Zakon o banjama

ZAKON

O BANJAMA

Član 1.

Ovim zakonom definišu se banje, uslovi i postupak proglašenja banjom i uređuju vrste usluga koje se pružaju u banjama.

Član 2.

Banja je zaokruženo geografsko područje koje posjeduje posebne prirodne potencijale – prirodna svojstva liječenja koja potiču iz prirodnog ljekovitog faktora, sa uređenom infrastrukturom i odgovarajućim turističkim, ugostiteljskim ili zdravstvenim objektima sa pratećom ponudom.

Član 3.

Geografsko područje se može proglasiti banjom ako:

1) se u geografskom području nalazi prirodni ljekoviti faktor, kao i objekti i uređaji za korištenje prirodnog ljekovitog faktora,

2) je u geografskom području organizovano pružanje usluga zdravstvene zaštite i prevencije bolesti,

3) se u geografskom području nalaze odgovarajući turistički i ugostiteljski objekti sa pratećom ponudom.

Član 4.

(1) Vlada Republike Srpske, na prijedlog Ministarstva trgovine i turizma (u daljem tekstu: Ministarstvo), proglašava geografsko područje banjom.

(2) Zahtjev za proglašenje geografskog područja banjom Ministarstvu podnosi korisnik prirodnog ljekovitog faktora.

(3) U postupku razmatranja zahtjeva iz stava 2. ovog člana, Ministarstvo je dužno da pribavi mišljenja ministarstava nadležnih za poslove zdravlja i socijalne zaštite, prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije, poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, industrije, energetike i rudarstva i Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, ukoliko se banja nalazi na zaštićenom području.

Član 5.

(1) Zahtjev za proglašenje banjom, pored osnovnih podataka o podnosiocu zahtjeva, sadrži i:

1) podatke o granicama geografskog područja koje je predmet proglašenja banjom, uz navođenje podataka o zemljištu u obuhvatu područja sa katastarskim česticama,

2) spisak objekata turističke infrastrukture i suprastrukture i zdravstvenih ustanova koje se nalaze na području banje.

(2) Uz zahtjev za proglašenje geografskog područja banjom dostavljaju se sljedeći dokumenti:

1) dokaz o upisu u registar kod nadležnog suda, odnosno aktuelni izvod,

2) dokaz o pravnom osnovu korištenja zemljišta na kojem se nalazi prirodni ljekoviti faktor, i to:

1. ugovor o koncesiji,

2. aktuelni izvod iz javne evidencije o nepokretnostima,

3) dokaz o kvalitetu i terapijskoj vrijednosti prirodnog ljekovitog faktora, kao što su elaborat, studija.

(3) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, pribavlja dokaz da su na području za koji se podnosi zahtjev iz stava 1. ovog člana smješteni objekti turističke infrastrukture i suprastrukture prema propisima iz oblasti turizma i ugostiteljstva, kao i zdravstvene ustanove prema propisima iz oblasti zdravstvene zaštite.

(4) Izuzetno, dokaz iz stava 2. tačka 2) ovog člana ne dostavlja se uz zahtjev za proglašenje banjom, ukoliko je zahtjev podnesen radi proglašenja banje kod koje je klima, odnosno vazduh prirodni ljekoviti faktor.

(5) Ministar pravilnikom propisuje vrstu objekata turističke infrastrukture i suprastrukture koji se nalaze na području banje.

Član 6.

(1) Prirodni ljekoviti faktori su prirodna dobra od javnog interesa koji se nalaze pod posebnom društvenom zaštitom.

(2) Prirodni ljekoviti faktori su: podzemne termomineralne, termalne, mineralne i radioaktivne vode, ljekovito blato, ljekoviti pijesak i ljekoviti gasovi, klima (vazduh), te ostali prirodni uslovi sredine koji se koriste u terapijske svrhe.

(3) Prirodne ljekovite faktore mogu koristiti pravna lica koja obavljaju ugostiteljsku, turističku i zdravstvenu djelatnost ili druge srodne djelatnosti.

Član 7.

(1) Iskorištavanje prirodnih ljekovitih faktora obavlja se u skladu sa načelima ekonomičnosti i održivog korištenja prirodnih resursa radi zadovoljavanja širih društvenih potreba.

