosa sadrži sljedeće podatke:

Član 110.

Matična evidencija korisnika prava sadrži podatke:

Član 111.

Unošenje podataka u matičnu evidenciju vrši se prema jedinstvenom kodeksu šifara koji donosi direktor Fonda. U matičnu evidenciju se unose podaci iz Jedinstvenog sistema, kao i podaci utvrđeni u postupku rješavanja o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Podaci iz matične evidencije koriste se za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja i smatraju se službenom tajnom.

Član 112.

Fond je obavezan da osiguraniku izda uvjerenje o njegovim podacima unesenim u matičnu evidenciju samo na lični zahtjev. Uvjerenje iz stava 1. ovog člana ima karakter javne isprave. Osiguranik može zahtijevati da Fond donese rješenje o podacima unesenim u matičnu evidenciju.

Član 113.

Podaci uneseni u matičnu evidenciju na način utvrđen ovim zakonom mogu se naknadno mijenjati u sljedećim slučajevima:

Član 114.

Svi podaci koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju u Fondu koriste se u skladu sa propisima koji regulišu oblast pristupa informacijama i statistiku.

Član 115.

Dokumentacija na osnovu koje su uneseni podaci u matičnu evidenciju čuva se najmanje 20 godina od dana ostvarivanja prava priznatih na osnovu tih podataka, ali ne manje od deset godina od dana prestanka prava. Dokumentacija na osnovu koje su uneseni podaci u matičnu evidenciju a osiguranik nije ostvario pravo čuva se najmanje 40 godina od posljednjeg unosa podataka u matičnu evidenciju. Dokumentacija na osnovu koje su uneseni podaci u matičnu evidenciju može se čuvati na sredstvima za elektronsku obradu podataka. Uništavanje originalne dokumentacije vrši se u skladu sa propisima o arhivskoj građi.

Član 116.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, propisana ovim zakonom, ostvaruju se u postupku predviđenom propisima koji regulišu opšti upravni postupak, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno. Ako je za rješavanje zahtjeva za ostvarivanje prava neophodna primjena međunarodnog ugovora o socijalnom osiguranju, zahtjev se smatra urednim kada Fond od inostranih nosilaca osiguranja zaprimi kompletne podatke neophodne za rješavanje.

Član 117.

U postupku ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i u postupku utvrđivanja penzijskog staža, Fond je obavezan da osiguranicima i korisnicima prava pruža stručnu pomoć.

Pokretanje postupka

Član 118.

Postupak za ostvarivanje prava na starosnu penziju pokreće se na zahtjev osiguranika. Zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju osiguranik može da podnese nakon prestanka osiguranja.

Član 119.

Član 120.

Postupak za ostvarivanje prava na porodičnu penziju pokreće se na zahtjev člana porodice umrlog osiguranika, odnosno člana porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.

Član 121.

Postupak za utvrđivanje penzijskog staža pokreće se na zahtjev osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske penzije, kao i na zahtjev člana porodice umrlog osiguranika, odnosno člana porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.

Postupak rješavanja i zaštita prava

Član 122.

O pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, izuzev prava na osnovu smanjene radne sposobnosti, kao i o utvrđivanju penzijskog staža rješava Fond.

Član 123.

O pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja Fond rješava na osnovu podataka unesenih u matičnu evidenciju. Činjenice koje se ne mogu utvrditi na osnovu podataka iz matične evidencije, a koje su od značaja za ostvarivanje prava, utvrđuju se u postupku rješavanja o tim pravima. Činjenice iz stava 2. ovog člana ne mogu se utvrđivati samo na osnovu izjava svjedoka.

Član 124.

Utvrđivanje invalidnosti osiguranika i nesposobnosti člana porodice, kao uslova za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, vrše organi vještačenja Fonda. Vlada uređuje postupak ocjenjivanja radne sposobnosti, utvrđivanje invalidnosti osiguranika i nesposobnosti člana porodice, obim i sadržaj medicinske dokumentacije potrebne za vještačenje, nalaze, ocjene i mišljenja koje mogu donijeti organi vještačenja, definicije svih nalaza, ocjena i mišljenja, sadržaj obrazaca nalaza, ocjene i mišljenja, kao i postupak revizije i kontrole nalaza, ocjena i mišljenja.

Član 125.

