Svi propisi

FBiH · Obligaciono i ugovorno pravo

Zakon o osiguranju imovine i lica

Službene novine Federacije BiH 2/1995 i 6/1998

Izvorni tekstSekundarni izvor

Sažetak

Predmet propisa: uvjeti i na čin obavljanja poslova u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba koja se regulišu kroz temeljne odredbe, osnivanje društva za osiguranje, poslovanje i sredstva društva za osiguranje i povezana pitanja.

Ključne tačke

Odabrane odredbe ovog izdanja.

Podaci o izdanju i izvoru

Tekst — sekundarni pravni izvor; važenje nije nezavisno potvrđeno · Advokat Prnjavorac — sekundarna pravna baza · 32 stranica.

Izvor teksta: Advokat Prnjavorac, sekundarna pravna baza. Prijepis nije službena objava. Važenje, izmjene i potpunost traženog izdanja provjerite u nadležnom službenom glasilu.

Tehničke provjere prijepisa su prošle. To ne potvrđuje potpunost izmjena, pravnu važnost niti podudarnost sa traženim izdanjem.

Informativni pregled dostupnog izdanja. Trenutno važenje i potpunost kasnijih izmjena nisu potvrđeni.

Sadržaj članova

114 / 114 odredbi

Tekst propisa

Zakon o osiguranju imovine i lica Na temelju poglavlja IV Odjeljak B, članka 7.a Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim

Proglašava se Zakon o osiguranju imovine i lica koji je donijela Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici od 16. siječnja 1995. godine. Broj 01-301/95 03. veljače 1995. godine Sarajevo Predsjednik Krešimir Zubak, s.r. (“Službene novine Federacije BiH” br.2/95 od 11.02.1995.godine) Na temelju poglavlja IV Odjeljak B, članka 7.a (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim

Proglašava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i osoba koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavni čkog doma od 19.prosinca 1997.godine i na sjednici Doma naroda od 20. i 21. siječnja 1998. godine. Broj 01-011-123/98 24. veljače 1998. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH prof.dr. Ejup Ganić, s.r. (“Službene novine Federacije BiH” br.6/98 od 09.03.1998.godine)

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i na čin obavljanja poslova u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba koja se regulišu kroz temeljne odredbe, osnivanje društva za osiguranje, poslovanje i sredstva društva za osiguranje, potrebna sredstva društva za osiguranje, nadzor nad poslovanjem društva za osiguranje, obvezna osiguranja, Biro osiguranja, kaznene, prelazne i završne odredbe.

Članak 2.

Poslovi osiguranja su: zaklju čivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba; zaklju čivanje i izvršavanje ugovora o suosiguranju i reosiguranju, mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaj u osiguranu imovinu i osobe i mjere za sprečavanje i smanjenje šteta i drugi poslovi osiguranja.

Članak 3.

Pod drugim poslovima osiguranja smatraj u se poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja, zastupanja u osiguranju, snimanja rizika, snimanja i procjene šteta, prodaje ostataka osiguranih unuištenih stvari, pružanje pravne pomo ći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju. Poslove iz stavka 1. ovog članka obavljaju pravne i fizič ke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora.

Članak 4.

Osiguranje imovine i osoba je dobrovoljno, osim kada je zakonom propisano obvezno osiguranje. Imovina i osobe osiguravaju se kod društava za osiguranje koja imaju sjedište u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Federacija). Vlada Federacije propisuje koja se imovina i osobe i uz koje uvjete mogu osigurati ili suosigurati kod inozemnog osiguravatelja.

Članak 5.

Društva za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati i povezivati.

Članak 6.

Društvo za osiguranje dužno je da posluje:

Članak 7.

Višak rizika koji prelazi njegov kapacitet društvo za osiguranje je dužno pokriti reosiguranjem. Društvo za osiguranje obvezno je višak rizika koji prelazi njegovu sposobnost nošenja rizika za vlastiti ra čun podmiriti reosiguranjem kod društv a koja obavljaju poslove aktivnih reosiguranja u zemlji.

Društvo za osiguranje može se, iznimno re osigurati u inozemstvu ako su uvjeti inozemnih reosiguravatelja ekono mski povoljniji od uvjeta doma ćeg društva za osiguranje, ali je društvo za osiguranje obvezno domaćem društvu za reosiguranje ponuditi udio u višku rizika do visine njegove sposobno sti nošenja rizika za vlastiti ra čun pod uvjetima iz ponude inozemnog reosiguravatelja.

Članak 8.

Poslove osiguranja obavljaju društva za osiguranje: dioničko društvo za osiguranje i društvo za uzajamno osiguranje.

Članak 9.

Društvo za osiguranje može obavljati poslov e životnih i ostalih osiguranja, odnosno reosiguranja. Poslovi životnih osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i rentno osiguranje. Poslovi ostalih osiguranja razvrstavaju se na ove skupine osiguranja: osiguranje od nezgode, zdravstveno osiguranje, osiguranje cestovnih vozila-kasko, osiguranje šinskih vozila-kasko, osiguranje zračnih letjelica-kasko, osiguranje pomorskog, riječnog i jezerskog kaska, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje imovine od požara i nekih drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu, osiguranje od odgovornosti brodara, ostala osiguranja odgovornosti, osiguranje kredita, osiguranje jamstva, osiguranje različitih finansijskih gubitaka, osiguranje pravne zaštite, osiguranje turističkih usluga. Društvo za osiguranje može obavljati poslove jedne ili više vrsta osiguranja iz st. 2. i

Članak 10.

Za izdavanje odobrenja za rad društva za osiguranje, osniva se Ured za nadzor društva za osiguranje u Federaciji (u daljnjem tekstu: Ured za nadzor), koji nadzire da li društvo za osiguranje posluje sukladno ovom zakonu i drugim propisima

Članak 11.

Poslove utvr đene međ unarodnim sporazumom o osig uranju vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti u prometu i predstavljanje društva za osiguranje u me đunarodnim institucijama osiguranja obavlja Biro osiguranja Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Biro osiguranja).

Članak 12.

Dioničko društvo za osiguranje mogu osnovati doma će pravne i fizi čke osobe te strane osobe zajedno s domaćim, pravnim ili fizičkim osobama. Ukoliko je ulog stranih, pravnih ili fizi čkih osoba ve ći od 50% temeljnog kapitala, za osnivanje dioničkog društva za osiguranje potrebna je suglasnost Ministarsva financija.

Članak 13.

Iznos temeljnog kapitala pri osnivanju dioni čkog društva za osiguranje ne može biti manji od:

Članak 14.

