ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU PRED SUDOM BOSNE I HERCEGOVINE

(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 36/04)

Na osnovu člana IV. 4.

a) Ustava Bosne i Hercegovine, Pa rlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 36. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 11. maja 2004. godine, i 24. sjednici Doma naroda, odražnoj 21. maja

2004. godine, usvojila je

ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU PRED SUDOM BOSNE I HERCEGOVINE

Dio prvi - OSNOVNE ODREDBE

I - NADLEŽNOST SUDA

Član 1.

(1) Ovim zakonom odre đuju se pravila postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u dalj em tekstu: Sud) u rješavanju imovinskih sporova (parnični postupak) između države Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: države) i entiteta, izme đu države i Br čko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Distrikt), izme đu entiteta, između entiteta i Distrikta i između institucija Bosne i Hercegovine koje vrše javna ovlaštenja.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjivat će se i u imovinskim sporovima, proist eklim iz štete koja je nastala pri vršenju poslova organa uprave Bosne i Hercegovine, drugih institucija Bosn e i Hercegovine i službenih lica tih organa i institucija.

(3) Odredbe ovog zakona primjenjivat će se i u drugim imovinskim sporovima, kad je nadležnost Suda utvrđena zakonima Bosne i Hercegovine ili međunarodnim ugovorom.

Član 2.

(1) Sud će po prijemu tužbe prvo ocijeniti da li je nadležan.

(2) Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, Sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su Sudu poznate.

Član 3.

Sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost i vodi računa o svojoj stvarnoj nadležnosti.

Član 4.

(1) Kad Sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego neki drugi organ vlasti, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

(2) Kad Sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti će se oglasiti nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

(3) Kad u toku postupka Sud utvrdi da je za rješ avanje spora nadležan drugi sud u Bosni i Hercegovin, rješenjem će se oglasiti nenadležnim. 1

Član 5.

(1) Nakon pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, Sud će bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.

(2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.

(3) Parnične radnje Suda, kao što su uvi đaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo, nisu bez važnosti zato što ih je preduzeo nenadležan sud.

Član 6.

Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan neki drugi sud, dostavit će, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba riješiti taj sukob nadlež nosti, osim ako na đe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen drugom sudu, u kom slu čaju će predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti Sud.

II - OSNOVNA NAČELA

Član 7.

(1) U parničnom postupku Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

(2) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.

Član 8.

(1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tokom postupka.

(2) Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima.

Član 9.

Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.

Član 10.

Svaka stranka ima pravo očitovati se o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom određeno, Sud je ovlašten odlučiti o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila data mogućnost izjašnjavanja.

Član 11.

Parnični postupak vodi se na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, a službeno pismo je latinica i ćirilica.

Član 12.

(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. 2

(2) Sud je ovlašten utvrditi i činjenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 8. stav 2.).

Član 13.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlu čuje Sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.

Član 14.

Stranke su dužne pred Sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom.

Član 15.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovla čenja i sa što manje troškova, te onemogu ćiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 16.

(1) Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ro čišta i to jednog pripremnog ro čišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

(2) U složenijim parnicama, u rješavanju imovinskih sporova iz člana 1. stav 1. ovog zakona može se odrediti da pripremno ročište može trajati više dana, a najduže 30 dana od dana otvaranja pripremnog ročišta.

Član 17.

(1) Kad odluka Suda zavisi od rješavanja nekog pret hodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), Sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

(2) U parničnom postupku Sud je u pogledu postojanja krivi čnog djela i krivi čne odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.

Član 18.

(1) U prvostepenom postupku sudi vije će Upravnog odjeljenja Suda sastavljeno od trojice sudija (prvostepeno vijeće).

(2) U drugostepenom postupku sudi vije će Apelacionog odjeljenja Suda sastavljenom od trojice sudija (drugostepeno vijeće).

(3) U postupku odlu čivanja po reviziji odlu čuje vije će Apelacionog odjeljenja Suda, sastavljeno od trojice sudija, koji nisu učestvovali u drugostepenom postupku (revizijsko vijeće).

(4) U postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje sudija Apelacionog odjeljenja Suda, kao sudija pojedinac.

(5) Osim odluka na glavnoj raspravi pred prvostepenim vije ćem, koje donosi vije će, predsjednik prvostepenog vijeća donosi sve odluke kada Sud postupa u prvom stepenu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. 3

Član 19.

Stranke preduzimaju parni čne radnje pismeno izvan ro čišta ili usmeno na ro čištu, ako za pojedine radnje nije zakonom određen poseban oblik u kome se mogu preduzeti. Dio drugi - TOK POSTUPKA

A. POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM VIJEĆEM

III - TUŽBA

1. Tužba i njen sadržaj

Član 20.

(1) Parnični postupak pokreće se tužbom.

(2) Tužba mora sadržavati:

1) osnovu za nadležnost Suda,

2) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),

3) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,

4) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,

5) naznaku vrijednosti spora,

6) pravni osnov tužbenog zahtjeva i

7) druge podatke koje u skladu s odredbama člana 274. ovog zakona mora imati svaki podnesak.

(3) Sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva.

(4) Sud će postupiti po tužbi i kad tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahtjeva.

2. Tužba za utvrđenje

Član 21.

(1) Tužilac može u tužbi tražiti da Sud samo utvr di postojanje, odnosno neposto janje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.

(2) Takva tužba može se podići kad je to posebnim propisima predvi đeno ili, kad tužilac ima pravni interes da Sud utvrdi postojanje, odnosno nepos tojanje nekog prava ili pravnog odno sa ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.

(3) Ako odluka o sporu zavisi od toga da li postoji ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tužilac može pored postojećeg zahtjeva istaknuti i tužbeni zahtjev da Sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je Sud nadležan za takav zahtjev.

