ZAKON o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama

Z A K O N

O ZASTITI OSOBA SA DUSEVNIM SMETNJAMA

I - OSNOVNE ODREDBE

Clan 1.

Ovim zakonom propisuju se osnovna nacela, nacin organizovanja i provodjenja zastite te pretpostavke za primjenu mjera i postupanje prema osobama sa dusevnim smetnjama.

Clan 2.

Zastita i unaprjedjivanje zdravlja osoba sa dusevnim smetnjama ostvaruje se:

1. omogucavanjem odgovarajuce dijagnosticke obrade i lijecenje osoba sa dusevnim smetnjama;

2. znanstvenim istrazivanjima na podrucju zastite i unapredjivanja zdravlja osoba sa dusevnim smetnjama i njihovom zastitom od lijecnickih ili znanstvenih istrazivanja bez njihova pristanka ili pristanka njihovih zastupnika;

3. ukljucivanjem osoba sa dusevnim smetnjama u obrazovne programe koji se provode u ustanovi za mentalno zdravlje ili nekoj drugoj ustanovi u kojoj su one smjestene;

4. oporavak osoba sa dusevnim smetnjama njihovim ukljucivanjem u porodicnu, radnu i drustvenu sredinu;

5. izobrazbom osoba koje se bave zastitom osoba sa dusevnim smetnjama i unaprjedjivanjem njihova zdravlja.

Clan 3.

Izrazi uporabljeni u ovom zakonu, imaju slijedeca znacenja:

1. Osoba sa dusevnim smetnjama je dusevno bolesna osoba, osoba sa dusevnim poremecajem, nedovoljno dusevno razvijena osoba, ovisnik o alkoholu ili drogama ili osoba sa drugim dusevnim smetnjama.

2. Osoba sa tezim dusevnim smetnjama je osoba sa takvim dusevnim smetnjama koja nije u mogucnosti shvatiti znacnje svojega postupanja ili ne moze vladati svojom voljom ili su te mogucnosti smanjene u tolikoj mjeri da je neophodna psihijatrijska pomoc.

3. Ustanova za mentalno zdravlje je zdravstvena ustanova koja obavlja specijalisticko-konzulativnu i bolnicku zdravstvenu zastitu iz podrucja psihijatrije, a osnovana je u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zastiti (''Sluzbene novine Federacije BiH, broj 29/97 - u daljem tekstu:

zdravstvena ustanova).

4. Psihijatar je doktor medicine specijalist iz podrucja psihijatrije ili neuropsihijatrije.

5. Dijete je osoba mladja od 14 godina zivota.

6. Maloljetna osoba je osoba starija od 14 godina zivota koja nije navrsila 18 godina zivota i koja nije stekla poslovnu sposobnost.

7. Lijecnicki postupak je odredjen oblik lijecenja, dijagnosticki postupak, prijem i smjestaj u zdravstvenu ustanovu radi dijagnosticke obrade i lijecenja, ukljucivanje u obrazovne programe koji se provode u zdravstvenoj ustanovi, izvodjenje istrazivanja na podrucju zastite i unapredjivanja zdravlja osoba sa dusevnim smetnjama.

8. Prijem u zdravstvenu ustanovu je postupak od dolaska ili dovodjenja osobe u tu ustanovu radi pregleda ili lijecenja do donosenja odluke o njezinom dobrovoljnom smjestaju ili prisilnom zadrzavanju u zdravstvenoj ustanovi.

9. Pristanak je slobodno dana suglasnost osobe sa dusevnim smetnjama za provodjenje odredjenog lijecnickog postupka, koja se zasniva na odgovarajucem poznavanju svrhe, prirode, posljedica, koristi i opasnosti tog lijecnickog postupka i drugih mogucnosti lijecenja.

10. Dobrovoljni smjestaj je smjestaj osobe sa dusevnim smetnjama u zdravstvenoj ustanovi uz njezin pristanak.

11.Prisilno zadrzavanje je smjestaj osobe sa tezim dusevnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu od trenutka donosenja odluke psihijatra o zadrzavanju te osobe bez njezina pristanka do odluke suda o prisilnom smjestaju bez obzira da li se radi o osobi koja je tek dosla ili dovedena u zdravstvenu ustanovu ili osobi koja se vec nalazi na lijecenju u zdravstvenoj ustanovi pa je opozvala pristanak za dobrovoljni smjestaj.

12.Prisilni smjestaj je smjestaj osobe sa tezim dusevnim smetnjama u zdravstvenoj ustanovi bez njezina pristanka, a djeteta, maloljetne osobe ili osobe lisene poslovne sposobnosti sa tezim dusevnim smetnjama bez pristanka njezinog zakonskog zastupnika uz uslove i po postuku iz glave V ovog zakona.

II - OSNOVNA NACELA

Clan 4.

Svaka osoba sa dusevnim smetnjama ima pravo na zastitu i unaprjedjivanje svoga zdravlja.

Osoba sa dusevnim smetnjama ima pravo na jednake uslove lijecenja kao i svaka druga osoba kojoj se pruza zdravstvena zastita.

Slobode i prava osobe sa dusevnim smetnjama mogu se ograniciti samo zakonom ako je to nuzno radi zastite zdravlja ili sigurnosti te ili drugih osoba.

Clan 5.

Dostojanstvo osoba sa dusevnim smetnjama mora se stititi i postivati u svim okolnostima.

Osobe sa dusevnim smetnjama imaju pravo na zastitu od bilo kakvog oblika zlostavljanja te ponizavajuceg postupanja.

Osobe sa dusevnim smetnjama ne smiju biti dovedene u neravnopravan polozaj zbog svoje dusevne smetnje. Posebne mjere koje se poduzimaju da bi se zastitila prava ili osiguralo unaprjedjivanje zdravlja osoba sa dusevnim smetnjama ne smatraju se oblikom nejednakog postupanja.

Clan 6.

Lijecenje osoba sa dusevni smetnjama organizovati ce se tako da se u najmanjoj mogucoj mjeri ogranicava njihova sloboda i prava te prouzrokuju fizicke i psihicke neugodnosti, vrijedja njihova osobnost i ljudsko dostojanstvo.

