Svi propisi

FBiH · Nekretnine i stvarna prava

ZAKON o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti

Institucionalna objava iz 2005. godine; broj glasila provjerite u izvorniku

Izvorni tekstInstitucionalni izvor

Sažetak

Predmet propisa: zarazne bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i mjere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti.

Ključne tačke

Odabrane odredbe ovog izdanja.

Podaci o izdanju i izvoru

Izvorno institucionalno izdanje (2005); nije objedinjeno sa kasnijim izmjenama · Vlada Federacije BiH.

Tehničke provjere prijepisa su prošle. To ne potvrđuje potpunost izmjena, pravnu važnost niti podudarnost sa traženim izdanjem.

Informativni pregled dostupnog izdanja. Trenutno važenje i potpunost kasnijih izmjena nisu potvrđeni.

Sadržaj članova

74 / 74 odredbi

Tekst propisa

o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se zarazne bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i mjere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti.

Član 2.

U smislu ovog zakona pojmovi imaju slijedeća značenja:

Član 3

Zaštita od zaraznih bolesti dužnost je jedinica lokalne samouprave - općina, kantona i Federacije, zdravstvenih ustanova,zavoda zdravstvenog osiguranja , nositelja privatne prakse, privrednih društava i drugih pravnih i fizičkih osoba.

Sve fizičke i pravne osobe moraju dozvoliti zdravstvene i higijenske preglede i savjete, kao i preliminarna medicinska ispitivanja i superviziju, prikupljanje potrebnih nalaza i primjenu ostalih mjera za zašitu od zaraznih bolesti navedenih u ovom zakonu.

Član 4.

Zaštita od zaraznih bolesti sastoji se u organizovanju i sprovođenju:

Mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti neposredno sprovode zdravstvene ustanove i nositelji privatne prakse, u skladu sa zakonom i programima iz člana 9. ovog zakona.

Određene opće mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti mogu izvršavati i privredna društva, odnosno fizička lica – obrtnik , u skladu sa odredbom člana 24. ovog zakona.

Član 5.

Mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti sa životinja na ljude sprovode zdravstvene ustanove i nositelji privatne prakse u saradnji sa organima nadležnim za poslove veterinarstva i veterinarskim stanicama , a sastoje se u uzajamnom obavještavanju o pojavi i kretanju tih bolesti i organizovanju i sprovođenju epidemioloških, higijenskih i drugih mjera za sprječavanje, odnosno suzbijanje pojedinih zaraznih bolesti.

Član 6.

Epidemiju zarazne bolesti na dva ili više kantona proglašava te određuje zaraženo odnosno ugroženo područje, federalni ministar zdravstva ( u daljem tekstu: Federalni ministar) na osnovu epidemiološkog izvještaja zdravstvene ustanove i kantonalnog zavoda za javno zdravstvo ( u daljem tekstu:kantonalni zavod ) uz stručno mišljenje Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Federalni zavod).

Ukoliko je epidemija prisutna na području jednog kantona istu proglašava kantonalni ministar zdravstva (u daljem tekstu:kantonalni ministar) uz prethodnu saglasnost Federalnog ministra na osnovu epidemiološkog izvještaja zdravstvene ustanove i kantonalnog zavoda uz stručno mišljenje Federalnog zavoda.

Proglašenje epidemije iz st. 1. i 2. ovoga člana objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Član 7.

Prestanak epidemije iz člana 6. ovog zakona, na osnovu epidemiološkog izvještaja zdravstvene ustanove , kantonalnog zavoda i Federalnog zavoda, proglašava Federalni ministar odnosno kantonalni ministar.

Prestanak epidemije objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Član 8.

Pod zaraznim bolestima , u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

HbsAg NOSILAŠTVO

HBsAG

INFEKCIJE IZAZVANE HEMOFILUSOM INFLUENZE b

PHILUS INF.GROUP b

Ako se pojavi opasnost od drugih zaraznih bolesti, čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Federaciju, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) može, na prijedlog Federalnog ministra i uz stručno mišljenje Federalnog zavoda, odrediti da se za zaštitu stanovništva od takvih bolesti primjenjuju sve ili pojedine mjere predviđene ovim zakonom.

Član 9.

Zaštita stanovništva od zaraznih bolesti, ostvaruje se mjerama za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti koje mogu biti:

Opće i posebne mjere iz stava 1. ovog člana sprovode se u skladu sa programima koje donosi Federalni ministar odnosno nadležni kantonalni ministar na prijedlog stručnog savjetodavnog tijela iz člana 64. ovog zakona, Federalnog zavoda odnosno kantonalnih zavoda koji imaju obavezu da prate i ispituju epidemiološku situaciju u pogledu zaraznih bolesti u skladu sa zakonom, prihvaćenim međunarodnim sporazumima i programima Svjetske zdravstvene organizacije.