(4) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ovog člana neće se smatrati preinačenjem tužbe.

3. Isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi

Član 22.

4

(1) U jednoj tužbi tužilac može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženog kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom i to kad je Sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka, a Sud ocijeni da isticanje takvih tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.

(2) Ako Sud, u slučaju iz stava 1. ovog člana, ocijeni da isticanje više tu žbenih zahtjeva u jednoj tužbi ne doprinosi ekonomi čnosti postupka, najkasnije na pripremnom ro čištu donijet će rješenje o razdvajanju postupaka.

(3) Tužilac može u jednoj tužbi istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u me đusobnoj vezi i tražiti da Sud usvoji sljedeći od tih zahtjeva ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega nije osnovan.

(4) Zahtjevi se mogu, prema stavu 3. ovog člana, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je Sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.

4. Preinačenje tužbe

Član 23.

(1) Preinačenje tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, pove ćanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

(2) Tužba nije preina čena ako je tužilac promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

Član 24.

(1) Tužilac može preina čiti tužbu najkasnije do zaklju čenja pripremnog ročišta ili do po četka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.

(2) Nakon održavanja pripremnog ro čišta, a najkasnije do zaklju čenja glavne rasprave, Sud može dopustiti preinačenje tužbe samo ako ocijeni da preina čenje nije usmjereno na odugovla čenje postupka i ako tuženi pristaje na preinačenje.

(3) Smatrat će se da postoji prista nak tuženog na preina čenje tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinačenju.

(4) Sud će, u slučaju iz stava 2. ovog člana, dopustiti preina čenje tužbe i kad se tuženi protivi preina čenju, ako su ispunjeni svi sljedeći uslovi:

1) tužilac bez svoje krivice nije mogao tužbu preinačiti ranije;

2) tuženi je u mogućnosti da raspravlja po preinačenoj tužbi bez odgađanja glavne rasprave.

(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinačenje tužbe nije dopuštena posebna žalba.

Član 25.

(1) Tužilac može, u roku iz člana 24. ovog zakona, tužbu preina čiti i tako da umjesto prvobitnog tuženog tuži drugo lice. 5

(2) Za preina čenje tužbe prema stavu 1. ovog člana potreban je pristanak li ca koje treba stupiti u parnicu umjesto prvobitnog tuženog. Ako se prvobitni tuženi ve ć upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak.

(3) Lice koje stupa u parnicu umjesto prvobitnog tu ženog mora primiti parnicu u onom stanju u kom se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

5. Povlačenje tužbe

Član 26.

(1) Tužilac može povu ći tužbu bez pristanka tuženog prije nego št o je tužba dostavljena tuženom. Tužba se može povu ći i nakon dostave tuženom, sve do zaklju čenja glavne rasprave, ako tu ženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obavijesti o povla čenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

(2) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.

6. Postojanje parnice

Član 27.

(1) Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženom.

(2) U pogledu zahtjeva koji je stra nka postavila tokom postupka, parnica počinje te ći od trenutka kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.

(3) Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica me đu istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, Sud će tužbu odbaciti.

(4) Ako me đu istim strankama ve ć te če druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u Bosni i Hercegovini, stranke su o tome dužne obavijestiti Sud.

(5) Sud će tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.

Član 28.

(1) Ako koja od stranaka otu đi stvar ili pravo o kojem te če parnica, to ne spre čava da se parnica me đu istim strankama dovrši.

(2) Lice koje je pribavilo stvar ili pravo o kojem te če parnica može stupiti u parnicu umjesto tužioca, odnosno tuženog, samo ako na to pristanu obje stranke.

IV - PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

1. Opće odredbe

Član 29.

(1) Sud će odmah nakon prijema tužbe početi pripreme za glavnu raspravu. 6

(2) Pripreme za glavnu raspravu obuhvataju pret hodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

Član 30.

U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upu ćivati podneske u kojima će navesti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Član 31.

(1) Sud u toku pripremanja glavne rasprave donos i odluke o upravljanju postupkom u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Član 32.

Sud može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na osnovu priz nanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja, te primiti na zapisnik nagodbu stranaka.

2. Prethodno ispitivanje i dostava tužbe

Član 33.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 20. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se ti ču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupa nja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, Sud će, radi otklanjanja tih ne dostataka, preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 239. i 276. ovog zakona.

Član 34.

(1) Nakon prethodnog ispitivanja tužbe Sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:

1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;

2) da je tužba podnesena neblagovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe;

3) da o istom zahtjevu već teče parnica;

4) da je stvar pravosnažno presuđena;

5) da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba;

6) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;

7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje; ili

8) da tužilac u roku koji je Sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 33. ovog zakona.

(2) Sud donosi rješenje kojim se Sud oglašava nenadležn im i predmet ustupa drugom sudu, ako utvrdi da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu.

Član 35.

Ako smatra da nema dovoljno činjenica za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u toku prethodnog ispitivanja tužbe, Sud će o tom pitanju odluku donijeti naknadno, čim bude raspolagao s dovoljno činjenica. 7

Član 36.

Tužba s prilozima dostavlja se tuženom na odgovor u r oku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u Sudu.

3. Odgovor na tužbu

a) Odgovor na tužbu i njegov sadržaj

Član 37.

(1) Nakon prijema tužbe s prilozi ma, tuženi je dužan najkasnije u r oku od 30 dana dostaviti Sudu pismeni odgovor na tužbu.

(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, Sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba sadržavati odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostav ljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

Član 38.

(1) U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje, u skladu s odredbama člana 274. ovog zakona, mora imati svaki podnesak.

(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvr đuju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog.

Član 39.