Odobrenje za rad dioničkom društvu za osiguranje izdaje Ured za nadzor. Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad podnose osnivač i ili u njihovo ime osobe ili osoba koju oni odrede. Osobe iz stavka 2. ovog članka dužne su uz zahtjev za izdavanje odobrenja Uredu za nadzor dostaviti:

Članak 15.

Poslovni plan sadrži osobito: o čekivani premijski prihod, oč ekivane štete, troškove provođenja osiguranja i oč ekivanu dobit i druge podatke koji dokazuju trajnu mogu ćnost podmirivanju budućih obveza.

Članak 16.

Ured za nadzor dužan je u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva i dokaza iz stavka 3. č lanka 14. donijeti rješenje kojim odlu čuje o zahtjevu ili traži ispravku ili dopunu zahtjeva iz članka 14. ovog zakona. Rješenje kojim se izdaje odobrenje za rad društvu ujedno je i davanje suglasnosti Ureda za nadzor na sve akte iz stavka 3. članka 14. na temelju kojih se izdaje odobrenje. Rješenje Ureda za nadzor iz stavka 1. ovog članka konačno je i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Članak 17.

Društvo za uzajamno osiguranje je društvo u kojem članovi uplatom uloga (doprinosa) međ usobno jam če da ć e se na na čelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika. Društvo za uzajamno osiguranje ne posluje ra di stjecanja dobiti nego se sredstva prikupljaju ulogom samo u onom opsegu ko ji je potreban za ispunjenje obveza prema osiguranicima i za stvaranje rezervi sigurnosti. O sredstvima društva odlučuju osiguranici koji sami upravljaju društvom.

Članak 18.

Društvo za uzajamno osiguranje mogu osnovati domać e pravne i fizi čke osobe, a postupak osnivanja je kao kod dioničkog društva za osiguranje. Za osnivanje društva za uzajamno osiguranj e potrebno je da ugovor o uzajamnom osiguranju od istih rizika sklopi najmanje 250 osoba.

Članak 19.

Društvo za uzajamno osiguranje može se osnovati kao društvo za uzajamno osiguranje s neograni čenim ulogom ili kao društvo za uzajamno osiguranje s ograni čenim ulogom.

Društvo za uzajamno osiguranje s neograni čenim ulogom može od svakog osiguranika zahtijevati uplatu dodatnog uloga potrebnog za namirenje nepokrivenih šteta, bez ograničenja. Društvo za uzajamno osiguranje s ograni čenim ulogom može od svakog osiguranika zahtijevati da plati dodatni ulog koji nije ve ći od njegovog prethodno upla ćenog cijelog uloga, ako su štete i ostali rashodi ve ći od prethodno upla ćenog uloga i ostalih prihoda društva.

Članak 20.

Za osnivanje društva za uzaj amno osiguranje s neograni čenim ulogom članova osnivači moraju uplatiti najmanje 30%, a ako se društvo osniva s ograni čenim ulogom članova najmanje 50% iznosa temeljnog kapitala iz članka 13. ovog zakona, zavisno da li se društvo osniva za obavljanje jedne ili više vrsta osiguranja.

Članak 21.

Ugovor o osnivanju društva mora sadržavati:

Članak 22.

Statutom društva određuje se osobito:

Članak 23.

Osnivači društva za uzajamno osiguranje odno sno osoba ili osobe koje oni ovlaste podnose Uredu za nadzor zahtjev za izdavanje dozvole za osnivanje društva za uzajamno osiguranje. Uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovog članka osnivač i društva za uzajamno osiguranje dužni su dostaviti dokaze o ispunjavanju uvjeta za osnivanje društva za uzajamno osiguranje, i to:

Članak 24.

Ured za nadzor dužan je donijeti rješenje kojim odlučuje o zahtjevu iz članka 23. ovog zakona u roku 60 dana od podnošenja zahtjeva i dokaza iz članka 23. ovog zakona. Rješenje Ureda za nadzor iz stavka 1. ovog članka konačno je i protiv njega se može voditi upravni spor.

Članak 25.

Društvo za uzajamno osiguranje je pravna osoba s pravima, obvezama i odgovornostima utvđenim ovim zakonom i ugovorom o osnivanju.

Članak 26.

Društvom za uzajamno osiguranje upravljaju članovi.

Organi upravljanja, sastav i na čin rada organa društva za uzajamno osiguranje utvrđuje se statutom društva zavisno o uloženom ulogu. Na upravljanje društvom odgovaraju će se primjenjuju propisi o društvu s ograničenom odgovornošću.

Članak 27.

Poslove osiguranja i reosiguranja društvo za osiguranje obavlja u svoje ime i za svoj račun. Poslove osiguranja iz članka 2. ovog zakona društvo za osiguranje može obavljati i u svoje ime, a za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba ili može posredovati kod tih poslova.

Članak 28.

Za obveze iz ugovora o osiguranju i ugov ora o reosiguranju društvo za osiguranje odgovara svim sredstvima. Za ukupni iznos naknade nastalih šteta i ostalih obveza društva za uzajamno osiguranje koje se ne mogu namiriti iz sredstava društva jam če osiguranici svojim sredstvima sukladno ugovoru o osnivanju društva.

Članak 29.

Sredstva s kojima društvo za osiguranje po sluje su: sredstva temeljnog kapitala, premija osiguranja, sredstva tehni čke rezerve, sredstva preventive, rezerve sigurnosti, sredstva poslovnog fonda i ostala sredstva društva.

Članak 30.

Premija za osiguranje sastoji se od funkcio nalne premije i dijela premije za obavljanje djelatnosti osiguranja. Funkcionalna premija sadrži tehni čku premiju, a može sadr žavati dio za preventivu, ako je on uračunat u premiju. Tehnička premija je dio premije namijenjen ispunjavanju obveza iz osiguranja. Iz sredstava tehni čke premije-ostalih osiguranja društva za osiguranje i društva za reosiguranje ne mogu se podmirivati troškovi za provedbu osiguranja. Sredstva tehničke premije-životnih osiguranja mogu se u prvim godinama osiguranja koristiti za pokriće troškova zaključivanja ugovora o osiguranju u omjeru koji utvrdi Ured za nadzor.

Članak 31.

Sredstva tehničke rezerve društva za osiguranje čine:prijenosne premije i rezervirane štete, matemati čka rezerva osiguranja života, rezerviranje za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu, propisano rezerviranje za kolebanje šteta, ostala osigurateljno-tehni čka rezerviranja i neosigurateljno-tehnička rezerviranja.

Članak 32.

Sredstva osiguranja života društvo za osiguranje dužno je voditi na posebnom računu i ona se ne mogu koristiti niti se nad njima može provoditi prisilno izvršenje za pokrivanje obveze društva za osiguranje koje ne proizlaze iz osiguranja života. Sredstva osiguranja života imaju karakter štednje.