Clan 7.

Psihijatri i drugi zdravstveni radnici duzni su dobrovoljnom prihvatanju saradnje u lijecenju i uvazavanju zelja i potreba osobe sa dusevnim smetnjama dati prednost pred prisilnim mjerama.

Clan 8.

Osoba sa dusevnim smetnjama koja moze razumjeti prirodu, posljedice i opasnost predlozenog lijecnickog postupka i koja na osnovi toga moze donijeti odluku i izraziti svoju volju moze se pregledati ili podvrgnuti lijecnickom postupku samo uz njezin pisani pristanak.

Sposobnost osobe da da pristanak utvrdjuje doktor medicine ili psihijatar u vrijeme kada ta osoba donosi odluku i u tu svrhu izdaje pisanu potvrdu. Ova se potvrda u lijecnicku dokumentaciju. Osoba iz stava 1. ovog clana moze zahtijevati da postupku davanja pristanka bude prisutna osoba od njezinog povjerenja.

Osoba sa dusevnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak, bilo zbog toga sto u odredjenom trenutku ne moze razumjeti prirodu, posljedice ili opasnost predlozenog lijecnickog postupka ili zbog toga sto u tom trenutku ne moze donijeti odluku ili izraziti svoju slobodnu volju, moze se podvrgnuti samo onom lijecnickom postupku koji je u njezinom najboljem interesu.

Dijete ili maloljetna osoba sa dusevnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak moze se podvrgnuti pregledu ili drugom lijecnickom postupku samo uz pristanak njegovog zakonskog zastupnika. Misljenje maloljetnika se pri tome treba uzimati u obzir u skladu sa njegovom dobi i stepenu zrelosti.

Punoljetna osoba sa dusevnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak moze se podvrgnuti pregledu ili drugom lijecnickom postupku samo uz pristanak njezinog zakonskog zastupnika, a ako ga nema onda uz saglasnost komisije za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama pri zdravstvenoj ustanovi.

Kada pristanak daju osobe iz st. 4. i 5. ovog clana, psihijatar im je duzan pod istim uslovima dati obavijesti koje je duzan dati osobi sa dusevnim smetnjama kada ova daje pristanak.

Pristanak iz st. 1., 4. i 5. ovog clana moze se povuci u bilo kojem trenutku. Osobi koja povlaci pristanak moraju se objasniti posljedice prestanka primjenjivanja odredjenog lijecnickog postupka.

Odricanje osobe sa dusevnim smetnjama od prava na davanje pristanka ne proizvodi pravne ucinke.

Clan 9.

Trazenje pristanka iz clana 8. st. 1., 4. i 5. nije obvezno ako bi zbog njegovog pribavljanja bio neposredno ugrozen zivot osobe sa dusevnim smetnjama ili bi prijetila ozbiljna i neposredna opasnost od tezeg narusenja njenog zdravlja.

Lijecnicki postupak moze se primjenjivati bez pristanka samo dok traje navedena opasnost.

Sef odjela u zdravstvenoj ustanovi ili psihijatar kojeg je sef odjela za to ovlastio treba odluciti o nuznosti i hitnosti odredjenog lijecnickog postupka. O tom postupku treba se bez odlaganja obavijestiti zakonskog zastupnika osobe sa dusevnim smetnjama ako ga ova ima.

Osoba sa tezim dusevnim smetnjama koja je prisilno smjestena u zdravstvenu ustanovu moze se i bez njezinog pristanka podvrgnuti pregledu ili drugom lijecnickom postupku koji sluzi lijecenju dusevnih smetnji zbog kojih je prisilno smjestena u zdravstvenu ustanovu samo ako bi bez provodjenja tog postupka nastupilo tesko ostecenje zdravlja te osobe.

Ako se lijecnicki postupak provodi bez pristanka osobe sa dusevnim smetnjama u skladu sa st. 4. i 5. clana 8. i st. 2. i 3. ovog clana treba u mjeri, u kojoj je to moguce, objasniti toj osobi moguce postupke njezinog lijecenja i ukljuciti tu osobu u planiranje njezinog lijecenja.

Clan 10.

O svakom prisilnom smjestaju punoljetnih osoba sa dusevnim smetnjama bez njihova pristanka, odnosno djece i maloljetnih osoba sa dusevnim smetnjama i osoba lisenih poslovne sposobnosti bez pristanka njihovih zakonskih zastupnika odlucuje sud.

Postupci po odredbama ovog zakona su hitni.

Zdravstvena ustanova mora obavijestiti komisiju za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama o svakom slucaju oduzimanja slobode iz stava 1. ovog clana.

III - PRAVA I DUZNOSTI OSOBA SA DUSEVNIM

SMETNJAMA I OSOBA KOJE PROVODE NJIHOVU

ZASTITU I LIJECENJE

Clan 11.

Svaka osoba sa dusevnim smetnjama dobrovoljno ili prisilno smjestena u zdravstvenu ustanovu ima pravo:

1. biti upoznata u vrijeme prijema, a kasnije na svoj izricit zahtjev s njezinim pravima i duznostima, te poucena o tome kako moze svoja prava ostvariti;

2. biti upoznata s razlozima i ciljevima njezinog smjestaja te sa svrhom, prirodom, posljedicama, korisnosti i opasnostima provedbe predlozenog oblika lijecenja kako i korisnosti i opasnostima provedbe drugih mogucnosti lijecenja;

3. radno sudjelovati u planiranju i provodjenju svojeg lijecenja, oporavka i resocijalizacije;

4. obrazovati se prema odgovarajucem opcem nastavnom planu i programu ili posebnom nastavnom planu i programu za osobe zaostale u razvoju i posebnom nastavnom planu i programu za osobe sa dusevnim smetnjama;

5. na novcanu naknadu za rad u radno-terapijskim poslovima od kojih ustanova u kojoj se nalaze na lijecenju ostvaruje prihod;

6. podnositi prituzbe direktno direktoru zdravstvene ustanove ili sefu odjela u pogledu oblika lijecenja, dijagnosticiranja, otpusta iz ustanove i povrede njezinih prava i sloboda;

7. postavljati zahtjeve i izjavljivati bez nadzora i ogranicenja prigovore, zalbe i druge pravne lijekove nadleznim sudovima odnosno organima uprave;

8. savjetovati se o svom trosku nasamo s lijecnikom ili advokatom po svom izboru;

9. druziti se s drugim osobama u zdravstvenoj ustanovi i primati posjete;

10. o svom trosku slati i primati bez nadzora i ogranicenja postu, pakete i casopise te telefonirati;

11. posjedovati predmete za licnu upotrebu;

12. sudjelovati po svom izboru u vjerskim aktivnostima u okviru mogucnosti zdravstvene ustanove.