Kad je u ovom zakonu predvi đeno da stranka može staviti odre đeni prigovor ili prijedlog ili preduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno prijedlog može se staviti dok Sud ne primi odgovor na tužbu.

Član 40.

Kad utvrdi da je odgovor na tuž bu nerazumljiv ili nepotpun, Sud će radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 276. ovog zakona.

b) Protutužba i odgovor na protutužbu

Član 41.

(1) Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ro čištu, podnijeti protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cijelosti ili djelimi čno odluka o tužbenom zahtjevu.

(2) Nakon održavanja pripremnog ročišta, protutužba se može podnijeti samo ako tuženi na to pristane i ako Sud ocijeni da podnošenje protutužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka. 8

(3) Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan drugi sud.

(4) Odredbe ovog zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovaraju ći način se primjenjuju i na protutužbu i odgovor na protutužbu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

4. Pripremno ročište

a) Opće odredbe

Član 42.

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protutužbu, Sud će zakazati pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, Sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.

(3) Datum održavanja pripremnog ročišta Sud će, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u Sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.

Član 43.

Održavanje pripremnog ro čišta je obavezno, osim u slu čajevima u kojima Sud, nakon ispitivanja tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da me đu strankama nema spornih činjenica ili da zbog jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

Član 44.

U pozivu za pripremno ro čište Sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka s pripremnog ro čišta, kao i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka, te na pripremno ro čište donijeti sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz.

Član 45.

(1) Pripremno ročište počinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu.

(2) Kad je potrebno, Sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi s njihovim navodima ili prijedlozima.

Član 46.

(1) Nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravljat će se o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji tok postupka. O tim pitanjima mogu se na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno.

(2) Sud će, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, postupiti u skladu s odredbama člana 34. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno. 9

(3) Ako Sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vo đenje postupka, odluku o prigovoru donijet će zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

(4) Protiv odluke iz stava 3. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Član 47.

U daljem toku pripremnog ro čišta raspravljat će se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.

Član 48.

(1) Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ro čištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.

(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke Sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja.

(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

(4) Sud nije u daljem toku parnice vezan za svoja ranija rješenja iz ovog člana.

Član 49.

(1) Ako Sud, na prijedlog stranke, odredi izvo đenje dokaza vještačenjem, uvijek će odrediti rok u kom vještak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz i mišljenje.

(2) Pri odre đivanju ovog roka Sud će voditi računa o tome da pismeni nalaz i mišljenje mora dostaviti strankama najkasnije osam dana prije održavanja ročišta za glavnu raspravu.

Član 50.

(1) Ako pred Sudom te če više parnica izmeđ u istih lica ili u kojim je isto lice protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, Sud može, uz saglasnost stranaka , rješenjem spojiti sve te parnice radi zajedni čkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice Sud će donijeti zajedni čku presudu.

(2) Sud može, uz saglasnost strana ka, odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe, te će nakon završetka odvojenog raspravljanja donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.

(3) Rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana mogu se, u pravilu, donijeti najkasnije na pripremnom ro čištu ili do početka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.

(4) Protiv rješenja iz st. 1 i 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Član 51.

(1) Ako na pripremno ro čište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se da je tužba povu čena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.

(2) Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješten tuženi, ročište će se održati bez njegovog prisustva. 10

Član 52.

Na pripremnom ročištu Sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlaštenja koja ima i na glavnoj raspravi.

b) Medijacija i sudska nagodba

Član 53.

(1) Najkasnije na pripremnom ročištu, Sud može, ukoliko ocijeni da je to svrsishodno s obzirom na prirodu spora i druge okolnosti, predložiti strankama da spor riješe u postupku me dijacije, kako je predvi đeno posebnim zakonom.

(2) Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave.

Član 54.

Stranke mogu zaključiti nagodbu o predmetu spora u toku cijelog postupka (sudska nagodba).

Član 55.

(1) Sud će, na na čin koji ne ugrožava njegovu nepr istrasnost, na pripremnom ro čištu, kao i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaključe sudsku nagodbu.

(2) U cilju doprinošenja nagodbi, Sud može, kada ocijeni da je to osnovano, strankama predložiti kako da se nagode, vodeći računa o željama stranaka, prirodi spora, odnosima među strankama i drugim okolnostima.

Član 56.

(1) Sudska nagodba može se odnositi na tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio.

(2) Pred Sudom se ne može zaklju čiti nagodba u pogledu zahtjeva kojim a stranke ne mogu raspolagati ( član 8. stav 2.).

(3) Kada Sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će s postupkom dok to rješenje ne postane pravosnažno.

Član 57.

(1) Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik.

(2) Nagodba je zaključena kad stranke potpišu zapisnik.

(3) Nagodba sadrži i sporazum o troškovima. Ako stranke ne postignu sporazum o troškovima, mogu se dogovoriti da odluku o troškovima donese Sud.

(4) Sud će strankama izdati ovjeren prijepis zapisnika u koji je unesena nagodba.

Član 58.

Sudska nagodba ima snagu izvršnog naslova. 11

Član 59.

(1) Sudska nagodba može se pobijati samo tužbom.

(2) Sudska nagodba može se pobijati ako je zaključena u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.

(3) Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zaključenja sudske nagodbe.

Član 60.

Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li se vodi parnica o predmetu o kojem je ranije bila zaključena sudska nagodba, pa ako utvrdi da se radi o takvoj parnici, odbacit će tužbu.

c) Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu

Član 61.

(1) Na pripremnom ročištu Sud će rješenjem odrediti:

1) dan i sat održavanja glavne rasprave;

2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;

3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;

4) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu.

(2) Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

(3) Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog ročišta.

(4) Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ro čište će biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.

Član 62.