Članak 33.

Iz sredstava osiguranja života društvo za osiguranje dužno je oblikovati matemati čku rezervu osiguranja života. Matematička rezerva osiguranja života jest razlika izme đu sadašnje vrijednosti svih budućih obveza osiguratelja po ugovorima iz osiguranja života i sadašnje vrijednosti svih budućih obveza ugovaratelja osiguranja po tim ugovorima. Pod osiguranjem života u smislu ovog zak ona smatraju se sve vrste ugovora o osiguranju osoba kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokri će povećanih rizika u kasnijim godinama osiguranja (mirovinsko osiguranje, osiguranje invalidskih renti i sl.)

Članak 34.

Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života dužno je pri osnivanju donijeti akt o oblikovanju, vođenju i korištenju matematičke rezerve.

Članak 35.

Prihodi društva za osiguranje jesu: premije osiguranja, ispravljene za iznose prijenosnih premija i premija predanih u reos iguranje, potom premije aktivnih poslova suosiguranja i reosiguranja, ostali prihodi poslova osiguranja, prihodi od sudjelujuć ih interesa i ostalih ulaganja, ostali poslovni prihodi i vanredni prihodi.

Članak 36.

Pod rashodima društva za osiguranje u smi slu ovog zakona podrazumijevaju se troškovi za štete po osnovu osiguranja, suosig uranja, ugovorenih svota, ispravljeni za udio reosiguravatelja u štetama, rashodi za preven tivu, ostali troškovi poslovanja osiguranja, troškovi za provedbu djelatnosti osiguranja i reosiguranja i izvanredni troškovi. Troškovi iz stava 1. ovog člana uređuju se na temelju ugovora, odnosno op ćeg akta društva za osiguranje.

Troškovima za štete smatraju se i troškovi njihovih utvr đivanja i procjenjivanja, troškovi po osnovi zahtjeva za naknad u, sudski troškovi, troškovi vješta čenja te drugi troškovi u vezi s obračunom i isplatom šteta.

Članak 37.

Rashodima društva za osiguranje smatraju se i:

Pod nastalim a nenamirenim obvezama razu mijevaju se i neprijavljene štete, č iji se iznos utvrđuje na način predviđen općim aktom društva za osiguranje. Način obračunavanja i visina dijela premije osig uranja odnosno reosiguranja koja se izdvaja na ime prijenosnih premija, rezerviranih šteta i rezervacije za masovne katastrofalne štete te nač in obra čunavanja matemati čke rezerve ure đuje se opć im aktom društva za osiguranje u skladu s mjerilima o izdavanju dijela premije za tehni čke rezerve koje utvrdi Ured za nadzor u skladu sa mjerilima.

Članak 38.

Dio prihoda iz poslovanja društva za osiguranje koji po godišnjem obra čunu preostane poslije podmirenja rashoda, iskazuje se kao ostvarena dobit. Dobit iz stavka 1. ovog članka, na temelju odluke nadležnog organa društva za osiguranje, koristi se za:

Članak 39.

Društvo za osiguranje obvezno je u rezerv e sigurnosti izdvojiti najmanje 1/3 od ostvarene dobiti iskazane po godišnjem obra čunu ako se dobit ne koristi za pokri će gubitaka iz prethodnih godina. Društvo za osiguranje koje je formiralo reze rve sigurnosti najmanje u visini polovine od ostvarene prosje čne premije osiguranja u posljedne dvije godine,pri čemu se premija iz prethodne godine uveć ava indeksom porasta cijana na malo ra čunajući i godinu za koju se raspoređuje ostvarena dobit, nije obvezno izdvojiti iz dobiti u rezerve sigurnosti.

Članak 40.

Ako prihod društva za osiguranje po godišnjem obra čunu nije dovoljan za pokri će rashoda, društvo za osiguranje iskazuje gubitak iz poslovanja.

Članak 41.

Gubitak iz članka 40. ovog zakona društvo za osiguranje pokriva iz:

Članak 42.

Društvo za osiguranje dužno je sastavljati financijska izvješ ća o poslovanju i objaviti osnovne podatke iz bilance koje utvrdi Ured za nadzor.

Članak 43.

Društvo za osiguranje dužno je, u toku idu će poslovne godine namiriti nepokriveni gubitak iz prethodne godine, te nadoknaditi sr edstva garancijskog kapitala, ako su ta sredstva korištena za pokri će gubitka i smanjena ispod visine iznosa utvrđ enih člankom 13. ovog zakona.

Članak 44.

Društvo za osiguranje koje se bavi osiguranjem života utvr đuje posebno dobit odnosno gubitak za tu vrstu osiguranja. Društvo za osiguranje koje se bavi posl ovima osiguranja i poslovima reosiguranja dužno je posebno utvrđ ivati dobit odnosno gubitak iz tih poslova i iskazivati jedinstveni rezultat.

Članak 45.

Ako se društvo za osiguranje bavi osiguranj em života i drugim vrstama osiguranja i predstoji mu likvidacija ili ste čaj, a ispunjeni su Zakonom predvi đeni uvjeti za osnivanje društva za osiguranje života , osiguranici zivota sredstvima tog društva mogu osnovati novo društvo za osiguranje života. Ako ne postoje uvjeti iz stavka 1. ovog članka, sva osiguranja života, sa sredstvima, ustupaju se drugim društvima za osiguranje, ako ih ona prihvate. U sluč ajevima iz st. 1. i 2. ovog članka ne mijenjaju se preuzete obveze prema osiguranicima. Ako ne postoje uvjeti za osnivanje novog društva za osiguranje života, odnosno za ustupanje ugovora o osiguranju života drugim društvima radi osnivanja novog društva za osiguranje života ili ustupanja tih osiguranj a drugim društvima za osiguranje, ugovorene svote osiguranja mogu se smanjiti. Za donošenje odluke o osnivanju odnosno ustupanju osiguranja iz st. 1. i 2. ovog članka, osiguranici života osnivaju odbor koji podu zima sve pripremne radnje za osnivanje novog društva za osiguranje života u skladu s odredbama ovog zakona ili za ustupanje osiguranja života drugim društvima za osiguranje. Za osnivanje novog društva za osiguranje života i za smanjenje svota osiguranja odbor iz stavka 5. ovog članka zatražit će stručno mišljenje Ureda za nadzor.

Članak 46.

Društvo za osiguranje trajno raspolaže garanc ijskim kapitalom dovoljnim da se njime jamči stalno ispunjenje obveza društva iz ugovora o osguranju. Garancijski kapital čine:

Članak 47.

Garancijski kapital mora iznositi najmanje:

Članak 48.