Obavijesti iz tac. 1. i 2. stava 1. ovog clana unose se u lijecnicku dokumentaciju osobe sa dusevnim smetnjama.

Prava iz stava 1. tac. 1.,2.,3.,5.,6. i 7. ovog clana mogu u ime osobe sa dusevnim smetnjama ostvariti clanovi porodice ili druge osobe koje djeluju u njezinom inetresu.

Prava iz stava 1. tac. 9.,10. i 11. ovog clana mogu se ograniciti kada postoji osnovana sumnja da osoba sa dusevnim smetnjama nastoji pribaviti oruzje ili drogu, dogovara se o bijegu ili pocinjenju krivicnog djela ili kada to zahtijeva zdravstveno stanje osobe. Prednji podaci se unose u lijecnicku dokumentaciju.

Clan 12.

Kada je lijecenje osobe sa dusevnim smetnjama neophodno u zdravstvenoj ustanovi, ono ce se omoguciti i provesti u odgovarajucoj ustanovi koja se nalazi u mjestu njezina prebivalista, ako nema prebivalista onda u mjestu njezina boravista, a ako ni njega nema onda u mjestu gdje je osoba zatecena, a ako u tom mjestu nema zdravstvene ustanove u zdravstvenoj ustanovi koja je najbliza mjestu njezina prebivalista, boravista ili mjesta gdje je osoba zatecena.

Uz pisani pristanak osobe sa dusevnim smetnjama odnosno zakonskog zastupnika osobe lisene poslovne sposobnosti, djeteta ili maloljetne osobe sa dusevnim smetnjama dan u skladu sa clanom 8. st. 1.,4. i 5. ovog zakona ili na pisani zahtjev osoba ovlastenih dati pristanak, lijecenje se moze provesti u zdravstvenoj ustanovi koja ne odgovara uslovima iz stava 1. ovog clana

Psihijatrijsko lijecenje djece i maloljetnih osoba provodi se na odjelu zdravstvenih ustanova namijenjenih lijecenju djece i omladine koji su odvojeni od odjela za punoljetne bolesnike.

Clan 13.

Nedovoljno dusevno razvijena osoba koja ne raspolaze psihickim mogucnostima za ukljucivanje u lijecenje u zdavstvenoj ustanovi kao i svaka druga osoba sa dusevnim smetnjama, lijecit ce se u ustanovama ili odjelima koji su prilagodjeni posebnim potrebama tih osoba.

Clan 14.

Psihijatrijsko lijecenje djece s poremecajima u ponasanju, tjelesno ili mentalno ostecene djece, psihicki bolesne djece te tjelesno ili mentalno ostecene ili bolesne osobe organizira i provodi nadlezna zdravstvena ustanova. Prisilni smjestaj osoba iz stava 1. ovog clana provodi se po odredbama ovoga zakona.

Clan 15.

Elektrokonvulzivno ili hormonalno lijecenje moze se primijeniti samo pod sljedecim pretpostavkama:

a) na osnovu pismenog pristanka osobe sa dusevnim smetnjama ili ako ga ona nije sposobna dati, na osnovu pismenog pristanka osoba iz clana 8. st. 4. i

5. ovog zakona;

b) uz pozitivno misljenje drugog psihijatra o potrebi i posljedicama primjene takvog lijecnickog postupka;

c) ako su prethodno iscrpljene sve ostale metode lijecenja;

d) ako je primjena navedenih metoda nuzna za lijecenje osobe sa dudevnim smetnjama, i

e) ako se ne ocekuje da bi primjena navedenih metoda mogla imati negativne popratne posljedice.

Prema osobi sa tezim dusevnim smetnjama koja je prisilno zadrzana ili prisilno smjestena u zdravstvenoj ustanovi moze se primijeniti elektrokonvulzivno lijecenje i bez pristanka te osobe ili osoba navedenih u clanu 8. st. 4. i 5. ovog zakona samo uz odobrenje komisije za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama pri zdravstvenoj ustanovi i uz postivanje ostalih pretpostavki navednih u stavu 1. ovog clana.

Primjena lijecenja iz st. 1. i 2. ovog clana mora se uvijek upisati u lijecnicku dokumentaciju zajedno sa pismenim pristankom navedenih osoba i misljenjem drugog lijecnika.

Primjena psihohirurgije i kastracije nije dopustena.

Clan 16.

Biomedicinska istrazivanja nad osobama sa dusevnim smetnjama mogu se poduzeti samo:

a) ako nema druge odgovarajuce mogucnosti istrazivanja nad ljudima;

b) ako opasnost od istrazivanja za osobu sa dusevnim smetnjama nije nesrazmjerna koristi od istrazivanja;

c) ako je istrazivacki projekt odobrilo Federalno ministrastvo zdravstva nakon nezavisnog preispitivanja naucnog znacaja, vaznosti cilja i eticnosti samog istrazivanja;

d) ako su osobe koje sudjeluju u istrazivanju obavijestene o svojim pravima i pravnoj zastiti koju uzivaju, i

e) ako su osobe koje ucestvuju u istrazivanju dale svoj pismeni pristanak koji mogu povuci u svakom trenutku.