Sa sadržajem rješenja iz stava 1. člana 61. ovog zakona upoznat će se prisutna stranka, te joj se ne će dostavljati rješenje, niti poziv za glavnu raspravu. Sud će obavijestiti prisutnu stranku i o posljedicama izostanka s ro čišta za glavnu raspravu.

Član 63.

(1) Sud će na ro čište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom ro čištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati.

(2) U pozivu za glavnu raspravu, Sud će obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka s ročišta.

(3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu uz poziv za glavnu raspravu dostavlja se ovjeren prijepis rješenja iz stav člana 61.stav 1. ovog zakona.

V - GLAVNA RASPRAVA

12

1. Tok glavne rasprave

Član 64.

(1) Predsjednik vijeća otvara glavnu raspravu i objavljuje sastav vijeća i predmet raspravljanja.

(2) Nakon toga, predsjednik vije ća utvrđ uje jesu li došla sva pozvana lica, pa ako nisu, provjerava jesu li odsutna lica uredno pozvana i imaju li opravdan razlog za izostanak.

(3) Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođ e na ročište za glavnu raspravu, a bi o je uredno pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje.

(4) Ako na ročište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne dođe tuženi, a bio je uredno pozvan, rasprava će se održati bez njegovog prisustva.

Član 65.

(1) Sud će prvo, po prigovoru stranke ili po sl užbenoj dužnosti, utvrditi postoje li procesne smetnje za dalje postupanje i postupiti u skladu s odredbama člana 34. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije druga čije predviđeno.

(2) Ako Sud ne usvoji prigovor iz stava 1. ovog člana, bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom, odluku o prigovoru donijet će zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

(3) Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Član 66.

(1) Glavna rasprava odvija se sljedećim redom:

1) Tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava;

2) Tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu i daje odgovor na bitne navode tužioca iz tačke 1. ovog stava;

3) Ako je stavljen prijedlog za izvo đenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke, i to prvo tužilac, a zatim tuženi;

4) Saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;

5) Izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;

6) Nakon izvođenja svih dokaza, obje stranke, počevši od tužioca, imaju pravo da se obrate Sudu završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti predmeta;

7) Sud može dopustiti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog;

8) Ako je tužiocu dopušteno da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi će imati pravo da se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.

(2) Izuzetno, Sud može odrediti re doslijed odvijanja glavne rasprave druga čiji od redoslijeda predvi đenog u stavu 1. ovog člana.

Član 67.

(1) Sud će voditi računa da se glavna rasprava odvija na pravilan na čin, bez nepotrebnih odga đanja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za donošenje odluke.

(2) Predsjednik vijeća se u toku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu Suda. 13

(3) Sud će kazniti lica koja narušavaju red u sudnici ili vrije đaju dostojanstvo suda i drugih u česnika u postupku u skladu s odredbama ovog zakona o nepoštivanju Suda.

Član 68.

Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred Sudom, ukoliko nije drugačije predviđeno ovim zakonom.

Član 69.

(1) Stranka treba u izlaganjima iznijeti činjenice potrebne za obrazloženje svojih prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda, te se izjasniti o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.

(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu.

Član 70.

Stranke iznose i svoja pravna shvatanja koja se odnose na predmet spora.

Član 71.

(1) Prilikom izvođ enja dokaza saslušanjem stranaka, stranku prvo ispituje njen punomo ćnik, a nakon toga suprotna stranka.

(2) Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, najprije je ispituje Sud.

Član 72.

Stranke ispituju svjedoke i vještake. Predsjednik vije ća prvo daje rije č stranci koja je predložila svjedoka ili vještaka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranci koja ih je predložila.

Član 73.

Predsjednik vijeća, a po njegovom odobrenju i članovi vijeća mogu postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi saslušanja.

Član 74.

(1) Sud će odbiti provođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.

(2) Sud neće dopustiti postavljanje pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba odgovoriti.

(3) Sud neće dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već dovoljno odgovoreno.

(4) Na zahtjev stranke, u zapisnik će se unijeti pitanja koja Sud nije dopustio.

(5) Sud neće dopustiti vrijeđanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme ispitivanja.

Član 75.

14

(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im Sud to naloži.

(2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, Sud može odlu čiti da svjedoka koji je ve ć saslušan na istom ročištu za glavnu raspravu još jednom pozove na ponovno saslušanje.

Član 76.

(1) Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom.

(2) Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.

Član 77.

Nakon što budu okon čane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presu đenje, Sud će proglasiti da je glavna rasprava zaključena.

2. Odgađanje i nastavak ročišta

Član 78.

(1) Sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvo đenje odre đeno ne će biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).

(2) Sud je dužan, najkasnije osam dana prije održavanja ro čišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana.

(3) Kad odgodi ročište, Sud će o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavijestiti sve pozvane.

Član 79.

(1) Sud može, na prijedlog stranke, odgoditi započeto ročište (odgađanje ročišta) samo iz sljedećih razloga:

1) ako bez krivice stranke, koja predlaže odga đanje ročišta, na ročištu nije mogu će izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;

2) ako obje stranke predlažu odga đanje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaklju čenja sudske nagodbe.

(2) Stranka može samo jednom tražiti odgađanje ročišta iz istog razloga.

(3) Kad se ro čište odgodi, Sud će prisutnima odmah saopćiti mjesto i vrijeme novog ro čišta. Sud nije dužan o mjestu i vremenu novog ro čišta obavijestiti stranku koja nije bila prisutna odgođ enom ročištu, a bila je uredno obaviještena.

Član 80.

Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvo đenje određeno, Sud može odlu čiti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo taj dokaz, i iznesu navodi u vezi s njim.

Član 81.