Vlastita sredstva-garancijski kapital ne može u tijeku poslovanja bi ti manji od iznosa predviđenih u članku 13. ovog zakona.

Članak 49.

Društvo za osiguranje dužno je u poslovanj u voditi brigu o tome da budu uskla đeni visina vlastitih sredstava iz članka 47. ovog zakona i visina premije osiguranja u samopridržaju.

Ako se vlastita sredstva smanje za iznos do 25% od u članku 47. ovog zakona propisanog iznosa, društvo za osiguranje dužno je donijeti program mjera kojim se u roku od 12 mjeseci uskla đuje poslovanje radi osiguranja propis anog iznosa vlastitih sredstava, a ako se vlastita sredstva smanje za više od 25% , društvo je dužno uskladiti poslovanje u roku od 12 mjeseci. Ako se programom mjera u rokovima iz stavka 2. ovog članka ne osigura iznos vlastitih sredstava u visini iz članka 47. ovog zakona, društvo za osiguranje dužno je u roku od idućih tri mjeseca uskladiti opseg premijskog prihoda i visinu premije samopridržaja.

Članak 50.

Društvo za osiguranje drži sredstva na ra čunima i u plasmanima Fede racije i u poslovanju tim sredstvima dužno je brinuti se o sigurnosti plasma na, odnosno ulaganja, kako ne bi ugrozilo njihovu vrijednost i vlastitu likvidnost u izvršenju svojih obaveza. Ulaganje sredstava u nekretnine, opremu i uređ enje poslovnog prostora, vlasni čke uloge u društvu za osiguranje i druga preduzeća ne može preći 50% garancijskog kapitala društva uvećanog za izdvojena sredstva amortizacije. Ulaganje u zajmove osigurane hipotekom upisanom na nekretninama i pokretnim stvarima ili garancijama na puni iznos zajma s kamatama, koju daje banka Federacije ili županiji-kantonu, ne mogu preći 40% raspoloživih sredstava društva, time da iznos zajma koji se osigurava hipotekom ne može prijeći 60% prometne vrijednosti stvari na kojoj je hipoteka upisana. Ulaganje u dionice i druge utržive vrijednosne papire, kao obveznice, udjele u investicijskim fondovima i druge instrumente tržišta novca i kapitala, kojima se trguje na ure đenim tržištima, ne može pre ći 40% raspoloživih sredstava društva. Ulaganje u vrijednosne pa pire iz stavka 4. ovog članka kojima se ne trguje na ure đenim tržištima novca i kapitala ne može preći 10% raspoloživih sredstava društva. Pojedinačno ulaganje sredstava društva za osiguranje u dionice ili udjele u preduze ća i zajmove ne može preći 5% raspoloživih sredstava društva. Akontacije i zajmovi, koje društvo prema opć im uvjetima osiguranja odobrava uz predo čenje svojih polica, ne mogu preći 10% raspoliživih sredstava društva. Zajmovi osiguranicima, zanatlijama, poljopriv rednicima ili slobodnim profesijama osiguranih hipotekom upisanom na nekretninama i pokretnim stvarima ne mogu preći 20% raspoloživih sredstava društva. Pojedina čno ulaganje društva u ovakve zajmove ne može pre ći 3% raspoloživih sredstava društva. Raspoloživim sredstvima za ulaganje u namjene iz stavka 3. do 8. ovog članka smatraju se sredstva garancijskog kapitala koja nisu uložena u namjene iz stavka 2. ovoga članka, prijenosne premije, rezerve šteta, ostale osigurateljsko-tehni čke rezerve i neosigurateljsko-tehni čke rezerve umanjene za obaveze po dugoročnim i kratkoročnim kreditima. Društvo za osiguranje obvezno je uložiti sredstva matemati čke rezerve životnih osiguranja i vrijednosne papire Federacije u iznosu od najmanje 30% od ukupnog iznosa matemati čke rezerve, a preostala sredstva od matematičke rezerve može ulagati:

Članak 51.

Ured za nadzor iz članka 10. ovog zakona izdaje odobrenja za rad i nadzire da li društva za osiguranje posluju po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja. Ured za nadzor ima svojstvo pravne osobe,koji osniva Vlada Federacije. Ured za nadzor ima pravo na pečat s grbom Federacije. Sjedište Ureda je u Sarajevu. U obavljanju poslova utvrđenih ovim zakonom Ured je samostalan i odgovoran Vladi Fedearcije. Sredstva za pokri će troškova financiranja Ureda u visini 10% osiguravaju se u federacijskom proračunu, a 90% sredstava izdvajaju društva za osiguranje.

Članak 52.

Uredom upravlja Savjet koji ima pet članova koje imenuje i razriješava Vlada Federacije. na prijedlog federalnog ministra financija. Članovi Savjeta imenuju se na četiri godine.

Članak 53.

Savjet Ureda donosi statut uz suglasnost Vlade Federacje, donosi godišnji program rada Ureda i prati njegovo izvršavanje, donosi prora čun prihoda i rashoda Ureda, utvr đuje visinu sredstava koja izdvajaju društva za osiguranje za financiranje Ureda, daje suglasnost na izvješ ća koja Ured podnosi Vladi Federacije i odlu čuje o drugim pitanjima utvr đenim statutom Ureda.

Članak 54.

Radom Ureda rukovodi direktor kojeg imen uje i razriješava Vlada Federacije na prijedlog ministra financija. Direktor Ureda imenuje se na četiri godine.

Članak 55.

Direktor rukovodi Uredom, zastupa ga, pr edstavlja i odgovara za njegov rad te u sklopu prava i dužnosti utvr đenih Zakonom organizira i osigurava zakonito i u činkovito obavljanje poslova iz djelokruga Ureda, pr edlaže Savjetu donošenje akata iz njegove nadležnosti i izvršava odluke Savjeta, te obav lja druge poslove koji su mu ovim zakonom, statutom ili drugim aktom Ureda stavljeni u nadležnost.

Članak 56.

U okviru prava i dužnosti utvrđenim ovim zakonom Ured utvrđuje:

Članak 57.

O aktima iz članka 56. društvo za osiguranje dužno je tražiti mišljenje Ureda za nadzor prilikom osnivanja društva, te prilikom svake izmjene akta. O primjeni ovih akata, o dovoljnosti vl astitih sredstava i njihovu ulaganju te o cjelovitoj ispravnosti obračuna, Ured za nadzor daje mišljenje uz svaki godišnji obračun.

Članak 58.

Radi osiguranja podataka za obavljanje nadzora nad osiguranjem, aktuarskih poslova i izradu tehni čkih osnova i tarifa premija, društvo za osiguranje dužno je Uredu za nadzor dostavljati statistič ke i druge podatke prema vrstama i grupama osiguranja na na čin koji odredi Ured.