U postupku ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i postupku utvrđivanja penzijskog staža, obezbjeđuje se dvostepenost.

Član 126.

O pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja i o utvrđivanju penzijskog staža u prvom stepenu rješava filijala Fonda, kao dio jedinstvene stručne službe Fonda, na čijem području je osiguranik bio osiguran prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava ili utvrđivanje penzijskog staža. Izuzetno od stava 1. ovog člana, ako je od prestanka osiguranja do podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava ili utvrđivanje penzijskog staža prošlo više od 12 mjeseci, u prvom stepenu rješava filijala Fonda na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište. O pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja i o utvrđivanju penzijskog staža, u drugom stepenu rješava direktor Fonda.

Član 127.

Žalba protiv rješenja prvostepenog organa ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 128.

Rješenje prvostepenog organa podliježe reviziji koju vrši drugostepeni organ. U vršenju revizije drugostepeni organ može dati saglasnost na prvostepeno rješenje, izmijeniti ga ili poništiti. Revizija ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 129.

Ako protiv prvostepenog rješenja nije izjavljena žalba, a revizija ne bude izvršena u roku od tri mjeseca od dana isteka roka za žalbu, smatra se da je revizija izvršena i da je data saglasnost na rješenje.

Član 130.

Protiv rješenja Fonda donesenog po žalbi i rješenja donesenog u vršenju revizije može se pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Ostvarivanje prava

Član 131.

Pravo na starosnu penziju osiguranik ima od prvog narednog dana nakon prestanka osiguranja, pod uslovom da je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od tri mjeseca od prestanka osiguranja. Ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen poslije isteka roka iz stava 1. ovog člana, pravo na starosnu penziju osiguranik ima od dana podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad ako su na taj dan ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava.

Član 132.

Pravo na invalidsku penziju osiguranik ima od dana nastanka invalidnosti, Kao dan nastanka invalidnosti, kao osnova za invalidsku penziju, organ vještačenja Fonda može utvrditi najranije dan podnošenja zahtjeva.

Član 133.

Pravo na porodičnu penziju iza umrlog osiguranika član porodice ima od dana kad su ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava, pod uslovom da je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od tri mjeseca od dana ispunjenja uslova. Pravo na porodičnu penziju iza korisnika prava član porodice ima od prvog dana narednog mjeseca od dana ispunjenja uslova za ostvarivanje prava pod uslovom da je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od tri mjeseca od dana ispunjenja uslova. Ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen poslije isteka roka iz st. 1. i 2. ovog člana, pravo na porodičnu penziju član porodice ima od dana podnošenja zahtjeva i za tri mjeseca unazad ako su na taj dan ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava.

Član 134.

Porodična penzija se određuje kao jedna i kada pravo ostvaruje više članova porodice, pod uslovom da korisnici ne zahtijevaju da se penzija isplaćuje odvojeno. Ako korisnici zahtijevaju da se penzija isplaćuje odvojeno, dio penzije koji pripada svakom korisniku određuje se tako što se iznos penzije iz stava 1. ovog člana podijeli sa brojem korisnika.

Član 135.

Ako neko od članova porodice podnese zahtjev za ostvarivanje prava poslije članova porodice koji su ostvarili pravo, određuje se novi iznos porodične penzije od dana podnošenja zahtjeva. Ako nekom od članova porodice prestane pravo na porodičnu penziju, za preostale korisnike određuje se novi iznos porodične penzije od prvog narednog dana nakon prestanka prava. Ako ostvaruje pravo u skladu sa članom 71. stav 9. ovog zakona, udovica ima pravo na porodičnu penziju od dana smrti osiguranika, odnosno korisnika penzije.

Član 136.

Lice koje u skladu sa ovim zakonom ispuni uslove za ostvarivanje prava na penziju po više osnova može, po sopstvenom izboru, koristiti samo jedno od tih prava.

Isplata penzija

Član 137.

Penzija se isplaćuje od dana priznavanja prava. Penzija se utvrđuje u mjesečnom iznosu i isplaćuje unazad, u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.

Član 138.

Dospjela primanja iz člana 137. ovog zakona, koja nisu mogla biti isplaćena zbog okolnosti koje je prouzrokovao korisnik prava, mogu se naknadno isplatiti najviše za 12 mjeseci unazad, računajući od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

Član 139.