Programi iz stava 2.moraju sadržavati mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti, njihove izvršioce, rokove implementacije i izvore sredstava za njihovu sprovedbu.

Član 10.

Opće mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti su:

Član 11.

Posebne mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti su:

Član 12.

Kao mjera sprečavanja i kontrole zaraznih bolesti sprovodi se promocija i zdravstveno vaspitanje, koji moraju biti orijentirani prema trenutnoj epidemiološkoj situaciji u posebnoj oblasti i posebnom okruženju, a implementiraju se sukladno programu.

Programe promocije i zdravstvenog vaspitanja iz stava 1. ovog člana donosi Federalni ministar na prijedlog Federalnog zavoda, a sprovode ih kantonalni zavodi koordinirano od strane Federalnog zavoda.

Troškovi promocije i zdravstvenog vaspitanja obezbjeđuju se u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu:Budžet Federacije) odnosno budžetu kantona, a troškove zdravstvenog vaspitanja zaposlenika u vezi sa procesom rada snosi privredno društvo, pravno lice, kao i fizičko lice- obrtnik za svoje zaposlenike.

Član 13.

Radi ranog otkrivanja izvora zaraze i puteva prenošenja zaraze, zdravstvene ustanove obavljaju:

Ispitivanja krvi iz tač. 7., 8., 9. i 10. ovog člana vrši se uz informirani pristanak lica.

Član 14.

Laboratorijska izolacija i identifikacija uzročnika zaraznih bolesti obavlja se kod pojave ili sumnje na pojavu slijedećih zaraznih bolesti: tuberkuloze, bjesnoće, botulizma, Brill-Zinsserove bolesti, bruceloze, crnog prišta, dječje paralize, difterije, gonoreje, kolere, krpljenog meningoencefalitisa, kuge, legionarske bolesti, lišmanijaze, Lyme-borelioze, malarije, meningokokne bolesti, pjegavca, Q groznice, sifilisa, HIV/AIDS, trihineloze, tularemije, hemoragijske groznice, virusnih hemoragijskih groznica, zarazne žutice tipa B i C te žute groznice, akutne flakcidne paralize, virusnog meningitisa, kongentalne rubeole, zaušnjaka, infekcije izazvane Hemofilusom influenze b, nosilaštva HIV antitijela, SARS-a.

Laboratorijska izolacija i identifikacija uzročnika zaraznih bolesti obavlja se i u slučaju pojave ili opasnosti od pojave epidemija zarazne bolesti iz člana 8. ovog zakona.

Laboratorijska izolacija i identifikacija uzročnika zaraznih bolesti odnosno epidemija zaraznih bolesti iz st, 1. i 2. ovog člana, kao i provjeru laboratorijskog ispitivanja urzočnika zaraznih bolesti radi utvrđivanja dijagnoze obavljaju zdravstvene ustanove.

Provjeru (verifikaciju) laboratorijskih izolacija i identifikacija uzročnika iz stava 3. ovog člana obavljaju specijalizirani (referentni) laboratoriji u Federaciji odnosno u inostranstvu i to kod slijedećih zaraznih bolesti: bjesnoće, bruceloze, dječje paralize, difterije, gripe, kolere, kuge, legionarske bolesti, malarije, pjegavca, povratne groznice, salmoneloza, AIDS, trbušnog tifusa, virusnih hemoragijskih groznica i žute groznice.

Sprovedbene propise o uslovima u pogledu stručne spreme zaposlenika, tehničke opremljenost, prostorija i drugih uvjeta kojima moraju udovoljavati zdravstvene ustanove koje obavljaju laboratorijsku izolaciju i identifikaciju uzročnika zaraznih bolesti, odnosno epidemije zaraznih bolesti i provjeru (verifikaciju) laboratorijske izolacije i identifikacije uzročnika zaraznih bolesti radi utvrđivanja dijagnoze, donosi Federalni ministar.

Federalni ministar rješenjem određuje u kojim se zdravstvenim ustanovama može obavljati laboratorijska izolacija i identifikacija uzročnika zaraznih bolesti odnosno epidemije zaraznih bolesti i provjera (verifikacija) laboratorijske izolacije i identifikacije uzročnika zaraznih bolesti radi utvrđivanja dijagnoze.

Rješenje iz stava 6. objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Član 15.