15 Na novom ročištu zakazanom nakon odgađanja rasprave, radnje koje su ve ć provedene ponovo se provode samo ako se ročište drži pred novim vijećem ili ako sud smatra da je to neophodno za pravilno donošenje presude.

Član 82.

(1) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi na neodređeno vrijeme.

(2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 96. ovog zakona.

(3) Predsjednik vije ća je o svakom odga đanju ročišta dužan obavijestiti predsjednika Suda. Predsjednik Suda vodi evidenciju o odga đanjima ročišta za svakog sudiju pojedina čno, koji u predmetu postupa kao predsjednik vijeća.

(4) Prilikom odga đanja ro čišta Sud će datum održavanja novog ro čišta, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(5) Kada odgodi ro čište, Sud je dužan preduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju kako bi se do sljedećeg ro čišta otklonili uzroci koji su doveli do odga đanja, te kako bi se na tom ro čištu rasprava mogla zaključiti.

(6) Protiv rješenja Suda kojim se odga đa ročište ili rješenja kojim se odbijaju prijedlozi stranaka za odga đanje ročišta, nije dopuštena posebna žalba.

Član 83.

Ako se zapo četo ročište ne može okon čati u toku istog dana, Sud će odrediti nastavak ro čišta za sljedeći radni dan (nastavak ročišta).

Član 84.

Odredbe čl. 78., 79., 82. i 83 ovog zakona, na odgovarajući način, primjenjuju se na pripremno ročište.

3. Javnost glavne rasprave

Član 85.

(1) Glavna rasprava je javna.

(2) Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetna lica.

(3) Lica koja su prisutna raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.

(4) Odredba stava 3. ovog člana ne odnosi se na pripadnike policije , ako je nošenje oružja neophodno za vršenje njihove dužnosti.

Član 86.

(1) Sud može isklju čiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jeda n njen dio ako to zahtijevaju interesi čuvanja službene, poslovne ili lične tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala. 16

(2) Sud može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave.

Član 87.

(1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke , njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i umješa če i ombudsmena.

(2) Sud može dopustiti da glavnoj raspravi, na kojoj je javnost isključena, budu prisutna pojedina službena lica, kao i naučni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naučnu ili javnu djelatnost.

(3) Sud će upozoriti lica koja budu prisutna raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužna kao tajnu čuvati ono što su na raspravi saznala, a što nije već poznato javnosti, i upozoriti ih na posljedice odavanja tajne.

Član 88.

(1) O isključenju javnosti odlučuje Sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.

(2) Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba.

Član 89.

Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovaraju ći na čin će se primjenjivati i na pripremnom ro čištu, na ročištu izvan glavne rasprave pred Sudom, te na ročištu pred zamoljenim sudom.

VI - DOKAZI I IZVOĐENJE DOKAZA

1. Opće odredbe

Član 90.

(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

Član 91.

Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da ras polažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu člana 8. stav 2. ovog zakona.

Član 92.

(1) Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred Sudom tokom parnice.

(2) Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, Sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim.

(3) Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije šta drugo određeno. 17

(4) Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate.

Član 93.

Ako Sud na osnovu ocjene iz vedenih dokaza ne može sa sigurnoš ću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Član 94.

Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na nov čani iznos ili na zamjenjive stvari, ali se ta čna visina iznosa, odnosno koli čina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teško ćama, Sud će o tome odlučiti prema svojoj ocjeni.

Član 95.

(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.

(2) Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom ro čištu, Sud može odlučiti da se odre đeni dokazi izvedu pred drugim sudom ( zamoljeni sud). U tom slu čaju zapisnici o izvedenim dokazima pro čitat će se na glavnoj raspravi.

(3) Kad Sud donese odluku iz stava 2. ovog člana, u zamolnici za izvođenje dokaza ukratko će opisati predmet spora, izložiti stanje parnice i odrediti koji će se dokazi izvesti, uz naznaku o kojim okolnostima treba posebno voditi računa.

(4) O ročištu za izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestit će se stranke.

(5) Sudija zamoljenog suda ima pri izvo đenju dokaza sva ovlaštenja koja ima vije će kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi.

(6) Protiv rješenja Suda kojim se odre đuje izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom nije dopuštena posebna žalba.

Član 96.

(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predvi đenim ovim zakonom, Sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.

(2) Kad određeni rok protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što određeni dokaz nije izveden.

2. Uviđaj

Član 97.

(1) Uviđaj se preduzima kad je za utvr đivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti potrebno neposredno opažanje Suda.

(2) Uviđaj se može obavljati i uz učešće vještaka.

Član 98.

18 Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod tre ćeg lica, kod organa vlasti ili kod pravnog lica kome je povjereno vr šenje javnog ovlaštenja, na odgovaraju ći način će se primijeniti odredbe čl. 101., 102. i 103. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih organa ili pravnih lica.

3. Isprave

Član 99.

(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama s voje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdalo pravno lice u vršenju javnog ovlaštenja, koje mu je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprav e koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.

(3) Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvr đene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

(4) Ako se posumnja u autenti čnost isprave, stranka može tražiti da Sud traži da se o tome izjasni organ, odnosno pravno lice od koga bi ona trebalo da potiče.

Član 100.

Ako me đunarodnim ugovorom nije što drugo odre đeno, inozemne javne isprav e koje su propisno ovjerene imaju, uz uslov uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.

Član 101.

(1) Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.

(2) Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod.

(3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pr avnog lica kome je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, a sama stranka ne može isposlovati da se isprava preda ili pokaže, Sud će po prijedlogu stranke narediti tom organu, odnosno licu da ispravu dostave Sudu.

Član 102.

(1) Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, Sud može tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.

(2) Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave a ko se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je rije č o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje strane.