Članak 59.

Ured za nadzor može prenijeti pojedine posl ove nadzora naza to ovlaštene institucije i stručne osobe (ovlašteni aktuar, ovlašteni revizor ili druga stručna osoba). Potanje uvjete za dobivanje ovlaštenja za obavljanje aktuarskih poslova propisuje ministar financija. Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 2.ovoga članka i dozvolu za rad ovlaštenog aktuara izdaje Ministarstvo financija.

Članak 60.

Ured za nadzor ima pravo u svako doba prov esti kontrolu poslovanja društva za osiguranje i izdavati naloge radi:

Članak 61.

Ured za nadzor može u, slu čaju da društvo ne posluje u skladu sa Zakonom ili pravilima struke:

Članak 62.

Ured za nadzor može oduzeti odobrenje za obavljanje pojedinih ili svih vrsta osiguranja, kad društvo za osiguranje više ne zadovoljava uvjete za dodjelu odobrenja, u velikoj mjeri krši svoje zakonske obveze ili obveze preuzete planom poslovanja ili ako dođ e do tako ozbiljnih prekršaja da bi nastavak po slovanja mogao ugroziti interese osiguranika ili ako društvo posluje protivno vlastitim općim aktima. Ured za nadzor može oduzeti odobrenje za cjelokupni opseg poslovanja ako društvo nije u mogu ćnosti u zadanom vremenskom periodu izvršiti mjere predvi đene u planu o solventnosti ili financijskom planu. Oduzimanjem odobrenja onemogu ćava se daljnje izdavanje polica i zabranjuje se povećanje svota i produženje trajanja već izdatih polica. U sluč aju oduzimanja odobrenja Ured za nadzor poduzima mjere zaštite interesa osiguranika.Ured za nadzor može ograni čiti ili zabraniti slobodno raspolaganje sredstvima društva. Kod društva za uzajamno osiguranje ukidanje odobrenja za obavljanje ukupnog poslovanja osiguranja ima učinak odluke o prestanku društva. Ukidanje odobrenja upisuje se u sudskom registru na temelju obavijesti Ureda za nadzor. Rješenje o oduzimanju odobrenja, koju donosi Ured za nadzor je kona čno i protiv njega društvo može voditi upravni spor.

Članak 63.

Društvo za osiguranje može ustupiti portfe lj drugom društvu za osiguranje ali samo onda ako ustupa pripadajuća sredstva i obveze. Društvo za osiguranje može prenijeti svoj portfelj drugom osiguravaju ćem društvu svojevoljno ili po nalogu Ureda za nadzor u slučaju oduzimanja odobrenja za rad. Ako društvo za osiguranje ne postupi prema nalogu Ureda za nadzor o ustupanju portfelja drugom društvu za osiguranje Ured za nadzor može opunomo ćiti posebnog povjerenika kojem će ustupiti ovlasti nadležnih organa društva. Kada je ustupanje portfelja provedeno po nalogu Ureda za nadzor, vlasnici polica nemaju pravo na žalbu.

Članak 63a.

Razlozi za prestanak društva za osiguranje i reosiguranje jesu:

Članak 63b.

Prijedlog o otvaranju ste čajnog postupka društva za osiguranje i društva za reosiguranje podnosi Ured za nadzor ili ovlaštena osoba prema propisima o ste čaju, o čemu prethodno mora izvijestiti Ured za nadzor. Na steč aj društva za osiguranje i društva za re osiguranje primjenjuju se propisi o stečaju ako ovim zakonom nije određeno drukčije.

Članak 63c.

Matematička rezerva životnih osiguranja u stečaju čini posebnu stečajnu masu. Potraživanja iz ugovora o osiguranju i ukupno stanje sredstava matemati čke rezerve utvrđuje se na dan uvođenja stečajnog postupka.

Ako se potraživanja iz ugovora o osigur anju ne mogu u cijelosti podmiriti iz sredstava matematičke rezerve, s njima se postupa kao s drugim potraživanjima iz ugovora o osiguranju.

Članak 63d.

Potraživanja iz ugovora o osiguranju imaju prednost pred ostalim stečajnim potraživanjima.

Članak 64.

U slu čaju otvaranja postupka likvidacije druš tvo za osiguranje je dužno obustaviti zaključivanje novih osiguranja. Ako društvo za osiguranje svojevoljno obustavlja poslovanje ili mu je zabranjen daljni rad ili mu je oduzeto odobrenje, nadzor se provodi i nad likvidacijom društva i nad gašenjem postojećih ugovora o osiguranju.

Članak 65.

U sluč aju likvidacije društva za osiguranje, vl asnici i korisnici polica imaju pravo prvenstva i to:

Članak 66.

Prema ovom zakonu obvezno se osiguravaju:

Članak 67.

Vlasnici prijevoznih sredst ava na koje se primjenjuju odredbe ovog zakona o obveznim osiguranjima dužni su sklopiti ug ovor o obveznom osiguranju s ovlaštenim društvom za osiguranje. Društvo za osiguranje, kao članovi Biroa osiguranja iz članka 12. ovoga zakona, koji se bave obveznim osiguranjem, uz prethodno pribavljenu suglasnost Ureda za nadzor, donose zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu štete. Zajedničke uvjete i premijski sustav s jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu štete objavljuje Biro osiguranja Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka ne može odbiti ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju, ako ponuditelj prihva ća uvjete osiguranja pod kojim se to osiguranje obavlja.

Članak 68.

Odredbe ovog zakona o obveznim osiguranjima ne odnose se na prijevozna sredstva oružanih snaga Federacije.

Članak 69.

Vlasnici odnosno korisnici vozila koja sl uže za prijevoz putnika u javnom prometu dužni su zaključiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. Ugovor iz stavka 1.ovog članka dužni su zaključiti vlasnici odnosno korisnici: 1/autobusa kojim se obavlja javni prijevoz u gradskom, me đugradskom i međunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu, 2/taksi-automobila i rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozačem, 3/autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla, 4/tračnih vozila za prijevoz putnika, 5/autobusa kojima turistička poduzeća prevoze turiste, 6/ svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se prevoze putnici uz naplatu prijevoza u obliku djelatnosti.

Članak 70.

Putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava odre đenih za obavljanje javnog prijevoza, bez obzira da li su ve ć kupile putnu kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa, luke, zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja odnosn o nakon iskrcavanja, koje su imale namjeru putovati odre đenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu. Putnicima iz stava 1. ovog članka smatraju se i osobe koje imaju pravo na besplatnu vožnju.

Članak 71.