Zdravstvene ustanove iz člana 14. ovog zakona dužne su voditi evidenciju o izvršenim laboratorijskim izolacijama i identifikacijama i dostavljati izvještaj o uzročnicima zaraznih bolesti odnosno epidemija zaraznih bolesti Federalnom zavodu i nadležnom kantonalnom zavodu, u skladu sa sprovedbenim propisom kojeg donosi Federalni ministar.

Član 16.

Odmah po dijagnosticiranju ili sumnji na zaraznu bolest, zdravstvena ustanova odnosno nositelj privatne prakse, mora prijaviti istovremeno Federalnom zavodu i nadležnom kantonalnom zavodu:

Ljekar ili drugi zdravstveni radnik koji utvrdi oboljenje, sumnju da postoji oboljenje, ozljeda ili smrt od zarazne bolesti iz stava 1. ovog člana, a ne nalazi se na dužnosti u zdravstvenoj ustanovi, dužan je o tome bez odlaganja obavijestiti najbližu zdravstvenu ustanovu.

Prijavljuju se simptomatični slučajevi dok asimptomatične infekcije treba prijaviti ako imaju implikaciju na terapiju ili zdravlje ljudi.

Kod prijavljivanja se koristi sistem otkrivanja bolesti :

Član 17.

O svakom oboljenju od bjesnila, bruceloze, crnog prišta, ehinokokoze, kuge, leptospiroze, Q groznice, salmoneloze, trihineloze , tularemije i drugih bolesti koje se sa životinja prenose na ljude zdravstvena ustanova odnosno nositelj privatne prakse, koja utvrdi oboljenje, dužna je odmah obavijestiti nadležnu veterinarsku stanicu, odnosno organ uprave nadležan za poslove veterinarstva.

Veterinarska stanica, odnosno fizičko lice koje pruža veterinarke usluge, dužna je odmah izvijestiti zdravstvenu ustanovu, odnosno nadležno kantonalno ministarstvo zdravstva o svakom utvrđenom oboljenju ili uginuću životinje od zarazne bolesti iz stava 1. ovog člana.

Član 18.

Na osnovu prijave iz člana 16. ovog zakona i podataka iz dijagnoze laboratorija koja se odnosi na uzročnike zaraznih bolesti, Federalni zavod i nadležni kantonalni zavodi moraju vršiti nadzor nad pojavom i kretanjem zaraznih bolesti.

Član 19.

Sprovedbene propise o načinu prijavljivanja zaraznih bolesti utvrđenih ovim zakonom, donosi Federalni ministar .

Član 20.

Lica za koja se utvrdi da boluju od meningokokne bolesti, kuge, kolere, SARS-a , legionarske bolesti, virusnih hemoragijskih groznica (Ebola,Lassa,Marburg), dječje paralize, difterije, pjegvca, trbušnog tifusa, malarije, bjesnila, tetanusa i crnog prišta te lica za koje se sumnja da bolujuju od kolere, kuge ili virusnih hemoragijskih groznica, mogu se prevoziti samo odgovarajućim sanitetskim prijevoznim sredstvom i uz uvjete koji onemogućavaju širenje zaraze.

Sanitetska prijevozna sredstva moraju se dezinficirati poslije svakog prijevoza lica oboljelog od zaraznih bolesti iz stava 1. ovog člana.

Član 21.

Lica za koja se utvrdi da su oboljela ili za koja se sumnja da boluju od zaraznih bolesti iz člana 8. ovog zakona, po potrebi se izolilraju i hospitaliziraju u zdravstvenim ustanovama na odjeljenjima za liječenje zaraznih bolesti.

Zdravstvena ustanova obvezna je izvršiti izolaciju i hospitalizaciju osoba iz stava 1.ovoga člana.

Član 22.

Ako se pojavi epidemija pojedinih zaraznih bolesti u većem opsegu, izolacija i liječenje oboljelih može se obavljati i u drugim odgovarajućim objektima osposobljenim za tu svrhu.

Odluku o izolaciji i liječenju oboljelih lica u objektima navedenim u stavu 1. ovog člana donosi kantonalni ministar na prijedlog kantonalnog zavoda uz prethodnu suglasnost Federalnog ministra

Član 23.

Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obuhvaća:

Član 24.

Obaveznu preventivnu dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju provode zdravstvene ustanove, privredna društva odnosno fizička lica - obrtnici, ako udovoljavaju propisanim uvjetima.

Ukoliko mjere obavezne preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije provode privredna društva odnosno fizička lica -obrtnici iste obavljaju u skladu sa utvrđenim programom pod nadzorom higijensko epidemiološke službe.

