ZAKON o upravnom postupku

ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU

PRVI DIO OPCE ODREDBE

I- OSNOVNA NACELA

1.Vazenje Zakona

Clan 1.

(1) Po ovom zakonu duzni su postupati organi uprave Feder-acije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i organi uprave kantona, kao i gradske i opcinske sluzbe za upravu i drugi organi (u daljnjem tekstu: organi) kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujuci propise, rjesavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima gradjana, pravnih lica ili drugih stranaka.

(2) Nadlezna tijela kantona mogu donositi dopunska pravila upravnog postupka, koja moraju biti sukladna ovom zakonu.

(3) Po ovom zakonu duzna su postupati i poduzeca (drustva), ustanove i druga pravna lica kad u obavljanju javnih ovlasti (u daljnjem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) koje su im povjerene zakonom ili propisom gradskog ili opcinskog vijeca rjesavaju u upravnim stvarima.

2. Poseban postupak

Clan 2.

Pojedina pitanja postupka za odredjenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti drukcije nego sto su uredjena ovim zakonom, ako je to nuzno za drugacije postu- panje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti suprotna nacelima ovog zakona.

3. Supsidijarna primjena Zakona

Clan 3.

U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu uredjena posebnim zakonom.

4. Nacelo zakonitosti

Clan 4.

(1) Organi i institucije koje imaju javne ovlasti kada postu-paju u upravnim stvarima duzni su da te stvari rjesavaju na osnovu zakona i drugih propisa, kao i opcih akata institucija koje imaju javne ovlasti i koje one donose na osnovu javnih ovlasti.

(2) U upravnim stvarima u kojima je organ, odnosno insti-tucija koja ima javne ovlasti zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlasten da rjesava po slobodnoj ocjeni, rjesenje mora biti doneseno u granicama ovlastenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlastenje dato.

(3) Pravila postupka utvrdjena odredbama ovog zakona vaze i za slucajeve u kojima je organ odnosno institucija koja ima javne ovlasti, ovlasten da u upravnim stvarima rjesava po slobod-noj ocjeni.

5. Zastita prava gradjana i zastita javnog interesa

Clan 5.

(1) Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti vode postupak i rjesavaju, duzni su da strankama omoguce da sto lakse zastite i ostvare svoja prava, vodeci pritom racuna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na stetu prava drugih osoba niti u suprot-nosti sa zakonom utvrdjenim javnim interesom.

(2) Kad sluzbena osoba koja rjesava neku upravnu stvar, s obzirom na postojece cinjenicno stanje, sazna ili ocijeni da odredjena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozorit ce je na to.

(3) Ako se na osnovu zakona strankama nalazu kakve obaveze, prema njima ce se primjenjivati one mjere predvidjene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postize cilj zakona.

6. Nacelo efikasnosti

Clan 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rjesavaju u upravnim stvarima, duzni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa gradjana, poduzeca (drustava), ustanova i drugih pravnih lica, sto obuhvata dobru organizaciju na izvrsavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rjesavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

7. Nacelo materijalne istine

Clan 7.

U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se utvrditi sve cinjenice koje su od vaznosti za donosenje zakonitog i pravilnog rjesenja.

8. Nacelo saslusanja stranke

Clan 8.

(1) Prije donosenja rjesenja stranci se mora pruziti mogucnost da se izjasni o svim cinjenicama i okolnostima koje su vazne za donosenje rjesenja.

(2) Rjesenje se moze donijeti bez prethodnog izjasnjenja stranke samo u slucajevima kad je to zakonom dopusteno.

9. Ocjena dokaza

Clan 9.

Koje ce cinjenice uzeti kao dokazane odlucuje ovlasteno sluzbeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brizljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

10. Samostalnost u rjesavanju

Clan 10.

(1) Organ vodi upravni postupak i donosi rjesenje samo-stalno, u okviru ovlasti datih zakonom, drugim propisima i opcim aktima.

(2) Ovlastena sluzbena osoba organa nadleznog za vodjenje postupka samostalno utvrdjuje cinjenice i okolnosti i na osnovu utvrdjenih cinjenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno opce akte na konkretni slucaj.

11. Pravo zalbe

Clan 11.

(1) Protiv rjesenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo zalbe. Samo zakonom moze se propisati da u pojedinim upravnim stvarima zalba nije dopustena, i to ako se na drugi nacin osigura zastita prava i zakonitosti.

(2) Ako nema organa uprave drugog stupnja, zalba protiv prvostepenog rjesenja moze se izjaviti samo kad je to zakonom predvidjeno. Tim zakonom odredit ce se i organ koji ce rjesavati po zalbi.

(3) Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo zalbe i kad provostepeni organ nije u odredjenom roku donio rjesenje o njenom zahtjevu.

(4) Protiv rjesenja donesenog u drugom stupnju zalba nije dopustena.

12. Konacnost rjesenja

Clan 12.

Rjesenje protiv kojeg se ne moze izjaviti redovno pravno sredstvo (zalba) u upravnom postupku (konacno u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci odredjene neke obaveze, moze se ponistiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slucajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvidjeni.

13. Pravomocnost rjesenja

Clan 13.

Rjesenje protiv koga se ne moze izjaviti zalba niti pokrenuti upravni spor (pravomocno rjesenje), a kojim je stranka stekla odredjena prava, odnosno kojim su stranci odredjene neke obaveze, moze se ponistiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slucajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvidjeni.

14. Ekonomicnost postupka

Clan 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa sto manje troskova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje ucestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrdjivanje cinjenicnog stanja i za donosenje zakonitog i pravilnog rjesenja.

15. Pomoc neukoj stranci

Clan 15.

Organ koji vodi postupak starat ce se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje ucestvuju u postupku ne bude na stetu prava koja im po zakonu pripadaju.

16. Upotreba jezika i pisma

Clan 16.

(1) Upravni postupak vodi se na bosanskom jeziku i hrvat-skom jeziku, a kao sredstva komuniciranja mogu se koristiti i ostali jezici.

(2) Organ koji vodi upravni postupak osigurava ravnopravnu upotrebu bosanskog jezika i hrvatskog jezika.

(3) Ako je federalnim zakonom kao sluzbeni jezik odredjen i dodatni jezik, taj jezik ce se koristiti sukladno federalnom zakonu.

(4) Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak duzan je da joj omoguci da prati tok postupka na svom jeziku. Organ ce pouciti stranku odnosno drugog ucesnika o mogucnosti koristenja njenog jezika u postupku, a u zapisnik ce se zabiljeziti da je stranka, odnosno drugi ucesnik poucen o tom pravu i njegova izjava u vezi sa datom poukom unijet ce se u zapisnik.

(5) Stranke i drugi ucesnici u postupku koji nisu drzavljani Federacije Bosne i Hercegovine, a ne znaju jezik na kome se vodi postupak, imaju pravo da tok postupka prate preko tumaca (prevodioca).

(6) U upravnom postupku sluzbeno pismo je latinica.

17. Upotreba izraza "organ"

Clan 17.

Pod organom koji vodi postupak odnosno rjesava u upravnim stvarima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove, sluzbe i institucije iz clana 1. ovog zakona, ako ovim zakonom nije drugacije odredjeno.

II - N A D L E Z N O S T

1. Stvarna i mjesna nadleznost

Clan 18.

(1) Stvarna nadleznost za rjesavanje u upravnom postupku odredjuje se po propisima kojima se uredjuje odredjena upravna oblast ili po propisima kojima se odredjuje nadleznost pojedinih organa.

(2) Mjesna nadleznost se odredjuje po federalnim propisima kojima su uredjene federalne jedinice (kantoni) Federacije, kao i po propisima o teritorijalnoj podjeli opcina i po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno po gradskim i opcinskim propisima o organizaciji gradskih i opcin-skih sluzbi za upravu.

Clan 19.

(1) Za rjesavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno je nadlezan federalni i kantonalni organ uprave, odnosno gradska i opcinska sluzba za upravu, ako zakonom ili odlukom gradskog, odnosno opcinskog vijeca nije odredjena nadleznost drugog organa.

(2) Federalni organi uprave rjesavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljucive nadleznosti Federacije i za-jednic ke nadleznosti Federacije i kantona koje su federalnim zakonom stavljene u nadleznost tih organa, osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne organe uprave, odnosno gradske i opcinske sluzbe za upravu, kao i u upravnim stvarima iz nadleznosti kantona koje su zakonom kantona prene-sene na federalne organe uprave.

(3) Kantonalni organi uprave rjesavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima koje su kantonalnim zakonom stavljene u nadleznost kantonalnih organa uprave i u upravnim stvarima koje su federalnim zakonom prenesene na kantonalne organe uprave.

(4) Gradske, odnosno opcinske sluzbe za upravu rjesavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima iz oblasti uprave i samou-prave koje su statutom grada odnosno opcine i propisom grad-skog, odnosno opcinskog vijeca stavljene u nadleznost gradskih odnosno opcinskih sluzbi za upravu, kao i u upravnim stvarima koje su federalnim i kantonalnim zakonom prenesene u nadleznost tih sluzbi.

(5) Ako propisima iz st. 1 do 4 ovog clana nije odredjeno koji je organ uprave stvarno nadlezan za rjesavanje u odredjenoj upravnoj stvari, a to se ne moze utvrditi ni po prirodi stvari, takva stvar spada u nadleznost organa uprave koji je nadlezan za poslove uprave u Federaciji odnosno kantonu, a u gradu i opcini sluzba koja se odredi propisom gradskog, odnosno opcinskog vijeca.

Clan 20.

(1) Nijedan organ ne moze preuzeti odredjenu upravnu stvar iz nadleznosti drugog organa i sam je rijesiti, osim ako je to zakonom predvidjeno i pod uvjetima propisanim tim zakonom.

(2) Organ nadlezan za rjesavanje u odredjenoj upravnoj stvari moze samo na osnovu izricitog zakonskog ovlastenja prenijeti rjesavanje u toj stvari na drugi organ.

(3) Stvarna i mjesna nadleznost ne mogu se mijenjati dogo-vorom stranaka, dogovorom organa i stranaka, ni dogovorom organa, osim ako je to zakonom drukcije odredjeno.

Clan 21.

(1) U okviru propisa predvidjenih u clanu 18. stav 2. ovog zakona, mjesna nadleznost se odredjuje:

u stvarima koje se odnose na nepokretnost - prema mjestu gdje se nepokretnost nalazi;

u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzeca (drustva), ustanove ili drugog pravnog lica -prema mjestu njihovog sjedista. U stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih lica, nadleznost se odredjuje prema sjedistu poslovne jedinice;

u stvarima koje se odnose na vodjenje radnje ili na pro-fesionalnu djelatnost pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u odredjenom mjestu - prema sjedistu radnje, odnosno prema mjestu gdje se djelatnost obavlja;

u ostalim stvarima - prema prebivalistu stranke. Kad ima vise stranaka, nadleznost se odredjuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivaliste u Federaciji, nadleznost se odredjuje prema mjestu njenog boravista, a ako nema ni boravista

- prema mjestu njenog posljednjeg prebivalista, odnosno boravista u Federaciji.

(2) Ako se mjesna nadleznost ne moze odrediti po odredbama stava 1. tac. 1 do 4. ovog clana, ona se odredjuje prema mjestu gdje je nastao povod za vodjenje postupka.

(3) U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov, ili u kojima je povod za vodjenje postupka nastao na brodu ili u zrakoplovu, mjesna se nadleznost odredjuje prema maticnoj luci broda, odnosno maticnom pristanistu zrakoplova.

(4) Odredbe ovog clana primjenjuju se ako posebnim pro-pisima nije drugacije odredjeno.

Clan 22.

(1) Ako bi prema odredbama clana 21. ovog zakona istovre-meno bila mjesno nadlezna dva ili vise organa, nadlezan je onaj organ koji je prvi pokrenuo postupak, ali se mjesno nadlezni organi mogu sporazumjeti koji ce od njih voditi postupak.

(2) Svaki mjesno nadlezni organ izvrsit ce na svom podrucju one radnje postupka koje ne trpe odlaganje.

Clan 23.

Organ koji je pokrenuo postupak kao mjesno nadlezan zadrzava nadleznost i kad u toku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi bio mjesno nadlezan drugi organ. Organ koji je pokrenuo postupak moze ustupiti predmet organu koji je prema novim okolnostima postao mjesno nadlezan, ako se time znatno olaksava postupak, narocito za stranku.

Clan 24.

(1) Svaki organ pazi po sluzbenoj duznosti u toku cijelog postupka na svoju stvarnu i mjesnu nadleznost.

(2) Ako organ utvrdi da nije nadlezan za rad po odredjenoj upravnoj stvari, postupit ce na nacin propisan u clanu 65. st. 3. i 4. ovog zakona.

(3) Ako je nenadlezni organ izvrsio neku radnju postupka, nadlezni organ kome je stvar ustupljena cijenit ce da li ce koju od tih radnji ponoviti.

2. Stranke sa diplomatskim imunitetom

Clan 25.

(1) Glede nadleznosti domacih organa u stvarima u kojima je stranka stranac koji uziva pravo imuniteta u Federaciji, strana drzava ili medjunarodna organizacija, imaju u upravnom pos-tupku polozaj uredjen medjunarodnim pravom, odnosno medjunarodnim ugovorima, priznatim od Bosne i Hercegovine i Federacije.

(2) U slucaju sumnje o postojanju i obimu prava imuniteta, objasnjenje daje organ uprave nadlezan za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

(3) Sluzbene radnje koje se ticu osoba koje uzivaju pravo imuniteta obavljaju se posredovanjem organa uprave nadleznog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

3. Prostorno ogranicenje nadleznosti

Clan 26.

(1) Svaki organ vrsi sluzbeni rad u granicama svog podrucja.

(2) Ako postoji opasnost zbog odgadjanja, a sluzbenu radnju bi trebalo izvrsiti van granica podrucja organa, organ moze izvrsiti radnju i van granica svog podrucja. On je duzan da o tome odmah obavijesti organ na cijem je podrucju tu radnju poduzeo.

(3) Sluzbene radnje u zgradama ili drugim objektima u pos-jedu vojnih organa obavljaju se po prethodnoj prijavi zapovjed-niku zgrade, odnosno objekta i po sporazumu s njim.

(4) Sluzbene radnje koje se obavljaju na eksteritorijalnom podrucju vrse se posredovanjem organa uprave nadleznog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

4. Sukob nadleznosti

Clan 27.

Sukobe nadleznosti u upravnom postupku izmedju organi-zacionih jedinica federalnih organa uprave koje se nalaze van sjedista federalnog organa uprave, a osnovane su sa zadatkom da obavljaju odredjene upravne poslove iz nadleznosti federalnog organa uprave, rjesava federalni organ uprave iz cije nadleznosti obavljaju poslove te organizacione jedinice.

Clan 28.

Sukob nadleznosti u upravnom postupku na nivou Federacije rjesava:

1) izmedju federalnih organa uprave, izmedju federalnih or-gana uprave i federalnih ustanova, kao i izmedju federalnih ustanova - Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljn-jem tekstu: Vlada Federacije);

2) izmedju organa uprave dva ili vise kantona - Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije);

3) izmedju institucija koje imaju javne ovlasti s podrucja dva ili vise kantona, kao i sukobe nadleznosti izmedju tih institucija i federalnih organa uprave - Vrhovni sud Fed-eracije;

4) izmedju federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i federalnih i kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti - Vrhovni sud Federacije.

Clan 29.

Sukobe nadleznosti u upravnom postupku izmedju vlada dva ili vise kantona, odnosno izmedju Vlade Federacije i vlade kan-tona rjesava Vrhovni sud Federacije.

Clan 30.

Sukobe nadleznosti u upravnom postupku izmedju federalnih organa koji nisu predvidjeni u cl. 27. i 28. ovog zakona i za koje nije odredjena nadleznost drugog organa ili suda rjesava Vrhovni sud Federacije.

Clan 31.

Sukob nadleznosti u upravnom postupku u kantonu rjesava:

1) izmedju kantonalnih organa uprave, izmedju kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i izmedju kan-tonalnih ustanova - vlada kantona;

2) izmedju kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova - na-jvis i sud kantona.

Clan 32.

Sukob nadleznosti u upravnom postupku u opcini rjesava:

1) izmedju opcinskih sluzbi za upravu, izmedju opcinskih sluzbi za upravu i opcinskih ustanova, kao i izmedju opcin-skih ustanova - opcinski nacelnik;

2) izmedju opcinskih sluzbi za upravu dvije ili vise opcina -najvis i sud kantona;

3) izmedju institucija koje imaju javne ovlasti s podrucja dvije ili vise opcina, kao i sukobe nadleznosti izmedju tih institucija i opcinskih sluzbi za upravu - najvisi sud kan-tona;

4) izmedju opcinskih nacelnika dvije ili vise opcina, odnosno izmedju opcinskog nacelnika i vlade kantona - najvisi sud kantona.

Clan 33.

Sukob nadleznosti u upravnom postupku u gradu rjesava:

1) izmedju gradskih sluzbi za upravu, izmedju gradskih sluzbi za upravu i gradskih ustanova, kao i izmedju gradskih ustanova - gradonacelnik;

2) izmedju gradskih sluzbi za upravu i opcinskih sluzbi za upravu - najvisi sud kantona;

3) izmedju gradskih institucija koje imaju javne ovlasti, kao i sukobe nadleznosti izmedju tih institucija i gradskih sluzbi za upravu i gradskih ustanova - najvisi sud kantona.

Clan 34.

(1) Kada se dva organa izjasne kao nadlezni ili kao nenadlezni za rjesavanje u istoj upravnoj stvari, prijedlog za rjesavanje sukoba nadleznosti podnosi organ koji je posljednji odlucivao o svojoj nadleznosti, a moze ga podnijeti i stranka.

(2) Organ koji rjesava sukob nadleznosti istovremeno ce ponistiti rjesenje koje je u upravnoj stvari donio nenadlezni organ, odnosno ponistit ce zakljucak kojim se nadlezni organ izjasnio kao nenadlezan i dostavit ce spise predmeta nadleznom organu.

(3) Protiv rjesenja kojim se odlucuje o sukobu nadleznosti stranka ne moze izjaviti posebnu zalbu ni voditi poseban upravni spor.

(4) Odredbe clana 22. stav 2. ovog zakona shodno se primjen-juju i u slucaju sukoba nadleznosti.

Clan 35.

(1) Ako organ u sukobu smatra da mu je rjesenjem kojim je odluceno o sukobu nadleznosti povrijedjeno neko pravo, moze na to rjesenje izjaviti zalbu. Ako je o sukobu nadleznosti rijesio nadlezni sud, zalba nije dopustena.

(2) Ako organ nadlezan za rjesavanje po zalbi iz stava 1. ovog clana utvrdi da rjesenje o sukobu nije zasnovano na propisima, raspravit ce odnose koji su usljed toga nastali izmedju organa koji se zalio i organa koji je rjesenjem o sukobu nadleznosti oglasen za nadleznog, vodeci racuna o pravima koja po odgovarajucim propisima pripadaju organu koji se zalio. Rjesenje doneseno po zalbi smatra se prvostepenim rjesenjem o odnosima koji se njime rjesavaju.

(3) Zalbu u vezi sa stavom 1. ovog clana i rjesenje doneseno u vezi s zalbom nemaju uticaja na upravni postupak u konkret-nom predmetu, jer tu upravnu stvar rjesava organ koji je odredjen kao nadlezan rjesenjem donesenim o sukobu nadleznosti.

5. Sluzbena osoba ovlastena za vodjenje postupka i za rjesavanje

Clan 36.

(1) U upravnoj stvari za cije je rjesavanje nadlezan organ uprave rjesenje u upravnom postupku donosi rukovodilac tog organa, ako propisima o organizaciji tog organa ili drugim posebnim propisima nije drukcije odredjeno.

(2) Rukovodilac organa uprave moze ovlastiti drugu sluzbenu osobu istog organa da rjesava u upravnim stvarima iz odredjene vrste upravnih poslova ili drugu strucnu sluzbenu osobu za vodjenje postupka odnosno preduzimanje radnje u pos-tupku prije donosenja rjesenja.

(3) O ovlastenju sluzbenih osoba iz stava 2. ovog clana, rukovodilac organa uprave duzan je donijeti posebno rjesenje, koje sadrzi licne podatke sluzbenih osoba i obim njihovih ovlastenja za rjesavanje u upravnim stvarima ( da rjesava upravne stvari ili da vodi upravni postupak ili i jedno i drugo ).

(4) Ovlastenje za rjesavanje obuhvata i vodjenje postupka koji prethodi rjesavanju.

Clan 37.

Ako je za rjesavanje u upravoj stvari nadlezna Vlada Feder-acije ili vlada kantona, postupak vodi i priprema prijedlog rjesenja ovlastena osoba ili tijelo koje svojim aktom odrede te vlade, ako posebnim propisima nije drugacije odredjeno.

Clan 38.

Ako je za rjesavanje u upravnoj stvari nadlezan dom Parla-menta Federacije ili zakonodavno tijelo kantona odnosno grad-sko ili opcinsko vijece, postupak vodi i priprema prijedlog rjesenja ovlastena osoba ili komisija ili drugo tijelo koje svojim aktom odrede ti organi, ako zakonom odnosno drugim propisom nije drukcije odredjeno.

Clan 39.

U upravnim stvarima u kojima rjesava institucija koja ima javne ovlasti rjesenje donosi rukovodilac institucije, ako zak-onom ili drugim propisom nije drukcije odredjeno. Rukovodilac moze ovlastiti drugu sluzbenu osobu institucije da poduzima radnje u postupku do donosenja rjesenja ili da rjesava u upravnim stvarima iz nadleznosti te institucije, o cemu se donosi posebno rjesenje, koje sadrzi licne podatke sluzbenih osoba i obime ovlastenja za rjesavanje u upravnim stvarima.

6. Pravna pomoc

Clan 40.

(1) Za izvrsenje pojedinih radnji u postupku koje se imaju poduzeti izvan podrucja nadleznog organa ovaj ce organ zamoliti organ uprave na cijem se podrucju radnja ima poduzeti da izvrsi te radnje.

(2) Organ nadlezan za rjesavanje u upravnoj stvari moze, radi lakseg i brzeg obavljanja radnje ili izbjegavanja nepotrebnih troskova, zamoliti drugi odgovarajuci organ ovlasten za poduzi-manje takve radnje da izvrsi pojedinu radnju u postupku.

Clan 41.

(1) Organi, kao i institucije koje imaju javne ovlasti za rjesavanje u upravnim stvarima, duzni su jedni drugima ukazivati pravnu pomoc u upravnom postupku. Ova se pomoc trazi posebnom molbom.

(2) Zamoljeni organi, odnosno institucije iz stava 1. ovog clana, duzni su postupati po molbi u granicama svog podrucja i djelokruga, bez odgadjanja, a najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema molbe.

(3) Pravna pomoc za izvrsenje pojedinih radnji u postupku moze se traziti od sudova samo u okviru posebnih propisa. Izuzetno, organ odnosno institucija koja ima javne ovlasti za rjesavanje u upravnim stvarima mogu traziti od sudova da im dostave spise koji su potrebni za vodjenje upravnog postupka. Sudovi su duzni postupiti po takvom trazenju ako se time ne ometa sam sudski postupak. Sud moze odrediti rok u kom mu se spisi moraju vratiti.

(4) Za pravnu pomoc u odnosu sa inozemnim organima vaze odredbe medjunarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se nacelo reciprociteta. Ako postoji sumnja o posto-janju reciprociteta, objasnjenje o tom pitanju zatrazit ce se od organa uprave nadleznog za vanjske poslove Bosne i Herce-govine.

(5) Domaci organi ukazuju pravnu pomoc inozemnim or-ganima na nacin predvidjen u domacem zakonu. Organ ce uskra-titi pravnu pomoc ako se trazi radnja koja je protivna domacem zakonu. Radnja koja je predmet molbe inozemnog organa moze se izvrsiti i na nacin koji zahtijeva inozemni organ, ako takav postupak nije protivan domacem zakonu.

(6) Ako medjunarodnim ugovorima nije predvidjena mogucnost neposrednog kontakta sa inozemnim organima, domaci organi kontaktiraju sa inozemnim organima preko organa uprave nadleznog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

7. Izuzece

Clan 42.

Sluzbena osoba koja je ovlastena da rjesava ili da obavlja pojedine radnje u postupku izuzet ce se od rada u predmetu:

1) ako je u predmetu u kome se vodi postupak: stranka, suovlastenik, odnosno suobveznik, svjedok, vjestak, punomocnik ili zakonski zastupnik stranke;

2) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomocnikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobocnoj liniji do cetvrtog stupnja zakljucno, bracni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zakljucno, pa i onda kad je brak prestao; 3) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomocnikom stranke u odnosu staraoca, usvojioca, usvojenika ili hra-nioca; 4) ako je u prvostepenom postupku ucestvovalo u vodjenju postupka ili u donosenju rjesenja.

Clan 43.

Sluzbena osoba koja je ovlastena da rjesava u odredjenoj upravnoj stvari ili da obavi neku radnju u postupku, cim sazna da postoji koji od razloga za izuzece iz clana 42. ovog zakona, duzna je da prekine svaki daljnji rad na predmetu i da o tome obavijesti organ nadlezan za rjesavanje o izuzecu ( clan 45). Ako sluzbena osoba smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njeno izuzece, obavijestit ce o tome taj organ ne prekidajuci rad.

Clan 44.

(1) Stranka moze zahtijevati izuzece sluzbene osobe iz razloga navedenih u clanu 42. ovog zakona, a i kad postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristrasnost. U svom zahtjevu stranka mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od razloga za izuzece.

(2) Sluzbena osoba za koju je stranka zahtijevala izuzece iz nekog od razloga navedenog u clanu 42. ovog zakona ne moze, sve do donosenja zakljucka o ovom zahtjevu, obavljati nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe odgadjanje.

Clan 45.

(1) O izuzecu sluzbene osobe u federalnom organu uprave i federalne ustanove, odnosno u kantonalnom organu uprave i kantonalnoj ustanovi odlucuje rukovodilac koji rukovodi tim organom odnosno ustanovom.

(2) O izuzecu sluzbene osobe u gradskoj, odnosno opcinskoj sluzbi za upravu odlucuje gradonacelnik, odnosno opcinski nacelnik.

(3) O izuzecu sluzbene osobe organa koji se nalazi u sastavu organa uprave odlucuje rukovodilac organa koji se nalazi u sastavu organa uprave.

(4) O izuzecu rukovodioca iz stava 1. ovog clana odlucuje Vlada Federacije odnosno vlada kantona, a o izuzecu ruko-vodioca organa koji se nalazi u sastavu drugog organa uprave odlucuje rukovodilac organa u cijem se sastavu nalazi taj organ.

(5) O izuzecu gradonacelnika odnosno opcinskog nacelnika odlucuje gradsko odnosno opcinsko vijece.

(6) O izuzecu sluzbene osobe institucije koja ima javne ovlasti odlucuje rukovodilac te institucije, a o izuzecu ruko-vodioca te institucije odlucuje organ utvrdjen statutom ili drugim opcim aktom institucije, ako zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona ili drugim posebnim propisom nije drukcije odredjeno.

(7) Odredbe ovog zakona o izuzecu sluzbenih osoba shodno se primjenjuju i na izuzece sluzbenih osoba iz cl. 37. i 38. ovog zakona. O izuzecu tih osoba odlucuju odgovarajuca vlada od-nosno dom.

(8) O izuzecu se odlucuje zakljuckom.

Clan 46.

(1) U zakljucku o izuzecu odredit ce se sluzbena osoba koja ce rjesavati, odnosno obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kome je izuzece odredjeno.

(2) Protiv zakljucka kojim se odredjuje izuzece nije dopustena zalba.

Clan 47.

(1) Odredbe clana 45. ovog zakona o izuzecu sluzbenih osoba shodno se primjenjuju i na izuzece zapisnicara.