(3) U pogledu prava stranke da uskr ati podnošenje drugih isprava na odgovaraju ći na čin će se primjenjivati odredbe čl. 106 i 107. ovog zakona.

(4) Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu pori če da se isprava kod nje nalazi, mogu se radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokazi. 19

(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je zna čaja što stranka koja drži ispravu neć e postupiti po rješenju Suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili poriče da se isprava kod nje nalazi.

(6) Protiv odluke suda iz stava 1. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Član 103.

(1) Sud može, na prijedlog stranke, narediti tre ćem licu da podnese ispravu sa mo kad je ono po zakonu dužno pokazati je ili je podnijeti ili kad je rije č o ispravi koja je po svom sadržaju zajedni čka za to lice i stranku koja se poziva na ispravu.

(2) Prije nego što donese odluku kojem tre ćem licu nare đuje da podnese ispravu, Sud će pozvati tre će lice da se o tome izjasni.

(3) Kad treće lice poriče svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod njega nalazi, Sud će riješiti da li je treće lice dužno podnijeti ispravu.

(4) Kad treće lice poriče da se isprava nalazi kod njega, mogu se radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokazi.

(5) Pravosnažno rješenje o dužnosti tre ćeg lica da podnese ispravu može se izvršiti prema pravilima izvršnog postupka. Sud će ovo rješenje po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu radi prinudnog izvršenja.

(6) Treće lice ima pravo na naknadu opravdanih troškova koje je imalo u vezi s podnošenjem isprava. Odredbe člana 113. ovog zakona na odgovarajući način će se primjenjivati i u tom slučaju.

4. Svjedoci

Član 104.

(1) Svako lice koje se poziva kao svjedok dužno je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije druga čije određeno, dužno je i svjedočiti.

(2) Kao svjedoci mogu se saslušati samo lica koja su sposobna dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju.

(3) Stranka koja predlaže da se određ eno lice sasluša kao svjedok mora prije toga nazna čiti o čemu ono treba svjedočiti i navesti njegovo ime i prezime i boravište.

Član 105.

Ne može se saslušati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti.

Član 106.

(1) Svjedok može uskratiti svjedočenje:

1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;

2) o onome o čemu se stranka ili drugo lice svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala; 20

3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.

(2) Sud će upozoriti ta lica da u slučajevima navedenim u stavu 1. ovog člana mogu uskratiti davanje iskaza.

Član 107.

(1) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do tre ćeg stepena zaklju čno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaklju čno i onda kad je brak prestao, lice s kojim živi u vanbra čnoj zajednici ili njegove srodnike do drugog stepena zaključno, te svog staratelja ili štićenika, usvojitelja ili usvojenika.

(2) Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

Član 108.

(1) Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje Sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu.

(3) Svjedok može rješenje iz stava 1. ovog člana pobijati u žalbi protiv rješenja o nov čanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

Član 109.

(1) Svjedoci se pozivaju dostavljanjem pisme nog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na poslje dice neopravdanog izostanka predvi đene odredbama člana 347. ovog zakona i na pravo na naknadu troškova iz člana 113. ovog zakona.

(2) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

Član 110.

(1) Svjedoci se saslušavaju pojedina čno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.

(2) Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza.

(3) Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum ro đenja, godine života i njegov odnos sa strankama.

Član 111.

(1) Poslije općih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka. 21

(2) Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.

(3) Svjedok će se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.

Član 112.

(1) Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača.

(2) Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj na čin, pozvat će se kao tuma č lice koje se sa svjedokom može sporazumjeti.

(3) Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pita nja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

Član 113.

(1) Svjedok ima pravo na naknadu putn ih troškova i troškova za prehranu i preno ćište, te na naknadu nastale zarade, nastale usljed njegove obaveze da svjedoči.

(2) Naknadu iz stava 1. ovog člana svjedok mora zahtijevati odmah nakon saslušanja, jer u protivnim gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.

(3) U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoku, Sud će odrediti da se odre đeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako pre dujam nije položen, naredit će stranci da odre đeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

5. Vještaci

Član 114.

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvo đenje dokaza vješta čenjem kada je radi utvr đenja ili razjašnjenja određenih činjenica potrebno stručno znanje kojim Sud ne raspolaže.

Član 115.

(1) Stranka koja predlaže vješta čenje dužna je u prijedlogu nazna čiti predmet i obim vješta čenja, te predložiti lice koje će obaviti vještačenje.

(2) Protivna stranka izjasnit će se o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.

(3) Ako stranke ne postignu sporazum o licu koje treba biti odre đeno za vještaka i predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome donijet će Sud.

Član 116.

(1) Vještačenje obavlja jedan vještak.

(2) Sud može, na prijedlog stranke, odrediti više vještaka za različite vrste vještačenja.

(3) Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja. 22

(4) Složenija vješta čenja povjerit će se prvenstveno stru čnim ustanovama kao što su bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.

(5) Ako postoje ustanove za odre đene vrste vještačenja, kao što su vješta čenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjerit će se, u prvom redu, tim ustanovama.

Član 117.

Izvođenje dokaza vještačenjem određuje Sud rješenjem koje sadrži:

1) ime i prezime i zanimanje vještaka,

2) predmet spora,

3) obim i predmet vještačenja,

4) rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.

Član 118.

(1) Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.

(2) Prijepis rješenja iz člana 117. ovog zakona dostavlja se vještaku zajedno s pozivom na ro čište za glavnu raspravu.

(3) U pozivu će Sud upozoriti vještaka da svoje mišljenje mora iznijeti savjesno i u skladu s pravilima nauke i vještine i obavijestiti ga o posljedicam a nedostavljanja nalaza i mišlje nja u ostavljenom roku, odnosno neopravdanog izostanka s ročišta i pravu na nagradu i naknadu troškova.