Obaveznu protuepidemijsku dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju provode higijensko-epidemiološke službe domova zdravlja , kantonalnih zavoda odnosno Federalnog zavoda zavisno od epidemiološke situacije.

Sprovedbene propise o uvjetima u pogledu stručne spreme zaposlenika, tehničke opremljenosti, prostorija i drugih uvjeta, kojima moraju udovoljavati zdravstvene ustanove, privredna društva odnosno fizička lica- obrtnici za obavljanje poslova iz člana 23. donosi Federalni ministar.

Član 25.

Obavezna protuepidemijska dezinfekcija obavlja se prilikom pojave kolere, kuge, virusnih hemoragijskih groznica (Ebola,Lassa,Marburg), bjesnila, difterije, trbušnog tifusa, dječje paralize, dizenterije, tuberkuloze u zaraznom stadiju, zarazne žutice tipa A i legionarske bolesti, te drugih zaraznih bolesti ako postoje epidemiološke indikacije.

Obavezna protuepidemijska dezinfekcija obavlja se u toku bolesti odnosno kliconoštva (dezinfekcija u toku) ili nakon ozdravljenja odnosno smrti bolesnika ili kliconoše (završna dezinfekcija), a obuhvaća:

Član 26.

Obavezna protuepidemijska dezinsekcija obavlja se prilikom pojave pjegavca i kuge.

Obavezna protuepidemijska dezinsekcija provodi se i u slučaju pojave malarije i opasnosti od prenošenja malarije u naseljenim mjestima u kojima je utvrđena bolest odnosno opasnost.

Obavezna protuepidemijska dezinsekcija obuhvata:

Član 27.

Obavezna protuepidemijska deratizacija obavlja se prilikom pojave ili opasnosti od pojave kuge, leptospiroze ili drugih zaraznih bolest gdje izvor mogu biti glodavci.

Obavezna protuepidemijska deratizacija obuhvata:

Član 28.

Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija mogu se vršiti samo sredstvima čija je efikasnost utvrđena i na način kojim se postiže uspješno sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti zbog kojih se vrši.

Utvrđivanje efikasnosti sredstava za svrhe iz stava 1. ovog člana vrši se na osnovu hemijskog, fizičkog i biološkog ispitivanja sredstava u najmanje dvije zdravstvene ustanove ili u dva privredna društva koja su registrirana za ove usluge, a koje rješenjem utvrdi Federalni ministar , na osnovu mišljenja stručnog savjetodavnog tijela iz člana 64.ovog zakona.

Rješenje iz stava 2. ovog člana objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Član 29.

Sprovedbene propise o načinu obavljanja obavezne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije donosi Federalni ministar .

Član 30.

Pod zdravstveni nadzor stavljaju se lica:

Član 31.

Zdravstveni nadzor obuhvata:

Povremeni zdravstveni pregled u toku zaposlenja za lica, koja obavljaju poslove u proizvodnji ili prometu namirnica ili snabdijevanju stanovništva pitkom vodom ,iz člana 30. stava 1. tačke 1. ovog zakona, obavlja se na kliconoštvo svakih šest mjeseci, a ostali zdravstveni pregledi jedanput godišnje. Zdravstveni pregledi tih lica obavljaju se i kada se zarazne bolesti pojave na radnom mjestu ili u njihovu domaćinstvu te kada za to postoje epidemiološke indikacije, što ih utvrdi nadležni organ sanitarne inspekcije.

Povremeni zdravstveni pregled u toku zaposlenja za lica iz člana 30. stav 1. tač. 2 .do 5. ovog zakona obavlja se jedanput godišnje.

Povremeni zdravstveni pregled u toku zaposlenja za lica iz člana 30. stav 1. tačke 6. ovog zakona obavlja se dva puta godišnje.

Zdravstveni pregled lica iz člana 30. stav 1. tačka 7. ovog zakona obavlja se odmah pri ulasku u Federaciju .

Član 32.

U proizvodnji i prometu namirnica ili snabdijevanju stanovništva pitkom vodom, ne smiju biti zaposlena lica koja:

Član 33.

U proizvodnji i prometu sredstava za održavanje lične higijene, njege ili uljepšavanja lica i tijela, ne smiju biti zaposlena lica koja boluju od zaraznih bolesti ili parazitarnih bolesti koje se mogu prenijeti tim sredstvima, niti lica koja izlučuju uzročnike trbušnog tifusa, zaraznog trovanja hranom ili dizenterije.

Član 34.