(2) Zakljucak o izuzecu zapisnicara donosi sluzbena osoba koja je ovlastena da vodi postupak.

III - STRANKA I NJENO ZASTUPANJE

1. Stranka

Clan 48.

Stranka je osoba po cijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zastite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da ucestvuje u postupku.

Clan 49.

(1) Stranka u upravnom postupku moze biti svako fizicko i pravno lice.

(2) Organi uprave i drugi organ i poslovna jedinica poduzeca (drustva), naselje, grupa osoba i dr. koji nemaju svojstvo pravnog lica, mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rjesava u upravnom postupku.

(3) Stranka moze biti i sindikalna organizacija ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes sluzbenika i namjestenika u organima uprave, kao i radnika u poduzecu (drustvu), ustanovi ili u drugom pravnom licu.

(4) Kad u vrsenju poslova iz svoje nadleznosti ombudsmen utvrdi da je konacnim upravnim aktom povrijedjeno ljudsko dostojanstvo prava i slobode gradjana zajamceni ustavom, on moze prisustvovati upravnom postupku do donosenja pra-vomoc ne sudske odluke i u postupcima vanrednih pravnih lijek-ova.

Clan 50.

(1) Poduzece (drustvo), ustanova i drugo pravno lice, drustvena organizacija i udruzenje gradjana koji prema svom opcem aktu imaju zadatak da stite odredjena prava i interese svojih clanova, mogu , po pristanku svog clana, u njegovo ime da stave zahtjev koji se odnosi na takva prava i interese, kao i da stupe u vec pokrenuti postupak sa svim pravima stranke.

(2) Pravno lice iz stava 1. ovog clana, moze da zastupa svog radnika u upravnom postupku na njegov zahtjev, ako je to predvidjeno opcim aktom toga pravng lica.

Clan 51.

(1) Ako su tuzitelj, pravobranitelj i drugi organi vlasti zak-onom ovlasteni da u upravnom postupku zastupaju javne inter-ese, oni imaju u granicama svojih ovlastenja, prava i duznosti stranke.

(2) Organi iz stava 1. ovog clana ne mogu u upravnom postupku imati sira ovlastenja nego sto ih imaju stranke, ako zakonom nije drukcije odredjeno.

2. Procesna sposobnost i zakonski zastupnik

Clan 52.

(1) Fizicka osoba koja je potpuno poslovno sposobna moze sama obavljati radnje u postupku (procesna sposobnost).

(2) Za procesno nesposobnu fizicku osobu radnje u postupku obavlja njegov zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik se odredjuje na osnovu zakona ili aktom nadleznog organa done-senog na osnovu zakona.

(3) Pravno lice obavlja radnje u postupku preko svog pred-stavnika odnosno zakonskog zastupnika. Predstavnik, odnosno zakonski zastupnik pravnog lica odredjuje se njegovim opcim aktom, ako nije odredjen zakonom ili aktom nadleznog organa donesenog na osnovu zakona.

(4) Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom odredjenog predstavnika, poslovna jedinica poduzeca (drustva) -preko osobe koja rukovodi radom poslovne jedinice, a naselje, odnosno grupa osoba koje nemaju svojstvo pravnog lica - preko osobe koju oni odrede, ako posebnim propisima nije drugacije odredjeno.

(5) Kad organ koji vodi postupak ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu paznju u zastupanju, obavijestit ce o tome organ starateljstva.

Clan 53.

(1) U toku cijelog postupka organ ce po sluzbenoj duznosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka moze biti stranka u postupku i da li stranku zastupa njen zakonski zastupnik, odnosno predstavnik.

(2) Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se moze obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet postupka. Ako prema prirodi stvari postupak ne moze da se nastavi, organ ce obustaviti postupak zakljuckom protiv kojeg je dopustena posebna zalba.

3. Privremeni zastupnik

Clan 54.

(1) Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zas-tupnika ili se neka radnja ima poduzeti protiv osobe cije je boraviste nepoznato, a koja nema punomocnika, organ koji vodi postupak postavit ce takvoj stranci privremenog zastupnika, ako to trazi hitnost predmeta, a postupak se mora provesti. Organ koji vodi postupak odmah ce izvijestiti o tome organ starateljstva, a ako je privremeni zastupnik postavljen osobi cije je boraviste nepoznato, objavit ce svoj zakljucak na oglasnoj tabli ili na drugi uobicajeni nacin.

(2) Ako poduzece (drustvo), ustanova ili drugo pravno lice nema zakonskog zastupnika, predstavnika ni punomocnika, or-gan koji vodi postupak, pod uvjetima iz stava 1. ovog clana, postavit ce takvoj stranci privremenog zastupnika, po pravilu, iz reda osoba iz pravnog lica i o tome ce, bez odgadjanja, obavijestiti to pravno lice.

(3) Na nacin predvidjen u odredbama st. 1. i 2. ovog clana, postavit ce se privremeni zastupnik i kad se ima izvrsiti radnja koja se ne moze odgoditi a stranku, odnosno njenog punomocnika ili zastupnika nije moguce pravovremeno pozvati. O tome ce se stranka, punomocnik ili zastupnik odmah obavijes-titi.

(4) Postavljena osoba je duzna primiti se zastupanja, a zastu-panje moze odbiti samo iz razloga koji su predvidjeni posebnim propisima. Privremeni zastupnik ucestvuje samo u postupku za koji je izricito postavljen, i to dok se ne pojavi zakonski zastupnik ili predstavnik, odnosno sama stranka ili njen punomocnik.

4. Zajednicki predstavnik

Clan 55.

(1) Dvije ili vise stranaka mogu, ako posebnim propisom nije drugacije odredjeno, u istom predmetu istupati zajednicki. One su u takvom slucaju duzne naznaciti ko ce od njih istupati kao njihov zajednicki predstavnik, ili postaviti zajednickog punomocnika.

(2) Organ koji vodi postupak, moze ako to ne zabranjuje poseban propis, odrediti strankama koje u postupku ucestvuju s istovjetnim zahtjevima da u odredjenom roku naznace ko ce ih izmedju njih predstavljati, ili da postave zajednickog punomocnika o cemu se donosi zakljucak. Ako stranke po takvom zakljucku ne postupe, moze to odrediti sam organ koji vodi postupak, u kom slucaju zajednicki predstavnik, odnosno punomocnik zadrzava to svojstvo sve dok stranke ne postave drugog. Protiv takvog zakljucka stranke imaju pravo posebne zalbe, ali zalba ne odgadja izvrsenje zakljucka.

(3) I u slucaju odredjivanja zajednickog predstavnika, od-nosno punomocnika, svaka stranka zadrzava pravo da istupa kao stranka u postupku, da daje izjave, da samostalno izjavljuje zalbe i koristi druga pravna sredstva.

5. Punomocnik

Clan 56.

(1) Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik moze odrediti punomocnika koji ce je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave.

(2) Radnje u postupku koje punomocnik poduzima u grani-cama punomoci imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka.

(3) I pored punomocnika, sama stranka moze davati izjave, a ove izjave se mogu od stranke i neposredno traziti.

(4) Stranka koja je prisutna kad njen punomocnik daje us-menu izjavu moze neposredno poslije date izjave izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomocnika. Ako u pismenim ili usmenim izjavama koje se ticu cinjenica postoji nesuglasnost izmedju izjava stranke i njenog punomocnika, organ koji vodi postupak cijenit ce obje izjave u smislu clana 9. ovog zakona.

Clan 57.

(1) Punomocnik moze biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom.

(2) Ako se kao punomocnik pojavi osoba koja se bavi nadripisarstvom, organ ce takvoj osobi uskratiti daljnje zastu-panje, o cemu se donosi zakljucak i o tome ce odmah obavijestiti stranku.

(3) Protiv zakljucka o uskracivanju zastupanja moze se izjaviti posebna zalba, koja ne odgadja izvrsenje zakljucka.

Clan 58.

(1) Punomoc se moze dati pismeno, ili usmeno u zapisnik koji sacinjava sluzbena osoba organa koji vodi postupak.

(2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpise stavit ce na pismenu punomoc umjesto potpisa otisak prsta. Ako se punomoc izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je i prisustvo dvojice svjedoka, koji ce se potpisati na punomoc.

(3) Iznimno, sluzbena osoba koja vodi postupak ili obavlja pojedine radnje u postupku moze dopustiti da u ime stranke, kao njen punomocnik, izvrsi odredjenu radnju osoba koja nije podni-jela punomoc (clan porodice i dr.), ali ce istovremeno narediti toj osobi da naknadno u odredjenom roku podnese odgovarajucu punomoc za tu radnju.

Clan 59.

(1) Ako je punomoc data u obliku privatne isprave, pa se posumnja u njenu istinitost, moze se narediti da se podnese ovjerena punomoc.

(2) Pravilnost punomoci ispituje se po sluzbenoj duznosti, a nedostaci pismene punomoci uklanjaju se shodno odredbi clana 67. ovog zakona, pri cemu sluzbena osoba koja vodi postupak moze dopustiti punomocniku s neurednom punomoci da izvrsi hitne radnje u postupku.

Clan 60.

(1) Za sadrzaj i obim punomoci mjerodavne su odredbe punomoci. Punomoc se moze dati za cio postupak ili samo za pojedine radnje, a moze se i vremenski ograniciti.

(2) Punomoc ne prestaje smrcu stranke, gubitkom njene procesne sposobnosti ili promjenom njenog zakonskog zastup-nika, ali pravni sljedbenik stranke, odnosno njen novi zakonski zastupnik moze opozvati raniju punomoc.

(3) Na pitanja u vezi s punomoci koja nisu uredjena odred-bama ovog zakona shodno ce se primjenjivati odgovarajuce odredbe zakona kojim je uredjen parnicni postupak.

Clan 61.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na stranke vaze shodno i za njihove zakonske zastupnike, punomocnike, privremene zastupnike i zajednicke predstavnike.

Clan 62.

(1) Stranci ce se dozvoliti da u stvarima za koje se trazi strucno poznavanje pitanja u vezi s predmetom postupka dovede strucnu osobu koja ce joj davati obavjestenja i savjete (strucni pomagac). Ova osoba ne zastupa stranku.

(2) Stranka ne moze dovesti kao strucnog pomagaca osobu koja nije poslovno sposobna ili koja se bavi nadripisarstvom.

IV - KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA

1. Podnesci

Clan 63.

(1) Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, zalbe, prigovori i druga priopcenja kojima se pojedinci ili pravna lica obracaju organima.

(2) Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili salju postom pismeno, ili se usmeno priopcavaju na zapisnik kod organa, a mogu se, ako nije drugacije propisano, izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i hitna priopcenja mogu se davati i telefonski, ako je to po prirodi stvari moguce.

Clan 64.

Podnesak se predaje organu nadleznom za prijem podneska, a moze se predati svakog radnog dana u toku radnog vremena. Za usmene podneske koji nisu vezani s rokom ili inace nisu neodlozni moze se odrediti da se predaju samo u odredjene sate u toku radnog vremena. Vrijeme za predaju ovakvih podnesaka objavljuje svaki organ u svojim prostorijama na vidnom mjestu.

Clan 65.

(1) Organ koji je nadlezan za prijem podneska, odnosno usmenog priopcenja, duzan je primiti podnesak koji mu se pre-daje, odnosno uzeti na zapisnik usmeno priopcenje.

(2) Sluzbena osoba koja primi podnesak duzna je, po sluzbenoj duznosti ili na usmeno trazenje podnositelja, dati potvrdu o prijemu podneska. Za ovu potvrdu ne placa se taksa.

(3) Ako organ nije nadlezan za prijem pismenog podneska, odnosno priopcenja na zapisnik, sluzbena osoba ovog organa ce upozoriti na to podnosioca i uputiti ga organu nadleznom za prijem. Ako podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak odnosno priopcenje na zapisnik primi, sluzbena osoba je duzna primiti takav podnesak, odnosno usmeno priopcenje. Ako organ utvrdi da nije nadlezan za rad po takvom podnesku, donijet ce zakljucak kojim ce odbaciti podnesak zbog nenadleznosti i zakljucak odmah dostaviti stranci.

(4) Kad organ postom dobije podnesak za ciji prijem nije nadlezan, a poznato mu je koji je organ nadlezan za prijem, poslat ce podnesak bez odgadjanja nadleznom organu, odnosno sudu i o tome ce obavijestiti stranku. Ako organ koji je dobio podnesak ne moze da utvrdi koji je organ nadlezan za rad po podnesku, donijet ce bez odlaganja zakljucak kojim ce odbaciti podnesak zbog nenadleznosti i zakljucak odmah dostaviti stranci.

(5) Protiv zakljucka donesenog po st. 3. i 4. ovog clana dopustena je posebna zalba.

(6) Ako organ postom dobije tuzbu za pokretanje upravnog spora, tuzbu ce bez odgadjanja dostaviti nadleznom sudu, o cemu ce pismeno obavijestiti podnosioca tuzbe.

Clan 66.

(1) Podnesak mora biti razumljiv i sadrzavati sve sto je potrebno da bi se u vezi s njim moglo postupiti. Podnesak narocito treba da sadrzi: oznacenje organa kome se upucuje, predmet na koji se odnosi zahtjev, odnosno prijedlog, ko je zastupnik ili punomocnik ako ga ima i ime i prezime i boraviste (adresu) podnosioca, odnosno zastupnika ili punomocnika.

(2) Podnosilac je duzan svojerucno potpisati podnesak. Izuzetno, podnesak moze umjesto podnosioca potpisati njegov bracni drug, jedan od njegovih roditelja, sin ili kci, ili advokat koji je po ovlastenju stranke sastavio podnesak. Osoba koja je potpisala podnesak za podnosioca duzna je da na podnesku potpise svoje ime i stavi svoju adresu.

(3) Ako je podnosilac nepismen ili nije u stanju da se potpise, potpisat ce ga druga pismena osoba, koja ce potpisati i svoje ime i adresu.

Clan 67.

(1) Ako podnesak sadrzi neki formalni nedostatak koji sprecava postupanje po podnesku, ili je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, ne moze se samo zbog toga odbaciti. Organ koji je primio takav podnesak duzan je uciniti one radnje koje ce osigu-rati da se nedostaci otklone i odredit ce podnosiocu rok u kome je duzan da to ucini. Ovo se moze saopciti podnosiocu pismeno, faksom ili telefonski, a i usmeno, ako se podnosilac zatekne kod organa koji ovo saopcava. O ucinjenom saopcenju organ ce sastaviti sluzbenu zabiljesku u spisu.

(2) Ako podnosilac otkloni nedostatke u odredjenom roku, smatrat ce se da je podnesak bio od pocetka uredan. Ako pod-nosilac ne otkloni nedostatke u odredjenom roku, pa se usljed toga ne moze u vezi sa podneskom postupati, smatrat ce se da podne-sak nije ni podnesen. O tome ce organ donijeti zakljucak protiv koga se moze izjaviti posebna zalba. Na ovu posljedicu podnosi-lac ce se narocito upozoriti u pozivu za ispravku podneska.

(3) Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski ili je prim-ljeno telefonsko priopcenje, pa se posumnja da podnesak nije podnijela osoba cije je ime oznaceno na telegrafskom ili faks podnesku, odnosno da ne potice od osobe koja je pri telefonskom priopcenju kazala svoje ime, nadlezni organ ce povesti postupak za utvrdjivanje ovih cinjenica, pa ako se nedostaci ne otklone, postupit ce na nacin propisan u stavu 2. ovog clana.

Clan 68

. Ako podnesak sadrzi vise zahtjeva koji se moraju rjesavati odvojeno, organ koji primi podnesak uzet ce u rjesavanje zahtjeve za cije je rjesavanje nadlezan, a sa ostalim zahtjevima postupit ce u smislu clana 65. stava 4. ovog zakona. 2. Pozivanje

Clan 69.

(1) Organ koji vodi postupak ovlasten je da poziva osobu cije je prisustvo u postupku potrebno a koje boravi na njegovom podrucju. Po pravilu, pozivanje se ne moze vrsiti radi dostavljanja pismenih otpravki, rjesenja i zakljucaka, ili radi saopcenja koja se mogu izvrsiti postom i na drugi nacin pogodniji za osobu kojoj se saopcenje ima uciniti.

(2) Izuzetno, na usmenu raspravu moze biti pozvana osoba koja boravi van podrucja organa koji vodi postupak, ako se time postupak ubrzava ili olaksava, a dolazak ne prouzrokuje vece troskove ili vece gubljenje vremena za pozvanog.

(3) Pozivanje se vrsi pismenim putem, ako posebnim pro-pisima nije predvidjen drugi nacin pozivanja.

Clan 70.

(1) U pismenom pozivu naznacit ce se: naziv organa koji poziva, ime i prezime i adresa osobe koja se poziva, mjesto, dan, a kad je to moguce i sat dolaska pozvanog, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao stranka, svjedok, vjestak itd.), a zatim i koja pomocna i dokazna sredstva pozvani treba da ponese. U pozivu se mora navesti da li je pozvana osoba duzna da dodje licno ili moze poslati punomocnika koji ce je zastupati, a zatim ce se upozoriti da je u slucaju sprijecenosti da se odazove pozivu duzna da izvijesti organ koji je izdao poziv. Pozvani ce se isto tako upozoriti da moze biti priveden ako se iz neopravdanih razloga ne odazove pozivu, ili ne izvijesti da je sprijecen da dodje, odnosno da moze biti novcano kaznjen.

(2) U pozivu na usmenu raspravu stranka se moze pozvati da podnese pismene i druge dokaze, a moze se upozoriti i da moze povesti svjedoke na koje se namjerava pozvati.

(3) Kad to dopusta priroda stvari, moze se ostaviti na volju pozvanoj osobi da umjesto licnog dolaska preda, do odredjenog dana, potrebnu pismenu izjavu.

Clan 71.

(1) Pri pozivanju organ ce voditi racuna da se osoba cije je prisustvo potrebno pozove da dodje u vrijeme koje ce najmanje ometati pozvanog u obavljanju njegovog redovnog posla.

(2) Niko ne moze biti pozvan da dodje u toku noci. Pozivanje za dolazak nocu moze se izvrsiti samo izuzetno, ako je to predvidjeno posebnim propisima i ako se radi o izvrsenju hitnih i neodgodivih mjera, koje u pozivu moraju biti navedene, kao i propis na osnovu kojeg se vrsi to pozivanje.

Clan 72.

(1) Pozvana osoba duzna je da se odazove pozivu.

(2) Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili kog drugog opravdanog razloga sprijecena da dodje, duzna je odmah po prijemu poziva o tome izvijesititi organ koji je izdao poziv, a ako je razlog sprijecenosti nastao kasnije, onda odmah poslije saznanja tog razloga.

(3) Ako se osoba kojoj je poziv licno dostavljen (clan 83.) ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda, moze biti privedena, ako je njeno prisustvo potrebno, a pored toga i kaznjena novcanom kaznom do 50 DM. Ove ce se mjere primijeniti samo ako je u pozivu bilo naznaceno da ce se te mjere primijeniti. Ako su zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali troskovi u pos-tupku, moze se odrediti da te troskove snosi osoba koja je izostala. Zakljucak o privodjenju, o izricanju kazne ili o placanju troskova donosi sluzbeno lice koje vodi postupak u suglasnosti sa sluzbenom osobom ovlastenom za rjesavanje stvari, a kod zamoljenog organa - u suglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa sluzbenom osobom ovlastenom za rjesavanje u slicnim stvarima. Protiv ovog zakljucka dopustena je posebna zalba.

(4) Ako se pozivu nije odazvala vojna osoba ili sluzbenik policije, organ ce se obratiti nadleznoj vojnoj komandi odnosno organu policije te osobe sa zahtjevom da se ona dovede, a moze ga i kazniti po stavu 3. ovog clana, odnosno odrediti da snosi troskove.

3. Zapisnik

Clan 73.

(1) O usmenoj raspravi ili drugoj vaznijoj radnji u postupku, kao i o vaznijim usmenim izjavama stranaka ili trecih osoba u postupku, sastavlja se zapisnik.

(2) O manje vaznim radnjama i izjavama stranaka i trecih osoba koje bitno ne uticu na rjesenje stvari, o upravljanju toka postupka, o saopcenjima, sluzbenim opazanjima, usmenim uput-stvima i nalozima, kao i okolnostima koje se ticu samo unu-tras njeg rada organa kod koga se vodi postupak, nece se, po pravilu, sastavljati zapisnik vec ce se u samom spisu sastaviti sluzbena zabiljeska, koju potpisuje sluzbena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku datuma. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim usmenim zahtjevima stranke o kojima se odlucuje po skracenom postupku, a kojima se udovoljava.

Clan 74.

(1) U zapisnik se unosi: naziv organa koji obavlja radnju, broj i datum, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja i predmet u kome se ona obavlja, imena sluzbenih osoba, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika ili punomocnika i drugih osoba koje su prisutne izvodjenju radnje.

(2) Zapisnik treba da sadrzi tacno i kratko tok i sadrzaj u postupku izvrsene radnje i datih izjava i da se te radnje i izjave ogranice na ono sto se tice same stvari koja je predmet postupka. U zapisniku se navode sve isprave koje su u bilo koju svrhu upotrijebljene pri izvodjenju radnje, a, prema potrebi, ove se isprave prilazu zapisniku.

(3) Izjave stranaka, svjedoka, vjestaka i drugih osoba koje ucestvuju u postupku, a koje su znacajne za donosenje rjesenja, upisuju se u zapisnik sto tacnije, a prema potrebi i njihovim rijecima. U zapisnik se upisuju i svi zakljucci koji se u toku radnje donesu.

(4) Ako se koje saslusanje obavlja preko tumaca (prevoditelja), oznacit ce se na kom je jeziku saslusani govorio i tko je bio tumac (prevoditelj).

(5) Zapisnik se vodi u toku obavljanja sluzbene radnje. Ako se radnja ne moze istog dana zavrsiti, unijet ce se svakog dana posebno u isti zapisnik ono sto je tog dana uradjeno i to ce se potpisati.

(6) Ako se radnja o kojoj se vodi zapisnik nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku ce se naznaciti da je bilo prekida.

(7) Ako su u toku radnje izradjeni ili pribavljeni planovi, skice, crtezi, fotografije i tome slicno, te akte ce svojim potpisom ovjeriti sluzbena osoba i prikljuciti zapisniku, a u zapisniku konstatovati akte koji su uzeti.

(8) Propisima se moze odrediti da se zapisnik u odredjenim stvarima moze voditi u vidu knjige ili drugih sredstava eviden-cije.

Clan 75.

(1) Zapisnik mora biti vodjen uredno i u njemu se ne smije nista brisati. Mjesta koja su precrtana do zakljucenja zapisnika moraju ostati citljiva i njih svojim potpisom ovjerava sluzbena osoba koja rukovodi radnjom postupka.

(2) U vec potpisanom zapisniku ne smije se nista dodavati ni mijenjati. Dopuna u vec zakljucenom zapisniku unosi se u do-datak zapisnika.

Clan 76.

(1) Prije zakljucenja zapisnik ce se procitati saslusanim oso-bama i ostalim osobama koje ucestvuju u radnji postupka. Ove osobe imaju pravo da i same pregledaju zapisnik i da stavljaju svoje primjedbe, a sluzbena osoba je obavezna to omoguciti. Na kraju zapisnika navest ce se da je zapisnik procitan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ili ako jesu, ukratko ce se upisati sadrzaj datih primjedaba. Te primjedbe ce potpisati osoba koja ih je dala. Zatim ce se pristupiti potpisivanju zapisnika na nacin sto ce se prvo potpisati osobe koje su saslusane, odnosno davale izjave u postupku, a na kraju zapisnik ce ovjeriti svojim potpisom sluzbena osoba koja je rukovodila radnjom, kao i zapisnicar, ako ga je bilo.

(2) Stranka, svjedoci, vjestaci i druge osobe koje su saslusane u postupku u zapisniku ce se potpisati ispod onog dijela zapisnika gdje je upisana njihova izjava.

(3) Ako su vrsena suocenja, dio zapisnika o tome potpisat ce osobe koje su suocene.

(4) Ako se zapisnik sastoji od vise listova, oni ce se oznaciti rednim brojevima, a svaki list ce na kraju svojim potpisom ovjeriti sluzbena osoba koja rukovodi radnjom postupka i osoba cija je izjava upisana na kraju lista.

(5) Dopune vec zakljucenog zapisnika ponovo ce se potpisati i ovjeriti.

(6) Ako osoba koja treba da potpise zapisnik nije pismena, ili ne moze da pise, potpisat ce je jedna pismena osoba, koja ce staviti i svoj potpis. Ovo ne moze biti sluzbena osoba koja rukovodi radnjom postupka, niti zapisnicar.

(7) Ako neka osoba nece da potpise zapisnik, ili se udalji prije zakljucenja zapisnika, to ce se upisati u zapisnik i navesti razlog zbog kog je potpis uskracen.

Clan 77.

(1) Zapisnik sastavljen sukladno s odredbama clana

76. ovog zakona jeste javna isprava. Zapisnik je dokaz o toku i sadrzini radnje postupka i datih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je saslusana osoba stavila primjedbu da nisu pravilno sas-tavljeni.

(2) Dozvoljeno je dokazivati netacnost zapisnika.

Clan 78.

(1) Kad u upravnom postupku rjesava kolegijalni organ, o vijecanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Kad je u postupku u vezi sa zalbom jednoglasno odluceno, ne mora se sastavljati zapisnik o vijecanju i glasanju, vec se o tome moze sastaviti samo sluzbena zabiljeska u spisu, koja se ovjerava potpisom sluzbene osobe koja predsjedava kolegijalnim or-ganom.

(2) U zapisnik o vijecanju i glasanju upisuje se, pored po-dataka o licnom sastavu kolegijalnog organa, oznacenje pred-meta o kome je rijec i kratak sadrzaj onoga sto je rijeseno, kao i odvojena misljenja ako ih je bilo. Ovaj zapisnik potpisuju osoba koja predsjedava i zapisnicar.

(3) Kad u upravnom postupku rjesava organ zakonodavne ili organ izvrsne vlasti, nece se voditi poseban zapisnik o vijecanju i glasanju, vec ce se zakljucak donesen u upravnoj stvari unijeti u zapisnik, kao i ostali zakljucci tih organa.

4. Razgledanje spisa i obavjestavanje o toku postupka

Clan 79.

(1) Stranke imaju pravo da razgledaju spise predmeta i da o svom trosku prepisu potrebne spise, a organ je obavezan to omoguciti. Spisi se razgledaju i prepisuju pod nadzorom odredjene sluzbene osobe.

(2) Pravo da razgleda spise i da o svom trosku prepise pojedine spise ima i svaka druga osoba koja ucini vjerovatnim svoj pravni interes za to, kao i drustvena organizacija i udruzenje gradjana, ako za to postoji opravdan interes.

(3) Zahtjev za razgledanje i prepisivanje spisa moze se staviti i usmeno. Organ moze traziti od osobe iz stava 2. ovog clana da pismeno ili usmeno na zapisnik obrazlozi postojanje svog pravnog interesa.

(4) Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnik o vijecanju i glasanju, sluzbeni referati i nacrti rjesenja, kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi, ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili trecih osoba.

(5) Stranka i svaka druga osoba koja ucini vjerovatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo da se obavjestavaju o toku postupka.

(6) Protiv odbijanja zahtjeva iz odredaba ovog clana dopustena je posebna zalba i kad zakljucak nije izdat pismeno. Zalba se moze izjaviti odmah.

V - DOSTAVLJANJE PISMENA

1. Nacin dostavljanja pismena

Clan 80.

(1) Dostavljanje pismena (poziva, rjesenja, zakljucaka i drugih sluzbenih spisa) vrsi se, po pravilu, tako sto se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno.