Član 119.

(1) Vještaci su dužni odazvati se pozivu Suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje.

(2) Sud će vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vješta čenja iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

(3) Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vješta čenja i iz drugih opravdanih razloga. Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašteno lice organa ili pravnog lica u kom vještak radi.

Član 120.

(1) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vještaka može uzeti i lice koje je ranije bilo saslušano kao svjedok.

(2) Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuze će vještaka čim sazna da postoji razlog za izuze će, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.

(3) U zahtjevu za izuze će vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima zasniva svoj zahtjev za izuzeće.

(4) O zahtjevu za izuzeće odlučuje Sud.

(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće nije dopuštena posebna žalba. 23

(6) Ako je stranka saznala za razlog za izuze će poslije obavljenog vješta čenja i prigovara vješta čenju iz tog razloga, Sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja.

Član 121.

(1) Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvije k dostavlja Sudu prije rasprave, ukoliko Sud ne odredi drugačije.

(2) Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

Član 122.

(1) Ako vještak ne dostavi nal az i mišljenje u ostavljenom roku, Sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.

(2) Ako vještak dostavi nalaz ili mišlje nje koji su nejasni, nepotpuni ili proturje čni sami sebi ili izvedenim dokazima, Sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.

(3) Ukoliko vještak ni po pozivu Suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, Sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.

Član 123.

Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najmanje osam dana prije ročišta za glavnu raspravu.

Član 124.

(1) Ročište za glavnu raspravu održat će se i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, Sud može na prijedlog stranke odgoditi raspravu i zakazati novo ro čište na koje će ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je nje govo prisustvo raspravi neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.

Član 125.

Sud će vještaku dopustiti da razmatra spi se, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim vještacima u vezi s predmetom vještačenja.

Član 126.

Protiv rješenja Suda iz čl. 115., 117., 119. i 122. ovog zakona nije dopuštena žalba.

Član 127.

Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za prehranu i prenoćište i troškova vješta čenja, te pravo na razumnu nagradu za obavljeno vještačenje.

Član 128.

24 Ako odredbama ovog zakona nije druga čije određeno, na izvo đenje dokaza vješta čenjem na odgovaraju ći način primjenjuju se odredbe o saslušanju svjedoka.

Član 129.

Odredbe člana 115. stav 1., člana 116. stav 3., člana 118. st. 1. i 3, i čl. 119., 120. i 126. ovog zakona na odgovarajući način se primjenjuju i na tumače.

6. Saslušanje stranaka

Član 130.

Na prijedlog stranke, Sud će odrediti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.

Član 131.

Sud će odlu čiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu Suda.

Član 132.

(1) Za stranku koja nema parni čnu sposobnost saslušat će se njen zakonski zastupnik. Sud može odlu čiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika sasluša sama stranka, ako je njeno saslušanje moguće.

(2) Za pravno lice saslušat će se lice koje je zakonom ili pravilima pravnog lica određeno da je zastupa.

Član 133.

(1) Poziv na ročište dostavit će se punomoćniku stranke, koji je dužan o tome stranku obavijestiti, odnosno ako stranka nema punomoćnika, stranci ili licu koje će se za stranku saslušati.

(2) U pozivu će se nazna čiti da će se na ro čištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da će stranka koja do đe na ročište biti saslušana u odsustvu druge stranke.

Član 134.

Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu Suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza.

Član 135.

Odredbe o izvo đenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjivat će se i pri izvo đenju dokaza saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije šta drugo propisano.

7. Osiguranje dokaza

Član 136.

(1) Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz ne će mo ći izvesti ili da će njegovo kasnije izvo đenje biti otežano, može se tokom, a i prije pokretanja parnice, predložiti da se taj dokaz izvede. 25

(2) Osiguranje dokaza može se tražiti i tokom postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka.

Član 137.

(1) Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen tokom parni čnog postupka, za postupanje je nadležno vije će Suda pred kojim je postupak u toku.

(2) Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretan ja postupka, analogno se primje njuju odredbe prvostepenog postupka pred Sudom.

Član 138.

U podnesku kojim se traži osiguranje dokaza predlagač je dužan navesti činjenice koje se imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz ne će moći izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano. U podnesku treba navesti ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proističe da on nije poznat.

Član 139.

(1) Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza Sud će dostaviti protivniku, ako je poznat, ostavljajući mu odgovarajući rok za odgovor.

(2) Izuzetno, ako postoji opasnost za osiguranje dokaza, Sud će o prijedlogu odlu čiti i bez prethodnog izjašnjenja protivnika.

(3) U rješenju kojim se usvaja prijedlog Sud će odrediti ro čište za izvo đenje dokaza, navest će činjenice o kojima će se izvoditi dokazi, te dokaze koji će se izvesti.

(4) Ako protivniku nije prije bio dostavljen podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza, on će mu se dostaviti zajedno s rješenjem Suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza.

(5) Sud može, u izuzetnim slučajevima, odrediti da izvođenje dokaza započne i prije nego što se rješenje kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza dostavi protivniku.

(6) Protiv rješenja Suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza, te protiv rješenja kojim se odlu čuje da izvođenje dokaza započne prije nego što se rješenje dostavi protivniku, nije dopuštena žalba.

Član 140.

(1) Ako su dokazi izvedeni prije ne go što je postupak pokrenut, zapisnik o izvo đenju dokaza čuvat će se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni.

(2) Ako je postupak u toku, a osiguranje dokaza nije izveo Sud (koji vodi postupak), zapisnik će se dostaviti Sudu.

VII - SUDSKE ODLUKE

1. Zajedničke odredbe

Član 141.

Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta. 26

Član 142.

(1) Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.

(2) O tužbenom zahtjevu Sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem.