Biomedicinska istrazivanja nad osobom sa dusevnim smetnjama koja nije u stanju dati svoj pristanak moze se poduzeti samo ukoliko su uz pretpostavke iz stava 1. tac. a) - d) ovog clana ispunjene jos i ove dodatne pretpostavke:

a) ako se ocekuje da ce retzultati istrazivanja biti od stvarne i direktne koristi za zdravlje te osobe;

b) ako istrazivanje nad osobama koje su u stanju dati pristanak ne bi dalo jednako dobre rezultate;

c) ako su osobe navedene u clanu 8. st. 4. i 5. ovog zakona dale svoj pismeni pristanak i

d) ako se osoba nad kojom se istrazivanje provodi nije izricito protivila tom ili takvom istrazivanju.

Biomedicinsko istrazivanje za koje se ne ocekuje da ce biti od stvarne i direktne koristi za zdravlje osobe koja nije sposobna dati pristanak, moze se provesti i kada su ispunjene pretpostavke iz st. 1. i 2. ovog clana samo:

a) ako istrazivanje ima za cilj doprinijeti, kroz povecanje naucnog razumijevanja odredjene bolesti ili stanja, stvaranju koristi za samu osobu koja ucestvuje u istrazivanju ili osobe iste dobi ili sa istom bolesti ili poremecajem, i

b) ako istrazivanje predstavlja najmanju mogucu opasnost i opterecenje za tu osobu.

Biomedicinska istrazivanja nad djecom i maloljetnim osobama mogu se poduzeti pod pretpostavkama iz st. 2. i 3. ovog clana samo uz odobrenje komisije za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama pri zdravstvenoj ustanovi.

Clan 17.

Osobe koje obavljaju djelatnost zastite i lijecenja osoba sa dusevnim smetnjama duzne su cuvati kao profesionalnu tajnu sve sto saznaju ili primijete tokom obavljanja tih djelatnosti.

Osobe navedene u stavu 1. ovog clana mogu otkriti ono sto su saznale ili primijetile u pogledu dusevno oboljelih osoba tokom obavljanja svoje djelatnosti, samo uz pristanak tih osoba ili njihovog zakonskog zastupnika.

Osobe iz stava 1. ovog clana mogu i bez pristanka osobe sa dusevnim smetnjama otkriti ono sto saznaju tokom lijecenja i zastite te osobe:

a) drugom psihijatru ili doktoru medicine ako je to nuzno za pruzanje lijecnicke pomoci toj osobi,

b) sluzbenim osobama u centrima za socijalni rad i drugim organima uprave kada je to nuzno da bi one mogle postupati u vezi sa osobom sa dusevnim smetnjama na osnovu i u okviru svojih ovlastenja, i to samo onda kada osobe sa dusevnim smetnjama nisu sposobne dati svoj pristanak, a osobe iz stava 1. ovog clana nemaju osnove vjerovati da bi se osoba sa dusevnim smetnjama protivila otkrivanju takvih podataka.

c) ako je to nuzno uciniti u opcem interesu ili interesu druge osobe koji je vazniji od interesa cuvanja tajne.

Otkrit ce se samo oni podaci koji su nuzni za ostvarivanje svrha navedenih u stavu 3. ovog clana i ti podaci ne smiju se koristiti u druge svrhe osim onih za koje su dati.

Opcim interesom ili interesom koji je vazniji od interesa cuvanja tajne u smislu stava 3. ovog clana smatra se:

a) otkrivanje saznanja da osoba sa dusevnim smetnjama priprema pocinjenje kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora od 5 godina ili teza kazna,

b) otkrivanje ili sudjenje za najteza krivicna djela ako bi ono bilo znatno usporeno ili onemoguceno bez otkrivanja inace zasticenih podataka,

c) zastita javnog zdravlja i sigurnosti,

d) sprijecavanje izlaganja druge osobe neposrednoj i ozbiljnoj opasnosti za njezin zivot ili zdravlje.

Psihijatar i doktor medicine iz stava 1. ovog clana duzni su cuvati kao profesionalnu tajnu, a sluzbene osobe iz stava 3. ovog clana kao sluzbenu tajnu, sve sto se odnosi na osobu sa dusevnim smetnjama.

Klinicki i drugi materijali koji se koriste u predavanjima ili naucnim casopisima moraju prikriti identitet osoba sa dusevnim smetnjama o kojima govore.

Clan 18.

Lijecnicka dokumentacija o lijecenju osobe sa dusevnim smetnjama dostupna je iskljucivo sudu za potrebe postupka koji je u toku.

Lijecnicka dokumentacija sadrzava samo one podatke koji su neophodni za ostvarenje svrhe zbog koje se zahtijeva njeno dostavljanje.

Izjave osobe sa dusevnim smetnjama sadrzane u lijecnickoj dokumentaciji koje se odnose na pocinjenje nekog krivicnog djela ne mogu se koristiti kao dokaz u sudskom postupku.

Podaci iz lijecnicke dokumentacije koji su potrebni za ostvarenje zdravstvene, socijalne, porodicnopravne ili penzijske zastite mogu se dati za sluzbene svrhe na zahtjev organa nadleznih za tu zastitu samo uz saglasnost osoba sa dusevnim smetnjama, a ako one nisu sposobne dati saglasnost onda samo ukoliko se osnovano vjeruje da se osoba sa dusevnim smetnjama ne bi protivila davanju navedenih podataka.

Clan 19.

Svaki lijecnicki postupak mora se upisati u lijecnicku dokumentaciju sa naznakom je li bio poduzet sa ili bez pristanka osobe.

Clan 20.

Psihijatar moze odobriti razgovor osobe sa dusevnim smetnjama smjestene u zdravstvenu ustanovu sa ovlastenim osobama Federalnog odnosno kantonalnog ministarstva unutrasnjih poslova (u daljem tekstu: nadlezno ministarstvo unutrasnjih poslova), istraznim sudcem i strucnim radnicima centra za socijalni rad samo ako to dopusta zdravstveno stanje osobe sa dusevnim smetnjama.

Psihijatar nece odobriti razgovor sa ovlastenim osobama iz stava 1. ovog clana sa osobom koja nije sposobna razumjeti stanje u kojem se nalazi, niti posljedice takvog razgovora.

Odluku iz st. 1. i 2. ovog clana psihijatar je obavezan unijeti u lijecnicku dokumentaciju.