(2) Dostavljanje se vrsi preko poste ili ga vrsi organ preko svoje sluzbene osobe. Osoba kojoj ima da se pismeno dostavi moze biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili znacaj pismena koje se ima uruciti, ako je takva dostava posebnim propisom predvidjena.

(3) Nacin dostavljanja odredjuje organ cije se pismeno dostavlja sukladno odredbama ovog zakona o dostavljanju pis-mena.

Clan 81.

(1) Dostavljanje se vrsi samo radnim danom, i to danju.

(2) Organ cije se pismeno ima dostaviti moze, izuzetno, iz osobito vaznih razloga odrediti da se dostavljanje izvrsi i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan drzavnog praznika.

(3) Dostavljanje postom moze se vrsiti i u dane iz stava 2. ovog clana.

Clan 82.

(1) Dostavljanje se vrsi, po pravilu, u stanu ili na radnom mjestu gdje je zaposlena osoba kojoj se dostavljanje ima izvrsiti, a advokatu u njegovom advokatskom uredu.

(2) Dostavljanje se moze izvrsiti i van prostorija navedenih u stavu 1. ovog clana, ako osoba kojoj se dostavljanje vrsi pristane primiti pismeno koje se dostavlja, a ako tih prostorija nema, moze se takvoj osobi izvrsiti dostavljanje gdje god se ona zatekne.

2. Obavezno osobno dostavljanje pismena

Clan 83.

(1) Dostavljanje se mora izvrsiti licno osobi kojoj je pismeno namijenjeno kad je takvo dostavljanje odredjeno ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostavljanja pocinje teci rok koji se po zakonu ne moze produzavati, ili kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvrseno osobno dostavljanje advokatu i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu.

(2) Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvrsiti ne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, ili se u advokatskom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njemu zaposlena, dostavljac ce se obavijestiti kad i na kom mjestu ga moze naci, pa ce mu kod neke od osoba navedenih u clanu

84. ovog zakona ostaviti pismeno obavjestenje da odredjeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga dostavljac ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvrsiti, dostavljac ce postupiti na nacin propisan u clanu 86. ovog zakona, i tada se smatra da je dostavljanje izvrseno.

(3) ostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomocniku ili punomocniku za primanje pismena (clan 88), smatra se da je dostavljanje izvrseno samoj stranci.

3. Posredno dostavljanje pismena

Clan 84.

(1) Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvrsiti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrsi predajom pismena nekom od odraslih clanova njegovog domacinstva , a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se moze predati susjedu, ako on na to pristane.

(2) Ako se dostavljanje vrsi na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se moze izvrsiti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno. Dostavljanje advokatu moze se izvrsiti i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu.

(3) Dostavljanje po st. 1. i 2. ovog clana ne moze se izvrsiti osobi koja u istom postupku ucestvuje sa suprotnim interesom.

Clan 85.

(1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvrsiti odsutna i da joj osoba navedena u clanu 84. ovog zakona ne moze pismeno na vrijeme predati, pismeno ce se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznacenje gdje se odsutna osoba nalazi.

(2) Ako je boraviste osobe kojoj se dostavljanje ima izvrsiti i pored istrazivanja ostalo nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit ce toj osobi privremenog zastupnika u smislu clana 54. ovog zakona i njemu ce predati pismeno,

Clan 86.

(1) Ako se dostavljanje ne moze izvrsiti ni na nacin propisan u clanu 84. ovog zakona, a nije utvrdjeno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvrsiti odsutna, dostavljac ce predati pismeno nadleznom organu opcine na cijem se podrucju nalazi boraviste osobe kojoj se dostavljanje vrsi, ili posti u mjestu njenog bo-ravis ta, ako se dostavljanje vrsi preko poste. Na vratima stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvrsiti dostavljac ce pribiti pismeno saopcenje u kojem je naznaceno gdje se pismeno nalazi. Na saopcenju i na samom pismenu koje se imalo dostaviti, dostavljac ce naznaciti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopcenje u kojem je naznaceno pribio na vrata, i staviti svoj potpis.

(2) Dostavljanje se smatra izvrsenim kad je saopcenje pribi-jeno na vrata s tim da ostecenje ili unistenje ovog saopcenja izvrseno nakon pribijanja na vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja.

(3) O dostavljanju izvrsenom na nacin propisan u stavu 1. ovog clana, obavijestit ce se organ koji je naredio dostavljanje.

4. Posebni slucajevi dostavljanja pismena

a) Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomocniku

Clan 87.

(1) Dostavljanje zakonskom zastupniku ili punomocniku, ako ih stranka ima, vrsi se na nacin propisan u cl. 80. do 86. ovog zakona.

(2) Ako vise stranaka imaju zajednickog zakonskog zastup-nika ili punomocnika u istom predmetu, dostavljanje se za sve njih vrsi tom zakonskom zastupniku, odnosno punomocniku. Ako stranka ima vise punomocnika, dovoljno je da se dostavljanje izvrsi samo jednom od njih.

b) Dostavljanje pismena punomocniku za primanje pismena

Clan 88.

(1) Stranka moze ovlastiti odredjenu osobu kojoj se imaju vrsiti sva dostavljanja za nju. Kad stranka pismeno obavijesti o tom ovlastenju organ koji vodi postupak, taj organ je obavezan sva dostavljanja vrsiti ovom punomocniku (punomocnik za pri-manje pismena).

(2) Punomocnik za primanje pismena duzan je svaki akt bez odgadjanja poslati stranci.

(3) Ako bi neposredno dostavljanje stranci, punomocniku ili zakonskom zastupniku znatno odugovlacilo postupak, sluzbena osoba koja vodi postupak moze naloziti stranci da u vezi sa odredjenim predmetom, a u odredjenom roku postavi u sjedistu organa punomocnika za primanje pismena. Ako stranka ne pos-tupi po ovom nalogu, organ moze postupiti shodno clanu 54. ovog zakona.

(4) Kad se stranka ili njen zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu, a nemaju punomocnika u Federaciji, pozvat ce se pri dostavljanju prvog pismena da u odredjenom roku postave punomocnika ili punomocnika za primanje pismena i upozorit ce se da ce im se, ako u ostavljenom roku ne postave punomocnika, postaviti po sluzbenoj duznosti punomocnik za primanje pis-mena, odnosno privremeni zastupnik.

(5) Dostavljanjem pismena punomocniku za primanje pis-mena smatra se da je dostavljanje izvrseno stranci kojoj je pis-meno imalo biti dostavljeno.

Clan 89.

(1) Kad vise stranaka koje u postupku zajednicki ucestvuju s istovjetnim zahtjevima nemaju zajednickog punomocnika, duzne su pri prvoj radnji u postupku prijaviti organu zajednickog punomocnika za primanje pismena, po mogucnosti takvog koji stanuje u sjedistu organa. Dok ne prijave zajednickog punomocnika za primanje pismena, smatrat ce se za takvog punomocnika ona stranka izmedju njih koja je na prvom za-jednic kom podnesku prva potpisana ili oznacena. Ako se na takav nacin ne moze odrediti punomocnik, sluzbena osoba koja vodi postupak moze odrediti za punomocnika bilo koju od tih stranaka. Ako je broj stranaka velik ili su iz raznih mjesta, mogu stranke prijaviti, a i sama sluzbena osoba moze odrediti i vise takvih punomocnika i oznaciti koju ce od stranaka svaki od njih zastupati.

(2) Zajednicki punomocnik za primanje pismena duzan je bez odgadjanja obavijestiti sve stranke o pismenu koje je za njih primio i omoguciti im da pregledaju, prepisu i ovjere pismeno koje, po pravilu, on treba da cuva.

(3) U pismenu koje se dostavlja punomocniku za primanje pismena oznacit ce se sve osobe za koje se dostavljanje vrsi.

c) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzecima (drustvima), ustanovama i drugim pravnim licima

Clan 90.

(1) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzecima (drustvima), ustanovama i drugim pravnim licima vrsi se preda-jom pismena sluzbenoj osobi odnosno osobi odredjenoj za pri-manje pismena tih organa odnosno pravnih lica, ako za pojedine slucajeve nije drukcije propisano.

(2) Ako u postupku ucestvuju poslovne jedinice, naselja, grupe osoba i dr. (clan 49. stav 2.) dostavljanje se vrsi predajom pismena osobi koju su oni odredili za primanje pismena (clan 52. stav 4.).

(3) Ako dostavljac u toku radnog vremena ne nadje osobu odredjenu za primanje pismena, predaju pismena moze izvrsiti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, odnosno u pravnom licu, koja se zatekne u njihovim prostorijama.

d) Dostavljanje pismena ostalim osobama

Clan 91.

(1) Fizickim osobama i pravnim licima u inozemstvu, kao i stranim drzavama, medjunarodnim organizacijama i osobama u Federaciji koje uzivaju diplomatski imunitet, dostavljanje pis-mena se obavlja preko organa uprave nadleznog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine, ako medjunarodnim ugovorima nije drukcije odredjeno.

(2) Drzavljanima Federacije koji se nalaze u inozemstvu dostavljanje izvoda iz maticnih knjiga, svjedodzaba, diploma, uvjerenja, potvrda i drugih pismena izdatih na zahtjev stranke moze se obavljati neposredno. Dostavljanje ovih i drugih pis-mena moze se obavljati i preko diplomatskih i konzularnih pred-stavnis tava Bosne i Hercegovine u inozemstvu.

(3) Vojnim osobama, pripadnicima policije, osobama zaposlenim u suhozemnom, rijecnom, pomorskom i zracnom saobracaju dostavljanje pismena se moze vrsiti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravnog lica u kojima su zaposleni.

(4) Osobama koje su lisene slobode dostavljanje pismena se vrsi preko uprave ustanove u kojoj se nalaze.

e) Dostavljanje pismena javnim priopcenjem

Clan 92.

Ako se radi o osobi ili vise osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostavljanje pismena ce se izvrsiti javnim priopcenjem na oglasnoj tabli organa koji je pismeno izdao. Smatra se da je dostavljanje pismena izvrseno poslije isteka 15 dana od dana isticanja priopcenja na oglasnoj tabli, ako organ koji je pismeno izdao ne odredi duzi rok. Pored objavlji-vanja na oglasnoj tabli, organ moze objaviti priopcenje u novi-nama, odnosno u drugim sredstvima javnog informiranja ili na neki drugi uobicajeni nacin.

f) Odbijanje prijema pismena

Clan 93.

(1) Ako osoba kojoj je pismeno upuceno, odnosno odrasli clan njegovog domacinstva bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno, ili to ucini osoba zaposlena u organu, poduzecu (drustvu), ustanovi ili u drugom pravnom licu ili u advokatskom uredu, odnosno ako to ucini osoba koju su za prijem pismena odredili naselje, grupa osoba i dr. (clan

49. stav 2.), dostavljac ce pismeno ostaviti u stanu ili na radnom mjestu gdje je ta osoba zaposlena ili ce pismeno pribiti na vrata stana ili prostorije gdje je zaposlena.

(2) Kad je dostavljanje pismena izvrseno na nacin predvidjen u stavu 1. ovog clana, dostavljac ce zabiljeziti na dostavnici datum, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio, i time se smatra da je dostavljanje izvrseno.

g) Promjena stana

Clan 94.

(1) Kad stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promijene svoje prebivaliste ili stan, duzni su da o tome odmah obavijeste organ koji vodi postupak.

(2) Ako oni to ne ucine, a dostavljac i pored istrazivanja ne moze saznati kuda su se odselili, organ ce odrediti da se sva daljnja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vrse pribi-janjem pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak.

(3) Dostavljanje se smatra izvrsenim poslije isteka 15 dana od dana pribijanja pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak.

(4) Kad punomocnik, odnosno punomocnik za primanje pis-mena u toku postupka promijeni svoje prebivaliste ili stan, a ne obavijesti o tome organ koji vodi postupak, dostavljanje ce se izvrsiti kao da punomocnik nije ni postavljen.

5. Dostavnica

Clan 95.

(1) Dokaz za izvrseno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica).

(2) Dostavnica sadrzi: naziv organa koji dostavlja, broj i datum, naziv pismena koje se dostavlja, ime stranke odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njenu adresu.

(3) Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavljac. Primalac ce na dostavnici sam slovima naznaciti datum prijema.

(4) Ako je primalac nepismen ili ne moze da se potpise, dostavljac ce na dostavnici naznaciti njegovo ime i datum predaje i stavit ce napomenu zasto primalac nije stavio svoj potpis.

(5) Ako primalac odbije da potpise dostavnicu, dostavljac ce to zabiljeziti na dostavnici i ispisati slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvrseno.

6. Greske u dostavljanju pismena

Clan 96.

(1) Ako pri dostavljanju pismena bude ucinjena greska koja se odnosi na datum dostavljanja ili osobu kojoj je pismeno predato, organ o cijem se pismenu radi duzan je sprovesti postu-pak radi utvrdjivanja tih cinjenica. Smatrat ce se da je dostavljanje izvrseno onog datuma za koji se u postupku utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno.

(2) Ako je dostavnica nestala, izvrseno dostavljanje pismena moze se dokazivati i drugim sredstvima sto se utvrdjuje u pos-tupku, sukladno odredbi stava 1. ovog clana.

VI - ROKOVI

Clan 97.

(1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti odredjeni rokovi.

(2) Ako rokovi nisu odredjeni zakonom ili drugim propisom, odredjuje ih, s obzirom na okolnosti slucaja, sluzbena osoba koja vodi postupak.

(3) Rok koji je odredila sluzbena osoba koja vodi postupak, kao i rok odredjen propisima za koji je predvidjena mogucnost produzenja, moze se produziti na molbu zainteresirane osobe koja se podnese prije isteka roka ili tri dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produzenje, o cemu se sacinjava sluzbena zabiljeska u spisu.

Clan 98.

(1) Rokovi se odredjuju na dane, mjesece i godine.

(2) Kad je rok odredjen po danima, dan u koji je dostavljanje ili priopcenje izvrseno, odnosno u koji pada dogadjaj od koga treba racunati trajanje roka, ne uracunava se u rok, vec se za pocetak roka uzima prvi naredni dan. Rok koji je odredjen po mjesecima, odnosno po godinama zavrsava se istekom onog dana, mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kad je dostavljanje ili priopcenje izvrseno, odnosno danu u koji pada dogadjaj od koga se racuna trajanje roka. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok istice posljednjeg dana tog mjeseca.

(3) Svrsetak roka moze se oznaciti i izvjesnim kalendarskim datumom.

Clan 99.

(1) Pocetak i tok rokova ne sprecavaju nedjeljni dani odnosno dani kada se ne radi i dani drzavnih praznika.

(2) Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan drzavnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kod koga se radnja postupka ima poduzeti ne radi, rok istice istekom prvog narednog radnog dana.

Clan 100.

(1) Podnesak je podnesen u roku ako je prije nego sto rok istekne stigao organu kome je imao biti predat.

(2) Kad je podnesak upucen postom preporuceno ili telegraf-ski, dan predaje posti smatra se danom predaje organu kome je upucen.

(3) Za osobe koje se nalaze u vojsci Federacije dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili stabu, smatra se danom predaje organu kome je upucen.

(4) Za osobe lisene slobode dan predaje podneska upravi ustanove u kojoj se te osobe nalaze smatra se danom predaje organu kome je upucen.

(5) Ako je nadlezni organ odredio dan kad ce se raspravljati o podnesku koji je stranka duzna da podnese, pa pozvao stranku da podnesak dostavi do odredjenog dana, organ je duzan uzeti u razmatranje podnesak koji je primljen prije pocetka raspravljanja.

VII - POVRAT U PREDJASNJE STANJE

Clan 101.

(1) Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvrsi neku radnju postupka, pa je usljed tog propustanja isk-ljuc ena od vrsenja ove radnje, dozvolit ce se, po njenom prijed-logu, povrat u predjasnje stanje.

(2) Na prijedlog stranke koja je propustila da u roku preda podnesak, dozvolit ce joj se povrat u predjasnje stanje i kad je ona iz neznanja ili ociglednom omaskom podnesak pravovremeno poslala postom ili neposredno predala nenadleznom organu.

(3) Povrat u predjasnje stanje dozvolit ce se i u slucaju kad je stranka ociglednom omaskom prekoracila rok, ali je podnesak ipak primljen od nadleznog organa najkasnije za tri dana poslije isteka roka, ako bi stranka zbog zakasnjenja izgubila neko pravo.

Clan 102.

(1) Stranka je duzna da u prijedlogu za povrat u predjasnje stanje iznese okolnosti zbog kojih je bila sprijecena da u roku izvrsi propustenu radnju i da te okolnosti ucini bar vjerovatnim (clan 160.).

(2) Prijedlog za povrat u predjasnje stanje ne moze se zasnivati na okolnosti koju je organ vec ranije ocijenio nedovoljnom za produzenje roka ili odgadjanje rasprave.

(3) Ako se povrat u predjasnje stanje trazi zbog toga sto je propusteno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba priloziti i taj podnesak.

Clan 103.

(1) Prijedlog za povrat u predjasnje stanje podnosi se u roku od osam dana racunajuci od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propustanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propustanje, onda od dana kad je to saznala.

(2) Poslije isteka tri mjeseca od dana propustanja ne moze se traziti povrat u predjasnje stanje.

(3) Ako se propusti rok iz st. 1. i 2. ovog clana za trazenje povrata, ne moze se traziti povrat zbog propustanja ovog roka.

Clan 104.

(1) Prijedlog za povrat u predjasnje stanje podnosi se organu kod koga je trebalo izvrsiti propustenu radnju.

(2) O prijedlogu odlucuje zakljuckom organ kod koga je trebalo izvrsiti propustenu radnju.

(3) Nepravovremeno podnesen prijedlog odbacit ce se bez daljnjeg postupka.

(4) Ako su cinjenice na kojima se prijedlog zasniva opce poznate, nadlezni organ moze odluciti o prijedlogu bez izjasnjenja protivne stranke.

Clan 105.

(1) Protiv zakljucka kojim se dozvoljava povrat u predjasnje stanje nije dopustena zalba, osim ako je povrat dozvoljen po prijedlogu koji je nepravovremeno podnesen ili je nedopusten (clan

103. stav 3.).

(2) Protiv zakljucka kojim je odbijen prijedlog za povrat u predjasnje stanje dopustena je posebna zalba samo ako je zak-ljuc ak donio prvostepeni organ.

(3) Zalba nije dopustena protiv zakljucka o prijedlogu za povrat u predjasnje stanje koji je donio organ nadlezan za rjesavanje u drugom stupnju o glavnoj stvari.

(4) Protiv zakljucka kojim je kao nepravovremen odbacen prijedlog za povrat u predjasnje stanje dopustena je posebna zalba samo kad je zakljucak donio prvostepeni organ.

Clan 106.

(1) Prijedlog za povrat u predjasnje stanje ne zaustavlja tok postupka, ali organ nadlezan za odlucivanje o prijedlogu moze privremeno prekinuti postupak dok zakljucak o prijedlogu kojim je rijeseno o povratu ne postane konacan.

(2) Kad je povrat u predjasnje stanje dozvoljen, postupak se vraca u ono stanje u kome se nalazio prije propustanja, a ponistavaju se sva rjesenja i zakljucci koje je organ donio u vezi s propustanjem.

VIII - ODRZAVANJE REDA

Clan 107.

(1) Sluzbena osoba koja rukovodi radnjom postupka duzna je da se stara o odrzavanju reda pri radu.

(2) S tim ciljem sluzbena osoba je ovlastena da opominje osobe koje smetaju rad organa i da odredjuje mjere potrebne da se red odrzi o cemu se u spisu sacinjava sluzbena zabiljeska.

(3) Osoba koja prisustvuje nekoj radnji postupka ne smije nositi oruzje ili opasno orudje.

Clan 108.

(1) Osoba koja i pored opomene ometa rad ili ucini nepristo-jnost pri vrsenju radnje postupka ili nece da odlozi oruzje od- nosno orudje, moze biti udaljena. Osoba koja ucestvuje u radnji postupka moze biti udaljena tek posto je prethodno bila opomenuta da ce biti udaljena i posto su joj bile predocene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog narusavanja reda ili zbog nepristojnosti, ili nosenja oruzja ili opasnog orudja, izrice sluzbena osoba koja rukovodi radnjom postupka.

(2) Ako na osnovu odredbe stava 1. ovog clana, bude udaljena stranka koja nema punomocnika, ili ako bude udaljen punomocnik ciji vlastodavac nije prisutan, sluzbena osoba koja rukovodi radnjom postupka pozvat ce osobu koja se udaljava da postavi svog punomocnika. Ako pozvana osoba to ne ucini, sluzbena osoba moze odgoditi radnju na trosak osobe koja je odbila da postavi svog punomocnika, a moze mu i sama postaviti punomocnika ako je to potrebno. Ovakav punomocnik moze zastupati samo u onoj radnji postupka s koje je stranka udaljena.

(3) O udaljenju iz st. 1. i 2. ovog clana donosi se zakljucak. Protiv zakljucka donesenog po stavu 2. ovog clana moze se izjaviti posebna zalba.

Clan 109.

(1) Ko u radnji postupka teze narusi red ili ucini krupniju nepristojnost, moze se, pored udaljenja, kazniti novcanom kaznom do 50 DM.

(2) Ova kazna ne iskljucuje krivicnu ili disciplinsku odgo-vornost.

(3) Kaznom iz stava 1. ovog clana moze biti kaznjena i osoba koja svojim podneskom grubo povrijedi obicaje ponasanja prema organu ili sluzbenoj osobi koja vodi postupak.

Clan 110.

(1) Novcane kazne zbog radnji predvidjenih u clanu

109. stav 1. ovog zakona izrice sluzbena osoba koja rukovodi radnjom postupka, a zbog radnji predvidjenih u clanu 109. stav 3. - organ koji vodi postupak.

(2) Protiv zakljucka o kazni moze se izjaviti posebna zalba. Zalba protiv zakljucka o novcanoj kazni zbog narusavanja reda ne odgadja izvrsenje te kazne.

IX - TROSKOVI POSTUPKA

1. Troskovi organa i stranaka

Clan 111.

(1) Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao sto su: putni troskovi sluzbenih osoba, izdaci za svjedoke, vjestake, tumace, uvidjaj, oglase i sl., a koji su nastali provodjen-jem postupka po nekoj upravnoj stvari, padaju, po pravilu, na teret onoga koji je cio postupak vodio.

(2) Kad osoba koja ucestvuje u postupku prouzrokuje svojom krivicom ili obijescu troskove pojedinih radnji u postupku, duzna je da snosi te troskove.

(3) Kad je postupak koji je pokrenut po sluzbenoj duznosti okoncan povoljno po stranku, troskove postupka snosi organ koji je postupak pokrenuo.

Clan 112.

(1) Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje troskove prouzrokovane postupkom, kao sto su: troskovi dolazenja, izgubljenog vremena, izdaci na takse, za pravno zastupanje i strucno pomaganje.

(2) Kad u postupku ucestvuju dvije ili vise stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na ciju je stetu postupak okoncan, duzna je da protivnoj stranci naknadi opravdane troskove koji su toj stranci nastali ucestvovanjem u postupku. Ako je u takvom slucaju neka od stranaka djelimicno uspjela sa svojim zahtjevom, ona je duzna da naknadi protivnoj stranci troskove srazmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obijescu prouzrokovala protivnoj stranci troskove u postupku duzna je da toj stranci te troskove naknadi.

(3) Troskovi za pravno zastupanje naknadjuju se samo u slucajevima kad je takvo zastupanje bilo nuzno i opravdano.

(4) Zahtjev za naknadu troskova po odredbama st. 2. i 3. ovog clana, mora biti stavljen prije donosenja rjesenja kojim se rjesava upravna stvar, na vrijeme, tako da organ koji vodi postupak moze o njemu odluciti u rjesenju. U protivnom, stranka gubi pravo na naknadu troskova. Sluzbena osoba koja vodi postupak duzna je da na ovo blagovremeno upozori stranku.

(5) Svaka stranka snosi svoje troskove postupka koji je zavrsen poravnanjem, ako u poravnanju nije drukcije odredjeno.

(6) Troskove stranke i druge osobe u postupku prouzrok-ovane postupkom pokrenutim po sluzbenoj duznosti ili u javnom interesu, a koje stranka, odnosno druga osoba u postupku nije izazvala svojim ponasanjem, snosi organ koji je pokrenuo postu-pak.

Clan 113.

Troskove postupka u vezi s izvrsenjem snosi izvrsenik. Ako se ovi troskovi od njega ne mogu naplatiti, snosi ih stranka po cijem je prijedlogu izvrsenje provedeno.

Clan 114.

Ako se postupak pokrece po zahtjevu stranke, a sa sigurnoscu se moze predvidjeti da ce izazvati izdatke u gotovom novcu (u vezi s uvidjajem, vjestacenjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak moze zakljuckom odrediti da stranka unapri-jed polozi potreban iznos za pokrice tih troskova. Ako stranka ne polozi taj iznos u odredjenom roku, organ moze odustati od izvodjenja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako se produzenje postupka mora nastaviti zbog javnog interesa.

Clan 115.

(1) U rjesenju kojim se postupak zavrsava, organ koji donosi rjesenje odredjuje ko snosi troskove postupka, njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti.

(2) U rjesenju se mora posebno navesti da li ce onaj koji snosi troskove imati da naknadi troskove drugoj stranci (clan 112. st. 2. i 3.).

(3) Ako troskove postupka snosi vise osoba, troskovi ce se izmedju njih razdijeliti na jednake dijelove, odnosno u odgovarajucoj srazmjeri.

(4) Ako organ u rjesenju ne odluci o troskovima, navest ce se da ce se o troskovima donijeti poseban zakljucak.

Clan 116.

(1) Svjedoci, vjestaci, tumaci (prevoditelji) i sluzbene osobe imaju pravo na naknadu troskova putovanja i izdataka izazvanih boravljenjem u mjestu radi izvrsenja tih radnji, s tim da tim osobama pripada i naknada izgubljene zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu na osnovu radnog odnosa u organu vlasti ili pravnom licu ili u drugom licu, odnosno instituciji u kojima su zaposlene. Pored naknade, vjestaci i tumaci imaju pravo i na posebnu nagradu.

(2) Zahtjev za naknadu odnosno nagradu duzni su svjedoci, vjestaci i tumaci postaviti pri saslusanju, tumacenju (prevod-jenju), odnosno davanju vjestakovog misljenja. U protivnom, gube to pravo. Sluzbena osoba koja vodi postupak duzna je da na ovo upozori svjedoka, vjestaka ili tumaca (prevoditelja).

(3) Iznos naknada utvrdjuje posebnim zakljuckom organ koji vodi postupak, odredjujuci ko je duzan da ih plati i u kom roku. Protiv ovog zakljucka dopustena je posebna zalba. Ovaj zak-ljuc ak predstavlja osnov za izvrsenje.

Clan 117.

(1) Naknade troskova, izdataka i izgubljene zarade svjedo-cima, vjestacima i tumacima, odnosno posebne nagrade vjestacima i tumacima, nacin naplate i isplate tih naknada i nagrada, kao i oslobodjenje od placanja troskova - regulise se propisom Vlade Federacije za troskove pred federalnim or-ganima na prijedlog federalnog ministra pravde , a propisom vlade kantona za troskove pred kantonalnim organima i opcin-skim i gradskim sluzbama za upravu na prijedlog rukovodioca kantonalnog organa uprave nadleznog za opcu upravu.

(2) U pogledu naknade sluzbenim osobama vaze propisi o naknadama za sluzbene osobe koje utvrde organi iz stava 1. ovog clana.

2 . Oslobadjanje od placanja troskova

Clan 118.

(1) Organ koji vodi postupak moze osloboditi stranku snosenja troskova u cijelosti ili djelomicno, ako utvrdi da ona ne moze podnijeti troskove bez stete po nuzno izdrzavanje svoje i svoje porodice. Organ donosi zakljucak o tome po prijedlogu stranke, na osnovu uvjerenja o njenom imovnom stanju koje izdaje nadlezni organ.