Najniže visine osiguranih svota, na koje mora biti ugovoreno osiguranje po jednom putniku u slu čaju smrti ili trajnog invaliditeta utvr đuje na prijedlog Ureda za nadzor Vlada Federacije.

Članak 72.

Putnik kojeg zadesi nesretni slu čaj, odnosno prema uvjetima osiguranja odre đeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojeg je zaključeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju. Ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik odnosno korisnik vozila koji je sklopio ugovor o osiguranju putnika u javnom saobra ćaju, u naknadu štete koja pripada ošte ćenoj osobi na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti ne urač unava se iznos koji pripada oštećenoj osobi po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju Ako vlasnik odnosno korisnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju putnika prema odredbama ovog zakona, a dogodio se nesretni sluč aj, putnik odnosno osoba koja bi bila korisnik osiguranja, da je ugovor o osiguranj u bio sklopljen, može isplatu osigurane svote zahtijevati od bilo kojeg društva za osiguranje koje na teritoriju Federacije obavlja ovu vrstu osiguranja. Društvo za osiguranje kojem se obratila osoba iz stavka 3. ovog članka postupit će kao da je ugovor o osiguranju bio sklopljen uz osiguranu svotu iz članka 71. ovog zakona. Društvo za osiguranje iz stavka 3. ovog članka koje je izvršilo isplatu osigurane svote ima prema vlasniku vozila, odnosno osobi odgovornoj za štetu pravo na regres za ispla ćeni iznos, kamatu i troškove. Ako društvo za osiguranje ne može ni u sudskom postupku ni u slu čaju prestanka društva ostvariti pravo na re gres iz stavka 5. ovog članka, ono ima pravo zahtjev za isplatu nenadoknađenih iznosa istaknuti prema ostalim dr uštvima za osiguranje koja provode ovu vrstu osiguranja i to razmjerno premiji ostvar enoj u obveznom osigur anju putnika u javnom prometu u odnosu na ukupnu premiju na teritoriju Federacije u toj vrsti osiguranja. U sluč aju prestanka društva za osiguranje, osoba iz stavka 1. ovoga članka može zahtijevati naknadu od društva za osiguranje iz stavka 3. ovog članka.

Članak 73.

Vlasnik odnosno korisnik motornog vozila i priklju čnog vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu ko ju uporabom motornog vozila (u daljnjem tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese tre ćim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Štetom koja je nanesena uporabom motornog vozila smatra se i šteta koja je treć oj osobi prouzročena padom stvari s motornog ili priključnog vozila. Osiguranje od automobilske odgovornosti vlasniku odnosno korisniku motornog vozila ne pokriva štetu na stvarima koje je prevozio, osim ako te stvari služe za osobnu upotrebu onih osoba koje su se nalazile u vozilu.

Članak 74.

Motorna i priključna vozila, u smislu ovog zakona, jesu sva vozila na motorni pogon koja se kre ću javnim putem i ostalima površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije po propisima o cestovnom prometu. Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti oslobođ eni su vlasnici odnosno korisnici motornih i priključnih vozila koja se kreću tračnicama. Registracija motornog vozila i priklju čnog vozila koje podliježe propisima o registraciji, produženje regist racije i izdavanje probnih plo čica može se obaviti nakon što se nadležnom organu za registraciju odnosno nadležnom organu za iz davanje probnih plo čica podnese dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti. Organizator natjecanja radi postizanja najve će brzine ili najve će prosječ ne brzine dužan je zaključiti posebno osiguranje od autmobilske odgovornosti.

Članak 75.

Nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama: 1)vozač vozila te njegovi pravni sljedbenici gl ede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača.

Članak 76.

Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom doga đaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Ureda za nadzor utvrdi Vlada Fe deracije, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos. Iznos iz stavka 1. ovog članka posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima.

Ako ima više ošte ćenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovog članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuje. Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj ošte ćenoj osobi iznos ve ći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti moglo znati da postoje i druge ošteć ene osobe, ostaje u obvezi prema ti m drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 1. ovog članka.

Članak 77.

Kad pravna osoba koja obavlj a poslove zdravstvenog, invalidskog ili mirovinskog osiguranja istakne odštetni zahtjev, društvo za osiguranje dužno je u okviru odgovornosti svojeg osiguranika platiti naknadu u visini troškova lije čenja i drugih nužnih troškova koji su u činjeni u skladu s propisima o zdravstv enom osiguranju odnosno razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje. Razmjerni iznos doprinosa za miro vinsko i invalidsko osiguranje odre đuje se u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizi čke osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu.

Članak 78.

Ako ošteć ena osoba istakne odštetni zahtjev neposredno prema društvu za osiguranje, društvo za osiguranje ne može u o dgovoru na takav zahtjev isticati prigovore koji bi na temelju Zakona ili uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti mogla istaknuti prema osiguranoj osobi zbog nepridržavanja Zakona ili uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi a nije bilo u obvezi isplate prema ovom zakonu ili uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za ispla ćeni iznos štete, kamatu i troškove.

Članak 79.

Osiguranjem od automobilske odgovornosti, u skladu s odredbama ovoga zakona, obuhvaćene su i namjerno prouzro čene te štete što nastanu uporabom vozila kojim je upravljala osoba koja za to nije bila ovlaštena. Neovlaštenim korisnikom motornog vozila, u smislu ovog zakona smatra se:

Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu iz stavka 1. ovog članka ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu, i to za ispla ćeni iznos naknade štete, kamatu i troškove.

Članak 80.

Ako se za trajanja osiguranja promijeni vlasnik odnosno korisnik motornog vozila, prava i obveze iz ugovora o osiguranju od au tomobilske odgovornosti prenose se na novog vlasnika odnosno korisnika i traju do isteka tekućeg razdoblja osiguranja.

Članak 81.

Društvo za osiguranje kod kojeg se vlasnik odnosno korisnik vozila osigurao od automobilske odgovornosti dužno je štetu koja je uporabom vozila nanesena u zemljama sustava zelene karte osiguranja, a koja prelazi iznos štete iz članka 76. stavka 1. ovog zakona nadoknaditi trećoj osobi do visine određene propisima o obveznom osiguranju zemlje u kojoj je šteta nastala.

Članak 82.

Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev jednom od društva za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovog članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade tereti fond za naknadu šteta pri Birou za osiguranje. Osoba koja nije državljanin Federacije, a kojoj je na teritoriju Federacije nanesena šteta uporabom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu štete po osnovi ovog zakona samo ako po zakonu države čiji je državljanin, državljani Federacije imaju pravo na naknadu štete nanesene uporabom neosiguranog vozila. Biro za osiguranje ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

Članak 83.

Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili ošte ćenja zdravljai i podnosi odštetni zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovog članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade tereti Garancijski fond pri Birou za osiguranje. Osoba koja nije državljanin Federacije, a kojoj je na teritoriju Federacije nanesena šteta uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete po osnovi ovog zakona, samo ako po zakonu države čiji je državljanin, državljani Federacije imaju pravo na naknadu štete nanesene uporabom nepoznatog motornog vozila.

Ako se prona đe vozilo čijom je uporabom nanesena šteta, Biro za osiguranje ima pravo na regres preme društvu kod kojeg je sklopljeno osiguranje od automobilske odgovornosti i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

Članak 84.

Štete isplaćene na osnovu članka 72. stavak 3. i čl. 82, 83, 89. i 96. Zakona snose sva društva osiguranja koja obav ljaju poslove osiguranja od automobilske odgovornosti srazmjerno premiji u toj vrsti osiguranja. Međusobni obračun svih isplaćenih šteta obavlja se putem fonda za naknadu šteta pri Birou osiguranja.

Članak 85.

Osoba koja motornim vozilom inozemne regist racije ulazi na teritorij Federacije mora imati valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od auto mobilske odgovornosti koja vrijedi za teritorij Federacije ili neki drugi dokaz o po stojanju takvog osiguranja, koja pokriva štete najmanje do iznosa iz članka 76. stavka 1. ovog zakona. Granična policija dužna je kontrolirati da li je ud ovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovog članka.

Članak 86.

Međunarodnim ispravama i dokazima iz članka 85. stavka 1. ovog zakona smatraju se oni dokumenti čiju valjanost priznaje Biro za osiguranje. Priznavanje valjanosti me đunarodnih isprava i dokaza Biro za osiguranje obavlja unaprijed, obavješćivanjem MUP-a. Priznavanje valjanosti me đunarodnih isprava i dokaza uklju čuje i garantiranje Biroa za osiguranje za obveze utemeljene tim ispravama i dokazima, do iznosa iz članka 76. stavak

Članak 87.

Osobe koje nemaju valjanu me đunarodnu ispravu ili dokaz iz članka 85. stavak 1. ovog zakona moraju na granici sklopiti s doma ćim društvom za osiguranje ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti koji vrijedi na teritoriju Federacije.

Članak 88.

Oštećena osoba, kojoj je šteta nanesena uporabom vozila s inozemnom registracijom za koje vozilo postoji valjana me đunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 85. stavka l. ovog zakona, podnosi odštetni zahtjev Birou za osiguranje. Obradu i isplatu ovih šteta Biro za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu naved enih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati u skladu s međunarodnim sporazumima o osiguranju motornih vozila.

Članak 89.

Štetu nanesenu uporabom vozila inozemne re gistracije koje je osigurano kod društva za osiguranje iz članka 87. ovog zakona, nadoknađ uje to društvo prema odredbama ovog zakona koje važe za vozila registracije Federacije.

Članak 90.

Za naknadu štete koja je nanesena uporabom vozila inozemne registracije koje nema valjanu me đunarodnu ispravu ili dokaz o osiguranju od automobilske odgovornosti važe odredbe iz članka 82. ovog zakona.

Članak 91.

Vlasnik odnosno voza č motornog vozila mora na zahtjev ovlaštene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dati na uvid važe ću policu osiguranja od automobilske odgovornosti kao i Europsko izvješće o nezgodi.

Članak 92.

Društvo za osiguranje dužno je uz po licu za osiguranje od automobilske odgovornosti izdati Europsko izvješće o nezgodi. Sudionici saobra ćajne nezgode popunjavaju i potpisuju te me đusobno razmjenjuju Evropsko izvješć e o nezgodi. Uredno ispunjeno Evropsko izvješć e o nezgodi može se koristiti kao odštetni zahtjev ili prijava štete po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti. Organi unutarnjih poslova kao i pravosudni i drugi organi koji vode postupak o prometnim nezgodama dužni su na zahtjev osiguravaju ćeg društva pružiti podatke o prometnoj nezgodi.

Članak 93.

Vlasnik, odnosno korisnik zrakoplova dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koje zrakoplov može nanijeti trećim osobama. Osobe koje se prevoze zrakoplovom ne smatraju se tre ćim osobama u smislu ovoga zakona. Za inozemni zrakoplov koji ulazi u zra čni prostor Federacije mora postojati osiguranje od odgovornosti za štete iz stavka 1. ovog članka, ako nije pruženo drugo osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Članak 94.

Obveza društva za osiguranje za naknadu štete, prema ovom članku, ograni čena je iznosom koji utvr đuje Vlada Federacije na prijedlog Ureda za nadzor, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos. Obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi članka 93. ovog zakona ograničena je iznosom iz stavka 1. ovog članka, ako ugovorom o osiguranju nije predvi đen veći iznos. Ako šteta nastane upotrebom nepoznatog, neosiguranog ili inozemnog zrakoplova, primjenjuju se odredbe ovoga zakona koje se odnose na naknadu štete koju je prouzro čilo nepoznato, neosigurano ili inozemno motorno vozilo.

Članak 95.

Vlasnik, odnosno korisnik brodice na motorni pogon registrirane za šport i razonodu, upisanoj u o čevidnik brodica dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koju brodica na motorni pogon može nanijeti tre ćim osobama zbog tjelesne ozljede, ošte ćenja zdravlja ili smrti. Osobe koje se prevoze brodicom na motorni pogon iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se trećim osobama u smislu ovoga zakona. Za brodicu na motorni pogom upisanu u str ani upisnik brodica koja ulazi u obalno more Federacije ili unutrašnje plovne putove mora postojati osiguranje od odgovornosti za štete iz stavka 1. ovoga članka, ako nije pruženo drugo odgovaraju će osiguranje za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Od dužnosti sklapanja ugovora o osiguranj u od odgovornosti kod registracije, odnosno produženja registracije brodice na motorni pogon, oslobo đeni su vlasnici brodica upisanih u očevidnik brodica na motorni pogon čija snaga motora ne prelazi 15 kW. Obveza društva za osiguranje za naknadu šteta po osnovi ovoga članka ograničena je iznosom koji utvr đuje Vlada Federacije na prijedlog Ureda za nadzor, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos. Odredbe ovog zakona koje se odnose na osiguranje vlasnika, odnosno korisnika od odgovornosti za štete tre ćim osobama, ako je štetu prouzro čilo nepoznato, neosigurano ili strano motorno vozilo odgovaraju će se primjenjuju i na odgovornost za naknadu štete prouzročene uporabom nepoznate, neosigurane ili strane brodice na motorni pogon. Član 37. iz Zakona o izmjenama i dopunama zakona Na iznos naknade štete (glavnica) određ ene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i vansudskim poravnanjima iz osiguranja, ne obra čunavaju se kamate za čitav period rata odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini.