U predškolskim, obrazovnim i drugim ustanovama za djecu i omladinu ne smiju biti uposlene osobe koje boluju od tuberkuloze u zaraznom stadiju, koje izlučuju uzročnike crijevnih zaraznih bolesti (trbušni tifus i bacilarna dizanterija) i uzročnike kapljičnih zaraznih bolesti (betahemalitički streptokok grupe A i piogeni stafilokok).

Član 35.

Uposlenici u zdravstvenim ustanovama, socijalnim ustanovama kao i nositelji privatne prakse ne mogu se baviti pregledima, liječenjem, njegom i usluživanjem bolesnika, ako boluju od tuberkuloze u zaraznom stadiju.

Lica koja boluju od tuberkuloze u zaraznom stadiju, ne mogu raditi ni u proizvodnji, opremanju i izdavanju lijekova.

Član 36.

U objektima za pružanje higijenske njege stanovništvu, za prizvodnju i promet živežnih namirnica ne smiju raditi lica koja boluju od tuberkuloze u zaraznom stadiju, koje izlučuju uzročnike crijevnih zaraznih bolesti (trbušni tifus i bacilarna dizanterija) i uzročnike kapljičnih zaraznih bolesti (betahemalitički streptokok grupe A i piogeni stafilokok).

Član 37.

LIca koja su preboljela trbušni tifus, bacilarnu dizenteriju i lica za koja se sumnja da nose zarazne klice tih bolesti, podvrgavaju se medicinskoj kontroli dok se na temelju laboratorijskog nalaza utvrdi da nemaju zaraznih klica.

Lica za koja se utvrdi da su oboljela od kolere ili malarije ili su samo kliconoše uzročnika tih bolesti, obavezno se podvrgavaju liječenju.

Lica koja su nosioci uzročnika zarazne žutica tipa B i C, koja izlučuju uzročnike trbušnog tifusa ili su nosioci virusa HIV infekcije i drugih bolesti kod kojih je moguć interhumani prijenos moraju biti upućena u način ponašanja, kako bi se spriječio prijenos njihove zaraze.

Član 38.

Troškove zdravstvenih pregleda iz člana 31. stav 1. tač. 1. i 4. ovog zakona snosi, u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti, poslodavac-privredno društvo ili drugo pravno lice, odnosno fizičko lice- obrtnik .

Troškovi zdravstvenih pregleda iz člana 31. stav 1. tačka 2. ovog zakona, osiguravaju se u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju, a troškovi iz člana 31. stav 1. tačka 3. ovog zakona u Budžetu Federacije .

Član 39.

Provedbene propise o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom, donosi Federalni ministar .

Član 40.

Imunizacija je obavezna:

Član 41.

Indikacije za imunizaciju određuje ljekar po prethodno izvršenom pregledu svakog lica koje treba imunizirati.

Stručno savjetodavno tijelo iz člana 64.ovog zakona odlučit će da li postoje trajni razlozi za odustajanje od cjepljenja (trajne kontraindikacije).

Izdati certifikat i podatke o izvršenoj imunizaciji treba čuvati i o njima izvijestiti nadležni kantonalni zavod i Federalni zavod u skladu sa sprovedbenim propisom .

Imunizaciju vrše zdravstveni radnici sa višom ili srednjom medicinskom spremom, ali samo u prisustvu i pod nadzorom lječnika.

Član 42.

Zaštita imuno globulinima (imunoprofilaksa) obavezna je:

za lica ozlijeđena od bijesne životinje ili životinje za koju se sumnja da je bijesna, ako je od vakcinisanja tih lica protiv bjesnila proteklo više od jedne godine;

za povrijeđena lica izložena zarazi od tetanusa, ako povrijeđeno lice nije vakcinisano, ako se ne može utvrditi da je vakcinisano, ako je vakcinisano samo jednom dozom vakcine u periodu dužem od tri mjeseca prije dana povrede ili ako je od dana vakcinisanja tog lica protiv tetanusa proteklo više od deset godina;

za lica izložena zarazi od zarazne žutice tipa A i B ako za to postoji klinička i epidemiološka indikacija.

Član 43.

Zaštita lijekovima (hemoprofilaksa) je obavezna za :

Član 44.

Godišnji program imunizacije donosi Federalni ministar na osnovu prijedloga Federalnog zavoda.

Član 45.

Sprovedbene propise o načinu sprovođenja obavezne imunizacije, imunoprofilakse i hemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te licima koja se podvrgavaju toj obavezi, donosi Federalni ministar .

Sprovedbene propise o uvjetima u pogledu stručne spreme zaposlenika, tehničke opremljenosti, prostorija i drugih uvjeta kojima moraju udovoljavati zdravstvene ustanove koje obavljaju imunizaciju protiv žute groznice i bjesnila, donosi Federalni ministar.