(2) Oslobadjanje od snosenja troskova odnosi se na os-lobadj anje od taksa, izdataka organa koji vodi postupak, kao sto su putni troskovi sluzbenih osoba, izdaci za svjedoke, vjestake, tumace, uvidjaj, oglase i sl., kao i na oslobadjanje od polaganja osiguranja za troskove.

(3) Strani drzavljani oslobodit ce se snosenja troskova samo pod uvjetom reciprociteta. U slucaju sumnje o postojanju recip-rociteta, objasnjenje daje organ uprave nadlezan za vanjske pos-love Bosne i Hercegovine. Za trazenje objasnjenja vazi odredba clana 41. stav 4. ovog zakona.

Clan 119.

Organ koji vodi postupak moze u toku postupka ukinuti zakljucak o oslobadjanju od snosenja troskova ako utvrdi da vise ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila oslobodjena snosenja troskova.

Clan 120.

Protiv zakljucka kojim se odbija zahtjev stranke za os-lobadj anje snosenja troskova, kao i protiv zakljucka iz clana 119. ovog zakona, stranka moze izjaviti posebnu zalbu.

DRUGI DIO

PRVOSTEPENI POSTUPAK

X - POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI

STRANAKA

1. Pokretanje postupka

Clan 121.

Upravni postupak pokrece nadlezni organ po sluzbenoj duznosti ili povodom zahtjeva stranke.

Clan 122.

(1) Nadlezni organ ce pokrenuti postupak po sluzbenoj duznosti kad to odredjuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojece cinjenicno stanje, treba, radi zastite javnog interesa, pokrenuti upravni postupak.

(2) Pri pokretanju upravnog postupka po sluzbenoj duznosti nadlezni organ uzima u obzir i eventualne predstavke gradjana i pravnih lica i upozorenje organa.

Clan 123.

(1) Upravni postupak je pokrenut cim je nadlezni organ izvrsio ma koju radnju radi vodjenja postupka.

(2) Ako nadlezni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po vazecim propisima nema uvjeta za pokretanje pos-tupka, donijet ce o tome zakljucak, kojim ce se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zakljucka dopustena je pose-bna zalba.

Clan 124.

U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vodjenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke nadlezni organ moze pokrenuti i voditi postupak samo ako pos-toji takav zahtjev.

2. Spajanje stvari u jedan postupak

Clan 125.

(1) Ako se prava ili obaveze stranaka zasnivaju na istom ili slicnom cinjenicnom stanju i na istom pravnom osnovu i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadlezan, moze se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad je rijec o pravima i obavezama vise stranaka.

(2) Pod istim uvjetima, jedna ili vise stranaka mogu u jednom postupku ostvarivati i vise razlicitih zahtjeva.

(3) O vodjenju jednog postupka u ovakvim slucajevima nadlezni organ ce donijeti poseban zakljucak, protiv koga se moze izjaviti zalba, osim ako je zakljucak donio drugostepeni organ.

Clan 126.

Nadlezni organ moze javnim priopcenjem pokrenuti upravni postupak prema vecem broju osoba koje organu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koje u postupku mogu imati polozaj stranke, ako je rijec o bitno istom zahtjevu prema svim tim osobama.

Clan 127.

(1) Kad se u smislu clana 125. ovog zakona vodi jedan postupak ili kad je postupak pokrenut javnim priopcenjem u smislu clana 126. ovog zakona, svaka stranka istupa u postupku samostalno.

(2) U zakljuccima kojima se u takvom postupku poduzimaju izvjesne mjere prema strankama, mora se odrediti koja se od tih mjera odnosi na koju od stranaka, osim ako je rijec o strankama koje u postupku zajednicki ucestvuju s istovjetnim zahtjevima, ili ako zakonom nije drukcije propisano.

3. Izmjena zahtjeva

Clan 128.

(1) Posto je postupak pokrenut, stranka moze do donosenja rjesenja u prvom stupnju prosiriti stavljeni zahtjev, ili umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira na to da li se prosireni ili izmijenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu, pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom cinjenicnom stanju.

(2) Ako organ koji vodi postupak ne dozvoli prosirenje ili izmjenu zahtjeva, donijet ce o tome zakljucak. Protiv takvog zakljucka dopustena je posebna zalba.

4. Odustanak od zahtjeva

Clan 129.

(1) Stranka moze odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka.

(2) Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet ce zakljucak kojim se postupak obustavlja. O tome ce biti obavijestena protivna stranka, ako je ima.

(3) Ako je dalje vodjenje postupka potrebno u javnom inter-esu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadlezni organ ce produziti vodjenje postupka.

(4) Kad je postupak pokrenut po sluzbenoj duznosti, organ moze obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke, postupak ce se nastaviti, ako stranka to zahtijeva.

(5) Protiv zakljucka kojim se obustavlja postupak dopustena je posebna zalba.

Clan 130.

(1) Stranka odustaje od svog zahtjeva podnosenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapis-nik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zakljucak o obus-tavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka moze opozvati svoj odustanak od zahtjeva.

(2) Pojedina radnja ili propustanje stranke moze se smatrati njenim odustankom od zahtjeva samo kad je to zakonom odredjeno.

(3) Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije donosenja prvostepenog rjesenja, a prije isteka roka za zalbu, zakljuckom o obustavi postupka ponistava se prvostepeno rjesenje, ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili djelomicno pozitivno rijesen. Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije izjavljene zalbe, a prije nego sto joj je dostavljano rjesenje doneseno povodom zalbe, zakljuckom o obustavi postupka ponistava se prvostepeno rjesenje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti bilo djelomicno, ako je stranka u cijelosti odustala od svog zahtjeva.

Clan 131.

Stranka koja je odustala od zahtjeva duzna je da snosi sve troskove koji su nastali do obustavljanja postupka, osim ako posebnim propisima nije drugacije propisano.

5. Poravnanje

Clan 132.

(1) Ako u postupku ucestvuju dvije ili vise stranaka sa suprotnim zahtjevima, sluzbena osoba koja vodi postupak nasto-jat ce u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim spornim tackama.

(2) Poravnanje mora biti uvijek jasno i odredjeno, i ne smije biti na stetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trecih osoba. Sluzbena osoba koja vodi postupak mora na to paziti po sluzbenoj duznosti. Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na stetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trecih osoba, organ koji vodi postupak nece prihvatiti da se zakljuci poravnanje, i o tome ce donijeti poseban zakljucak.

(3) Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zak-ljuc eno kad stranke poslije procitanog zapisnika o poravnanju potpisu zapisnik. Ovjeren prepis zapisnika predat ce se strankama ako ga traze.

(4) Poravnanje ima snagu izvrsnog rjesenja donesenog u upravnom postupku.

(5) Organ pred kojim je zakljuceno poravnanje donijet ce zakljucak kojim ce prema potrebi postupak obustaviti u cijelosti ili djelomicno.

(6) Ako zakljucak o obustavljanju, odnosno o nastavljanju postupka nije u skladu sa zakljucenim poravnanjem, protiv zak-ljuc ka je dopustena posebna zalba.

XI - POSTUPAK DO DONOSENJA RJESENJA

A. OPCA NACELA

1. Zajednicke odredbe

Clan 133.

(1) Prije donosenja rjesenja imaju se utvrditi sve cinjenice i okolnosti koje su znacajne za rjesenje i strankama omoguciti da ostvare i zastite svoja prava i pravne interese, o cemu se stara sluzbena osoba koja vodi postupak.

(2) Ovo se moze izvrsiti u skracenom postupku ili u posebnom ispitnom postupku.

Clan 134.

(1) Sluzbena osoba koja vodi postupak moze u toku cijelog postupka upotpunjavati cinjenicno stanje i izvoditi dokaze i o onim cinjenicama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili jos nisu utvrdjene.

(2) Sluzbena osoba koja vodi postupak naredit ce po sluzbenoj duznosti izvodjenje svakog dokaza ako utvrdi da je to potrebno radi razjasnjenja stvari.

(3) Sluzbena osoba koja vodi postupak obavezna je pribaviti po sluzbenoj duznosti podatke o cinjenicama o kojima sluzbenu evidenciju vodi organ nadlezan za rjesavanje. Na isti nacin pos-tupit ce sluzbena osoba u pogledu cinjenica o kojima sluzbenu evidenciju vodi drugi organ, odnosno poduzece (drustvo), us-tanova ili drugo pravno lice.

Clan 135.

(1) Cinjenicno stanje na kom zasniva svoj zahtjev stranka je duzna da iznese tacno, istinito i odredjeno.

(2) Ako nije rijec o cinjenicama koje su opcepoznate, stranka je duzna da za svoje navode ponudi dokaze i da ih po mogucnosti podnese. Ako sama stranka tako ne postupi, sluzbena osoba koja vodi postupak pozvat ce je da to ucini. Od stranke se nece traziti da pribavi i podnese dokaze koje brze i lakse moze pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu duzni izdavati po clanu 170. ovog zakona.

(3) Ako stranka nije u naknadno odredjenom roku podnijela dokaze, organ ne moze zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen (clan 65. stav 2.), nego je duzan da nastavi postupak i da, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, rijesi upravnu stvar.

Clan 136.

(1) Stranka u toku postupka daje svoju izjavu, po pravilu, usmeno, a moze je dati i pismeno.

(2) Kad je rijec o slozenoj stvari ili kad su potrebna opsirnija strucna objasnjenja, sluzbena osoba koja vodi postupak moze naloziti stranci da podnese pismenu izjavu, odredjujuci joj do-voljan rok za to. U takvom slucaju i stranka ima pravo da trazi da joj se dopusti davanje pismene izjave.

(3) Ako je stranci nalozeno ili dopusteno da podnese pismenu izjavu, ne moze joj se usljed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno.

Clan 137.

Ako se u toku postupka pojavi osoba koja do tada nije ucestvovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da ucestvuje u postupku kao stranka, sluzbena osoba koja vodi postupak ispitat ce njeno pravo da bude stranka i o tome ce donijeti zakljucak. Protiv zakljucka kojim se ne priznaje to svojstvo dopustena je posebna zalba.

Clan 138.

Sluzbena osoba koja vodi postupak duzna je da, po potrebi, upozori stranku na njena prava u postupku i da joj ukazuje na pravne posljedice njenih radnji ili propustanja u postupku.

2. Skraceni postupak

Clan 139.

(1) Organ moze po skracenom postupku rijesiti stvar nepos-redno:

1) ako je stranka u svom zahtjevu navela cinjenice ili podni-jela dokaze na osnovu kojih se moze utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje moze utvrditi na osnovu opcepoznatih cinjenica ili cinjenica koje su organu poznate;

2) ako se stanje stvari moze utvrditi na osnovu sluzbenih podataka kojima organ raspolaze a nije potrebno posebno saslusanje stranke radi zastite njenih prava, odnosno pravnih interesa;

3) u slucaju kad je propisom predvidjeno da se stvar moze rijesiti na osnovu cinjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrdjuju, ali su cinjenice ili okolnosti ucinjene vjerovatnim, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti;

4) kad je rijec o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgadjati, a cinjenice na kojima rjesenje treba da bude zasnovano su utvrdjene ili bar ucinjene vjerovatnim.

(2) Rjesenja iz tac. 1. i 2. stava 1. ovog clana, mogu se izradjivati elektronskim racunarima.

3. Poseban ispitni postupak

Clan 140.

(1) Poseban ispitni postupak se provodi kad je to potrebno radi utvrdjivanja cinjenica i okolnosti koje su znacajne za razjasnjenje stvari ili radi davanja strankama mogucnosti da ostvare i zastite svoja prava i pravne interese.

(2) Tok ispitnog postupka odredjuje, prema okolnostima po-jedinog slucaja, sluzbena osoba koja vodi postupak, pridrzavajuci se odredaba ovog zakona i propisa koji se odnose na stvar o kojoj je rijec.

(3) U ovim granicama sluzbena osoba koja vodi postupak narocito: odredjuje koje se radnje u postupku imaju izvrsiti i izdaje naredjenja za njihovo izvrsenje; odredjuje red kojim ce se pojedine radnje vrsiti i rokove u kojima ce se izvrsiti, ako oni nisu propisani zakonom; odredjuje usmene rasprave i saslusanja, kao i sve sto je potrebno za njihovo odrzavanje; odlucuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstivma i odlucuje o svim prijedlozima i izjavama.

(4) Sluzbena osoba koja vodi postupak odlucuje da li ce se raspravljanje i dokazivanje vrsiti odvojeno o pojedinim spornim pitanjima ili zajedno za cio predmet.

Clan 141.

(1) Stranka ima pravo da ucestvuje u ispitnom postupku i, radi ostvarenja cilja postupka, da daje potrebne podatke i brani svoja prava i zakonom zasticene interese, a sluzbena osoba je obavezna to omoguciti.

(2) Stranka moze iznositi cinjenice koje mogu uticati na rjesenje stvari i pobijati tacnost navoda koji se ne slazu s njenim navodima. Ona ima pravo da sve do donosenja rjesenja dopunjuje i objasnjava svoja tvrdjenja, a ako to cini poslije odrzane usmene rasprave, duzna je da opravda zbog cega to nije ucinila na raspravi.

(3) Sluzbena osoba koja vodi postupak duzna je da pruzi mogucnost stranci: da se izjasni o svim okolnostima i cinjeni-cama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponudjenim dokazima, da ucestvuje u izvodjenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vjestacima preko sluzbene osobe koja vodi postupak, a s njenom dozvolom i neposredno, kao i da se upozna s rezultatom izvodjenja dokaza i da se o tome izjasni. Nadlezni organ ne moze donijeti rjesenje prije nego sto stranci pruzi mogucnost da se izjasni o cinjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rjesenje a o kojima stranci nije bila data mogucnost da se izjasni.

4. Prethodno pitanje

Clan 142.

(1) Ako organ koji vodi postupak naidje na pitanje bez cijeg se rjesenja ne moze rijesiti sama stvar, a to pitanje cini samostalnu pravnu cjelinu za cije je rjesenje nadlezan sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), on moze, pod uvjetima iz ovog zakona, sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadlezni organ to pitanje ne rijesi. O prekidu postupka donosi se zakljucak, protiv kog je dopustena posebna zalba, osim ako je zakljucak donio drugostepeni organ.

(2) Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rjesenje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje rijeseno.

(3) U pitanju postojanja krivicnog djela i krivicne odgovor-nosti ucinioca, organ koji vodi postupak vezan je pravomocnom presudom krivicnog suda kojom je optuzeni oglasen krivim.

Clan 143.

(1) Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivicnog djela, na pos-tojanje braka, utvrdjivanje ocinstva, ili kad je to zakonom odredjeno.

(2) Kad se prethodno pitanje odnosi na krivicno djelo, a nema mogucnosti za krivicno gonjenje, organ koji vodi postupak raspravit ce i to pitanje.

Clan 144.

U slucaju kad se zbog prethodnog pitanja ne mora prekinuti postupak po clanu 143. stav 2. ovog zakona, organ koji vodi postupak moze sam uzeti u pretres prethodno pitanje i raspraviti ga kao sastavni dio stvari i na toj osnovi rijesiti samu stvar.

Clan 145.

(1) Ako organ koji vodi upravni postupak ne uzme prethodno pitanje u pretres u smislu clana 144. ovog zakona, a postupak za rjesenje prethodnog pitanja koji se moze voditi samo po sluzbenoj duznosti jos nije pokrenut kod nadleznog organa, on ce traziti da nadlezni organ pokrene postupak o tom pitanju.

(2) U stvari u kojoj se postupak za rjesenje prethodnog pitanja pokrece povodom zahtjeva stranke organ koji vodi upravni pos-tupak moze zakljuckom naloziti jednoj od stranaka da radi rjesenja prethodnog pitanja trazi od nadleznog organa pokretanje postupka, odredjujuci joj rok u kom je duzna da to ucini, i da mu o podnesenom trazenju podnese dokaz. Pritom ce organ koji vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice propustanja. Rok za trazenje pokretanja postupka za rjesenje prethodnog pitanja pocinje teci od dana konacnosti zakljucka.

(3) Ako stranka ne podnese u odredjenom roku dokaz da je od nadleznog organa trazila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat ce se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a organ koji vodi upravni postupak obustavit ce postupak. Ako to nije ucinila protivna stranka, organ ce nastaviti postupak i sam ce raspraviti prethodno pitanje.

(4) Protiv zakljucka donesenog po stavu 2. ovog clana, dopustena je posebna zalba.

Clan 146.

(1) Postupak prekinut zbog rjesavanja prethodnog pitanja kod nadleznog organa nastavit ce se posto rjesenje doneseno o tom pitanju postane konacno.

(2) Postupak se moze nastaviti po sluzbenoj duznosti i u slucaju kad se ocijeni da vise nema razloga da se ceka na konacno rjesenje prethodnog pitanja kod nadleznog organa, osim u slucaju iz stava 1. clana 143. ovog zakona.

5. Usmena rasprava

Clan 147.

Sluzbena osoba koja vodi postupak odredjuje, na svoju inici-jativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom slucaju kad je to korisno za razjasnjenje stvari, a mora je odrediti:

1) u stvarima u kojima ucestvuju dvije ili vise stranaka s protivnim interesima, ili

2) kad se ima izvrsiti uvidjaj ili saslusanje svjedoka ili vjestaka.

Clanak 148.

(1) Usmena rasprava je javna.

(2) Sluzbena osoba koja vodi postupak moze iskljuciti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio:

1) ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti,

2) ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja us-mene rasprave,

3) ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji,

4) ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju sluzbenu, poslovnu, profesionalnu, naucnu ili umjetnicku tajnu.

(3) Prijedlog za iskljucenje javnosti moze staviti i zainter-esirana osoba.

(4) O iskljucenju javnosti donosi se zakljucak, koji mora biti obrazlozen i javno objavljen.

(5) Pri priopcavanju rjesenja javnost se ne moze iskljuciti.

Clan 149.

(1) Iskljucenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomocnike i strucne pomagace.

(2) Sluzbena osoba koja vodi postupak moze dopustiti da usmenoj raspravi s koje je javnost iskljucena prisustvuju pojedine sluzbene osobe, naucni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu sluzbu, odnosno naucni rad. Sluzbena osoba koja vodi postupak upozorit ce ove osobe da su duzne da cuvaju kao tajnu ono sto budu na raspravi saznale.

Clan 150.

(1) Organ koji vodi postupak duzan je da poduzima sve sto je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlacenja i po mogucnosti bez prekidanja i odlaganja.

(2) Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena da se pripreme za raspravu i da na nju dodju na vrijeme i bez vanrednih troskova. Pozvanim osobama ostavit ce se, po pravilu, osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave.

Clan 151.

Kad je raspravljanje na usmenoj raspravi, potrebno je izvrsiti uvid u odredjene planove, spise ili druge predmete, ove predmete treba staviti na uvid pozvanim osobama istovremeno s odredjivanjem rasprave, a u pozivu za raspravu naznaciti vrijeme i mjesto, kad i gdje se oni mogu razgledati.

Clan 152.

(1) Organ koji vodi postupak duzan je da i javno objavi odredjivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da se pojed-inac ni pozivi nece moci na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerovatnoca da ima zainteresiranih osoba koje se jos nisu po-javile kao stranke, ili kad to nalazu drugi slicni razlozi.

(2) Javna objava usmene rasprave treba da sadrzi sve podatke koji moraju biti navedeni u pojedinacnom pozivu, kao i poziv da na raspravu dodje svako ko smatra da se stvar tice njegovih pravno zasticenih interesa. Ova se objava priopcava na nacin propisan u clanu 92. ovog zakona.

Clan 153.

Usmena rasprava odrzat ce se, po pravilu, u sjedistu organa koji vodi postupak. Ako je potreban uvidjaj u mjestu van sjedista tog organa, usmena rasprava se moze odrzati na mjestu uvidjaja. Organ koji vodi postupak moze odrediti za usmenu raspravu i drugo mjesto kad je to potrebno radi znatnog smanjenja troskova i radi temeljnijeg, brzeg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari.

Clan 154.

(1) Sluzbena osoba koja vodi postupak duzna je da na pocetku usmene rasprave utvrdi koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne da provjeri da li su im pozivi pravilno dostavljeni.

(2) Ako neka od stranaka koja jos nije saslusana nije dosla na raspravu, a nije utvrdjeno da joj je poziv pravilno dostavljen, sluzbena osoba koja vodi postupak odgodit ce raspravu, osim u slucaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom.

(3) Ako na usmenu raspravu ne dodje stranka po cijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se moze pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, sluzbena osoba koja vodi postupak obustavit ce postupak. Protiv zakljucka o tome dopustena je posebna zalba. Ako se ne moze pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev, ili ako bi se postupak u javnom interesu morao nastaviti po sluzbenoj duznosti, sluzbena osoba ce, prema okolnostima slucaja, provesti raspravu bez te osobe ili ce je odgoditi.

(4) Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neo-pravdano izostane mada je uredno pozvana, sluzbena osoba koja vodi postupak moze provesti raspravu i bez nje, a moze na njen trosak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravil-nog rjesenja stvari.

Clan 155.

(1) Ako prisutna stranka, i pored upozorenja na posljedice, ne stavi u toku same rasprave primjedbu na rad koji se na raspravi obavlja, smatrat ce se da nema primjedbi. Ako ta stranka kasnije stavi primjedbu na rad obavljen na raspravi, organ koji rjesava o stvari cijenit ce tu primjedbu, ako ona moze imati uticaj na rjesavanje stvari i ako nije data poslije rasprave da bi se odu-govlac io postupak.

(2) Ako stranka koja je pozvana javnim priopcenjem poziva nije dosla na raspravu, a primjedbe na rad obavljen na raspravi stavi poslije rasprave, ove ce se primjedbe uzeti u obzir pod uvjetom iz stava 1. ovog clana.

Clan 156.

(1) Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono sto je predmet ispitnog postupka.

(2) Ako se predmet ne moze pretresti na jednoj raspravi, sluzbena osoba koja vodi postupak prekinut ce raspravu i zakazati sto prije njen nastavak. Za ovaj nastavak sluzbena osoba ce poduzeti sve mjere koje su propisane za odredjivanje usmene rasprave, a prisutnim osobama moze usmeno priopciti te mjere, kao i vrijeme i mjesto nastavka rasprave. Pri nastavku usmene rasprave sluzbena osoba koja vodi postupak iznijet ce u glavnim crtama tok dotadasnje rasprave.

(3) Za izvodjenje pismenih dokaza koji se naknadno podnesu ne mora se ponovo odredjivati usmena rasprava, ali ce se stranci dati mogucnost da se o izvedenim dokazima izjasni.

B. DOKAZIVANJE

1. Opce odredbe

Clan 157.

(1) Cinjenice na osnovu kojih se donosi rjesenje utvrdjuju se dokazima.

(2) Kao dokazno sredstvo upotrijebit ce se sve sto je podesno za utvrdjivanje stanja stvari i sto odgovara pojedinom slucaju, kao sto su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili repro-dukcija te kopije, svjedoci, izjava stranke, vjestaci, uvidjaj.

Clan 158.

(1) Da li neku cinjenicu treba dokazivati ili ne, odlucuje sluzbena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta cinjenica moze imati uticaja na rjesavanje stvari. Dokazi se, po pravilu, izvode posto se utvrdi sta je u cinjenicnom pogledu sporno ili sta treba dokazivati.

(2) Ne treba dokazivati cinjenice koje su opce poznate.

(3) Isto tako, ne treba dokazivati cinjenice cije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopusteno dokazivati nepostojanje tih cinjenica, ako zakonom nije drukcije odredjeno.

Clan 159.

Ako je dokazivanje pred organom koji vodi postupak neiz-vodljivo ili skopcano s nesrazmjernim troskovima ili s velikim gubitkom vremena, dokazivanje ili pojedini dokazi mogu se izvoditi pred zamoljenim organom.

Clan 160.

Kad je propisom predvidjeno da se stvar moze rijesiti na osnovu cinjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrdjuju (cinjenice i okolnosti koje su ucinjene vjerovatnim), ne moraju se izvoditi posebni dokazi radi utvrdjivanja tih cinjenica predvidjeni odredbama ovog zakona o izvodjenju dokaza.

Clan 161.

(1) Ako organu koji rjesava o stvari nije poznato pravo koje vazi u stranoj drzavi, moze se obavijestiti o tome kod federalnog organa uprave nadleznog za poslove pravosudja i uprave.

(2) Organ koji rjesava o stvari moze od stranke zatraziti da podnese javnu ispravu koju je izdao nadlezni inozemni organ kojom se potvrdjuje koje pravo vazi u stranoj drzavi. Dopusteno je dokazivanje stranog prava protivno ovakvoj javnoj ispravi, ako medjunarodnim ugovorom nije drukcije predvidjeno.

2. Isprave

Clan 162.

(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ u grani-cama svoje nadleznosti, a koja moze biti prilagodjena elektron-skoj obradi podataka, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala institucija koja ima javne ovlasti, odnosno drugo pravno lice (javna isprava), dokazuje ono sto se u njoj potvrdjuje ili odredjuje.

(2) U postupku dokazivanja, mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcija te kopije, izjednacava se s ispravom iz stava 1. ovog clana, ako je takvu mikrofilmsku kopiju, odnosno reprodukciju te kopije, izdao organ u granicama svoje nadleznosti, odnosno institucija koja ima javne ovlasti ili drugo pravno lice.

(3) Dopusteno je dokazivati da su u takvoj ispravi, odnosno mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije, cinjenice neistinito potvrdjene ili da je sama isprava, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, neispravno sastavljena.

(4) Dopusteno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije nije vjerna originalu.

Clan 163.

Ako je na ispravi nesto precrtano, ostrugano, ili inace izbri-sano, umetnuto, ili ako na ispravi postoje kakvi drugi vanjski nedostaci, sluzbena osoba koja vodi postupak ocijenit ce prema svim okolnostima da li je time i u kojoj mjeri umanjena dokazna vrijednost isprave ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijed-nost za rjesavanje stvari o kojoj se vodi postupak.

Clan 164.

(1) Isprave koje sluze kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja sluzbena osoba koja vodi postupak. Stranka podnosi ispravu u originalu, mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije, ili u ovjerenom prepisu ili ovjerenoj fotokopiji, a moze je podnijeti i u prostom prepisu. Kad stranka podnese ispravu u ovjerenom prepisu, sluzbena osoba koja vodi postupak moze traziti da stranka pokaze originalnu ispravu, a kad podnese is-pravu u prostom prepisu, sluzbena osoba ce utvrditi da li je prost prepis vjeran originalu. Mikrofilmska kopija isprave ili repro-dukcija te kopije koju je na propisan nacin izdao organ u grani-cama svoje nadleznosti ili institucija koja ima javne ovlasti, odnosno drugo pravno lice, ima u upravnom postupku dokaznu vrijednost originalne isprave, u smislu clana 162. stav 1. ovog zakona, za rjesavanje stvari o kojoj se vodi postupak.

(2) Ako je neke cinjenice ili okolnosti organ koji je za to bio nadlezan vec utvrdio ili su posvjedocene u javnoj ispravi (kao osobna karta, izvod iz maticne knjige i dr.), organ koji vodi postupak uzet ce ove cinjenice i okolnosti za dokazane. Kad je u pitanju sticanje ili gubljenje prava, a postoji vjerovatnoca da su se te cinjenice i okolnosti naknadno izmijenile, ili ih na osnovu posebnih propisa treba posebno dokazati, sluzbena osoba ce traziti da stranka podnese posebne dokaze o tim cinjenicama i okolnostima, ili ce ih organ sam pribaviti.

Clan 165.

(1) Sluzbena osoba koja vodi postupak moze pozvati stranku koja se poziva na neku ispravu da je podnese, ako njom raspolaze ili ako je moze pribaviti.