(2) Pravo iskorištavanja prirodnog ljekovitog faktora stiče se koncesijom, u skladu sa propisima iz oblasti rudarstva i propisima iz oblasti koncesija.

Član 8.

(1) Korisnici prirodnog ljekovitog faktora obavezni su da svake pete godine provjeravaju kvalitet prirodnog ljekovitog faktora fizičko-hemijskim i mikrobiološkim analizama.

(2) Korisnik prirodnog ljekovitog faktora organizuje stalnu higijensku i tehničku kontrolu prirodnog ljekovitog faktora u slučaju da su prirodni ljekoviti faktor termomineralna, termalna, mineralna i radioaktivna voda, ljekovito blato, ljekoviti pijesak i ljekoviti gasovi.

(3) Korisnik prirodnog ljekovitog faktora obavezan je da obezbijedi uređaje i opremu za zaštitu od zagađivanja i drugih štetnih uticaja u korištenju prirodnog ljekovitog faktora u slučaju da je prirodni ljekoviti faktor termomineralna, termalna, mineralna i radioaktivna voda, ljekovito blato, ljekoviti pijesak i ljekoviti gasovi.

Član 9.

(1) U banji se pružaju turističko-ugostiteljske ili druge srodne usluge (spa i velnes usluge) u skladu sa propisima iz oblasti turizma, ugostiteljstva i drugih srodnih uslužnih djelatnosti.

(2) U smislu ovog zakona spa i velnes usluge podrazumijevaju upotrebu prirodnog ljekovitog faktora u svrhu rekreacije, relaksacije i prevencije bolesti.

(3) Spa i velnes usluge se pružaju u sklopu ugostiteljskih objekata za smještaj ili u zasebnim građevinskim cjelinama, i to u ambijentu koji odgovara osnovnoj namjeni spa i velnes usluga – opuštanju duha i tijela.

(4) U banjama se pružaju zdravstvene usluge u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita.

Član 10.

Zaštita, unapređivanje i korištenje područja banje vrši se u skladu sa ovim zakonom i zakonima kojima se uređuje zaštita prirodnih dobara i zaštita životne sredine.

Član 11.

(1) Za banju se donosi odgovarajući planski dokument, u skladu sa propisima o planiranju i uređenju prostora.

(2) Planom iz stava 1. ovog člana obezbjeđuje se, pored ostalog, zaštita i očuvanje prirodnih ljekovitih faktora u banji, sprečavanje aktivnosti koje mogu narušiti osnovna obilježja i svojstva banje, uslovi uređenja i izgradnje na tom području i stvaranje uslova za razvoj zdravstvenih i turističkih funkcija banje.

Član 12.

(1) Nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrši Ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem odredaba ovog zakona vrši Republička uprava za inspekcijske poslove i posebne organizacione jedinice za obavljanje inspekcijskih poslova u gradskoj, odnosno opštinskoj upravi jedinica lokalne samouprave, posredstvom tržišnog inspektora, zdravstvenog inspektora, te urbanističko-građevinskog i ekološkog inspektora.

Član 13.

(1) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 15.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako koristi prirodni ljekoviti faktor u suprotnosti sa članom 6. Zakona.

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana može se izreći zaštitna mjera zabrana korištenja prirodnog ljekovitog faktora u trajanju od godinu dana do pet godina.

Član 14.

(1) Novčanom kaznom od 3.000 KM do 9.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

1) koristi prirodni ljekoviti faktor u suprotnosti sa članom 7. Zakona,

2) ne provjerava kvalitet prirodnog ljekovitog faktora svake pete godine ili ako ne organizuje stalnu higijensku i tehničku kontrolu prirodnog ljekovitog faktora i ne obezbijedi uređaje i opremu za zaštitu od zagađivanja i drugih štetnih uticaja u korištenju prirodnog ljekovitog faktora (član 8).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 800 KM do 2.400 KM.

Član 15.

(1) Ministar će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti pravilnik o vrsti objekata turističke infrastrukture i suprastrukture na području banje (član 5. stav 5).

(2) Pravna lica koja su u trenutku stupanja na snagu ovog zakona korisnici prirodno-ljekovitog faktora, dužna su da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona podnesu zahtjev iz člana 5. ovog zakona sa pratećom dokumentacijom za proglašenje banjom.

Član 16.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o banjama („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 24/09).

Član 17.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Nedeljko Čubrilović