Federalni ministar rješenjem određuje zdravstvene ustanove iz stava 2. ovog člana.

Rješenje iz stava 3. objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Član 46.

Karantin je mjera ograničavanja kretanja i omogućavanja obaveznih medicinskih pregleda lica koje su bila, ili za koje se sumnja da su bila, u kontaktu s licem koje ima kugu, virusnu hemoragičnu groznicu (Ebola, Lassa, Marburg), SARS, velike boginje i žutu groznicu u vrijeme kada je ovo lice bilo zaraženo.

Pod karantin se stavljaju i zdravstveni radnici određeni za liječenje lica iz stava 1. ovog člana.

O stavljanju u karantin,određivanju prostora za karentin odlučuje Federalni ministar na osnovu epidemiološkog izvještaja Federalnog zavoda, rješenjem protiv koga je dozvoljena žalba. koja ne odlaže izvršenje.

Dužina zadržavanja u karantinu je vremenski interval dvostrukog najdužeg inkubacionog perioda za određenu bolest.

Karantin se fizički obezbjeđuje od strane ovlaštenih lica nadležnog kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova.

Troškovi karantina padaju na teret Budžeta Federacije .

b – Kućna izolacija

Član 47.

Kućna izolacija se sprovodi u svim slučajevima kada se na osnovu ocjene epidemiološke ugroženosti izoluju članovi porodice kod kojih postoji sumnja oboljevanja od zaraznih bolesti, a koja se mora isključiti kliničkim i dijagnostičkim metodama.

O kućnoj izolaciji odlučuje nadležni kantonalni ministar na osnovu epidemiološkog izvještaja nadležnog kantonalnog zavoda uz konsultovanje stručnog ekspertskog tima nadležnog kantona u roku od 24 sata, rješenjem protiv koga je dozvoljena žalba koja ne odlaže izvršenje.

Kućna izolacija traje dok se zarazna bolest klinički i dijagnostički ne isključi.

Troškovi kućne izolacije padaju na teret budžeta kantona.

c – Zdravstveni nadzor

Član 48.

Lica za koja se utvrdi ili posumnja da su bila u direktnom dodiru sa oboljelim licima ili sa licima za koja postoji sumnja da su oboljela od virusnih hemoragijskih groznica (Ebola,Lassa,Marburg) ,žute groznice, SARS-a, kolere, kuge ,malarije, difterije i trbušnog tifusa stavljaju se pod zdravstveni nadzor.

O stavljanju pod zdravstveni nadzor odlučuje nadležni kantonalni ministar na osnovu epidemiološkog izvještaja nadležnog kantonalnog zavoda, rješenjem protiv koga je dozvoljena žalba koja ne odlaže izvršenje.

Lica stavljena pod zdravstveni nadzor moraju se svakodnevno javljati određenoj zdravstvenoj ustanovi i podvrgavati se potrebnim zdravstvenim pregledima.

Dužina trajanja zdravstvenog nadzora je vremenski interval najdužeg inkubacionog perioda za određenu zaraznu bolest.

Član 49.

U slučaju epidemija većih razmjera, kao i u slučaju elementarnih nesreća (poplava, zemljotresa, požara, nesreća u rudniku ili na drugom radilištu i dr.) koje mogu dovesti do epidemije ili do oboljenja od zarazne bolesti velikog broja lica, Vlada na prijedlog Federalnog ministara , može preduzimati, radi sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti, slijedeće mjere:

Ukoliko su izvanredne okolnosti iz stava 1.ovog člana prisutne samo na području jednog kantona o preduzimanju mjera odlučuje vlada kantona na prijedlog kantonalnog ministara.

Član 50.

Iskopavanje i prenošenje umrlih lica vrši se na način i pod uvjetima koji onemogućuju širenje zaraze.

Prenos umrlih lica iz inostranstva u Federaciju može se vršiti samo po odobrenju Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine uz prethodnu saglasnost Federalnog ministarstva zdravstva i Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova – Federalnog ministarstva unutarnjih poslova.

Član 51.

Svaka zdravstvena ustanova, kao i nositelj privatne prakse, a koji u obavljanju svoje redovne djelatnosti otkriju zaraznu bolest dužni su preduzeti propisane mjere za sprječavanje i suzbijanje daljeg širenja zaraze i najnužnije protivepidemijske i higijenske mjere koje priroda bolesti nalaže, kao i poučiti oboljela lica i druga lica iz njihove okoline o načinu zaštite od te zaraze.