(2) Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka nece dobrovoljno da je podnese ili pokaze, sluzbena osoba koja vodi postupak pozvat ce tu stranku da podnese ili pokaze ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti.

(3) Ako stranka koja je pozvana da podnese, odnosno pokaze ispravu ne postupi po pozivu, sluzbena osoba koja vodi postupak cijenit ce, s obzirom na sve okolnosti slucaja, od kakvog je to uticaja za rjesavanje stvari.

Clan 166.

Ako se isprava koja se ima upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod organa ili institucije koja ima javne ovlasti, odnosno kod drugog pravnog lica, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavit ce ovu ispravu po sluzbenoj duznosti. Ti organi, institucije i pravna lica duzni su postupiti po trazenju nadleznog organa.

Clan 167.

(1) Ako se isprava nalazi kod trece osobe, a ta osoba nece dobrovoljno da je pokaze, organ koji vodi postupak pozvat ce zakljuckom tu osobu da pokaze ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti.

(2) Treca osoba moze uskratiti pokazivanje isprave iz istih razloga, kao i svjedok svjedocenje.

(3) Protiv trece osobe koja bez opravdanog razloga odbije da pokaze ispravu postupit ce se kao protiv onoga koji odbije da svjedoci.

(4) Protiv zakljucka kojim mu se naredjuje pokazivanje is-prave, kao i protiv zakljucka o kazni zbog nepokazivanja isprave, treca osoba ima pravo zalbe, koja odgadja izvrsenje zakljucka.

(5) Stranka koja se poziva na ispravu koja se nalazi kod trece osobe duzna je naknaditi troskove koje je ta osoba imala u vezi sa pokazivanjem isprave.

Clan 168.

(1) Sukladno Ustavu Federacije, stranka ima pravo da pod-nosi isprave na jeziku iz clana 16. ovog zakona.

(2) Isprave koje su izdate na stranom jeziku podnose se u ovjerenom prevodu, ako je to potrebno.

(3) Isprave koje je izdao inozemni organ, koje u mjestu gdje su izdate vaze kao javne isprave, imaju, pod uvjetima recipro-citeta, istu dokaznu snagu kao i domace javne isprave, ako su propisno ovjerene.

3. Uvjerenja

Clan 169.

(1) Organi su duzni izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i dr.) o cinjenicama o kojima vode sluzbenu evidenciju.

(2) Pod uvjetima iz stava 1. ovog clana, institucije koje imaju javne ovlasti, kao i druga pravna lica i institucije, izdaju uvjer-enja, odnosno druge isprave o cinjenicama u vezi sa poslovima koje sukladno zakonu obavljaju te institucije, odnosno pravna lica i institucije.

(3) Uvjerenja i druge isprave o cinjenicama o kojima se vodi sluzbena evidencija moraju se izdavati sukladno podacima sluzbene evidencije. Takva uvjerenja, odnosno druge isprave imaju znacaj javne isprave.

(4) Pod sluzbenom evidencijom podrazumijevaju se eviden-cije koje su ustanovljene zakonom ili drugim propisom, ili opcim aktom institucije koja ima javne ovlasti, odnosno drugog pravnog lica i institucije.

(5) Uvjerenje i druge isprave o cinjenicama o kojima se vodi sluzbena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatrazila izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stava 4. ovog clana, kojim je ustanovljena sluzbena evidencija, nije drukcije odredjeno.

(6) Ako organi, pravna lica i institucije iz st. 1. i 2. ovog clana odbiju zahtjev za izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, duzni su da o tome donesu posebno rjesenje. Ako u roku od pet dana od dana podnosenja zahtjeva ne izdaju uvjerenje, odnosno drugu ispravu, niti donesu i dostave stranci rjesenje o odbijanju zahtjeva, smatra se da je zahtjev odbijen.

(7) Ako stranka, na osnovu dokaza kojima raspolaze, smatra da joj uvjerenje, odnosno druga isprava nije izdata u skladu s podacima iz sluzbene evidencije, moze zahtijevati izmjenu uvjer-enja, odnosno druge isprave. Organ, odnosno pravno lice i insti-tucija, duzan je da donese posebno rjesenje ako odbije zahtjev stranke da joj izmijeni, odnosno izda novo uvjerenje ili drugu ispravu. I u tom slucaju vazi rok od pet dana od dana podnosenja zahtjeva za izdavanje novog uvjerenja, odnosno druge isprave, a ako to ne bude ucinjeno u tom roku, smatra se da je zahtjev odbijen.

Clan 170.

(1) Organi, odnosno poduzeca (drustva), ustanove i druga pravna lica duzni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave i o cinjenicama o kojima ne vode sluzbenu evidenciju, ako je to zakonom odredjeno. U tom slucaju cinjenice se utvrdjuju vodjen-jem postupka propisanog odredbama ove glave o dokazivanju.

(2) Uvjerenje, odnosno druga isprava izdata na nacin predvidjen u stavu 1. ovog clana, ne vezuje organ kome je pod-nesena kao dokaz i koji treba da rjesava o stvari. Ako organ ne prihvati to uvjerenje, odnosno drugu ispravu kao dokaz, u tom slucaju on ce sam pristupiti utvrdjivanju cinjenica navedenih u uvjerenju.

(3) Uvjerenje, odnosno druga isprava stranci se izdaje, od-nosno rjesenje o odbijanju zahtjeva donosi i stranci dostavlja u roku od osam dana od dana podnosenja zahtjeva, a ako se tako ne postupi, smatra se da je zahtjev stranke odbijen.

4. Svjedoci

Clan 171.

(1) Svjedok moze biti svaka fizicka osoba koja je bila sposobna da opazi cinjenicu o kojoj ima da svjedoci i koja je u stanju da to svoje opazanje saopci.

(2) Osoba koja u postupku ucestvuje u svojstvu sluzbene osobe ne moze biti svjedok.

Clan 172.

Svaka osoba koja se kao svjedok poziva duzna je da se odazove pozivu, a i da svjedoci, ako ovim zakonom nije drukcije odredjeno.

Clan 173.

Ne moze se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila duznost cuvanja sluzbene, drzavne ili vojne tajne, dok ga nadlezni organ ne oslobodi te duznosti.

Clan 174.

(1) Svjedok moze uskratiti svjedocenje:

1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izlozio teskoj sramoti, znatnoj imovinskoj steti ili krivicnom gonjenju njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobocnoj liniji do treceg stupnja zakljucno, njegovog bracnog druga ili srodnika po tazbini, do drugog stupnja zakljucno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili starinika, usvojioca ili usvojenika;

2) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obavezu da cuva poslovnu, profesionalnu, umjetnicku ili znanstvenu tajnu;

3) o onome sto je stranka povjerila svjedoku kao svom punomocniku;

4) o onome o cemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku.

(2) Svjedok se moze osloboditi duznosti svjedocenja i o pojedinim drugim cinjenicama kad iznese vazne razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da ucini vjerovatnim.

(3) Svjedok ne moze zbog opasnosti od kakve imovinske stete uskratiti svjedocenje o pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao svjedok, pisar ili posrednik, o radnjama koje je u vezi sa spornim pitanjem poduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka, kao i o svakoj onoj radnji o kojoj je na osnovu posebnih propisa duzan podnijeti prijavu ili dati izjavu.

Clan 175.

(1) Svjedoci se saslusavaju pojedinacno, bez prisustva onih svjedoka koji ce se kasnije saslusati.

(2) Saslusani svjedok ne smije se udaljiti bez dozvole sluzbene osobe koja vodi postupak.

(3) Sluzbena osoba koja vodi postupak moze vec saslusanog svjedoka ponovo saslusati, a svjedoke ciji se iskazi ne slazu moze suociti.

(4) Osoba koja zbog bolesti ili tjelesne nesposobnosti ne moze doci po pozivu ispitat ce se u svom stanu.

Clan 176.

(1) Svjedok ce se prethodno upozoriti da je duzan da govori istinu, da ne smije nista presutjeti i da moze na svoj iskaz biti zaklet, pa ce mu se predociti i posljedice davanja laznog iskaza.

(2) Od svjedoka ce se zatim uzeti opci osobni podaci ovim redom: ime i prezime, zanimanje, boraviste, mjesto rodjenja, godine zivota i bracno stanje. Ako je potrebno, svjedok ce biti ispitan i o okolnostima koje se ticu njegove vjerodostojnosti kao svjedoka u predmetu o kom je rijec, a osobito o njegovim srodnickim odnosima prema strankama.

(3) Sluzbena osoba koja vodi postupak ukazat ce svjedoku na koja pitanja moze uskratiti svjedocenje.

(4) Nakon toga svjedoku ce se postavljati pitanja o samom predmetu i pozivat ce se da iznese sta mu je o tome poznato.

(5) Nije dopusteno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti.

(6) Svjedok ce se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono sto svjedoci.

Clan 177.

(1) Ako svjedok ne zna jezik na kom se vodi postupak, ispitat ce se preko tumaca (prevoditelja).

(2) Ako je svjedok gluh, pitanja ce mu se postavljati pismeno, a ako je nijem, pozvat ce se da pismeno odgovora. Ako se ispitivanje ne moze izvrsiti na ovaj nacin, pozvat ce se kao tumac osoba koja se sa svjedokom moze sporazumjeti.

Clan 178.

(1) Posto saslusa svjedoka, sluzbena osoba koja vodi postu-pak moze odluciti da svjedok polozi zakletvu na svoj iskaz. Nece se zaklinjati svjedok koji je maloljetan ili koji ne moze dovoljno da shvati znacaj zakletve.

(2) Zakletva se polaze usmeno izgovaranjem ovih rijeci: "Zaklinjem se da sam o svemu o cemu sam ovdje pitan govorio istinu i da nista sto o ovoj stvari znam nisam precutao".

(3) Nijemi svjedoci koji znaju citati i pisati zaklinju se na taj nacin sto potpisuju tekst zakletve, a gluhi svjedoci ce procitati tekst zakletve. Ako nijemi ili gluhi svjedoci ne znaju citati ni pisati, zaklet ce se preko tumaca.

Clan 179.

(1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dodje, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude saslusan, organ koji vodi postupak moze narediti da se prisilno dovede i da snosi troskove dovodjenja, a moze ga i kazniti novcano do 50 DM.

(2) Ako svjedok dodje, pa bez opravdanog razloga odbije da svjedoci i ako je upozoren na posljedice odbijanja, moze se kazniti novcano do 50 DM, a ako i poslije toga odbije da svjedoci, moze se jos jedanput kazniti do 50 DM. Zakljucak o izricanju novcane kazne donosi sluzbena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa sluzbenom osobom ovlastenom za rjesavanje stvari, a kod zamoljenog organa - u suglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa sluzbenom osobom ovlastenom za rjesavanje u slicnim stvarima.

(3) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, sluzbena osoba koja vodi postupak ponistit ce zakljucak o kazni ili troskovima. Ako svjedok naknadno pristane da svjedoci, sluzbena osoba moze ponistiti zakljucak o kazni.

(4) Sluzbena osoba koja vodi postupak moze odluciti da svjedok naknadi troskove koje je prouzrokovao svojim izostankom ili odbijanjem da svjedoci.

(5) Protiv zakljucka o troskovima ili novcanoj kazni done-senog na osnovu ovog clana, dopustena je posebna zalba.

5. Izjava stranke

Clan 180.

(1) Ako za utvrdjivanje odredjene cinjenice ne postoji nepos-redan dokaz, ili se takva cinjenica ne moze utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvrdjivanje te cinjenice moze se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava stranke moze se uzeti kao dokazno sredstvo i u stvarima malog znacaja ako bi se odredjena cinjenica imala utvrdjivati saslusanjem svjedoka koji zivi u mjestu udaljenom od sjedista organa, ili bi inace, usljed pribavljanja drugih dokaza, bilo otezano ostvari-vanje prava stranke. Izjava se unosi u zapisnik.

(2) Zakonom se moze propisati da se i u slucajevima osim onih iz stava 1. ovog clana odredjene cinjenice mogu dokazivati izjavom stranke.

(3) Vjerodostojnost izjave stranke cijeni se po nacelu pro-pisanom u clanu

8. ovog zakona.

(4) Prije uzimanja izjave stranke sluzbena osoba koja vodi postupak duzna je upozoriti stranku na krivicnu i materijalnu odgovornost za davanje lazne izjave

. 6. Vjestaci

Clan 181.

Kad je za utvrdjivanje ili ocjenu neke cinjenice vazne za rjesavanje stvari potrebno strucno znanje kojim ne raspolaze sluzbena osoba koja vodi postupak, izvest ce se dokaz vjestacen-jem.

Clan 182.

(1) Ako bi dokazivanje vjestacenjem bilo nesrazmjerno skupo prema znacaju ili vrijednosti predmeta, stvar ce se rijesiti na osnovu drugih dokaznih sredstava.

(2) U slucaju iz stava 1. ovog clana vjestacenje ce se izvrsiti ako stranka to zahtijeva i pristane da snosi troskove.

Clan 183.

(1) Radi izvodjenja dokaza vjestacenjem sluzbena osoba koja vodi postupak odredjuje, po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog stranke, jednog vjestaka, a kad ocijeni da je vjestacenje slozeno, moze odrediti dva ili vise vjestaka.

(2) Za vjestake ce se odrediti osobe koje su strucne, i to prvenstveno one koje imaju posebno ovlastenje za davanje strucnog misljenja o pitanjima iz odgovorajuce struke, ako je takvo ovlastenje predvidjeno propisima.

(3) Stranka ce se, po pravilu, prethodno saslusati o licnosti vjestaka.

(4) Za vjestaka se ne moze odrediti osoba koja ne moze biti svjedok.

Clan 184.

(1) Svako ko ima potrebnu strucnu spremu mora se primiti duznosti vjestaka, osim ako ga sluzbena osoba koja vodi postu-pak od toga oslobodi iz opravdanih razloga, kao sto su: preop-terec enost vjestacenjima, drugim poslovima i slicno.

(2) Oslobadjanje od duznosti vjestacenja moze traziti i ruko-vodilac organa ili pravnog lica gdje je vjestak zaposlen, ako postoje opravdani razlozi.

Clan 185.

(1) Vjestak moze uskratiti vjestacenje iz istih razloga iz kojih svjedok svjedocenje.

(2) Osobe zaposlene u organu ce biti oslobodjene duznosti vjestacenja kad je posebnim propisom predvidjeno njihovo os-lobadj anje od te duznosti.

Clan 186.

(1) U pogledu izuzeca vjestaka na odgovarajuci nacin ce se primjenjivati odredbe ovog zakona o izuzecu sluzbenih osoba.

(2) Stranka moze traziti izuzece vjestaka i ako ucini vjerovat-nim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo strucno znanje.

(3) O izuzecu vjestaka odlucuje zakljuckom sluzbena osoba koja vodi postupak.

Clan 187.

(1) Prije pocetka vjestacenja vjestaka treba upozoriti da je duzan da predmet vjestacenja brizljivo razmotri i u svojem pis-menom nalazu tacno navede sto zapazi i utvrdi, kao i da svoje obrazlozeno strucno misljenje iznese nepristrasno i sukladno pravilima znanosti i vjestine.

(2) Sluzbena osoba koja vodi postupak zatim pokazuje vjestaku predmet koji ovaj ima da razmotri.

(3) Kad vjestak izlozi svoj nalaz i misljenje, sluzbena osoba koja vodi postupak, kao i stranke mogu mu postavljati pitanja i traziti objasnjenja u pogledu datog nalaza i misljenja. Nalaz i misljenje daje se pismeno.

(4) U pogledu saslusavanja vjestaka na odgovarajuci nacin ce se primjenjivati odredbe clana 176. ovog zakona.

(5) Vjestak ne polaze zakletvu.

Clan 188.

(1) Vjestaku se moze naloziti da izvrsi vjestacenje i izvan usmene rasprave. U tom slucaju moze se traziti da vjestak na usmenoj raspravi obrazlozi svoj pismeni nalaz i misljenje.

(2) Ako je postavljeno vise vjestaka, oni mogu svoj nalaz i misljenje dati zajednicki. Ako se ne slazu, svaki ce od njih odvojeno izloziti svoj nalaz i misljenje.

Clan 189.

(1) Ako nalaz i misljenje vjestaka nisu jasni ili potpuni, ili ako se nalazi i misljenje vjestaka bitno razlikuju, ili ako misljenje nije dovoljno obrazlozeno, ili se pojavi osnovana sumnja u tacnost datog misljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslusavanjem vjestaka, obnovit ce se vjestacenje s istim ili drugim vjestacima, a moze se zatraziti i misljenje od neke znanstvene ili strucne ustanove.

(2) Misljenje od znanstvene ili strucne ustanove moze se traziti onda kad se zbog slozenosti slucaja ili zbog potrebe vrsenja analize moze opravdano pretpostaviti da ce se na taj nacin doci do tacnijeg misljenja.

Clan 190.

(1) Ako vjestak koji je uredno pozvan ne dodje, a izostanak ne opravda, ili dodje ali odbije da vjestaci, ili kad u ostavljenom roku ne podnese svoj pismeni nalaz i misljenje, moze se kazniti novcano do 50 DM. Ako su usljed neopravdanog izostanka vjestaka, usljed njegovog odbijanja da vjestaci, ili usljed propustanja da podnose pismeni nalaz i misljenje nastali troskovi u postupku, moze se odrediti da te troskove snosi vjestak.

(2) Zakljucak o novcanoj kazni ili o placanju troskova donosi sluzbena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa sluzbenom osobom ovlastenom za rjesavanje stvari, a kod zamoljenog or-gana - u suglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa sluzbenom osobom ovlastenom za rjesavanje u slicnim stvarima.

(3) Ako vjestak naknadno opravda svoj izostanak, ili naknadno opravda sto svoj pismeni nalaz i misljenje nije podnio na vrijeme, sluzbena osoba koja vodi postupak ponistit ce zak-ljuc ak o novcanoj kazni ili o troskovima, a ako vjestak naknadno pristane da vjestaci, sluzbena osoba moze ponistiti zakljucak o novcanoj kazni.

(4) Protiv zakljucka o troskovima ili o novcanoj kazni donosenog na osnovu st. 1. ili 2. ovog clana, dopustena je posebna zalba.

7. Tumaci (prevoditelji)

Clan 191.

(1) Tumac je osoba koja se odredjuje radi sporazumijevanja sa ucesnikom u postupku koji je gluh ili nijem, a cije se saslusanje ne moze izvrsiti pismenim putem.

(2) Ako u postupku ucestvuje osoba koja ne poznaje jezik na kojem se vodi postupak, toj osobi se odredjuje prevoditelj koji poznaje jezik te osobe.

(3) Glede obaveze odredjivanja tumaca, odnosno prevoditelja, oslobadjanja od te duznosti, prava uskracivanja tumacenja odnosno prevodjenja, izuzeca i drugih pitanja, na odgovarajuci nacin se primijenjuju odredbe ovog zakona koje se odnose na vjestaka. 8. Uvidjaj

Clan 192.

Uvidjaj se vrsi kad je za utvrdjivanje neke cinjenice ili za razjasnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opazanje sluzbene osobe koja vodi postupak.

Clan 193.

(1) Stranke imaju pravo da prisustvuju uvidjaju. Koje ce osobe osim stranaka prisustvovati uvidjaju, odredjuje sluzbena osoba koja vodi postupak.

(2) Uvidjaj se moze izvrsiti i uz sudjelovanje vjestaka.

Clan 194.

Uvidjaj stvari koja se bez teskoce moze donijeti na mjesto gdje se postupak vodi izvrsit ce se na tom mjestu, a inace uvidjaj se vrsi na mjestu gdje se stvar nalazi.

Clan 195.

(1) Vlasnik ili drzalac stvari, prostorija ili zemljista koja se imaju razgledati, ili u kojima, odnosno na kojima se nalaze stvari uvidjaja, ili preko kojih je potrebno preci, duzan je dopustiti da se uvidjaj izvrsi.

(2) Ako vlasnik ili drzalac ne dopusti da se izvrsi uvidjaj, na odgovarajuci nacin ce se primijeniti odredbe ovog zakona o uskracivanju svjedocenja.

(3) Prema vlasniku ili drzaocu koji bez opravdanog razloga ne dopusti da se uvidjaj izvrsi mogu se primijeniti iste mjere koje se primjenuju prema svjedoku koji odbije da svjedoci (clan 179. st. 2., 3. i 4.).

(4) Steta koja je nanesena prilikom obavljanja uvidjaja spada u troskove postupka (clan 111. stav 1.) i naknadit ce se vlasniku ili drzaocu. O tome donosi zakljucak sluzbena osoba koja vodi postupak. Protiv tog zakljucka dopustena je posebna zalba.

Clan 196.

Sluzbena osoba koja rukovodi uvidjajem pazit ce da uvidjaj ne bude zloupotrijebljen i da ne bude povrijedjena nicija poslovna, profesionalna, znanstvena ili umjetnicka tajna.

9. Osiguranje dokaza

Clan 197.

(1) Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz nece moci kasnije izvesti ili da ce njegovo izvodjenje biti otezano, moze se, radi osiguranja dokaza u svakom stanju postupka, pa i prije nego sto je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti.

(2) Osiguranje dokaza vrsi se po sluzbenoj duznosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe koja ima pravni interes.

Clan 198.

(1) Za osiguranje dokaza u toku postupka nadlezan je organ koji vodi postupak.

(2) Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadlezan je organ na cijem se podrucju nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno na cijem podrucju borave osobe koje treba saslusati.

Clan 199.

(1) O osiguranju dokaza donosi se poseban zakljucak.

(2) Protiv zakljucka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza dopustena je posebna zalba, koja ne prekida tok postupka.

XII - RJESENJE

1. Organ koji donosi rjesenje

Clan 200.

(1) Na osnovu cinjenica utvrdjenih postupku organ nadlezan za rjesavanje donosi rjesenje o stvari koja je predmet postupka.

(2) Kad o stvari rjesava kolegijalni organ, on moze rjesavati kad je prisutno vise od polovine njegovih clanova, a rjesenje donosi vecinom glasova prisutnih clanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odredjena narocita vecina.

(3) Glede rjesavanja upravne stvari koje vrsi organ izvrsne vlasti, primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako posebnim pro-pisima koji uredjuju ta pitanja o kojima rjesenje donosi organ izvrsne vlasti nije drukcije odredjeno.

Clan 201.

Kad je zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu odredjeno da o jednoj stvari rjesavaju dva ili vise organa, svaki je od njih duzan da rijesi o toj stvari. Ovi ce se organi sporazumjeti koji ce od njih izdati rjesenje, i u tom rjesenju mora biti naveden akt drugog organa.

Clan 202.

(1) Kad je u zakonu ili na zakonu utemeljenom propisu odredjeno da rjesenje donosi jedan organ u suglasnosti sa drugim organom, organ koji donosi rjesenje sastavlja rjesenje i salje ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji moze dati suglasnost potvrdom na samom rjesenju ili posebnim aktom. U takvom slucaju rjesenje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rjesenje.

(2) U slucaju iz stava 1. ovog clana, organ koji donosi rjesenje sastavlja i salje ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji moze dati suglasnost potvrdom na samom rjesenju ili posebnim aktom. U takvom slucaju rjesenje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rjesenje.

(3) Odredba stava 2. ovog clana vazi i za slucaj kad je u zakonu propisano da rjesenje donosi jedan organ uz potvrdu ili odobrenje drugog organa.

(4) Kad je zakonom ili drugim propisom odredjeno da je nadlezni organ duzan da prije donosenja rjesenja pribavi misljenje drugog organa, rjesenje se moze donijeti samo poslije pribavljenog misljenja.

(5) Organ cija je suglasnost ili misljenje, odnosno potvrda ili odobrenje potrebno za donosenje rjesenja duzan je suglasnost ili misljenje, odnosno potvrdu ili odobrenje dati u roku od 15 dana od dana kada mu je zatrazeno, ako posebnim propisima nije odredjen drugi rok. Ako taj organ u tom roku ne izda svoj akt i ne dostavi ga organu koji donosi rjesenje, kojim daje ili odbija suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno misljenje, smatra se da je dao suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno misljenje, a ako ne da nikakvo izjasnjenje, nadlezni organ moze donijeti rjesenje i bez pribavljene suglasnosti ili misljenja, odnosno potvrde ili odobrenja, ako posebnim propisima nije drugacije odredjeno.

Clan 203.

Ako sluzbena osoba koja je vodila postupak nije ovlastena da donosi rjesenje, duzna je da podnese nacrt rjesenja organu koji donosi rjesenje. Ova sluzbena osoba potpisuje nacrt rjesenja (clan

36. st. 2. i 3).

2. Oblik i sastavni dijelovi rjesenja

Clan 204.

(1) Svako rjesenje mora se kao takvo oznaciti. Iznimno, ako je to nuzno, posebnim propisima moze se predvidjeti da se rjesenju moze dati i drugi naziv.

(2) Rjesenje se donosi pismeno. Iznimno, u slucajevima predvidjenim ovim zakonom, rjesenje se moze donijeti i usmeno.

(3) Pismeno rjesenje sadrzi: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazlozenje, uputstvo o pravnom lijeku, potpis ovlastene sluzbene osobe i pecat organa. U slucajevima predvidjenim zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona rjesenje ne mora sadrzavati pojedine od ovih dijelova. Ako se rjesenje obradjuje mehanografski, umjesto potpisa moze da sadrzi faksimil ovlastene sluzbene osobe.

(4) I kad se rjesenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, sukladno ovom zakonu.

(5) Rjesenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjer-enom prepisu.

Clan 205.

(1) Uvod rjesenja sadrzi: naziv organa koji donosi rjesenje, propis o nadleznosti tog organa, ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomocnika ako ga ima i kratko oznacenje pred-meta postupka.

(2) Ako su rjesenje donijela dva ili vise organa, ili je doneseno uz suglasnost, potvrdu, odobrenje ili po pribavljenom misljenju drugog organa, to se ima navesti u uvodu, a ako je stvar rijesio kolegijalni organ, u uvodu se oznacava dan sjednice kolegijalnog organa na kojoj je stvar rijesena. Ako se rjesenje donosi po sluzbenoj duznosti, to se navodi u uvodu rjesenja.

Clan 206.

(1) Dispozitivom se rjesava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u toku postupka nije posebno rijeseno.

(2) Dispozitiv mora biti kratak i odredjen, a, kad je potrebno, moze se podijeliti i na vise tacaka.

(3) Dispozitivom se moze rijesiti i o troskovima postupka, ako ih je bilo, odredjujuci njihov iznos, ko ih je duzan platiti, kome i u kom roku. Ako se u dispozitivu ne rjesava o troskovima, navest ce se da ce se o njima donijeti poseban zakljucak.

(4) Ako se rjesenjem nalaze izvrsenje kakve radnje, u dispoz-itivu ce se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvrsiti.

(5) Kad je propisano da zalba ne odgadja izvrsenje rjesenja, to mora biti navedeno u dispozitivu.

Clan 207.

(1) U jednostavnim stvarima u kojima ucestvuje samo jedna stranka, kao i u jednostavnim stvarima u kojima u postupku sudjeluju dvije ili vise stranaka, ali ni jedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, a zahtjev se uvazava, obrazlozenje rjesenja moze sadrzavati samo kratko izlaganje zahtjeva stranke i pozivanje na pravne propise na osnovu kojih je stvar rijesena. U ovakvim stvarima rjesenje se moze izdati i na propisanom obrascu.

(2) U ostalim stvarima obrazlozenje rjesenja sadrzi: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, izvedene dokaze i utvrdjeno cin-jenic no stanje, razloge koji su bili odlucujuci pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvazen neki od zahtjeva stranaka, razloge koji s obzirom na utvrdjeno cinjenicno stanje upucuju na onakvo rjesenje kako je dato u dispozitivu i pravne propise na osnovu kojih je rijesena upravna stvar. Ako zalba ne odgadja izvrsenje rjesenja, obrazlozenje sadrzi i pozivanje na propis koji to predvidja. U obrazlozenju rjesenja moraju biti obrazlozeni i oni zakljucci protiv kojih nije dopustena posebna zalba.