Fond je obavezan da penziju isplaćuje korisniku u Republici odnosno BiH, u mjestu prebivališta. Isplata penzije u inostranstvo vrši se u skladu sa odredbama međunarodnih sporazuma o socijalnom osiguranju, a u slučaju kad sporazum nije zaključen, isplata se vrši po principu reciprociteta.

Član 140.

Korisnik penzije je obavezan da, u roku od 30 dana od nastanka, Fondu prijavi svaku činjenicu koja je od uticaja na korištenje odnosno obim prava. Korisnik penzije kome se isplata vrši van Republike obavezan je da na kraju kalendarske godine Fondu dostavi potvrdu o životu. Korisniku penzije koji ne postupi u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana ili se ne odazove pozivu Fonda za činjenje koje je vezano za korištenje prava, isplata penzije se obustavlja.

Član 141.

Korisniku penzije koji u skladu sa ovim zakonom stekne status osiguranika u obaveznom ili dobrovoljnom osiguranju, izuzev osiguranika iz člana 12. t.

Ponovno određivanje penzije

Član 142.

Korisniku starosne ili invalidske penzije kome je pravo priznato prema ovom zakonu, koji stekne status osiguranika u obaveznom ili dobrovoljnom osiguranju, na njegov zahtjev će se odrediti novi iznos penzije, pod uslovom da je naknadno navršio najmanje godinu dana staža osiguranja. Novi iznos penzije u skladu sa stavom 1. ovog člana određuje se tako da se ponovo odredi iznos penzije na dan ostvarivanja prava računajući i naknadno navršeni staž, kao i plate odnosno osnovice osiguranje, pa se zatim taj iznos usklađuje sa kretanjem penzija od dana ostvarivanja prava do dana određivanja novog iznosa penzije. Novi iznos penzije u skladu sa stavom 1. ovog člana pripada korisniku od dana podnošenja zahtjeva i ne može biti niži od dostignutog iznosa penzije za mjesec u kojem je zahtjev podnesen.

Član 143.

Korisnik penzije može da podnese zahtjev za određivanje novog iznosa penzije i na osnovu činjenica za koje je saznao ili su nastupile nakon donošenja rješenja o priznavanju prava na penziju. Novi iznos penzije pripada od dana podnošenja zahtjeva.

Član 144.

Korisniku penzije koji je podnio zahtjev u skladu sa članom 143. stav 1. ovog zakona, novi iznos penzije biće određen na način propisan članom 142. stav 2. ovog zakona ako je pravo ostvario prema ovom zakonu, a ako je pravo ostvario prema propisima koji su važili prije stupanja na snagu ovog zakona, na način propisan članom 176. stav 2. ovog zakona.

Prestanak prava

Član 145.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju smrću korisnika. Penzija za mjesec u kome je nastupila smrt korisnika isplaćuje se članovima porodice umrlog korisnika za cijeli mjesec.

Član 146.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, prestaju kada u toku korištenja prestanu da postoje uslovi za ostvarivanje tih prava. Prava u skladu sa stavom 1. ovog člana prestaju od dana prestanka postojanja uslova za ostvarivanje prava. Ukoliko korisnik porodične penzije kome je pravo prestalo u skladu sa stavom 1. ovog člana ponovo podnese zahtjev za ostvarivanje prava na penziju, pravo se priznaje prema uslovima za ostvarivanje prava koji su primjenjivani na dan prvog priznavanja prava i pripada od dana podnošenja zahtjeva, a visina penzije će se odrediti u skladu sa članom 144. ovog zakona.

Član 147.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju u slučaju kad se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava. Postupak za prestanak prava u skladu sa stavom 1. ovog člana pokreće se po službenoj dužnosti, bez obzira na rok koji je protekao od dana donošenja rješenja kojim je priznato pravo. Prava u skladu sa stavom 1. ovog člana prestaju od dana donošenja rješenja o prestanku prava.

Član 148.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju na zahtjev korisnika, od dana podnošenja zahtjeva, pod uslovom da u zahtjevu nije precizno naveden datum prestanka. Ukoliko korisnik kome je pravo prestalo u skladu sa stavom 1. ovog člana ponovo podnese zahtjev za ostvarivanje prava na penziju, pravo se priznaje prema uslovima za ostvarivanje prava koji su primjenjivani na dan prvog priznavanja prava i pripada od dana podnošenja zahtjeva, a visina penzije će se odrediti u skladu sa članom 144. ovog zakona.