Svaka zdravstvena ustanova i nositelj privatne prakse dužni su obezbijediti sanitarne i druge uvjete i sprovesti odgovarajuće sanitarno-tehničke, higijenske, organizacione i druge mjere za zaštitu od širenja zaraze unutar zdravstvene ustanove odnosno ordinacije .

Svaka zdravstvena ustanova i nositelj privatne prakse u obavezi su donijeti i primjeniti program za spriječavanje i kontrolu bolničkih infekcija koji sadrži:

Nadzor nad sprovedbom mjera iz ovog člana vrše federalni odnosno kantonalni inspektori u skladu sa svojim ovlaštenjima.

Član 52.

Sprovedbene propise o uvjetima i načinu obavljanja mjera za sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija, donosi Federalni ministar .

Član 53.

Za vrijeme uzimanja ljudskog materijala za transplantaciju, umjetnu inseminaciju ili in vitro fertilizaciju, obavezno je testirati krv donatora, druga tkiva i organe donatora na prisustvo klica koje uzrokuju sifilis, zaraznu žuticu, AIDS i druge bolesti koje se mogu prenijeti putem humanog materijala.

Testovi na humani materijal iz stava 1.ovog člana, obavezni su i u slučajevima gdje prikupljanje nije bilo izvršeno u Federaciji, ako uz humani materijal nije dat certifikat da je test koji je izveden bio negativan.

Član 54.

Radi zaštite stanovništva Federacije od unošenja kolere, kuge, virusnih hemoragičnih groznica, žute groznice, SARS-a i drugih zaraznih bolesti, preduzimaju se mjere predviđene ovim zakonom i međunarodnim sanitarnim konvencijama i drugim međunarodnim ugovorima.

Radi sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti iz stava 1. ovog člana Federalno ministarstvo zdravstva može narediti posebne vanredne zaštitne mjere protiv tih bolesti:

Član 55.

Radi zaštite Federacije od unošenja zaraznih bolesti organizuje se i vrši sanitarni nadzor nad putnicima i njihovim stvarima i nad sredstvima u međunarodnom saobraćaju preko granice Federacije .

Sanitarni nadzor na granici vrše federalni granični sanitarni inspektori .

Član 56.

U obavljanju sanitarnog nadzora na granici, granični sanitarni inspektor ima pravo i obavezu:

Mjere iz stava 1. ovog člana utvrđuju se rješenjem.

Žalba protiv rješenja ne odlaže njegovo izvršenje.

Član 57.

Nadzor nad sprovedbom mjera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, obavljaju sanitarni inspektori koji postupaju kao prvostepeni organ.

U sprovedbi nadzora sanitarni inspektori ovlašteni su:

Član 58.

Mjere iz člana 57. ovog zakona utvrđuju se rješenjem.

Žalba protiv rješenja ne odlaže njegovo izvršenje.

Ako sanitarni inspektor prilikom inspekcijskog nadzora utvrdi da postoji epidemiološka indikacija koja zahtijeva da se hitno poduzme određena mjera zbog uklanjanja opasnosti za zdravlje i život stanovništva, istu će narediti kroz inspekcijski zapisnik.

Ako mjeru naloži u samom zapisniku, u skladu sa stavom 3.ovog člana, sanitarni inspektor je u obavezi , na zahtjev stranke, izdati i pismeno rješenje o naloženom u roku od osam dana.

Član 59.

Osim prava i dužnosti određenim ovim zakonom, Federalno ministarstvo zdravstva:

Član 60.

U slučaju izrazito pogoršane epidemiološke situacije Federalni ministar odnosno nadležni kantonalni ministar imenuje Krizni štab sa zadatkom organiziranja i koordiniranja mjera za suzbijanje određenih zaraznih bolesti.

Član 61.

Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine putem Državne granične službe BiH, kao i Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova – Federalno ministarstvo unutarnjih poslova pružaju , u granicama svojih nadležnosti, Federalnom ministarstvu zdravstva pomoć u sprovođenju mjera navedenih u članu 54. stav 2. i članu 55. ovog zakona, kao i u sprovedbi drugih mjera propisanih ovim zakonom.

Član 62.

Zdravstvena ustanova u kojoj je izoliran ili primljen na liječenje stranac, koji je obolio od zarazne bolesti iz člana 8. ovog zakona, dužna je o tome izvijestiti ministarstvo unutrašnih poslova nadležno prema mjestu u kojem se nalazi zdravstvena ustanova.

Član 63.

U okviru zaštite stanovništva od kuge, virusnih hemoragičnih groznica, žute groznice, SARS-a i zaraznih bolesti čiji je uzročnik nepoznat, Federacija osigurava materijalna sredstva:

Član 64.