(3) Kad je nadlezni organ zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu ovlasten da rijesi stvar po slobodnoj ocjeni, duzan je da u obrazlozenju, pored podataka iz stava 2. ovog clana, navede propis u kojem je predvidjeno rjesavanje po slobodnoj ocjeni i da izlozi razloge kojima se pri donosenju rjesenja rukovodio. Ovi se razlozi ne moraju navesti kad je to u javnom interesu zakonom ili drugim propisom izricito predvidjeno.

(4) Ako je zakonom ili drugim propisom posebno predvidjeno da se u rjesenju donesenom po slobodnoj ocjeni ne moraju navesti razlozi kojima se organ pri donosenju rjesenja rukovodio, u obrazlozenju rjesenja navode se podaci iz stava 2. ovog clana, propis kojim je organ ovlasten da rijesi stvar po slobodnoj ocjeni i propis kojim je ovlasten da ne mora navesti razloge kojima se pri donosenju rjesenja rukovodio.

Clan 208.

(1) Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavjestava da li protiv rjesenja moze izjaviti zalbu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom.

(2) Kad se protiv rjesenja moze izjaviti zalba, u uputstvu se navodi naziv organa kome se zalba izjavljuje, naziv organa kome se, u kom roku i s kolikom taksom zalba predaje, s tim da se navede i da se zalba moze izjaviti i na zapisnik kod organa koji je donio rjesenje.

(3) Kad se protiv rjesenja moze pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi naziv i sjediste suda kom se tuzba podnosi, u kom roku i s kolikom taksom, a kad se moze pokrenuti drugi postupak pred sudom, navodi se sud kome se moze obratiti i u kom roku.

(4) Kad je u rjesenju dato pogresno uputstvo, stranka moze postupiti po vazecim propisima ili po uputstvu. Stranka koja postupi po pogresnom uputstvu ne moze zbog toga imati stetnih posljedica.

(5) Kad u rjesenju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo nepotpuno, stranka moze postupiti po vazecim propisima, a moze u roku od osam dana traziti od organa koji je rjesenje donio da dopuni rjesenje. U takvom slucaju rok za zalbu, odnosno sudsku tuzbu tece od dana dostavljanja dopunjenog rjesenja.

(6) Kad je protiv rjesenja moguce izjaviti zalbu, a stranka je pogresno upucena da protiv toga rjesenja nema mjesta zalbi ili da se protiv njega moze pokrenuti upravni spor, rok za zalbu tece od dana dostavljanja rjesenja suda kojim je tuzba odbacena kao nedopustena, ako stranka nije vec prije toga podnijela zalbu nadleznom organu.

(7) Kad protiv rjesenja nije moguce izjaviti zalbu, a stranka je pogresno upucena da se protiv tog rjesenja moze zaliti, pa je izjavila zalbu i zbog toga propustila rok za pokretanje upravnog spora, ovaj rok joj tece od dana dostavljanja rjesenja kojim joj je zalba odbacena, ako stranka nije vec prije toga pokrenula upravni spor.

(8) Uputstvo o pravnom lijeku, kao poseban sastavni dio rjesenja, stavlja se poslije obrazlozenja.

Clan 209.

(1) Rjesenje potpisuje sluzbena osoba koja je ovlastena da donosi rjesenje (clan 36).

(2) Rjesenje koje je donio kolegijalni organ potpisuje predsjedavajuci, ako ovim zakonom ili posebnim propisom nije drugacije odredjeno.

(3) Kad je kolegijalni organ donio potpuno rjesenje, strankama se izdaje ovjeren prepis rjesenja, a kad je stvar rijesio zakljuckom, rjesenje se izradjuje u skladu sa tim zakljuckom, i ovjeren prepis takvog rjesenja izdaje se strankama.

Clan 210.

(1) Kad je rijec o stvari koja se tice veceg broja odredjenih osoba, moze se za sve te osobe donijeti jedno rjesenje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu, a u obrazlozenju rjesenja moraju biti izlozeni razlozi koji se na svaku od njih odnose. Ovakvo rjesenje mora se dostaviti svakoj od tih osoba, osim u slucaju predvidjenom u clanu

87. ovog zakona.

(2) Ako je rijec o stvari koja se tice veceg broja osoba koje organu nisu poznate, moze se za sve njih donijeti jedno rjesenje, ali ono mora sadrzavati takve podatke da se iz njih moze lahko utvrditi na koje se osobe rjesenje odnosi (npr. stanovnici ili vlasnici imanja u odredjenoj ulici ili stanari iz jedne zgrade i sl.).

Clan 211.

(1) U stvarima manjeg znacaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rjesenje se moze sastojati samo od dispozitiva u obliku sluzbene zabiljeske u spisu, ako su razlozi za takvo rjesenje ocigledni i ako nije drugacije propisano.

(2) Takvo se rjesenje, po pravilu, priopcava stranci usmeno, a napismeno joj se mora izdati ako ona to trazi.

(3) Takvo rjesenje, po pravilu, ne sadrzi obrazlozenje, osim ako je ono po prirodi stvari potrebno. Ovakvo rjesenje moze se izdati na propisanom obrascu.

Clan 212.

Kad je rijec o poduzimanju iznimno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja nepos-redne opasnosti po zivot i zdravlje ljudi ili imovine, nadlezni organ, odnosno ovlastena sluzbena osoba nadleznog organa (clan 36.), moze donijeti rjesenje i usmeno i narediti njegovo izvrsenje bez odgadjanja, s tim sto je duzan donijeti pismeno rjesenje najkasnije u roku od osam dana od dana donosenja usmenog rjesenja. Sadrzaj pismenog rjesenja mora odgovarati sadrzaju usmenog rjesenja.

3. Djelimicno, dopunsko i privremeno rjesenje

Clan 213.

(1) Kad se o jednoj stvari rjesava u vise tacaka, a samo su neke od njih dozrele za rjesavanje, i kad se pokaze svrsishodnim da se o tim tackama rijesi posebnim rjesenjem, nadlezni organ moze donijeti rjesenje samo o tim tackama (djelimicno rjesenje).

(2) Djelimicno rjesenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrsenja kao samostalno rjesenje.

Clan 214.

(1) Ako nadlezni organ nije rjesenjem odlucio o svim pitan-jima koja su bila predmet postupka, on moze, po prijedlogu stranke ili po sluzbenoj duznosti, donijeti posebno rjesenje o pitanjima koja vec donesenim rjesenjem nisu obuhvacena (dopunsko rjesenje). Ako prijedlog stranke za donosenje dopun-skog rjesenja bude odbijen, protiv zakljucka o tome dopustena je posebna zalba.

(2) Ako je predmet vec dovoljno raspravljen, dopunsko rjesenje moze se donijeti bez ponovnog provodjenja ispitnog postupka.

(3) Dopunsko rjesenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrsenja samostalnim rjesenjem.

Clan 215.

(1) Ako je prema okolnostima slucaja neophodno prije okoncanja postupka donijeti rjesenje kojim se privremeno uredjuju sporna pitanja ili odnosi, takvo se rjesenje donosi na osnovi podataka koji postoje u casu njegovog donosenja. U takvom rjesenju mora biti izricno naznaceno da je privremeno.

(2) Donosenje privremenog rjesenja po prijedlogu stranke nadlezni organ moze uvjetovati davanjem osiguranja za stetu koja bi mogla usljed izvrsenja tog rjesenja nastati za protivnu stranku u slucaju da osnovni zahtjev predlagaca ne bude uvazen.

(3) Rjesenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okoncanja postupka ukida se privremeno rjesenje donijeto u toku postupka.

(4) Privremeno rjesenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrsenja kao samostalno rjesenje.

4. Rok za izdavanje rjesenja

Clan 216.

(1) Kad se postupak pokrece povodom zahtjeva stranke, odnosno po sluzbenoj duznosti ako je to u interesu stranke, a prije donosenja rjesenja nije potrebno provoditi poseban ispitni pos-tupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne moze donijeti rjesenje bez odgode (rjesavanje prethodnog pitanja i dr.), nadlezni organ je duzan donijeti rjesenje i dostaviti ga stranci sto prije, a najkasnije u roku od 30 dana racunajuci od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po sluzbenoj duznosti, ako posebnim propisom nije odredjen kraci rok.

(2) U ostalim slucajevima kad se postupak pokrece povodom zahtjeva stranke, odnosno po sluzbenoj duznosti, ako je to u interesu stranke, nadlezni organ je duzan donijeti rjesenje i dosta-viti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije odredjen kraci rok.

(3) Ako nadlezni organ protiv cijeg je rjesenja dopustena zalba ne donese rjesenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog clana, stranka ima pravo izjaviti zalbu nadleznom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

(4) Kad se u postupku radi o slucajevima iz clana 139. ovog zakona, nadlezni organ je duzan rjesenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

5. Ispravljanje gresaka u rjesenju

Clan 217.

(1) Organ koji je donio rjesenje, odnosno sluzbena osoba koja je potpisala ili izdala rjesenje, moze u svako vrijeme da ispravi greske u imenima ili brojevima, pisanju ili racunanju, kao i druge ocigledne netacnosti u rjesenju ili njegovim ovjerenim prepisima. Ispravka greske proizvodi pravni ucinak od dana od koga proiz-vodi pravni ucinak rjesenje koje se ispravlja.

(2) O ispravci se donosi poseban zakljucak, koji se prilaze izvorniku rjesenja i cini njegov sastavi dio. Ovjeren prepis zak- ljucka dostavlja se i strankama kojima je dostavljeno rjesenje. Zakljucak potpisuje sluzbena osoba koja je potpisala rjesenje. Zakljucak obavezno sadrzi broj i datum rjesenja koje se ispravlja.

(3) Protiv zakljucka kojim se vec doneseno rjesenje ispravlja ili kojim se odbija prijedlog za ispravljanje dopustena je posebna zalba.

XIII - Z A K LJ U C A K

Clan 218.

(1) Zakljuckom se odlucuje o pitanjima koja se ticu postupka.

(2) Zakljuckom se odlucuje o onim pitanjima u kojima je ovim zakonom predvidjeno da se donosi zakljucak, kao i o drugim pitanjima u vezi s provodjenjem postupka a koja se ne rjesavaju rjesenjem.

Clan 219.

(1) Zakljucak donosi sluzbena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zakljucka, ako ovim zakonom ili drugim propisima nije drugacije odredjeno.

(2) Ako se zakljuckom nalaze izvrsenje neke radnje, odredit ce se i rok u kome se ta radnja ima izvrsiti.

(3) Zakljucak se sacinjava u vidu sluzbene zabiljeske u spisu i priopcava zainteresiranim osobama usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zakljucka moze izjaviti posebna zalba, ili kad se moze odmah traziti izvrsenje zakljucka.

(4) Zakljucak koji se izdaje pismeno sadrzi: uvod, dispozitiv, obrazlozenje i pouku o pravnom lijeku.

Clan 220.

(1) Protiv zakljucka moze se izjaviti posebna zalba samo kad je to ovim ili drugim zakonom izricito predvidjeno.

(2) Zalba se izjavljuje u istom roku, na isti nacin i istom organu kao i zalba protiv rjesenja.

(3) Zakljucke protiv kojih nije dopustena posebna zalba mogu zainteresirane osobe pobijati zalbom protiv rjesenja, osim ako je zalba protiv zakljucka ovim zakonom iskljucena.

(4) Zalba ne odgadja izvrsenje zakljucka, osim ako je ovim ili drugim zakonom ili samim zakljuckom drugacije odredjeno.

T R E C I D I O

PRAVNI LIJEKOVI

A) REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

XIV - Z A L B A

1. Pravo zalbe

Clan 221.

(1) Protiv rjesenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo zalbe.

(2) Tuzitelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovlasteni, mogu izjaviti zalbu protiv rjesenja kojim je povrijedjen zakon u korist pojedinaca ili pravnog lica a na stetu javnog interesa.

Clan 222.

(1) Pravo zalbe protiv prvostepenih rjesenja federalnih or-gana uprave i federalnih ustanova uredjuje se federalnim zakonom iz odgovarajuce upravne oblasti.

(2) Pravo zalbe protiv prvostepenog rjesenja kantonalnih organa uprave i ustanova koja se donose na osnovu zakona kantona uredjuje se zakonom kantona iz odgovarajuce upravne oblasti.

(3) Pri odlucivanju o pravu na zalbu protiv rjesenja iz st. 1. i 2. ovog clana, treba voditi racuna da se, po pravilu, protiv svih prvostepenih rjesenja predvidi zalba i da se time osigura princip dvostepenog rjesavanja u upravnom postupku, a da se zalba moze iskljuciti samo iz narocito opravdanih razloga.

(4) Zakonima iz st. 1. i 2. ovog clana odredjuje se i organ koji ce rjesavati o zalbi.

(5) Protiv rjesenja domova Parlamenta Federacije i zakono-davnog tijela kantona odnosno gradskog i opcinskog vijeca, kao i rjesenja Vlade Federacije i vlade kantona donesenog u prvom stupnju ne moze se izjaviti zalba.

(6) Ako protiv prvostepenih rjesenja iz ovog clana zalba nije dopustena, neposredno se moze pokrenuti upravni spor kod nadleznog suda.

(7) Zalba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rjesenja u kojima je zakonom iskljucen upravni spor.

2. Nadleznost organa za rjesavanje o zalbi

Clan 223.

(1) Ako je u prvostepenom upravnom postupku rjesavano na osnovu statuta ili propisa opcinskog vijeca, u okviru iskljucivih prava i duznosti opcine, o zalbi protiv tih rjesenja u drugom stupnju rjesava opcinski organ odredjen statutom opcine, odnosno organ odredjen propisom opcinskog vijeca.

(2) Ako je u prvostepenom upravnom postupku rjesavano na osnovu statuta ili propisa gradskog vijeca, u okviru iskljucivih prava i obaveza grada, u drugom stupnju protiv tih rjesenja rjesava gradski organ iz odgovarajuce upravne oblasti odredjen statutom grada, odnosno organ odredjen propisom gradskog vijeca.

(3) Protiv prvostepenih rjesenja opcinskog nacelnika i gra-donac elnika, odnosno opcinskih i gradskih sluzbi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu kantonalnog zak-ona ili drugog kantonalnog propisa, u drugom stupnju rjesava nadlezni kantonalni organ iz odgovarajuce upravne oblasti, ako kantonalnim zakonom nije utvrdjena nadleznost drugog organa.

(4) Protiv prvostepenih rjesenja opcinskog nacelnika i gra-donac elnika, odnosno opcinskih i gradskih sluzbi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, u drugom stupnju rjesava nadlezni federalni organ uprave iz odgovarajuce upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvrdjena nadleznost drugog organa.

Clan 224.

(1) O zalbi protiv prvostepenih rjesenja kantonalnih organa uprave i ustanova donesenih na osnovu zakona i drugih propisa kantona rjesava nadlezni organ kantona odredjen zakonom kan-tona.

(2) O zalbi protiv prvostepenih rjesenja kantonalne uprave, odnosno kantonalne ustanove koje se nalaze u sustavu kantonal-nog organa uprave rjesava kantonalni organ uprave u cijem se sustavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova.

(3) O zalbi protiv prvostepenih rjesenja organizacionih jed-inica kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, koje su osnovane van sjedista kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove sa zadatkom da obavljaju odredjene upravne poslove iz nadleznosti kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove, rjesavaju kantonalni organ uprave i kantonalna ustanova kojoj pripada ta organizaciona jedinica.

(4) O zalbi protiv prvostepenih rjesenja kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova donesenih na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa rjesavaju nadlezni federalni organ uprave odnosno federalna ustanova iz odgovarajuce upravne oblasti.

(5) O zalbi protiv prvostepenih rjesenja federalne uprave, odnosno federalne ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave rjesava federalni organ uprave u cijem se sastavu nalazi ta uprava odnosno ustanova.

(6) O zalbi protiv prvostepenih rjesenja organizacionih jed-inica federalnih organa uprave i federalnih ustanova koje su osnovane van sjedista federalnog organa uprave i federalne us-tanove sa zadatkom da obavljaju odredjene upravne poslove iz nadleznosti federalnog organa uprave i federalne ustanove rjesava federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova, kome pripada ta organizaciona jedinica.

(7) O zalbi protiv prvostepenih rjesenja federalnih organa uprave i federalne ustanove rjesava federalni organ odredjen federalnim zakonom.

Clan 225.

(1) O zalbi protiv rjesenja donesenog na osnovu clana 201. ili 202. ovog zakona rjesava organ koji je nadlezan za rjesavanje o zalbi protiv rjesenja organa koji je izdao (clan 201), odnosno donio (clan 202.) pobijano rjesenje, ako posebnim propisom nije odredjeno da o zalbi rjesava drugi organ. U ovim slucajevima drugostepeni organ moze samo ponistiti pobijano rjesenje, a ne moze ga izmijeniti.

(2) Ako je organ koji je prema stavu 1. ovog clana imao da rjesava o zalbi dao suglasnost, odobrenje ili potvrdu na prvostepeno rjesenje, o zalbi rjesava organ odredjen zakonom, a ako takav organ nije odredjen, protiv ovakvog rjesenja moze se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleznog suda.

Clan 226.

(1) O zalbi protiv prvostepenog rjesenja koje donosi poduzece (drustvo), ustanova ili drugo pravno lice rjesava organ odredjen statutom odnosno drugim opcim aktom tih pravnih lica, ako zakonom nije propisano da o zalbi rjesava drugi organ.

(2) O zalbi protiv prvostenog rjesenja institucije koja ima javne ovlasti rjesava organ odredjen statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o zalbi rjesava organ uprave odnosno drugi organ.

(3) Ako za rjesavanje o zalbi nije odredjen organ u smislu odredaba st.

1. i 2. ovog clana, o zalbi rjesava organ uprave nadlezan za odgovarajucu upravnu oblast.

3. Rok za zalbu

Clan 227.

(1) Zalba protiv rjesenja se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugacije odredjeno.

(2) Rok za zalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rjesenje dostavlja racuna se od dana dostavljanja rjesenja.

Clan 228.

(1) U toku roka za zalbu rjesenje se ne moze izvrsiti. Kad je zalba propisno izjavljena, rjesenje se ne moze izvrsiti sve dok se rjesenje koje je doneseno o zalbi ne dostavi stranci.

(2) Iznimno, rjesenje se moze izvrsiti u zalbenom roku, kao i posto je zalba izjavljena, ako je to zakonom predvidjeno ili ako je rijec o poduzimanju hitnih mjera (clan 139. stav 1. tacka 4), ili ako bi usljed odgadjanja izvrsenja bila nanesena nekoj stranci steta koja se ne bi mogla popraviti. U posljednjem slucaju moze se traziti odgovarajuce osiguranje od stranke u cijem se interesu provodi izvrsenje i ovim osiguranjem uvjetovati izvrsenje.

4. Sadrzaj zalbe

Clan 229.

(1) U zalbi se mora navesti rjesenje koje se pobija, oznacujuci naziv organa koji ga je donio, i broj i datum rjesenja. Dovoljno je da zalilac izlozi u zalbi u kom je pogledu nezadovoljan rjesen-jem, ali zalbu ne mora posebno obrazloziti.

(2) U zalbi se mogu iznositi nove cinjenice i novi dokazi, ali je zalilac duzan da obrazlozi zbog cega ih nije iznio u prvostepenom postupku.

(3) Ako su u zalbi iznesene nove cinjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili vise stranaka sa suprotnim inter-esima, zalbi se prilaze jos i onoliko prepisa zalbi koliko ima takvih stranaka. U takvom slucaju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis zalbe i ostavlja joj rok da se o novim cinjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne moze biti kraci od osam, ni duzi od 15 dana.

5. Predavanje zalbe

Clan 230.

(1) Zalba se neposredno predaje ili salje postom organu koji je donio prvostepeno rjesenje.

(2) Ako je zalba predata ili poslata neposredno dru-gostepenom organu, on je odmah salje organu prvog stupnja.

(3) Zalba predata ili poslata neposredno drugostepenom or-ganu u pogledu roka, smatra se kao da je predata prvostepenom organu.

6. Rad prvostepenog organa po zalbi

Clan 231.

(1) Organ prvog stupnja ispituje da li je zalba dopustena, pravovremena i izjavljena od ovlastene osobe.

(2) Nedopustenu, nepravovremenu ili od neovlastene osobe izjavljenu zalbu organ prvog stupnja odbacit ce svojim rjesenjem.

(3) Pravovremenost zalbe koja je predata ili poslata nepos-redno drugostepenom organu, organ prvog stupnja cijeni prema danu kad je predata, odnosno poslata drugostepenom organu.

(4) Protiv rjesenja kojim je zalba odbacena na osnovu stava 2. ovog clana, stranka ima pravo zalbe. Ako organ koji rjesava o zalbi utvrdi da je zalba opravdana rijesit ce ujedno i o zalbi koja je bila odbacena.

Clan 232.

(1) Ako organ prvog stupnja koji je donio rjesenje utvrdi da je zalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postu-pak, moze stvar rijesiti drugacije i novim rjesenjem zamijeniti rjesenje koje se zalbom pobija.

(2) Protiv novog rjesenja stranka ima pravo zalbe.

Clan 233.

(1) Ako organ koji je donio rjesenje utvrdi povodom zalbe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rjesavanje stvari, on je duzan postupak upotpuniti u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Organ koji je donio rjesenje upotpunit ce postupak i onda kad zalilac iznese u zalbi takve cinjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugacije rjesenje stvari, ako je zaliocu morala biti data mogucnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donosenju rjesenja a ta mu mogucnost nije bila data, ili mu je bila data a on je propustio da je koristi, ali je u zalbi opravdao to propustanje.

(3) Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rjesenje moze, u granicama zahtjeva stranke, stvar rijesiti drugacije i novim rjesenjem zamijeniti rjesenje koje se zalbom pobija.

(4) Protiv novog rjesenja stranka ima pravo zalbe.

Clan 234.

Kad je rjesenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obavezan, ili kad je doneseno po clanu 139. stav 1. tac. 1., 2. i 3. ovog zakona, ali stranci nije bila data mgucnost da se izjasni o cinjenicama i okolnostima koje su od vaznosti za donosenje rjesenja, a stranka u zalbi trazi da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se pruzi mogucnost da se izjasni o takvim cinjenicama i okol-nostima, prvostepeni organ je duzan da provede taj postupak. Nakon provodjenja postupka prvostepeni organ moze uvaziti zahtjev iz zalbe i donijeti novo rjesenje.

Clan 235.

(1) Kad organ koji je donio rjesenje utvrdi da je podnesena zalba dopustena, pravovremena i izjavljena od ovlastene osobe, a nije sukladno odredbama cl. 232. do 234. ovog zakona novim rjesenjem zamijenio rjesenje koje se zalbom pobija, duzan je, bez odgadjanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema zalbe, poslati zalbu organu nadleznom za rjesavanje o zalbi.

(2) Uz zalbu je duzan priloziti sve spise koji se odnose na predmet.

7. Rjesavanje drugostepenog organa o zalbi

Clan 236.

(1) Ako je zalba nedopustena, nepravovremena ili izjavljena od neovlastene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit ce je rjesenjem organ koji je nadlezan za rjesavanje o zalbi.

(2) Ako zalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rjesavanje.

(3) Drugostepeni organ moze odbiti zalbu, ponistiti rjesenje u cijelosti ili djelimicno, ili ga izmijeniti.

Clan 237.

(1) Drugostepeni organ ce odbiti zalbu kad utvrdi da je postupak koji je rjesenju prethodio pravilno proveden i da je rjesenje pravilno i na zakonu zasnovano, a zalba neosnovana.

(2) Drugostepeni organ ce odbiti zalbu i kad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rjesenje stvari.

(3) Kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rjesenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rjesenju navedeni, on ce u svom rjesenju izloziti te razloge, a zalbu odbiti.

Clan 238.

(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da je u prvostepenom postupku ucinjena nepravilnost koja cini rjesenje nistavim (clan 264.), proglasit ce takvo rjesenje nistavim, kao i onaj dio pos-tupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rjesenje donio nenadlezan organ, ponistit ce to rjesenje po sluzbenoj duznosti i dostaviti predmet nadleznom organu na rjesavanje.

Clan 239.

(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku cinjenice nepotpuno ili pogresno utvrdjene, da se u postupku nije vodilo racuna o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rjesenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rjesenja nejasan ili je u protivrjecnosti s obrazlozenjem, on ce upotpuniti postupak i otkloniti izlozene nedostatke, bilo sam bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su duzni postupiti po trazenju drugostepenog organa. Ako drugostepeni organ utvrdi da se na osnovu cinjenica utvrdjenih u upotpunjenom postupku stvar mora rijesiti drugacije nego sto je rijesena prvostepenim rjesenjem, on ce svojim rjesenjem ponistiti prvostepeno rjesenje i sam rijesiti stvar.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da ce nedostatke prvostepenog postupka brze i ekonomicnije otkloniti prvostepeni organ, on ce svojim rjesenjem ponistiti prvostepeno rjesenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slucaju drugostepeni organ je duzan svojim rjesenjem da ukaze prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je duzan u svemu da postupi po drugostepenom rjesenju i bez odgadjanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rjesenje. Protiv novog rjesenja stranka ima pravo zalbe.

Clan 240.

(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rjesenju pogresno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrdjenih cinjenica izveden pogresan zakljucak glede cinjenicnog stanja, da je pogresno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rjesava stvar, da je u istoj upravnoj stvari vec jednom ponisteno prvostepeno rjesenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rjesenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugacije rjesenje, on ce svojim rjesenjem ponistiti prvostepeno rjesenje i sam rijesiti stvar.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je rjesenje pravilno glede utvrdjenih cinjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rjesenje doneseno moze postici i drugim sred-stvima povoljnijim za stranku, izmijenit ce prvostepeno rjesenje u tom smislu.

Clan 241.

(1) Radi pravilnog rjesenja stvari drugostepeni organ moze povodom zalbe izmijeniti prvostepeno rjesenje u korist zalioca i mimo zahtjeva postavljenog u zalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijedja pravo druge osobe.

(2) S istim ciljem drugostepeni organ moze povodom zalbe izmijeniti prvostepeno rjesenje na stetu zalioca, ali samo iz nekog od razloga predvidjenih u cl. 260., 263. i 264. ovog zakona.

Clan 242.

(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na rjesenje sukladno se primjenjuju i na rjesenja koja se donose po zalbi.

(2) U obrazlozenju drugostepenog rjesenja moraju se oci-jeniti i svi navodi zalbe. Ako je vec prvostepeni organ u obrazlozenju svog rjesenja pravilno ocijenio navode koji se u zalbi iznose, drugostepeni organ se moze u svom rjesenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rjesenju.

8. Zalba kad prvostepeno rjesenje nije doneseno u zakonskom roku

Clan 243.

(1) Ako je zalbu izjavila stranka po cijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rjesenje u zakonskom roku (clan 216. st.

1. i 2), drugostepeni organ je duzan odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema zalbe traziti da mu prvostepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rjesenje nije doneseno u roku. Prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom trazenju u roku koji odredi drugostepeni organ s tim da taj rok ne moze biti duzi od pet dana. Ako drugostepeni organ utvrdi da rjesenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, odredit ce prvostepenom organu rok za donosenje rjesenja, koji ne moze biti duzi od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rjesavanje.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rjesenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on ce rijesiti stvar prema spisima predmeta i donijet ce svoje rjesenje, ako je to moguce, a ako se stvar ne moze rijesiti prema spisima predmeta, sam ce provesti postupak i svojim rjesenjem rijesiti stvar. Izuzetno, ako drugostepeni organ utvrdi da ce postupak brze i ekonomicnije provesti prvostepeni organ, nalozit ce tom organu da to ucini i da mu prikupljene podatke dostavi u odredjenom roku koji ne moze biti duzi od osam dana, a prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom trazenju. Nakon sto prvostepeni organ dostavi trazene podatke i dokaze, drugostepeni organ ce odmah rijesiti stvar. Rjesenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je konacno.