Članak 96.

Pored poslova iz čl. 11. i 67. Zakona, Biro osiguranja obavlja poslove uskla đivanja, nadzora i me đusobnog izravnanja šteta iz članka 72. stavak 3., te čl. 82., 83., 86., 89., 94. i 95. Zakona. Radi obavljanja poslova iz stavka l. ovog članka na razini Biroa osniva se fond za naknadu šteta. Obradu i isplatu šteta iz stavka 1. ovog članka koje nisu mogle biti isplać ene zbog prestanka društva za osiguranje Biro može povjeriti jednom od svojih članova. Biro obavlja i druge poslove od op ćeg i od zajedni čkog interesa za djelatnost osiguranja.

Članak 97.

Biro za osiguranje je pravna osoba i stje če svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar.

Članak 98.

Izdvajanje sredstava u fond za naknadu šteta iz stavka 2. članka 96. ovog zakona i troškove financiranja Biroa za osiguranje snose svi članovi Biroa. Statutom Biroa za osiguranje utvr đuje se naro čito njegova organizacija, djelatnost i financiranje, te nač in obra čuna i me đusobnog izravnanja šteta iz stavka l. članka 96. ovog zakona. Sredstva u Fondu za naknadu štete radi pla ćanja naknade štete iz stava 1. ovog članka obvezno izdvajaju članovi koji obavljaju posl ove obveznih osiguranja iz članka 66. Zakona razmjerno premiji ostvarenoj u određenoj vrsti osiguranja u prethodnoj godini. U slučaju da član Biroa ne izvršava obveze financiranja utvr đene statutom, Ured za nadzor će na prijedlog Biroa za osiguranje povu ći društvu za osiguranje dozvolu izdanu za obavljanje poslova osiguranja.

Članak 99.

Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000. DEM kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje:

Članak 100.

Novčanom kaznom od 50 do 1.000 DEM kaznit će se odgovorna osoba:

Članak 100a.

Novčanom kaznom od 2.000 do 10.000 KM za prekršaj će se kazniti pravno ili fizi čko lice koje zaključi ugovor o osiguranju suprotno odredbi članka 5. ovoga zakona. Novčanom kaznom od 500 do 2.000 KM za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnom licu.

Članak 101.

Novčane kazne izre čene za prekršaje iz čl. 99. i 100. Zakona i članka 100a. ovog zakona do puštanja u opticaj KM mogu se pla ćati u DEM ili protuvrijednosti valuta koje se koriste u platnom prometu Federacije i obra čunava se po srednjem te čaju koji utvr đuje i objavljuje nadležna financijska institucija na dan plaćanja.

Članak 102.

Društva za osiguranje dužna su us kladiti svoje poslovanje sa člankom 13. ovog zakona u visini od 50% do 31. prosinca 1995. godine, a puni iznos do 31. prosinca 1996. godine.

Članak 103.

Do početka rada Ureda za nadzor odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društva za osiguranje i kontrolu njihova poslovanja obavljat će sukladno odredbama ovog zakona Ministarstvo financija.

Članak 104.

Čl. 82, 83. i 84. ovog zakona primjenjuje se isklju čivo na štete nastale od dana registracije pojedinog društva za osiguranje. U razdoblju dok društva za osiguranje ne osnuju Biro za osiguranje i fond za naknadu štete, štete iz stavka 1. ovog članka snose društva za osiguranje razmjerno premiji u toj vrsti osiguranja.

Članak 105.

Nenominirani društveni kapital sadržan u fondovima društva za osiguranje dobi će titulara svojine u skladu sa propisima koji će regulirati pretvaranje društvenog kapitala u kapital sa poznatim vlasnicima.

Članak 106.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH. ___________________ Uvode se tri nova članka u izmjenama i dopunama zakona:

Član 44.

Društva za osiguranje dužna su uskladit i svoje poslovanje s odredbama ovoga zakona u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 45.

Danom stupanja na snagu ovog zakona društv a za osiguranje koja imaju privremeno odobrenje za obavljanje poslova osiguranja dobi venog od Federalnog ministarstva financija, nastavljaju sa radom uz uvjet da od Ureda za nadzor zatraže dozvolu za obavljanje poslova osiguranja u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 46.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH. Predsjedavajući Ustavotvornom skupštinom Federacije BiH, Mariofil Ljubić, s. r.

Često postavljana pitanja

Zakon o osiguranju imovine i lica

Odgovori se oslanjaju na tekst ovog izdanja, ne na procjenu njegovog trenutnog važenja.

Šta ovaj tekst uređuje?

Odredba navodi: „Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i na čin obavljanja poslova u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba koja se regulišu kroz temeljne odredbe, osnivanje društva za osiguranje, poslovanje i sredstva društva za osiguranje, potrebna sredstva društva za osiguranje, nadzor nad poslovanjem društva za osiguranje, obvezna osiguranja, Biro osiguranja, kaznene, prelazne i završne odredbe.”

Član 1 · Pročitajte cijelu odredbu →
Koja prava ili zabrane navodi tekst?

Odredba navodi: „- u vlasničke vrijednosne papire kojima se trguje na ure đenim tržištima novca i kapitala do 10% od stanja matemati čke rezerve, pri čemu pojedin čano ulaganje ne smije premašiti 1% toga stanja,”

Član 50 · Pročitajte cijelu odredbu →
Kako tekst uređuje zahtjev ili pravni postupak?

Odredba navodi: „Ured za nadzor dužan je u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva i dokaza iz stavka 3. č lanka 14. donijeti rješenje kojim odlu čuje o zahtjevu ili traži ispravku ili dopunu zahtjeva iz članka 14. ovog zakona. Rješenje kojim se izdaje odobrenje za rad društvu ujedno je i davanje suglasnosti Ureda za nadzor na sve akte iz stavka 3. članka 14. na temelju kojih se izdaje odobrenje. Rješenje Ureda za nadzor iz stavka 1. ovog članka konačno je i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.”

Član 16 · Pročitajte cijelu odredbu →
Koji rok ili trajanje određuje ova odredba?

Odredba navodi: „Ured za nadzor dužan je donijeti rješenje kojim odlučuje o zahtjevu iz članka 23. ovog zakona u roku 60 dana od podnošenja zahtjeva i dokaza iz članka 23. ovog zakona. Rješenje Ureda za nadzor iz stavka 1. ovog članka konačno je i protiv njega se može voditi upravni spor.”

Član 24 · Pročitajte cijelu odredbu →
Zakažite konsultaciju