Član 149.

Licu iz člana 94. ovog zakona ostvareno pravo na porodičnu penziju prestaje danom pravosnažnosti presude kojom je osuđeno za krivično djelo čija je posljedica smrt osiguranika odnosno korisnika penzije.

Član 150.

Pravo na porodičnu penziju prestaje udovici mlađoj od 50 godina života koja stupi u brak, izuzev ako je pravo na porodičnu penziju ostvarila zbog potpune nesposobnosti za privređivanje. Udovica iz stava 1. ovog člana, koja na osnovu smrti supruga iz novog braka ne ostvari pravo na porodičnu penziju, ima pravo na porodičnu penziju na osnovu supruga iz prvog braka, ako na dan smrti drugog supruga ima djece iz prvog braka koja koriste pravo na porodičnu penziju, pod uslovom da prema toj djeci vrši roditeljske dužnosti.

Član 151.

Pravo na porodičnu penziju prestaje udovcu mlađem od 60 godina života, koji stupi u brak, izuzev ako je pravo na porodičnu penziju ostvario zbog potpune nesposobnosti za privređivanje. Udovac iz stava 1. ovog člana, koji na osnovu smrti supruge iz novog braka ne ostvari pravo na porodičnu penziju, ima pravo na porodičnu penziju po osnovu supruge iz prvog braka, ako na dan smrti druge supruge ima djece iz prvog braka koja koriste pravo na porodičnu penziju, pod uslovom da prema toj djeci vrši roditeljske dužnosti.

Tekuće finansiranje

Član 152.

Sredstva za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i rad Fonda obezbjeđuju se iz: doprinosa,

Član 153.

Sredstva iz člana 152. ovog zakona mogu se koristiti za:

Doprinosi

Član 154.

Doprinosi, obveznici doprinosa, uplatioci doprinosa, osnovice i stope doprinosa, način obračuna i rokovi plaćanja, kao i druga pitanja koja se odnose na doprinose uređuju se posebnim zakonom.

Član 155.

Stopa doprinosa za osiguranika kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem uvećava se srazmjerno stepenu uvećanja staža.

Član 156.

Uplatilac doprinosa je obavezan da uplati doprinos za sve obveznike doprinosa, u skladu sa posebnim zakonom. Izuzetno od stava 1. ovog člana, poslodavac koji nije uplatio doprinos u skladu sa stavom 1. ovog člana može uplatiti doprinos za radnika za određeni period unazad, ako radnik sa tom uplatom navršava staž osiguranja za ispunjavanje uslova za ostvarivanje prava na penziju. Uplatu doprinosa u skladu sa stavom 2. ovog člana rješenjem odobrava Fond, a može je izvršiti pravni sljedbenik poslodavca ili sam radnik.

Sredstva iz budžeta Republike

Član 157.

Republika iz budžeta obezbjeđuje Fondu sredstva za pokriće obaveza nastalih po osnovu prava ostvarenih pod povoljnijim uslovima, po osnovu većeg obima prava određenih kategorija osiguranika u odnosu na obim prava ostalih osiguranika, kao i po osnovu posebnog staža (u daljem tekstu: sredstva po osnovu obaveza Republike).

Član 158.

Sredstva po osnovu obaveza Republike obezbjeđuju se za:

Član 159.

Fond može obrazovati sredstva rezerve izdvajanjem određenog procenta iz sredstava ostvarenih po osnovu doprinosa i od ostvarenog viška prihoda nad rashodima utvrđenog završnim računom Fonda. Procenat izdvajanja za sredstva rezerve određuje Upravni odbor Fonda uz prethodnu saglasnost Ministarstva finansija. Sredstva rezerve koriste se za tekuće poslovanje ili se ulažu radi ostvarivanja dodatnih prihoda Fonda.

Član 160.

Naknada štete pričinjene Fondu, kao i povrat novčanih primanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja isplaćenih bez pravnog osnova vrši se po propisima koji uređuju obligacione odnose, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 161.