9. Rok za donosenje rjesenja o zalbi

Clan 244.

(1) Rjesenje o zalbi mora se donijeti i dostaviti stranci sto prije, a najkasnije u roku od 30 dana racunajuci od dana predaje zalbe, ako posebnim propisom nije odredjen kraci rok.

(2) Ako stranka odustane od zalbe, postupak u vezi sa zalbom obustavlja se zakljuckom.

10. Dostavljanje drugostepenog rjesenja

Clan 245.

Organ koji je rijesio stvar u drugom stupnju salje, po pravilu, svoje rjesenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je duzan da rjesenje dostavi strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa.

B) VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

XV - OBNOVA POSTUPKA

1. Pokretanje obnove postupka

Clan 246.

Postupak okoncan rjesenjem ili zakljuckom protiv koga nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konacno u upravnom postupku) obnovit ce se:

1) ako se sazna za nove cinjenice, ili se utvrdi ili stekne mogucnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s vec izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugacijeg rjesenja da su te cinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku;

2) ako je rjesenje doneseno na osnovu lazne isprave ili laznog iskaza svjedoka ili vjestaka, ili ako je doslo kao posljedica nekog djela kaznjivog po kaznenom zakonu;

3) ako se rjesenje temelji na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u postupku o privrednom prestupu, a ta presuda je pravomocno ukinuta;

4) ako je rjesenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu;

5) ako se rjesenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju a nadlezni organ je to pitanje kasnije rijesio u bitnim tackama drugacije;

6) ako je u donosenju rjesenja ucestvovala sluzbena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta;

7) ako je rjesenje donijela sluzbena osoba nadleznog organa koja nije bila ovlastena za njegovo donosenje;

8) ako kolegijalni organ koji je donio rjesenje nije rjesavao u sastavu predvidjenom vazecim propisima ili ako za rjesenje nije glasala propisana vecina;

9) ako osobi koja je trebala da sudjeluje u svojstvu stranke nije bila data mogucnost da sudjeluje u postupku;

10) ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik a po zak-onu je trebalo da je zastupa;

11) ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogucnost da se pod uvjetima iz clana 16. ovog zakona sluzi svojim jezikom.

Clan 247.

(1) Obnovu upravnog postupka moze traziti stranka, a organ koji je donio rjesenje kojim je postupak okoncan moze pokrenuti obnovu postupka po sluzbenoj duznosti.

(2) Zbog okolnosti navedenih u clanu 246. tac. 1., 6., 7., 8. i 11. ovog zakona, stranka moze traziti obnovu postupka samo ako bez svoje krivice nije bila u stanju da u ranijem postupku iznese okolnosti zbog kojih trazi obnovu.

(3) Iz razloga navedenih u clanu 246. tac. 6. do 11. ovog zakona, stranka ne moze traziti obnovu postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u ranijem postupku.

(4) Tuzilac moze traziti obnovu postupka pod istim uvjetima kao i stranka.

Clan 248.

Ako je rjesenje po kome se trazi obnova upravnog postupka bilo predmet upravnog spora, obnova se moze dozvoliti samo zbog onih cinjenica koje je organ utvrdio u ranijem upravnom postupku, a ne i zbog cinjenica koje je utvrdio sud u svom postupku.

Clan 249.

(1) Stranka moze traziti obnovu postupka u roku od 30 dana, i to:

1) u slucaju iz clana 246. tacka 1. - od dana kad je stranka mogla iznijeti nove cinjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze;

2) u slucaju iz clana 246. tac. 2. i 3. - od dana kad je stranka saznala za pravomocnu presudu u kaznenom postupku, ili u postupku o privrednom prestupu, a ako se postupak ne moze provesti, od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne moze pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogucnosti za kazneno gonjenje, odnosno za gonjenje za privredni prestup;

3) u slucaju iz clana 246. tacka 5. - od dana kad je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rjesenje);

4) u slucaju iz clana 246. tac. 4., 6., 7., i 8. - od dana kad je stranka saznala za razlog obnove;

5) u slucaju iz clana 246. tac. 9., 10. i 11. - od dana kad je rjesenje dostavljeno stranci.

(2) Ako bi rok odredjen u stavu 1. ovog clana poceo teci prije nego sto je rjesenje postalo konacno u upravnom postupku, taj ce se rok racunati od dana kad rjesenje postane konacno, odnosno od dostavljanja konacnog rjesenja nadleznog organa.

(3) Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konacnog rjesenja stranci obnova se ne moze traziti niti se moze pokrenuti po sluzbenoj duznosti.

(4) Iznimno, i poslije roka od pet godina obnova se moze traziti odnosno pokrenuti samo iz razloga navedenih u clanu 246. tac. 2., 3. i 5. ovog zakona.

Clan 250.

(1) Upravni postupak moze se obnoviti iz razloga navedenih u clanu 246. tacka 2. ovog zakona i ako se kazneni postupak ne moze provesti, ili ako postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne moze pokrenuti.

(2) Prije donosenja zakljucka o obnovi upravnog postupka iz razloga navedenih u clanu 246. tacka 2. ovog zakona sluzbena osoba ce od organa nadleznog za kazneno gonjenje zatraziti obavjestenje o tome da li je kazneni postupak obustavljen, od-nosno da li postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne moze pokrenuti. Sluzbena osoba ne mora zatraziti takvo obavjestenje ako je nastupila zastarjelost kaznenog gonjenja ili ako je nastupila smrt lica na ciju se kaznenu odgovornost ukazuje u zahtjevu za obnovu upravnog postupka, odnosno ako okolnosti zbog kojih se postupak ne moze pokrenuti sama sluzbena osoba moze sa sigurnoscu utvrditi.

Clan 251.

Stranka je duzna u prijedlogu za obnovu postupka uciniti vjerojatnim okolnosti na kojim temelji prijedlog, kao i okolnost da je prijedlog stavljen u zakonskom roku.

2. Rjesavanje o obnovi postupka

Clan 252.

(1) Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje ili salje organu koji je o predmetu rjesavao u prvom stupnju ili organu koji je donio rjesenje kojim je postupak okoncan.

(2) O prijedlogu za obnovu postupka rjesava onaj organ koji je donio rjesenje kojim je postupak okoncan.

(3) Kad se obnova trazi po rjesenju koje je doneseno u drugom stupnju, prvostepeni organ koji primi prijedlog za ob-novu prikljucit ce spise predmeta prijedlogu i poslat ce organu koji je rjesavao u drugom stupnju odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema prijedloga.

Clan 253.

(1) Kad organ koji je nadlezan za rjesavnaje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, duzan je da ispita da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovlastene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji ucinjena vjerovatnom.

(2) Ako uvjeti iz stava 1. ovog clana nisu ispunjeni, nadlezni organ ce svojim zakljuckom odbaciti prijedlog.

(3) Ako su uvjeti iz stava 1. ovog clana ispunjeni, nadlezni organ ce ispitati da li su okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do drugacijeg rjesenja, pa ako utvrdi da nisu, odbit ce prijedlog svojim rjesen-jem.

Clan 254.

(1) Ako nadlezni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu na osnovu clana 253. ovog zakona, donijet ce zakljucak da se obnova postupka dozvoljava i odredit ce u kome ce se opsegu postupak obnoviti. Ako se obnova postupka pokrece po sluzbenoj duznosti, nadlezni organ donijet ce zakljucak kojim se obnova dozvoljava, ako prethodno utvrdi da su za obnovu ispun-jeni zakonski uvjeti. Ranije radnje u postupku na koje ne utjecu razlozi obnove nece se ponavljati.

(2) Kad je to prema okolnostima slucaja moguce, a u interesu je ubrzanja postupka, nadlezni organ moze, cim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, preci na one radnje postupka koje se imaju obnoviti ne donoseci poseban zakljucak kojim se obnova doz-voljava.

(3) Kad o prijedlogu za obnovu odlucuje drugostepeni organ, on ce sam izvrsiti potrebne radnje u obnovljenom postupku, a izninmo, ako utvrdi da ce te radnje brze i ekonomicnije izvrsiti prvostepeni organ, nalozit ce mu da to ucini i da mu materijal o tome dostavi u odredjenom roku, koji ne moze biti duzi od osam dana. Prvostepeni organ je obavezan postupiti po nalogu dru-gostepenog organa.

Clan 255.

Na osnovu podataka pribavljenih u prijasnjem i u ob-novljenom upravnom postupku, nadlezni organ donosi rjesenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka i njime moze prijasnje rjesenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rjesenjem. U ovom drugom slucaju, a s obzirom na sve okolnosti pojedinog slucaja, organ moze prijasnje rjesenje ponistiti ili ukinuti.

Clan 256.

(1) Protiv zakljucka donesenog o prijedlogu za obnovu pos-tupka, kao i protiv rjesenja donesenog u obnovljenom postupku, moze se izjaviti zalba samo kad je taj zakljucak, odnosno rjesenje donio prvostepeni organ.

(2) Ako je zakljucak ili rjesenje u obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zakljucka, odnosno rjesenja moze se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleznog suda.

Clan 257.

(1) Prijedlog za obnovu postupka, po pravilu, ne odgadja izvrsenje rjesenja po kome se obnova trazi, ali organ koji je nadlezan za odlucivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako smatra da ce prijedlog za obnovu biti uvazen, moze po sluzbenoj duznosti ili na zahtjev stranke rijesiti da se odgodi izvrsenje dok se ne odluci o pitanju obnove postupka.

(2) Zakljucak kojim se dopusta obnova postupka odgadja izvrsenje rjesenja protiv koga je obnova dozvoljena.

XVI - OSOBITI SLUCAJEVI PONISTAVANJA,

UKIDANJA I MIJENJANJA RJESENJA

1. Mijenjanje i ponistavanje rjesenja u vezi s upravnim sporom

Clan 258.

(1) Organ protiv cijeg je rjesenja pravovremeno pokrenut upravni spor moze do okoncanja spora, ako uvazava sve zahtjeve tuzbe, ponistiti ili izmijeniti svoje rjesenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao ponistiti takvo rjesenje, ako se time ne vrijedja pravo stranke u upravnom postupku ili trece osobe.

(2) Rjesenje o ponistavanju ili izmjeni rjesenja sukladno odredbi stava 1. ovog clana, organ donosi po sluzbenoj duznosti u momentu kad iz tuzbe koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tuzba osnovana.

(3) Rjesenje doneseno po odredbi stava 2. ovog clana dostavlja se stranci i sudu kod kojeg je pokrenut upravni spor. Rjesenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tuzbu, odnosno prije nego se okonca upravni spor.

2. Zahtjev za zastitu zakonitosti

Clan 259.

(1) Protiv pravomocnog rjesenja donesenog u stvari u kojoj se ne moze voditi upravni spor, a sudska zastita nije osigurana ni izvan upravnog spora, tuzilac ima pravo da podigne zahtjev za zastitu zakonitosti, ako smatra da je rjesenjem povrijedjen zakon.

(2) Zahtjev za zastitu zakonitosti po odredbi stava 1. ovog clana moze se podici u roku od 30 dana od dana kad je rjesenje dostavljeno tuzitelju, a ako mu nije dostavljeno - u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci.

(3) Zahtjev za zastitu zakonitosti podize federalni tuzitelj kad o zahtjevu rjesava federalni organ, a kantonalni tuzitelj - kad o zahtjevu rjesava kantonalni organ odnosno gradska ili opcinska sluzba za upravu.

(4) O zahtjevu za zastitu zakonitosti protiv rjesenja koje je u upravnom postupku donio federalni organ uprave ili federalna ustanova rjesava federalni organ uprave koji je nadlezan za rjesavanje o zalbi protiv pobijanog rjesenja, a ako takvog organa uprave nema - Vlada Federacije.

(5) O zahtjevu za zastitu zakonitosti protiv rjesenja koje je u upravnom postupku donio kantonalni organ uprave ili ustanova, odnosno gradska ili opcinska sluzba za upravu, o zahtjevu za zastitu zakonitosti rjesava kantonalni organ uprave koji je nadlezan za rjesavanje po zalbi protiv pobijanog rjesenja, a ako takvog organa uprave nema - vlada kantona.

(6) Povodom zahtjeva za zastitu zakonitosti nadlezni organ moze ukinuti pobijano rjesenje ili odbiti zahtjev. Protiv rjesenja donesenog po zahtjevu za zastitu zakonitosti zalba nije dopustena.

(7) Inicijativu nadleznom tuziocu za podnosenje zahtjeva za zastitu zakonitosti mogu podnijeti i stranka i druga zainteresirana osoba.

3. Ponistavanje i ukidanje rjesenja po pravu nadzora

Clan 260.

(1) Rjesenje koje je konacno u upravnom postupku nadlezni ce organ ponistiti po pravu nadzora:

1) ako je rjesenje donio stvarno nenadlezni organ a nije rijec o slucaju predvidjenom u clanu 264. tacka 1. ovog zakona;

2) ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomocno rjesenje kojim je ta upravna stvar drugacije rijesena;

3) ako je rjesenje donio jedan organ bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili misljenja drugog organa a ovo je potrebno po zakonu ili drugom propisu utemeljenom na zakonu;

4) ako je rjesenje donio mjesno nenadlezan organ;

5) ako je rjesenje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopustene radnje.

(2) Rjesenje koje je konacno u upravnom postupku moze se ukinuti po pravu nadzora ako je njime ocigledno povrijedjen materijalni zakon. U stvarima u kojima sudjeluju dvije ili vise stranaka sa suprotnim interesima rjesenje se moze ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka.

(3) Ako je za donosenje rjesenja nadlezan organ uprave odnosno gradska ili opcinska sluzba za upravu, a rjesenje je donijelo zakonodavno tijelo ili organ izvrsne vlasti Federacije ili kantona ili opcine odnosno grada, takvo se rjesenje ne moze ponistiti na osnovu odredbe tacke 1. stava 1. ovog clana, zbog toga sto ga nije donio nadlezni organ.

Clan 261.

(1) Rjesenje moze ponistiti ili ukinuti po pravu nadzora drugostepeni organ. Ako nema drugostepenog organa, rjesenje moze ponistiti ili ukinuti Vlada Federacije, ako se radi o rjesenju federalnog organa uprave ili federalne ustanove, odnosno vlada kantona ako se radi o rjesenju kantonalnog organa uprave ili kantonalne ustanove, kao i o rjesenju opcinskog nacelnika ili gradonacelnika, odnosno opcinske ili gradske sluzbe za upravu.

(2) Nadlezni organ donosi rjesenje o ponistenju rjesenja po sluzbenoj duznosti, na zahtjev stranke, tuzioca ili ombudsmena, a rjesenje o ukidanju po sluzbenoj duznosti ili na zahtjev tuzioca ili ombudsmena.

(3) Rjesenje o ponistenju na osnovu tac. 1., 2. i 3. stava 1. clana 260. ovog zakona moze se donijeti u roku od pet godina, a na osnovu tacke 4. stava 1. tog clana - u roku od jedne godine od dana kad je rjesenje postalo konacno u upravnom postupku.

(4) Rjesenje o ponistenju rjesenja na osnovu clana 260. stav 1. tacka

5. ovog zakona moze se donijeti bez obzira na rokove utvrdjene u stavu 3. ovog clana.

(5) Rjesenje o ukidanju na osnovu stava 2. clana 260. ovog zakona moze se donijeti u roku od jedne godine od dana kad je rjesenje postalo konacno u upravnom postupku.

(6) Protiv rjesenja donesenog na osnovu clana 260. ovog zakona nije dopustena zalba, vec se protiv njega moze nepos-redno pokrenuti upravni spor kod nadleznog suda.

4. Ukidanje i mijenjanje pravomocnog rjesenja uz pristanak ili na zahtjev stranke

Clan 262.

(1) Ako je pravomocnim rjesenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rjesenje smatra da je u tom rjesenju nepravilno primijenjen materijalni zakon, moze rjesenje ukinuti ili izmijeniti radi njegovog uskladjivanja sa zakonom samo ako stranka koja je na osnovu tog rjesenja stekla pravo na to pristane i ako se time ne vrijedja pravo trece osobe. Pristanak stranke je obavezan i za izmjenu na stetu stranke pravomocnog rjesenja kojim je stranci odredjena obaveza.

(2) Pod uvjetima iz stava 1. ovog clana, a na zahtjev stranke, moze se ukinuti ili izmijeniti i pravomocno rjesenje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ utvrdi da nema potrebe da se rjesenje ukine ili izmijeni, duzan je da o tome obavijesti stranku.

(3) Izmjena rjesenja na osnovu ovog clana djeluje samo ubuduce.

(4) Rjesenje na osnovu st. 1. i 2. ovog clana, donosi prvostepeni organ koji je donio rjesenje, a drugostepeni organ samo kad je svojim rjesenjem odlucio o stvari. Ako je taj organ ukinut ili je prestao biti nadlezan u stvari o kakvoj je rijec, rjesenje donosi organ koji je za tu stvar nadlezan u vrijeme donosenja rjesenja.

(5) Zalba protiv novog rjesenja donesenog na osnovu ovog clana dopustena je samo ako je to rjesenje donio prvostepeni organ. Ako je rjesenje donio drugostepeni organ, odnosno ako je rjesenje prvostepenog organa konacno, protiv tog rjesenja moze se pokrenuti upravni spor.

5. Vanredno ukidanje rjesenja

Clan 263.

(1) Izvrsno rjesenje moze se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teske i neposredne opasnosti po zivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poremecaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspjesno otkloniti drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u stecena prava. Rjesenje se moze ukinuti i samo djelimicno, u opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zastite navedeni javni interesi.

(2) Ako je rjesenje donio prvostepeni organ, to rjesenje moze, u smislu stava 1. ovog clana, ukinuti drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema - odgovarajuci organ iz stava 1. clana 261. ovog zakona.

(3) Protiv rjesenja kojim se izvrsno rjesenje ukida dopustena je zalba samo kad je to rjesenje donio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rjesenja moze se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleznog suda.

(4) Stranka koja usljed ukidanja rjesenja trpi stetu ima pravo na naknadu samo stvarne stete. Za rjesavanje o zahtjevu za naknadu stete nadlezan je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu o upravnim sporovima bio nadlezan za rjesavanje upravnog spora protiv rjesenja donesenog na osnovu ovog clana. O visini naknade stete ovaj sud rjesava po opcim pravilima o naknadi stete uzimajuci u obzir sve okolnosti slucaja.

6. Oglasavanje rjesenja nistavim

Clan 264.

Nistavim se oglasava rjesenje:

1) koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadleznosti ili u stvari o kojoj se uopce ne moze rjesavati u upravnom postupku;

2) koje bi svojim izvrsenjem moglo prouzrokovati neko djelo kaznjivo po kaznenom zakonu;

3) cije izvrsenje uopce nije moguce;

4) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke (clan 124.), a na koje rjesenje stranka nije naknadno izricito ili precutno pristala;

5) koje sadrzi nepravilnost koja je po nekoj izricitoj zakon-skoj odredbi predvidjena kao razlog nistavosti.

Clan 265.

(1) Rjesenje se moze u svako doba oglasiti nistavim po sluzbenoj duznosti ili po prijedlogu stranke ili tuzioca ili om-budsmena.

(2) Rjesenje se moze oglasiti nistavim u cijelosti ili djelimicno.

(3) Rjesenje oglasava nistavim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema -odgovarajuc i organ iz stava 1. clana 261. ovog zakona.

(4) Protiv rjesenja kojim se neko rjesenje oglasava nistavim ili se odbija prijedlog stranke ili tuzioca, ili ombudsmena za oglasavanje rjesenja nistavim dopustena je zalba. Ako nema organa koji rjesava o zalbi, protiv takvog rjesenja moze se nepos-redno pokrenuti upravni spor kod nadleznog suda.

7. Pravne posljedice ponistavanja i ukidanja

Clan 266.

(1) Ponistavanjem rjesenja i oglasavanjem rjesenja nistavim, ponistavaju se i pravne posljedice koje je takvo rjesenje proiz-velo.

(2) Ukidanjem rjesenja ne ponistavaju se pravne posljedice koje je rjesenje vec proizvelo do dana ukidanja, ali se onemogucava daljnje proizvodjenje pravnih posljedica ukinutog rjesenja.

(3) Organ koji sazna za rjesenje kojim je povrijedjen zakon, a povreda moze biti razlog za obnovu postupka, odnosno za ponistavanje, ukidanje ili mijenjanje rjesenja, duzan je bez odgadjanja da o tome obavijesti organ nadlezan za pokretanje postupka i donosenje rjesenja.

C E T V R T I D I O

XVII - IZVRSENJE RJESENJA I ZAKLJUCAKA

1. Opce odredbe

Clan 267.

(1) Rjesenje doneseno u upravnom postupku izvrsava se posto postane izvrsno.

(2) Prvostepeno rjesenje postaje izvrsno:

1) istekom roka za zalbu, ako zalba nije izjavljena;

2) dostavom stranci, ako zalba nije dopustena;

3) dostavom stranci, ako zalba ne odgadja izvrsenje;

4) dostavom stranci rjesenja kojim se zalba odbacuje ili odbija.

(3) Drugostepeno rjesenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rjesenje postaje izvrsno kad se dostavi stranci.

(4) Ako je u rjesenju odredjeno da se radnja koja je predmet izvrsenja moze izvrsiti u ostavljenom roku, rjesenje postaje izvrsno istekom tog roka. Ako rjesenjem nije odredjen rok za izvrsenje radnje, rjesenje postaje izvrsno u roku od 15 dana od dana donosenja rjesenja. Rjesenjem ostavljeni rok za izvrsenje rjesenja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvrsenje pocinje da tece od dana kad rjesenje, u smislu st. 2. i 3. ovog clana, postane izvrsno.

(5) Izvrsenje se moze provesti i na temelju zakljucenog poravnanja, ali samo protiv osobe koja je ucestvovala u zak-ljuc ivanju poravnanja.

(6) Ako se rjesenje odnosi na dvije ili vise stranaka koje u postupku ucestvuju sa istovjetnim zahtjevima, zalba koju pod-nese bilo koja od tih stranaka sprecava izvrsnost rjesenja.

(7) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rjesenje postalo izvrsno ne moze se traziti njegovo izvrsenje.

Clan 268.

(1) Zakljucak donesen u upravnom postupku izvrsava se posto postane izvrsan.

(2) Zakljucak protiv koga se ne moze izjaviti posebna zalba, kao i onaj zakljucak protiv koga se moze izjaviti posebna zalba koja ne odgadja izvrsenje zakljucka, postaje izvrsan priopcenjem, odnosno dostavom stranci.

(3) Kad je zakonom ili samim zakljuckom odredjeno da zalba odgadja izvrsenje zakljucka, zakljucak postaje izvrsan istekom roka za zalbu, ako zalba nije izjavljena, a ako je izjavljena -dostavljanjem stranci rjesenja kojim se zalba odbacuje ili odbija.

(4) U ostalim slucajevima zakljucak postaje izvrsan pod uvjetima propisanim za izvrsnost rjesenja u clanu 267. st. 3., 4. i 6. ovog zakona.

(5) Odredbe ovog zakona o izvrsenju rjesenja vaze i za izvrsenje zakljucka.

Clan 269.

Izvrsenje rjesenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novcanih potrazivanja ili nenovcanih obaveza.

Clan 270.

(1) Kad postoji mugucnost da se izvrsenje provede na vise nacina i primjenom raznih sredstava, izvrsenje ce se provesti na onaj nacin i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja a koje je po izvrsenika najblaze.

(2) Nedjeljom i u dane praznika kada se ne radi,kao i nocu, radnje izvrsenja mogu se provoditi samo iznimno i to ako postoji opasnost od nastanka znatne stete i ako je organ koji provodi izvrsenje izdao za to pismeni nalog.

Clan 271.

(1) Izvrsenje se provodi protiv osobe koja je obavezna da ispuni obavezu (izvrsenik), odnosno njegovih nasljednika ili pravnih slijednika.

(2) Izvrsenje se provodi po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog stranke.

(3) Po sluzbenoj duznosti izvrsenje se provodi kad to nalaze javni interes. Izvrsenje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (trazilac izvrsenja).

Clan 272.

(1) Izvrsenje rjesenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvrsenje), a u slucajevima predvidjenim ovim zakonom

- sudskim putem (sudsko izvrsenje).

(2) Amdinistrativno izvrsenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvrsenje - nadlezni sud po propisima koji vaze za sudsko izvrsenje.

Clan 273.

(1) Izvrsenje radi ispunjenja nenovcanih obaveza izvrsenika provodi se administrativnim putem.

(2) Izvrsenje radi ispunjenja novcanih potrazivanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvrsenje radi ispunjenja novcanih potrazivanja iz primanja na osnovu radnog odnosa moze se provesti administrativnim putem po pristanku izvrsenika.

Clan 274.

(1) Administrativno izvrsenje provodi organ uprave koji je o stvari rjesavao u prvom stupnju, ako posebnim propisom nije za to odredjen drugi organ.

(2) Ako je propisano da administrativno izvrsenje ne moze provoditi organ uprave koji je o stvari rjesavao u prvom stupnju, a posebnim propisima nije odredjen organ koji je za to ovlasten, izvrsenje provodi opcinska odnosno gradska sluzba za upravu nadlezna za poslove opce uprave na cijem se podrucju nalazi prebivaliste, odnosno boraviste izvrsenika, ako federalnim od-nosno kantonalnim zakonom nije odredjena nadleznost drugog organa.

(3) Administrativno izvrsenje rjesenja koja donose institucije koje imaju javne ovlasti, koje nisu zakonom ovlastene da same izvrsavaju svoja rjesenja, dozvoljava i provodi opcinska odnosno gradska sluzba za upravu nadlezna za poslove opce uprave na cijem podrucju se nalazi prebivaliste, odnosno boraviste izvrsenika, ako federalnim odnosno kantonalnim zakonom nije odredjena nadleznost drugog organa.

(4) Organi unutarnjih poslova duzni su da organu nadleznom za provodjenje izvrsenja, na njegov zahtjev, pruze pomoc u provodjenju izvrsenja.

Clan 275.

(1) Da bi se moglo pristupiti izvrsenju rjesenja, potrebno je da organ nadlezan za provodjenje administrativnog izvrsenja donese po sluzbenoj duznosti ili na zahtjev trazioca izvrsenja zakljucak o dozvoli izvrsenja. Zakljuckom se utvrdjuje da je rjesenje koje se ima izvrsiti postalo izvrsno i odredjuje nacin izvrsenja. Protiv ovog zakljucka dopustena je zalba nadleznom drugostepenom organu.

(2) Zakljucak o dozvoli izvrsenja rjesenja koje je doneseno u upravnoj stvari po sluzbenoj duznosti, organ nadlezan za provodjenje administrativnog izvrsenja duzan je da donese bez odgadjanja kad je takvo rjesenje postalo izvrsno, a najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je rjesenje postalo izvrsno, ako posebnim propisima nije drugacije odredjeno, s tim da se taj rok moze produziti jos do 30 dana.

(3) Kad administrativno izvrsenje ne provodi organ koji je rjesavao u prvom stupnju, vec drugi organ odredjen posebnim propisom, trazilac izvrsenja podnosi prijedlog za izvrsenje tom organu ili instituciji koja ima javne ovlasti, ako je ta institucija donijela rjesenje koje se ima izvrsiti. Ako je rjesenje postalo izvrsno, ovaj organ odnosno institucija stavlja na rjesenje potvrdu da je postalo izvrsno (potvrda izvrsnosti) i dostavlja ga radi izvrsenja organu nadleznom za izvrsenje, s tim sto obavezno istovremeno mora predloziti i nacin izvrsenja.