U Federalnom ministarstvu zdravstva osniva se stručno savjetodavno tijelo ministarstva, a radi proučavanja problema vezano za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, davanja i predlaganja stručnih mišljenja iz područja planiranja, programiranja i drugih bitnih pitanja iz oblasti zaštite stanovništva od zaraznih bolesti.

Članove stručnog savjetodavnog tijela imenuje Federalni ministar iz reda istaknutih medicinskih stručnjaka.

Članovi stručnog savjetodavnog tijela imenuju se na četiri godine i imaju pravo na naknadu za svoj rad koju posebnim rješenjem određuje Federalni ministar .

Član 65.

Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj zdravstvena ustanova :

Za radnje iz stava 1 ovog člana kaznit će se odgovorno lice u zdravstvenoj ustanovi novčanom kaznom od 500 do 2.000 KM.

Član 66.

Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj privredno društvo i druga pravna osoba ako:

Za radnje iz stava 1 ovog člana kaznit će se odgovorno lice u privrednom društvu, i drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 500 do 2.000 KM.

Član 67.

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 8.000 KM kaznit će se za prekršaj nositelj privatne prakse ako:

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana, počinjen drugi put, uz novčanu kaznu izreći će se i zaštitna mjera –zabrana obavljanja djelatnosti u trajanju od tri mjeseca, a za prekršaj učinjen treći put izriče se zaštitna mjera - zabrana obavljanja djelatnosti u trajanju do jedne godine.

Član 68.

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 8.000 KM kaznit će se za prekršaj fizičko lice - obrtnik ako:

Za prekršaj iz stava 1. tač. 2.do 7. ovog člana, počinjen drugi put, uz novčanu kaznu izreći će se i zaštitna mjera – zabrana obavljanja djelatnosti u trajanju od tri mjeseca, a za prekršaj učinjen treći put izriće se zaštitna mjera - zabrana obavljanja djelatnosti u trajanju do jedne godine.

Član 69.

Novčanom kaznom u iznosu od 500 do 2.000 KM kaznit će se za prekršaj liječnik ili drugi zdravstveni radnik ako:

Član 70.

Novčanom kaznom u iznosu od 100 do 2000 KM kaznit će se za prekršaj fizičko lice ako:

Kada se obaveza odnosi na maloljetnika , za prekršaje iz stava 1 tač. 3.,4., 5., 6. i 7. ovog člana, kaznit će se novčanom kaznom iz stava 1. roditelj odnosno staratelj, ako propusti dužnu brigu za maloljetnika.

Član 71.

Propise za sprovedbu iz čl.14.,15.,19.,24.,29.,39.,45. i 52.ovog zakona, Federalni ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 72.

Danom stupanjem na snagu ovog zakona, prestaje primjena propisa koji su uređivali oblast zaraznih bolesti, a koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije, i to:

Član 73.

Do donošenja propisa iz člana 71. ovog zakona, primjenjivat će se odgovarajući propisi, a koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana početka primjene ovog zakona

Član 74.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.

Predsjedavajući                                                Predsjedavajući

Doma naroda                                                   Predstavničkog doma

Parlamenta Federacije BiH                               Parlamenta Federacje BiH

Slavko Matić, s.r.                                            Muhamed Ibrahimović, s.r.

Često postavljana pitanja

ZAKON o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti

Odgovori se oslanjaju na tekst ovog izdanja, ne na procjenu njegovog trenutnog važenja.

Šta ovaj tekst uređuje?

Odredba navodi: „Ovim zakonom utvrđuju se zarazne bolesti čije je sprječavanje i suzbijanje od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i mjere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti.”

Član 1 · Pročitajte cijelu odredbu →
Koja prava ili zabrane navodi tekst?

Odredba navodi: „U obavljanju sanitarnog nadzora na granici, granični sanitarni inspektor ima pravo i obavezu:”

Član 56 · Pročitajte cijelu odredbu →
Koji rok ili trajanje određuje ova odredba?

Odredba navodi: „Ako mjeru naloži u samom zapisniku, u skladu sa stavom 3.ovog člana, sanitarni inspektor je u obavezi , na zahtjev stranke, izdati i pismeno rješenje o naloženom u roku od osam dana.”

Član 58 · Pročitajte cijelu odredbu →
Koju obavezu određuje tekst?

Odredba navodi: „Zaštita imuno globulinima (imunoprofilaksa) obavezna je:”

Član 42 · Pročitajte cijelu odredbu →
Zakažite konsultaciju