IV - DOBROVOLJNI SMJESTAJ OSOBA

SA DUSEVNIM SMETNJAMA U

ZDRAVSTVENU USTANOVU

Clan 21.

Osoba sa dusevnim smetnjama koja je sposobna razumjeti svrhu i posljedice smjestaja u zdravstvenu ustanovu i koja je na osnovu toga sposobna donijeti odluku moze se uz njen pisani pristanak odnosno zahtjev, a na osnovu uputnice o potrebi smjestaja, smjestiti u zdravstvenu ustanovu.

U postupku izdavanja uputnice utvrdjuje se sposobnost osobe sa dusevnim smetnjama za davanje pristanka o cemu se izdaje pismena potvrda saglasno clanu 8. stav 2. ovog zakona.

Sef odjela odnosno dezurni psihijatar u zdravstvenoj ustanovi u koju se smjesta osoba iz stava 1. ovog clana samostalnim ili nezavisnim pregledom utvrdit ce da li se radi o osobi sa dusevnim smetnjama kod koje se odgovarajuci terapeutski uspjesi ne mogu postici lijecenjem izvan takve ustanove.

Ako ne postoji saglasnost lijecnika iz st. 1. i 3. ovog clana u pogledu potrebe smjestaja doticne osobe u zdravstvenu ustanovu ili se radi o punoljetnoj osobi koja nije sposobna dati pristanak i koja nema zakonskog zastupnika ili ako se radi o djetetu, maloljetnoj osobi ili osobi lisenoj poslovne sposobnosti sa dusevnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak, a ciji zakonski zastupnik je dao pristanak za smjestaj te osobe u zdravstvenu ustanovu, odluku o smjestaju te osobe u zdravstvenu ustanovu donijet ce sud nadlezan odlucivati u postupku prisilnog smjestaja po hitnom postupku. Ove osobe su izjednacene sa dobrovoljno smjestenim osobama u svim drugim postupcima, pravima i slobodama.

V - PRISILNO ZADRZAVANJE I PRISILNI

SMJESTAJ U ZDRAVSTVENU USTANOVU

Clan 22.

Osoba sa tezim dusevnim smetnjama koja uslijed svoje dusevne smetnje ozbiljno i direktno ugrozava vlastiti zivot ili zdravlje ili sigurnost, odnosno zivot ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba moze se smjestiti u zdravstvenu ustanovu bez pristanka, po postupku za prisilno zadrzavanje i prisilni smjestaj propisanim ovim zakonom.

Dijete, maloljetna osoba ili osoba lisena poslovne sposobnosti moze se iz razloga navedenih u stavu 1. ovog clana smjestiti u zdravstvenu ustanovu i bez pristanka njenog zakonskog zastupnika po postupku za prisilno zadrzavanje ili prisilni smjestaj.

Clan 23.

Osoba iz clana 22. ovog zakona primit ce se u zdravstvenu ustanovu nadleznu prema clanu 12. stav 1. ovog zakona na osnovu uputnice doktora medicine koji nije zaposlen u doticnoj, zdravstvenoj ustanovi i koji je tu osobu licno pregledao i napisao propisanu ispravu o tom pregledu.

Obrazac isprave sa odgovarajucim sadrzajem iz stava 1. ovog clana propisuje federalni ministar zdravstva. U ispravi moraju biti naznaceni i obrazlozeni razlozi zbog kojih se prisilno zadrzavanje smatra nuznim.

Clan 24.

Osobu sa dusevnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da moze neposredno ugroziti vlastiti zivot ili zdravlje odnosno zivot i zdravlje drugih u posebno hitnim slucajevima mogu ovlastene sluzbene osobe nadleznog ministarstva unutrasnjih poslova dovesti u zdravstvenu ustanovu nadleznu prema prebivalistu ili boravistu osobe odnosno prema mjestu na kojem je osoba trenutno zatecena bez prethodnog lijecnickog pregleda iz clana 23. stava 1. ovog zakona.

Clan 25.

Psihijatar u zdravstvenoj ustanovi koji primi osobu na osnovu cl. 23. i 24. ovog zakona duzan ju je odmah pregledati kako bi utvrdio postoje li razlozi za prisilno zadrzavanje iz clana 22. ovog zakona.

Kada psihijatar ocijeni da ne postoje razlozi iz clana 22. ovog zakona za prisilno zadrzavanje, otpustit ce dovedenu osobu i upisati svoju odluku o tome sa obrazlozenjem u lijecnicku dokumentaciju.

Clan 26.

Kada psihijatar utvrdi postojanje razloga za prisilno zadrzavanje iz clana 22. ovog zakona, duzan je donijeti odluku o prisilnom zadrzavanju koja se sa obrazlozenjem upisuje u lijecnicku dokumentaciju.

Psihijatar ce tu odluku priopciti prisilno zadrzanoj osobi na primjeren nacin i upoznati je sa razlozima i ciljevima njezinog prisilnog zadrzavanja te sa njenim pravima i duznostima po ovom zakonu.

Clan 27.

Zdravstvena ustanova koja je prisilno zadrzala osobu sa dusevnim smetnjama iz clana 22. ovog zakona duzna je o tome bez odgadjanja, a najkasnije u roku 24 sata od donosenja odluke o prisilnom zadrzavanju, neposredno ili putem elektronskih sredstava komuniciranja dostaviti nadleznom sudu na podrucju kojega se nalazi zdravstvena ustanova obavijest o prisilnom zadrzavanju zajedno sa lijecnickom dokumentacijom o pregledu osobe sa dusevnim smetnjama sa obrazlozenjem razloga za prisilno zadrzavanje.

Zdravstvena ustanova duzna je obavijest o prisilnom zadrzavanju dostaviti u roku iz stava 1. ovog clana izdavaocu uputnice i zakonskom zastupniku prisilno zadrzane osobe, nadleznom centru za socijalni rad i komisiji za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama.

Centar za socijalni rad iz stava 2. ovog clana nadlezan je prema posljednjem prebivalistu odnosno boravistu prisilno zadrzane osobe, a ako je prebivaliste odnosno boraviste prisilno zadrzane osobe nepoznato prema podrucju na kojem se nalazi zdravstvena ustanova.