Lice kome je na teret Fonda izvršena isplata, na koju nije imao pravo po ovom zakonu, obavezno je da vrati Fondu primljeni iznos ako je:

Član 162.

U slučaju iz člana 161. ovog zakona Fond donosi rješenje o utvrđivanju preplaćenog iznosa novčanog primanja u kome navodi visinu preplaćenog iznosa, rokove i način za vraćanja.

Član 163.

Ako je lice iz člana 161. ovog zakona korisnik penzije, Fond rješenjem može odrediti da preplaćeni iznos bude nadoknađen obustavom do trećine mesečnog iznosa penzije sve dok se na taj način ne izmiri preplaćeni iznos.

Član 164.

Fond je obavezan da traži naknadu štete od lica koje je prouzrokovalo invalidnost ili smrt osiguranika. Ako je lice iz stava 1. ovog člana radnik i ako je štetu prouzrokovalo u vezi sa radom, za štetu odgovara poslodavac kod kojeg se radnik nalazi u radnom odnosu. Radnik je odgovoran za štetu koju je prouzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje. Odgovornost za štetu iz st. 2. i 3. ovog člana je solidarna.

Član 165.

Fond je obavezan da traži naknadu štete od poslodavca i u slučaju ako su invalidnost ili smrt osiguranika nastali zbog toga što nisu bile provedene mjere zaštite i zdravlja na radu, u skladu sa propisima o zaštiti na radu.

Član 166.

U slučaju kada šteta predstavlja trajno novčano davanje, Fond može tražiti naknadu jednokratnom isplatom u cjelini. Iznos iz stava 1. ovog člana obračunava se prema visini novčanog davanja i očekivanom prosječnom vremenu korištenja prava na novčano primanje.

Član 167.

Pri utvrđivanju visine štete ne uzimaju se u obzir iznos uplaćenog doprinosa i penzijski staž osiguranika.

Član 168.

Rokovi zastarjelosti potraživanja naknade štete u slučajevima iz ovog zakona počinju teći od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je priznato pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđena preplata novčanog primanja.

Član 169.

Član 170.

Član 171.

Član 172.

Korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, koji su ta prava ostvarili po propisima koji su primjenjivani do početka primjene ovog zakona, ta prava se obezbjeđuju i dalje. Iznos novčanog davanja po osnovu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja iz stava 1. ovog člana za mjesec u kome je Zakon stupio na snagu, usklađuje se u skladu sa članom 83. ovog zakona, počev od 1. januara 2013. godine. Radi primjene stava 2. ovog člana, Fond će po službenoj dužnosti obavijestiti korisnike prava o iznosu novčanog davanja za mjesec u kome je Zakon stupio na snagu. Za korisnika penzije koja je određena od penzijskog osnova u skladu sa članom 87. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03, 67/05, 20/07, 33/08, 01/09, 71/09, 106/09 i 118/09) Fond će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o utvrđivanju novog iznosa penzije određene od penzijskog osnova u skladu sa čl. 77. do 86. tog zakona, od prvog dana narednog mjeseca nakon stupanja Zakona na snagu. Izuzetno od stava 4. ovog člana, neće se ponovo određivati penzije:

Član 173.

Penzijski staž, na osnovu koga se ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, obuhvata i penzijski staž u skladu sa propisima koji su primjenjivani do stupanja na snagu ovog zakona.

Član 174.

Postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i za utvrđivanje penzijskog staža, pokrenut do dana stupanja na snagu ovog zakona, okončaće se po propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

Član 175.

Licu kome je, u skladu sa propisima o zapošljavanju, priznato pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje do ispunjenja uslova za starosnu penziju, pravo na starosnu penziju priznaće se prema uslovima za ostvarivanje prava koji su primijenjivani na dan od kojeg je rješenjem Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske priznato pravo. Visina penzije za lice iz stava 1. ovog člana određuje se po ovom zakonu.

Član 176.