(4) Kad se po sluzbenoj duznosti ima provesti izvrsenje rjesenja organa, odnosno institucije koji imaju javne ovlasti, a nisu ovlasteni za provodjenje izvrsenja, oni se radi izvrsenja obracaju organu nadleznom za izvrsenje na nacin propisan u stavu 3. ovog clana.

Clan 276.

(1) Administrativno izvrsenje koje provodi organ, koji je o stvari rjesavao u prvom stupnju, provodi se na osnovu rjesenja koje je postalo izvrsno i zakljucka o dozvoli izvrsenja.

(2) Administrativno izvrsenje koje provodi neki drugi organ provodi se na osnovu rjesenja na kom je stavljena potvrda izvrsnosti i donesen zakljucak o dozvoli izvrsenja.

Clan 277.

(1) U postupku administrativnog izvrsenja moze se izjaviti zalba, koja se odnosi samo na izvrsenje, a njome se ne moze pobijati pravilnost rjesenja koje se izvrsava.

(2) Zalba se izjavljuje nadleznom drugostepenom organu. Zalba ne odgadja zapoceto izvrsenje. U pogledu roka za zalbu i organa nadleznog za rjesavanje o zalbi primjenjuju se odredbe cl. 223. do 228. ovog zakona.

Clan 278.

(1) Organ nadlezan za administrativno izvrsenje obavezan je po sluzbenoj duznosti obustaviti zapoceto izvrsenje i provedene radnje ponistiti, ako se utvrdi da je obaveza izvrsena, da izvrsenje nije bilo uopce dopusteno, da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obavezi, ili ako trazilac izvrsenja odustane od svog zahtjeva, odnosno ako je izvrsno rjesenje ponisteno ili ukinuto.

(2) Administrativno izvrsenje ce se odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvrsenja obaveze dozvoljen pocek, ili je umjesto privremenog rjesenja koje se izvrsava doneseno rjesenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rjesenja. Odgadjanje izvrsenja odobrava organ koji je donio zakljucak o dozvoli izvrsenja.

Clan 279.

(1) Novcane kazne izrecene po ovom zakonu izvrsavaju organi nadlezni za izvrsenje novcanih kazni izrecenih za prekrsaje.

(2) Novcana kazna naplacuje se u korist Federacije ili kan-tona ili opcine odnosno grada, zavisno od toga ciji je organ izrekao kaznu.

Clan 280.

(1) Kad se ima provesti sudsko izvrsenje rjesenja donesenog u upravnom postupku, organ cije se rjesenje ima izvrsiti stavlja na rjesenje potvrdu izvrsnosti (clan 275. stav 3. ) i dostavlja ga radi izvrsenja sudu nadleznom za izvrsenje.

(2) Rjesenje doneseno u upravnom postupku koje sadrzi potvrdu izvrsnosti jeste osnov za sudsko izvrsenje. To izvrsenje provodi se po propisima koji vaze za sudsko izvrsenje.

(3) Neosnovanu potvrdu izvrsnosti ukinut ce rjesenjem organ koji je potvrdu stavio i to rjesenje odmah dostaviti sudu nadleznom za izvrsenje.

2. Izvrsenje nenovcanih obaveza

Clan 281.

Izvrsenje radi ostvarenja nenovcanih obaveza izvrsenika pro-vodi se preko drugih osoba ili prinudom.

a) Izvrsenje preko drugih osoba

Clan 282.

(1) Ako se izvrsenikova obaveza sastoji u izvrsenju radnje koju moze izvrsiti i druga osoba, a izvrsenik je ne izvrsi uopce ili je ne izvrsi u cijelosti, ova radnja ce se izvrsiti preko druge osobe, na trosak izvrsenika. Izvrsenik mora biti na to prethodno pismeno opomenut.

(2) U takvom slucaju organ koji provodi izvrsenje moze zakljuckom naloziti izvrseniku da unaprijed polozi iznos koji je potreban za podmirenje troskova izvrsenja a da se obracun naknadno izvrsi. Zakljucak o polaganju ovog iznosa je izvrsan.

b) Izvrsenje prisilom

Clan 283.

(1) Ako je izvrsenik duzan da nesto dopusti ili da trpi, pa postupa protivno toj obavezi, ili ako je predmet izvrsenja izvrsenikova radnja koju ne moze umjesto njega da izvrsi druga osoba, organ koji provodi izvrsenje prisilit ce izvrsenika na ispunjavanje obaveze izricanjem novcanih kazni.

(2) Organ koji provodi izvrsenje najprije ce zaprijetiti izvrseniku primjenom prisilnog sredstva ako svoju obavezu ne izvrsi u ostavljenom roku. Ako izvrsenik u toku tog roka poduzme neku radnju protivno svojoj obavezi, ili ako ostavljeni rok bezuspjesno protece, zaprijeceno prisilno sredstvo ce se odmah izvrsiti, a ujedno ce se odrediti novi rok za izvrsenje radnje i zaprijetiti novom, strozijom prisilnom mjerom.

(3) Prisilna novcana kazna koja se na osnovu stava 2. ovog clana izrice prvi put ne moze biti veca od 50 DM. Svaka kasnija prisilna novcana kazna moze biti ponovo izrecena u istom iznosu.

(4) Naplacena novcana kazna se ne vraca.

Clan 284.

Ako se izvrsenje nenovcane obaveze ne moze uopce ili ne moze pravovremeno provesti primjenom sredstava predvidjenih u cl.

282. i 283. ovog zakona, izvrsenje se, prema prirodi obaveze, moze provesti i neposrednom prisilom, ukoliko propisima nije drugacije odredjeno.

Clan 285.

(1) Kad je na osnovu rjesenja provedeno izvrsenje, a to rjesenje se kasnije ponisti ili izmijeni, izvrsenik ima pravo da trazi da mu se vrati ono sto mu je oduzeto, odnosno da se vrati u stanje koje proizilazi iz novog rjesenja.

(2) O trazenju izvrsenika iz stava 1. ovog clana rjesava organ koji je donio zakljucak o dozvoli izvrsenja.

3. Izvrsenje radi osiguranja i privremeni zakljucak

a) Izvrsenje radi osiguranja

Clan 286.

(1) Radi osiguranja izvrsenja moze se zakljuckom dopustiti izvrsenje rjesenja i prije nego sto je ono postalo izvrsno, ako bi bez toga moglo biti osujeceno ili znatno otezano izvrsenje nakon sto rjesenje postane izvrsno.

(2) Ako je rijec o obavezama koje se prisilno izvrsavaju samo na prijedlog stranke, predlagac mora opasnost od sprecavanja ili otezavanja ispunjenja uciniti vjerojatnim, a organ moze izvrsenje iz stavka 1. ovog clana uvjetovati davanjem osiguranja prema clanu 215. stavu 2. ovog zakona.

(3) Protiv zakljucka donesenog na prijedlog stranke za izvrsenje radi osiguranja, kao i protiv zakljucka donesenog po sluzbenoj duznosti, dopustena je posebna zalba. Zalba protiv zakljucka kojim je odredjeno izvrsenje radi osiguranja ne odgadja provodjenje izvrsenja.

Clan 287.

(1) Izvrsenje radi osiguranja moze se provoditi administra-tivnim ili sudskim putem.

(2) Kad se izvrsenje radi osiguranja provodi sudskim putem, sud postupa po propisima koji vaze za sudsko izvrsenje.

Clan 288.

Izvrsenje privremenog rjesenja (clan 215.) moze se provoditi samo u onom opsegu i u onim slucajevima ukoliko je dopusteno izvrsenje radi osiguranja (cl. 286. i 287.).

b) Privremeni zakljucak o osiguranju

Clan 289.

(1) Ako postoji ili je ucinjena bar vjerojatnom obaveza stranke, a postoji opasnost da ce obavezana stranka raspolagan-jem imovine, dogovorom s trecim osobama ili na drugi nacin, osujetiti ili znatno otezati izvrsenje te obaveze, organ nadlezan za donosenje rjesenja o obavezi stranke moze prije donosenja rjesenja o toj obvezi donijeti privremeni zakljucak radi osigu-ranja izvrsenja obaveze. Pri donosenju privremenog zakljucka nadlezni organ duzan je voditi racuna o odredbi clana 270. ovog zakona i obrazloziti zakljucak.

(2) Donosenje privremenog zakljucka moze se uvjetovati davanjem osiguranja predvidjenog u clanu 215. stavu 2. ovog zakona.

(3) Glede privremenog zakljucka donesenog na temelju stava 1. ovog clana, primjenjivat ce se odredbe clan 286. stav 3. i clana 287. ovog zakona.

Clan 290.

(1) Ako je pravomocnim rjesenjem utvrdjeno da pravno ne postoji obaveza stranke za cije je osiguranje bio donesen privre-meni zakljucak, ili je na drugi nacin utvrdjeno da je zahtjev za donosenje privremenog zakljucka bio neopravdan, predlagac u ciju je korist privremeni zakljucak donesen naknadit ce protivnoj stranci stetu koja joj je uzrokovana donesenim zakljuckom.

(2) O naknadi stete iz stava 1. ovog clana rjesava organ koji je donio privremeni zakljucak.

(3) Ako je u slucaju iz stava 1. ovog clana ocito da je privremeni zakljucak bio isposlovan iz obijesti, predlagac ce se kazniti novcanom kaznom do 50 DM. Protiv zakljucka o kazni dopustena je posebna zalba, koja odgadja izvrsenje zakljucka.

PETI DIO

PROVODJENJE ZAKONA I PRELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE

XVIII - MJERE ZA PROVODJENJE ZAKONA

Clan 291.

(1) Institucije koje imaju javne ovlasti ne mogu u upravnom postupku koji one vode same primjenjivati prisilne mjere privodjenja ili dovodjenja predvidjene u clanu 72. st. 3. i 4., clanu 167. stav 3. i clanu 179. st. 1. i 2. ovog zakona.

(2) Ako se u toku postupka koji vodi institucija koja ima javne ovlasti utvrdi da se postupak ne moze provesti uopce ili se ne moze pravilno provesti bez primjene prisilnih mjera predvidjenih u odredbama stava 1. ovog clana, ta institucija ce se obratiti kantonalnom organu uprave nadleznom za poslove opce uprave, radi primjene te prinudne mjere, ako federalnim, odnosno kantonalnim zakonom nije odredjen drugi organ. Na trazenje institucije koja ima javne ovlasti, taj kantonalni organ je ovlasten da primijeni predvidjenu prisilnu mjeru privodjenja, odnosno dovodjenja, ako se utvrdi da je to neophodno radi provodjenja postupka.

(3) Ako kantonalni organ uprave kome se institucija koja ima javne ovlasti obratila u smislu stava 2. ovog clana, ne donese u roku od pet dana zakljucak o primjeni prinudne mjere, duzan je odmah obavijestiti tu instituciju zbog cega smatra da ne treba primijeniti trazenu prinudnu mjeru privodjenja odnosno dovodjenja.

(4) U slucaju, da organ iz stava 3. ovog clana ne donese u roku zakljucak o primjeni prinudne mjere ili ne obavijesti insti-tuciju u propisanom roku o razlozima neprimjenjivanja prinudne mjere, institucija koja ima javne ovlasti moze u roku od osam dana od isteka roka iz stava 3. ovog clana uloziti prigovor Federalnom ministarstvu pravde. Ovaj organ duzan je odluciti o prigovoru u roku od tri dana od prijema prigovora.

Clan 292.

(1) U organima uprave, kao i u institucijama koje imaju javne ovlasti, ako zakonom nije drugacije odredjeno, ovlastenje za poduzimanje radnji u upravnom postupku i ovlastenje za rjesavanje u upravnim stvarima (clan 36.) moze se dati samo osobi koja ima zakonom propisanu odgovarajucu strucnu spremu, radno iskustvo i polozen strucni ispit.

(2) Osobe iz stava 1. ovog clana polazu strucni ispit prema federalnim propisima koji se odnose na polaganje strucnog ispita sluzbenika federalnih organa uprave.

Clan 293.

(1) Rukovodioci federalnih i kantonalnih organa uprave, a u gradu - gradonacelnik i u opcini - opcinski nacelnik, odnosno rukovodioci institucija koje imaju javne ovlasti odgovorni su za pravilnu i dosljednu primjenu ovog zakona, a narocito su odgo-vorni da se upravne stvari rjesavaju u zakonom propisanim rokovima. U cilju pravilnog i efikasnog rjesavanja stvari u upravnom postupku, te odgovorne osobe su obavezne poduzi-mati mjere da se kontinuirano osigurava i provodi strucno usavrsavanje sluzbenika i drugih osoba koje rade na rjesavanju upravnih stvari.

(2) Sluzbena osoba koja je ovlastena za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno koja je ovlastena za rjesavanje u upravnim stvarima, duzna je da u roku od tri dana od dana isteka roka za rjesavanje iz cl.

216. i 244. ovog zakona obavijesti pismeno stranku o razlozima zbog kojih rjesenje, odnosno zak-ljuc ak nije donesen i o tome koje ce radnje poduzeti radi donosenja rjesenja, odnosno zakljucka i pouciti stranku koja pravna sredstva moze koristiti. To obavjestenje se istovremeno mora da dostavi i odgovornim osobama iz stava 1. ovog clana radi poduzimanja mjera da se rjesenje odnosno zakljucak donese bez odlaganja.

(3) Sluzbena osoba iz stava 2. ovog clana koja je ovlastena da vodi upravni postupak, odnosno da rjesava upravne stvari, cini tezu povredu radne duznosti, ako je njenom krivicom doslo do neizvrsenja odredjenih procesnih radnji u upravnom postupku, zbog kojih se rjesenje, odnosno zakljucak nije mogao donijeti u zakonskom roku.

(4) Nadlezna upravna inspekcija ima pravo da zahtijeva pokretanje postupka odgovornosti kod nadleznog organa protiv rukovodioca organa uprave odnosno rukovodioca institucije koja ima javne ovlasti, koji propusti vrsenje duznosti iz stava 1. ovog clana, kao i protiv onog koji, protivno clanu

292. ovog zakona, ovlasti sluzbenu osobu za poduzimanje radnji u postupku ili za rjesavanje u upravnim stvarima koja ne ispunjava propisane uvjete, kao i disciplinski postupak protiv osoba iz stava 3. ovog clana.

Clan 294.

(1) U gradu - gradonacelnik, a u opcini - opcinski nacelnik, obavezni su jedanput godisnje podnijeti pismeni izvjestaj grad-skom odnosno opcinskom vijecu o rjesavanju upravnih stvari u upravnom postupku svih gradskih, odnosno opcinskih sluzbi za upravu.

(2) Primjerak izvjestaja iz stava 1. ovog clana, istovremeno se dostavlja i kantonalnom organu uprave nadleznom za opcu upravu.

(3) Kantonalni organi uprave i upravne ustanove obavezni su da godisnji izvjestaj o rjesavanju upravnih stvari u upravnom postupku iz svoje nadleznosti podnesu kantonalnoj vladi, a fed-eralni organ uprave i federalne ustanove izvjestaj podnose Vladi Federacije.

(4) Kantonalni i federalni organi uprave obavezni su primjerak izvjestaja iz stava 3. ovog clana, dostaviti i Federalnom ministarstvu pravde, a kantonalni organi uprave svoj izvjestaj dostavljaju i kantonalnom organu uprave nadleznom za opcu upravu.

(5) Kantonalni organ uprave nadlezan za poslove opce uprave, odnosno Federalno ministarstvo pravde, izvjestaj iz stava 2., odnosno stava 4. ovog clana, koriste za poduzimanje odgovarajucih mjera putem upravne inspekcije i drugih mjera za koje su zakonom ovlasteni radi pravilne i dosljedne primjene odredaba ovog zakona.

(6) Izvjestaj iz stava 1. odnosno stava 3. ovog clana sadrzi narocito slijedece podatke: broj podnesenih zahtjeva od stranaka, broj pokrenutih upravnih postupaka po sluzbenoj duznosti, nacin i rokove rjesavanja upravnih stvari u prvostepenom i dru-gostepenom upravnom postupku, broj ponistenih odnosno ukinutih upravnih akata, broj odbacenih zahtjeva, odnosno obus-tavljenih upravnih postupaka, broj i vrste primijenjenih prisilnih mjera, odnosno izrecenih novcanih kazni i broj nerijesenih upravnih predmeta.

Clan 295.

(1) Nacin iskazivanja podataka u izvjestajima iz stava 1. odnosno izvjestajima iz stava 3. clana 294. ovog zakona, za gradske, opcinske i kantonalne organe uprave i upravne ustanove propisuje rukovodilac kantonalnog organa uprave nadleznog za opcu upravu, a za izvjestaj federalnih organa uprave i federalnih ustanova - federalni ministar pravde.

(2) Federalni ministar pravde propisuje, po potrebi, obrasce za pozive, dostavnice, naredjenja za privodjenje, odnosno dovodjenje, zapisnike, zapisnike u vidu knjiga, rjesenja iz clana 207. stav 1. i clana 211. i uvjerenja iz clana 118. stav 1. ovog zakona, kao i za druge akte u upravnom postupku za potrebe federalnih organa uprave i federalnih ustanova i federalnih insti-tucija koje imaju javne ovlasti.

(3) Rukovodilac kantonalnog organa uprave nadleznog za opcu upravu propisuje, po potrebi, obrasce iz stava 2. ovog clana, za potrebe kantonalnih organa uprave i upravnih ustanova, kan-tonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i za gradske i opcin-ske sluzbe za upravu.

Clan 296.

(1) Na trazenje gradjana, organa uprave, institucija koje imaju javne ovlasti, kao i drugih organa i institucija, Federalno minis-tarstvo pravde duzno je davati objasnjenja o primjeni odredaba ovog zakona.

(2) Objasnjenja o primjeni odredaba ovog zakona Federalno ministarstvo pravde moze davati i po sluzbenoj duznosti radi osiguranja jedinstvene primjene ovog zakona.

XIX - NADZOR NAD PROVODJENJEM OVOG ZAKONA

Clan 297.

(1) Nadzor nad provodjenjem ovog zakona u federalnim organima uprave i u federalnim ustanovama i drugim federalnim organima, u federalnim institucijama koje imaju javne ovlasti i u kantonalnim organima uprave i gradskim i opcinskim sluzbama za upravu, u pitanjima u kojima ti organi, sluzbe i institucije u upravnom postupku rjesavaju o upravnim stvarima na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa - vrsi Federalno ministarstvo pravde.

(2) Nadzor nad provodjenjem ovog zakona u kantonalnim organima uprave i u kantonalnim ustanovama, i u drugim kan-tonalnim organima, u gradskim i opcinskim sluzbama za upravu, kao i u institucijama koje vrse javne ovlasti na osnovu kantonal-nog zakona, u pitanjima u kojima organi, sluzbe i institucije u upravnom postupku rjesavaju o upravnim stvarima na temelju kantonalnog zakona i drugog kantonalnog propisa, kao i propisa opcinskog i gradskog vijeca - vrsi kantonalni organ uprave nadlezan za poslove pravosudja.

(3) Federalno ministarstvo pravde i kantonalni organ uprave nadlezan za poslove pravosudja, nadzor iz st. 1. i 2. ovog clana, nad provodjenjem ovog zakona ostvaruju prvenstveno putem upravne inspekcije, kao i na drugi zakonom dozvoljen nacin.

(4) Organi, sluzbe i institucije iz st. 1. i 2. ovog clana, duzni su omoguciti ostvarivanje uvida u upravno rjesavanje i postupati po nalozima upravne inspekcije koja vrsi nadzor i na trazenje te inspekcije dostavljati potrebne podatke, spise i obavjestenja o pitanjima koja se odnose na upravne stvari koje se rjesavaju u upravnom postupku.

XX - KAZNENE ODREDBE

Clan 298.

(1) Novcanom kaznom od 2.000 do 8.000 KM kaznit ce se za prekrsaj institucija koja ima javne ovlasti:

1) ako za rjesavanje u upravnim stvarima, odnosno za poduz-imanje radnji u postupku odredi osobu koja ne ispunjava propisane uvjete (clan 36. stav 2, u vezi s clanom 292. stav 1),

2) ako odbije da primi pismeni podnesak stranke ili usmeno priopcenje u zapisnik, odnosno ne izda potvrdu o prijemu podneska (clan 65. st. 1,2. i 3),

3) ako izvrsi pozivanje nocu suprotno odredbi clana 71. stav 2. ovog zakona,

4) ako se pozvana osoba prinudno privede, a u pozivu nije bila naznacena primjena te mjere (clan 72. stav 3),

5) ako se po sluzbenoj duznosti ne pribavljaju podaci o cinjenicama o kojima se vodi sluzbena evidencija ili ako se od stranke trazi da pribavi i podnese dokaze koje brze i lakse moze pribaviti organ koji vodi postupak ili ako trazi da stranka podnese uvjerenja koja organi nisu duzni izdavati (clan 134. stav 3. i clan 135. stav 2),

6) ako nije data mogucnost stranci da se izjasni o cinjenicama i okolnostima na kojima se zasniva rjesenje, odnosno da ucestvuje u izvodjenju dokaza ili je doneseno rjesenje prije nego sto se stranci pruzi mogucnost da se izjasni o cinjenicama i okolnostima (clan 141. stav 3),

7) ako na zahtjev stranke nece da izda uvjerenje ili drugu ispravu o cinjenicama o kojima vodi sluzbenu evidenciju ili ako uvjerenje ili drugu ispravu ne izda u propisanom roku ili ne donese rjesenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje uvjerenja (clan 169. st. 1.2,5. i 6),

8) ako ne postupi po zahtjevu nadleznog organa u vezi s davanjem isprave (clan 166),

9) ako po zahtjevu stranke ne donese rjesenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku (clan 216),

10) ako zalbu sa spisima ne dostavi drugostepenom organu u propisanom roku (clan 235),

11) ako ne postupi po trazenju drugostepenog organa ili ako u svemu ne postupi po drugostepenom rjesenju ili ako rjesenje ne donese u propisanom roku (clan 239),

12) ako na zahtjev drugostepenog organa ne dostavi u roku trazeno obavjestenje ili ako po nalogu drugostepenog organa ne donese rjesenje u propisanom roku, ili ako na zahtjev drugostepenog organa ne prikupi trazene podatke i ne dostavi ih u propisanom roku (clan 243),

13) ako ne donese rjesenje po zalbi u propisanom roku (clan 244),

14) ako ne postupi po nalogu drugostepenog organa ili trazeni materijal ne dostavi u roku (clan 254. stav 3),

15) ako onemogucava uvid u upravno rjesavanje ili ako ne postupi po nalozima nadleznog organa, odnosno upravne inspekcije koja vrsi nadzor ili nece da dostavi potrebne podatke, spise i obavjestenja na zahtjev organa odnosno upravne inspekcije (clan 297. stav 4).

(2) Za prekrsaj iz stava 1. ovog clana, kaznit ce se novcanom kaznom od 300 do 1.200 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u sluzbi za upravu.

Clan 299.

(1) Novcanom kaznom od 1.500 do 6.000 KM kaznit ce se za prekrsaj institucija koja ima javne ovlasti:

1) ako ne pruzi zatrazenu pravnu pomoc ili ako ne postupi u vezi s molbom za pomoc u odredjenom roku (clan 41. st. 1. i 2),

2) ako saslusanim osobama ne procita zapisnik ili ako onemoguci da saslusane osobe pregledaju zapisnik (clan 76. stav 1),

3) ako stranci ili drugoj osobi onemoguci razgledanje spisa ili da prepisu potrebne spise (clan 79.st. 1. i 2),

4) ako se ne sprovodi obavezno licno dostavljanje u slucajevima predvidjenim u odredbi clana 83. stav 1. ovog zakona,

5) ako na zahtjev stranke nece da izda uvjerenje, odnosno ne donese rjesenje o odbijanju zahtjeva u propisanom roku (clan 170. st. 1. i 3),

6) ako ispita kao svjedoka osobu koja bi svojim iskazom povrijedila duznost cuvanja sluzbene, drzavne ili vojne tajne (clan 173),

7) ako ne izda pismeno rjesenje u propisanom roku (clan 212),

8) ako izvrsi prisilno privodjenje ili dovodjenje suprotno clanu 291. stav 1. ovog zakona, odnosno ako u roku ne donese zakljucak o primjeni prinudne mjere ili u roku ne odluci o prigovoru (clan 291. st. 3. i 4),

9) ako ne poduzima mjere za kontinuirano strucno osposobljavanje i usavrsavanje sluzbenih osoba koje su ovlastene za rjesavanje u upravnim stvarima odnosno za poduzimanje radnji u postupku ili ako ne osigurava rjesavanje upravnih stvari u propisanim rokovima ili ako u propisanom roku ne obavijesti stranku o razlozima zbog kojih rjesenje, odnosno zakljucak nije donesen (clan

293. st. 1. i 2).

(2) Za prekrsaj iz stava 1. ovog clana kaznit ce se novcanom kaznom u iznosu od 200 do 800 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u sluzbi za upravu.

Clan 300.

(1) Novcanom kaznom od 1.000 do 4.000 KM kaznit ce se za prekrsaj institucija koja ima javne ovlasti:

1) ako ne izuzme sluzbenu osobu kada su ispunjeni uvjeti za izuzece (cl.

42. i 43),

2) ako ne dozvoli stranci da se koristi strucnim pomagacem (clan 62. stav 1),

3) ako se pozivanje osobe radi prijema pismena vrsi suprotno odredbi clana

80. stav 2. ovog zakona,

4) ako se pismeno ne dostavlja punomocniku za primanje pismena (clan 88. stav 1),

5) ako ne pouci svjedoka na koja pitanja moze uskratiti svjedocenje, odnosno o kojim pitanjima vjestak moze uskratiti vjestacenje (clan 176. stav 3 i clan 185. stav 1) .

(2) Za prekrsaj iz stava 1. ovog clana kaznit ce se novcanom kaznom u iznosu od 150 do 600 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u sluzbi za upravu.

Clan 301.

Do pustanja u opticaj KM, novcane kazne predvidjene u odredbama cl. 298. do 300. ovog zakona mogu se placati u DEM ili u protuvrijednosti valuta koje se koriste u platnom prometu Federacije BiH po srednjem tecaju koji objavljuje nadlezna fi-nancijska institucija na dan placanja.

Clan 302.

(1) Odgovornom osobom u organu uprave, odnosno u sluzbi za upravu, u smislu odredbe clana 298. stav 2, clana 299. stav 2. i clana 300. stav 2. ovog zakona, smatra se rukovodilac organa uprave, za gradske sluzbe za upravu - gradonacelnik, a u opcin-skim sluzbama za upravu - opcinski nacelnik, kao i sluzbenik u tim organima i sluzbama koji je ovlasten za rjesavanje u upravnim stvarima ili ovlasten za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno drugi sluzbenik koji je zaduzen da neposredno izvrsi odredjeni posao, a nije izvrsio taj posao ili je izvrsio radnju protivno datoj obavezi.

(2) Odgovornom osobom u instituciji koja ima javne ovlasti u smislu odredaba clana 298. stav 2, clana 299. stav 2. i clana 300. stav 2. ovog zakona smatra se rukovodilac institucije i druge osobe odredjene statutom te institucije.

XXI. PRELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE

Clan 303.

Upravni predmeti koji ne budu rijeseni do dana stupanja na snagu ovog zakona rijesit ce se po odredbama ovog zakona.

Clan 304.

(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena Zakona o opcem upravnom postupku i drugih propisa o upravnom postupku koji se primjenjuju na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Ovaj zakon uskladit ce se sa odredbama odgovarajuceg zakona koji donese Parlamentarna skupstina Bosne i Herce-govine, u roku koji bude odredjen tim zakonom.

Clan 305.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".

Predsjedavajuci

Doma naroda Parlamenta

Federacije BiH

Mariofil Ljubic, s. r.

Predsjedavajuci

Predstavnickog doma

Parlamenta Federacije BiH

Enver Kreso, s. r.