Obrazac sa odgovarajucim sadrzajem obavjestenja o prisilnom zadrzavanju propisuje federalni ministar zdravstva.

Clan 28.

Postupak propisan cl. 26. i 27. ovog zakona primjenjuje se i na osobu sa dusevnim smetnjama koja se prisilno zadrzava u slucaju kada je vec smjestena na lijecenje u zdravstvenu ustanovu uz njezin pristanak da pristanak opozove, ili su u medjuvremenu nastupili uslovi koji odgovaraju uslovima za prisilni smjestaj iz clana 22. ovog zakona, te na osobu kod koje su ispunjeni uslovi iz clana 22. ovog zakona koja se na drugi nacin nasla u zdravstvenoj ustanovi.

Rok od 24 sata za dostavu obavijestenja o prisilnom zadrzavanju u slucaju iz stava 1. ovog clana, pocinje teci od opoziva pristanka smjestene osobe.

Clan 29.

U postupku prisilnog smjestaja osobe sa dusevnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu odlucuje nadlezni sud u vanparnicnom postupku.

U postupku za prisilni smjestaj javnost je iskljucena, ukoliko sud ne odluci drugacije.

Iskljucenje javnosti ne odnosi se na zakonskog zastupnika i advokata osobe sa dusevnim smetnjama.

Dopustit ce se da raspravi budu prisutne pojedine sluzbene osobe koje se bave lijecenjem i zastitom osoba sa dusevnim smetnjama, naucni i javni radnici, a ukoliko se osoba sa dusevnim smetnjama tome ne protivi, odnosno ako se ona nije sposobna protiviti ako se tome ne protive njen zakonski zastupnik ili advokat, moze to dopustiti i njenom bracnom drugu i bliskim srodnicima.

Osobe koje su prisutne raspravi upozorit ce se da su duzne kao tajnu cuvati sve ono sto su na raspravi saznale te na posljedice otkrivanja tajne.

Clan 30.

Kada nadlezni sud primi obavijest o prisilnom zadrzavanju ili na koji drugi nacin sazna za prisilno zadrzavanje, donijet ce rjesenje o pokretanju postupka po sluzbenoj duznosti i postaviti osobi punomocnika iz redova advokata radi zastite njenih prava ako to ona vec nije ucinila, odnosno ako zastita njezinih prava u postupku nije osigurana na drugi nacin.

Sud je duzan da ispita sve okolnosti koje su od znacaja za donosenje rjesenja i da saslusa sve osobe koje imaju saznanje o bitnim cinjenicama.

Ukoliko je to moguce i ako to nece stetno uticati na zdravlje dusevno bolesne osobe, sud ce saslusati i tu osobu.

Clan 31.

Prije donosenja odluke o prisilnom smjestaju ili o otpustu osobe sa dusevnim smetnjama, sud je duzan pribaviti pisano misljenje jednog od psihijatara sa liste stalnih sudskih vjestaka koji nije zaposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se nalazi prisilno zadrzana osoba, o tome da li je prisilni smjestaj u zdravstvenoj ustanovi neophodan. Kada odlucuje o prisilnom smjestaju djeteta ili maloljetne osobe sud je duzan ovo misljenje pribaviti od psihijatra specijaliziranog za lijecenje djece i maloljetnika, odnosno od psihijatra koji ima duze iskustvo u radu sa djecom.

Psihijatar iz stava 1. ovog clana daje sudu pismeno misljenje o potrebi prisilnog smjestaja nakon sto licno obavi pregled osobe sa dusevnim smetnjama.

Clan 32.

Po zavrsenom postupku sud je duzan odmah, a najkasnije u roku tri dana, da donese rjesenje kojim ce odluciti da li se osoba zadrzana u zdravstvenoj ustanovi moze i dalje zadrzavati ili ce se pustiti iz zdravstvene ustanove.

O svojoj odluci sud obavjestava centar za socijalni rad.

Clan 33.

Ako sud odluci da se primljena osoba zadrzi u zdravstvenoj ustanovi odredit ce i vrijeme zadrzavanja koje ne moze biti duze od jedne godine.

Zdravstvena ustanova je duzna da sudu, po potrebi, dostavlja izvjestaje o promjenama u zdravstvenom stanju zadrzane osobe.

Clan 34.

Ako zdravstvena ustanova utvrdi da prisilno smjestena osoba treba ostati smjestena i nakon isteka trajanja prisilnog smjestaja odredjenog u rjesenju suda, duzna je da 30 dana prije isteka toga vremena predlozi sudu donosenje rjesenja o produzenju prisilnog smjestaja.

Clan 35.

Rjesenje o produzenom prisilnom smjestaju sud donosi po istom postupku po kojem donosi i prvo rjesenje o prisilnom smjestaju.

Sud je duzan rjesenje o produzenom prisilnom smjestaju donijeti najkasnije do isteka prethodno odredjenog trajanja prisilnog smjestaja.

Clan 36.

Rjesenje se dostavlja prisilno smjestenoj osobi, njenom zakonskom zastupniku, bliskom srodniku s kojim zivi u zajednickom domacinstvu, punomocniku, nadleznom centru za socijalni rad, komisiji za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama i zdravstvenoj ustanovi u kojoj je osoba sa dusevnim smetnjama prisilno smjestena.

Clan 37.

Protiv rjesenja o prisilnom smjestaju u zdravstvenoj ustanovi i pustanja iz zdravstvene ustanove zalbu mogu izjaviti zdravstvena ustanova koja je zadrzala osobu sa dusevnim smetnjama, zadrzana osoba, njezin staratelj odnosno privremeni zastupnik i centar za socijalni rad, i to u roku osam dana od dana prijema rjesenja.

Zalba ne zadrzava izvrsenje, ako sud iz opravdanih razloga drukcije ne odredi.

Prvostepeni sud ce zalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je duzan da donese odluku u roku tri dana od dana prijema zalbe.

VI - OTPUST IZ ZDRAVSTVENE USTANOVE

Clan 38.