Korisniku penzije kome je pravo priznato prije stupanja na snagu ovog zakona i koji je naknadno navršio najmanje godinu dana staža osiguranja, novi iznos penzije odrediće se tako da se ponovo odredi iznos penzije za mjesec u kojem je ovaj zakon stupio na snagu uračunavanjem naknadno navršenog staža, kao i plata, odnosno osnovica osiguranja. Radi primjene stava 1. ovog člana, Upravni odbor Fonda će za svaku godinu nakon stupanja na snagu ovog zakona, utvrditi koeficijent za valorizaciju plata, tako da se prosječna plata iz te godine dovede na nivo prosječne plate iz godine koja prethodi godini na koju su usklađene penzije ostvarene prije stupanja na snagu ovog zakona. Iznos penzije iz stava 1. ovog člana usklađivanjem će se dovesti do pripadajućeg iznosa na dan određivanja novog iznosa penzije. Novi iznos penzije u skladu sa stavom 1. ovog člana pripada korisniku od dana podnošenja zahtjeva i ne može biti niži od dostignutog iznosa penzije za mjesec u kojem je zahtjev podnesen.

Član 177.

Izuzetno od člana 41. ovog zakona, osiguranik žena sa najmanje 15 godina staža osiguranja ima pravo na starosnu penziju kad navrši u:

Član 178.

Član 179.

Fond će svoju organizaciju i opšte akte uskladiti sa odredbama ovog zakona u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 180.

Vlada će, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti akt kojim se uređuje postupak ocjenjivanja radne sposobnosti, utvrđivanje invalidnosti osiguranika i nesposobnosti člana porodice, obim i sadržaj medicinske dokumentacije potrebne za vještačenje, nalaze, ocjene i mišljenja koje mogu donijeti organi vještačenja, definicije svih nalaza, ocjena i mišljenja, sadržaj obrazaca nalaza, ocjene i mišljenja, kao i postupak revizije i kontrole nalaza, ocjena i mišljenja iz člana 124. stav 2. ovog zakona.

Član 181.

Član 182.

Do donošenja akata iz čl. 180. i 181. ovog zakona primjenjivaće se akti koji su bili na snazi na dan stupanja na snagu ovog zakona ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 183.

Izgrađeni objekti i druga nepokretna imovina koja je na dan 31. decembra 1991. godine zatečena na sadašnjoj teritoriji Republike, a kojom je upravljao bivši Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine, postaje svojina Republike kojom upravlja Fond.

Član 184.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03, 67/05, 20/07, 33/08, 01/09, 71/09, 106/09 i 118/09).

Član 185.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Mr Igor Radojičić

Često postavljana pitanja

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

Odgovori se oslanjaju na tekst ovog izdanja, ne na procjenu njegovog trenutnog važenja.

Šta ovaj tekst uređuje?

Odredba navodi: „Ovim zakonom uređuje se obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti (u daljem tekstu: obavezno osiguranje) i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu (u daljem tekstu: dobrovoljno osiguranje), kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja.”

Član 1 · Pročitajte cijelu odredbu →
Koja prava ili zabrane navodi tekst?

Odredba navodi: „Pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.”

Član 41 · Pročitajte cijelu odredbu →
Kako tekst uređuje zahtjev ili pravni postupak?

Odredba navodi: „Dobrovoljno osiguranje se obezbjeđuje počev od dana podnošenja zahtjeva za utvrđivanje statusa osiguranika u dobrovoljnom osiguranju. Dobrovoljno osiguranje prestaje na zahtjev osiguranika. Dobrovoljno osiguranje prestaje i u slučaju da osiguranik ne uplati doprinos za tri mjeseca uzastopno i to od prvog dana u mjesecu za koji nije uplaćen doprinos. Status osiguranika u dobrovoljnom osiguranju utvrđuje Fond rješenjem.”

Član 21 · Pročitajte cijelu odredbu →
Koji rok ili trajanje određuje ova odredba?

Odredba navodi: „Dokumentacija na osnovu koje su uneseni podaci u matičnu evidenciju čuva se najmanje 20 godina od dana ostvarivanja prava priznatih na osnovu tih podataka, ali ne manje od deset godina od dana prestanka prava. Dokumentacija na osnovu koje su uneseni podaci u matičnu evidenciju a osiguranik nije ostvario pravo čuva se najmanje 40 godina od posljednjeg unosa podataka u matičnu evidenciju. Dokumentacija na osnovu koje su uneseni podaci u matičnu evidenciju može se čuvati na sredstvima za elektronsku obradu podataka. Uništavanje originalne dokumentacije vrši se u skladu sa propisima o arhivskoj građi.”

Član 115 · Pročitajte cijelu odredbu →
Zakažite konsultaciju