Postupak otpusta iz zdravstvene ustanove dobrovoljno smjestene osobe sa dusevnim smetnjama istovjetan je postupku otpusta iz druge zdravstvene ustanove osim u slucaju ako su nastupili uslovi koji odgovaraju uslovima iz clana 22. ovog zakona. Tada ce se osoba prisilno zadrzati u skladu sa clanom 28. ovog zakona.

Clan 39.

Prisilno smjestena osoba otpustit ce se iz zdravstvene ustanove odmah posto istekne vrijeme prisilnog smjestaja odredjeno u rjesenju suda o prisilnom smjestaju.

Clan 40.

Sud moze i prije isteka vremena odredjenog za zadrzavanje osobe u zdravstvenoj ustanovi, po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog zadrzane osobe, njenog staratelja kao i komisije za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama da odluci o pustanju osobe iz zdravstvene ustanove, ako utvrdi da se njezino zdravstveno stanje poboljsalo u tolikoj mjeri da su prestali razlozi za daljnji prisilni smjestaj o cemu donosi rjesenje.

Clan 41.

Kada u slucajevima propisanim ovim zakonom osobu sa dusevnim smetnjama treba otpustiti iz zdravstvene ustanove, a ona zbog svojeg psihofizickog stanja i uslova u kojima zivi nije sposobna brinuti se o sebi niti ima osobe koje su po zakonu duzne i mogu se brinuto o njoj, premjestit ce se iz zdravstvene ustanove u socijalnu ustanovu po postupku predvidjenom Zakonom o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom (''Sluzbene novine Federacije BiH'', broj 36/99).

O premjestanju iz stava 1. ovog clana zdravstvena ustanova izvijestit ce odmah sud koji je donio odluku o prisilnom smjestaju ili o otpustu.

Clan 42.

Prisilno smjestenim osobama zdravstvena ustanova moze odobriti privremeni izlazak iz zdravstvene ustanove iz razloga oporavka ili medicinske terapije, osim ako se radi o osobi prisilno smjestenoj u izvrsenju mjere sigurnosti iz clana 43. ovog zakona.

VII - POSTUPCI PREMA OSOBAMA SA DUSEVNIM

SMETNJAMA PROTIV KOJIH SE VODI

KRIVICNI POSTUPAK

Clan 43.

Uciniocu koji je krivicno djelo ucinio u stanju neuracunljivosti ili bitno smanjene uracunljivosti sud ce u krivicnom postupku izreci mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno mjeru obaveznog psihijatrijskog ljecenja na slobodi, u skladu sa odredbama cl. 63. i 64. Krivicnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i cl. 475. do 480. Zakona o krivicnom postupku (''Sluzbene novine Federacije BiH'', broj 43/98).

Clan 44.

Izvrsenje mjere sigurnosti iz clana 43. ovog zakona sprovodi se u skladu sa cl. 167. do 182. Zakona o izvrsenju krivicnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (''Sluzbene novine Federacije BiH'', broj 44/98).

VIII - PRIMJENA FIZICKE SILE U ZASTITI OSOBA

SA DUSEVNIM SMETNJAMA

Clan 45.

Fizicka sila ili izdvajanje u zastiti osobe sa dusevnim smetnjama primijenit ce se u zdravstvenoj ustanovi samo kada je to jedino sredstvo da tu osobu sprijeci da svojim napadom ne ugrozi zivot ili zdravlje druge osobe ili svoj zivot ili zdravlje ili nasilno unisti ili osteti tudju imovinu vece vrijednosti.

Fizicka sila ili izdvajanje iz stava 1. ovog clana primijenit ce se samo u mjeri i na nacin koji je neophodan radi otklanjanja opasnosti izazvane napadom osobe sa dusevnim smetnjama.

Primjena fizicke sile ili izdvajanje smije trajati samo dok je nuzno da se ostvari svrha iz stava 1. ovog clana.

Clan 46.

Fizicka sila, u smislu ovog zakona, je upotreba sredstava za fizicko ogranicavanje kretanja i djelovanja osoba sa dusevnim smetnjama.

Clan 47.

Odluku o primjeni fizicke sile ili izdvajanja iz clana 45. ovog zakona donosi psihijatar, te nadzire njenu primjenu.

Kada zbog izuzetne hitnosti nije moguce cekati da odluku donese psihijatar, odluku o primjeni fizicke sile ili izdvajanja moze donijeti doktor medicine, medicinska sestra - tehnicar, koji su duzni o tome odmah obavijestiti psihijatra koji ce odluciti o njenoj daljoj primjeni.

Clan 48.

Kod izdvajanja osobe sa dusevnim smetnjama ili pri upotrebi stezulje ili drugog oblika fizickog obuzdavanja osobe sa dusevnim smetnjama obavezno je osigurati stalno pracenje tjelesnog i dusevnog stanja te osobe od strane strucnog medicinskog osoblja.

Clan 49.

Prije nego sto se na nju primijeni fizicka sila, osoba ce, ako je to s obzirom na okolnosti slucaja moguce biti na to upozorena.

Razlozi, nacin i mjera primjene fizicke sile te ime osobe koja je donijela odluku o njenoj primjeni obavezno se upisuju u lijecnicku dokumentaciju.

Roditelji maloljetne osobe sa dusevnim smetnjama ili zakonski zastupnik ili staratelj osobe sa dusevnim smetnjama obavijestit ce se odmah o primjeni fizicke sile ili izdvajanja.

Clan 50.

Ovlastene sluzbene osobe nadleznog ministarstva unutrasnjih poslova duzne su na poziv doktora medicine pruziti pomoc zdravstvenim radnicima pri savladavanju tjelesnog otpora osobe iz clana 22. ovog zakona, ali samo dok ta osoba pruza tjelesni otpor te dok se ne obezbijedi zbrinjavanje i otklanjanje neposredne opasnosti te osobe.

Kada postoji neposredna opasnost da ce osoba sa dusevnim smetnjama svojim ponasanjem u zdravstvenoj ustanovi napasti na zivot ili tijelo neke osobe ili otudjiti, unistiti ili teze ostetiti imovinu te ustanove, sluzbene osobe ministarstva unutrasnjih poslova duzne su na poziv direktora ili zdravstvenog radnika kojeg je za to ovlastio direktor zdravstvene ustanove hitno pruziti odgovarajucu pomoc.

Osoba koja je uputila poziv iz st. 1. i 2. ovoga clana duzna ga je naknadno u pismenom obliku obrazloziti te to obrazlozenje uloziti u lijecnicku dokumentaciju.

IX - KOMISIJE ZA ZASTITU OSOBA

SA DUSEVNIM SMETNJAMA

Clan 51.

Komisije za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama osnivaju se pri zdravstvenim ustanovama specijaliziranim za lijecenje osoba sa dusevnim smetnjama.

Organizaciju i rad komisija propisuje federalni ministar zdravstva.

Clanom komisije ne moze biti osoba koja je zdravstveni radnik u zdravstvenoj ustanovi za koju se osniva komisija.

Komisije za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama prate provodjenje zastite osoba sa dusevnim smetnjama nezavisno od toga da li su dobrovoljno smjestene, prisilno zadrzane ili prisilno smjestene u zdravstvenu ustanovu.

Na sve clanove komisije se primjenjuje obaveza cuvanja profesionalne odnosno sluzbene tajne u skladu sa clanom 17. ovoga zakona.

Clan 52.

Komisije za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama imaju zadatak:

a) poduzimati mjere za sprijecavanje nastanka dusevnih bolesti i drugih dusevnih smetnji,

b) unapredjivati postupanje prema osobama sa dusevnim smetnjama,

c) pratiti provodjenje postupaka propisanih ovim zakonom i predlagati zdravstvenoj ustanovi i nadleznom organu uprave mjere za otklanjanje uocenih nezakonitosti,

d) pratiti postivanje ljudskih prava i sloboda i dostojanstva osoba sa dusevnim smetnjama,

e) po vlastitoj procjeni ili na prijedlog trece osobe ispitivati pojedinacne slucajeve prisilnog zadrzavanja ili prisilnog smjestaja u zdravstvenu ustanovu odnosno smjestaja djece, maloljetnih osoba, osoba lisenih poslovnih sposobnosti te punoljetnih osoba koje nisu sposobne dati pristanak,

f) primati prigovore i prituzbe osoba sa dusevnim smetnjama, njihovih zakonskih zastupnika, clanova porodice, punomocnika, trecih osoba, ili centra za socijalni rad te poduzimati potrebne mjere,

g) predlagati nadleznom sudu donosenje odluke o otpustu iz zdravstvene ustanove.

Komisije za zastitu osoba sa dusevnim smetnjama najmanje jedanput godisnje podnose nadleznom kantonalnom i Federalnom ministarstvu zdravstva izvjestaj o svom radu i predlazu mjere za unaprjedjenje djelatnosti zastite i lijecenja osoba sa dusevnim smetnjama.

X - NADZOR

Clan 53.

Zdravstveno-inspekcijski nadzor nad sprovodjenjem ovog zakona obavlja zdravstvena inspekcija na osnovu ovlastenja utvrdjenih Zakonom o zdravstvenoj zastiti (''Sluzbene novine Federacije BiH'', broj 29/97).

Federalno ministarstvo zdravstva odobrava i nadzire istrazivacke projekte koji se sprovode u zdravstvenim ustanovama.

XI - KAZNENE ODREDBE

Clan 54.

Pravna osoba ce se kazniti za prekrsaj novcanom kaznom u iznosu od 2.000 do 50.000 KM, ako:

1. pregleda ili podvrgne osobu sa dusevnim smetnjama lijecnickom postupku bez prethodnog valjanog pristanka (cl. 8. i 9.).

2. osobi sa dusevnim smetnjama ometa ili uskracuje prava iz clana 10.

ovog zakona,

3. u lijecenju osobe sa dusevnim smetnjama postupi suprotno clanu 15.

ovog zakona,

4. poduzima biomedicinska istrazivanja nad osobama sa dusevnim smetnjama suprotno clanu 16. ovog zakona,

5. povrijedi obavezu cuvanja profesionalne odnosno sluzbene tajne

(clan 17.),

6. vodi i postupa s medicinskom dokumentacijom suprotno cl. 18. i 19.

ovog zakona,

7. dobrovoljno smjesti osobu sa dusevnim smetnjama suprotno clanu

21. ovog zakona,

8. o prisilnom zadrzavanju osobe na obavijesti nadlezni sud u roku od

24 sata od donosenja odluke o prisilnom zadrzavanju (clan 27.

stav 1.),

9. u roku od 30 dana prije isteka trajanja prisilnog smjestaja ne zatrazi od suda donosenje rjesenja o produzenom prisilnom smjestaju neuracunljive osobe (clan 34. stav 1.),

10. ne otpusti osobu sa dusevnim smetnjama istekom trajanja prisilnog smjestaja odredjenog u rjesenju suda (clan 39.),

11.ne otpusti osobu po rjesenju suda kojim se odredjuje prijevremeni otpust (clan 40.),

12.zloupotrijebi ovlastenja iz clana 47. ovog zakona.

Za prekrsaje iz stava 1. ovog clana kaznit ce se novcanom kaznom u iznosu od 400 do 5.000 KM i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

XII - PRELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE

Clan 55.

Zdravstvena ustanova ce u roku 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona obavijestiti nadlezni sud o svim osobama koje su se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekle u zdravstvenoj ustanovi bez pristanka.

Clan 56.

Nadlezni sud ce najkasnije u roku 7 dana od dana prijema obavijesti iz clana

55. ovog zakona donijeti rjesenja o prisilnom smjestaju za sve osobe koje su prisilno zadrzane u zdravstvenoj ustanovi prije stupanja na snagu ovog zakona.

Clan 57.

Federalni ministar zdravstva duzan je donijeti provedbene propise na koje je ovlasten po odredbama ovog zakona u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Clan 58.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u ''Sluzbenim novinama Federacije BiH''.

Predsjedavajuci

Doma naroda

Parlamenta Federacije BiH prof. dr. Ivo Komsic, s.r.

Zamjenik predsjedavajuceg

Predstavnickog doma

Parlamenta Federacije BiH

Ivan Brigic, s.r.