(3) O svim drugim pitanjima Sud odlučuje rješenjem.

(4) Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

2. Presuda

a) Opće odredbe

Član 143.

(1) Presudom Sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih potraživanja.

(2) Ako postoji više zahtjeva, Sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom.

Član 144.

(1) Sud može naložiti tuženom da obavi odre đenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaklju čenja glavne rasprave.

(2) Presuda kojom se tuženi obavezuje da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup može se donijeti i prije prestanka tih odnosa.

Član 145.

Ako je tužilac u tužbi tražio da mu se dosudi odre đena stvar, a istovremeno je u tužbi ili do zaklju čenja glavne rasprave izjavio da je volja n umjesto stvari primiti odre đeni novčani iznos, Sud će, ako usvoji tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženi može osloboditi davanja stvari, ako plati taj novčani iznos.

Član 146.

(1) Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kome je tu činidbu dužna izvršiti.

(2) Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe je 30 dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju Sud može odrediti duži rok. U mjeni čnim i čekovnim sporovima taj rok je 15 dana.

(3) Rok za izvršenje činidbe počinje te ći prvog dana nakon donošenja pr esude, odnosno ako se presuda dostavlja u skladu s odredbama ovog za kona o dostavi, prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.

b) Presuda na osnovu priznanja

Član 147.

27

(1) Ako tuženi do zaklju čenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, Sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda na osnovu priznanja).

(2) Sud neće donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uslovima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 8. stav 2.).

(3) Donošenje presude na osnovu priznanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 2. ovog člana prije toga pribave obavijesti.

(4) Priznanje tužbenog zahtjeva, na ro čištu ili u pismenom podnesku, tuženi može i bez pristanka tužioca opozvati do donošenja presude.

c) Presuda na osnovu odricanja

Član 148.

(1) Ako se tužilac do zaklju čenja glavne rasprave odr ekne tužbenog zahtjeva, Sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu odricanja).

(2) Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog.

(3) Tužilac može do donošenja presude, na ro čištu ili u pisanom podnesku, opoz vati odricanje od tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženog.

d) Presuda zbog propuštanja

Član 149.

(1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgov or na tužbu u zakonskom roku, Sud će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.

(2) Tužbeni zahtjev očigledno je neosnovan:

1) ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;

2) ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u očiglednoj protivnosti s dokazima koje je sam tužilac predložio ili s činjenicama koje su općepoznate.

(3) Ako je zahtjev očigledno neosnovan, Sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

(4) Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati.

Član 150.

(1) Protiv presude zbog propuš tanja nije dopuštena žalba, ali tuženi može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Blagovremeno podnesen prijedlog iz stava 1. ovog člana spre čava da presuda zbog propuštanja postane pravosnažna. 28

(3) Ako prijedlogu tuženog iz stava 1. ovog člana bude udovoljeno, tuženi će podmiriti sve opravdane troškove postupka koji su nastali do donošenja presude zbog propuštanja.

e) Donošenje, pismena izrada i dostava presude

Član 151.

(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

(2) Odredbe članova 189. i 190. ovog zakona, kojima je propisan na čin donošenja drugostepene presude, analogno se primjenjuju i na prvostepeni postupak, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.

(3) Ukoliko predsjednik vije ća prekorači rok iz stava 1. ovog člana, dužan je u pismenoj formi izvijestiti predsjednika Suda o razlozima prekoračenja.

Član 152.

(1) Nakon zaključenja glavne rasprave, Sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije prisus tvovala glavnoj raspravi, Sud će je pismeno obavijestiti o datumu donošenja presude.

(2) Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomo ćnici, dužni su sami preuzeti presudu u zgradi Suda, te im Sud neće dostavljati presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi.

(3) Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv presude po činje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

Član 153.

(1) U izuzetnim okolnostima, Sud može na zahtjev stranke odlu čiti da se dostava presude izvrši na na čin predviđen odredbama ovog zakona o dostavi.

(2) Stranci koja nije bila uredno oba viještena o datumu donošenja presude, Sud će u svakom slučaju dostaviti presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi.

Član 154.

Presuda zbog propuštanja i presuda vije ća Apelacionog odjeljenja donesena bez rasprave dostavlja se strankama u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi.

Član 155.

U slučaju iz člana 151. stav 3. ovog zakona, Sud će čim bude saznao da će doći do odgode datuma donošenja presude o tome obavijestiti stranke, nakon čega će strankama presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi.

Član 156.

U slučajevima iz čl. 153., 154. i 155. ovog zakona, rok za podnošenje pravnog lijeka počinje teći prvog narednog dana nakon dostave prijepisa presude. 29

Član 157.

Izvornik presude potpisuje predsjednik vijeća.

Član 158.

(1) Pismeno izra đena presuda mora imati uvod, izreku, obrazlo ženje i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.

(2) Uvod presude sadrži: naziv suda, ime i prezime predsjednika vije ća i članova vije ća, ime i prezime i prebivalište, odnosno boravište st ranaka, njihovih zastupnika i punomo ćnika, kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zaklju čenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomo ćnika koji su toj raspravi bili prisutni, te dan kad je presuda donesena.

(3) Izreka presude sadrži odluku o usvaja nju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se ti ču glavne stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.

(4) U obrazloženju Sud će izložiti: zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi zasnivaju, dokaze i ocjenu dokaza, kao i propise na kojima je sud zasnovao presudu.

(5) U obrazloženju presude zbog propuštanja, pres ude na osnovu priznanja ili presude na osnovu odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.

f) Dopunska presuda

Član 159.

(1) Ako je Sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlu čiti presudom, a koji su ve ć raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od prijema presude predložiti Sudu da se presuda dopuni.

(2) Neblagovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će, odnosno odbiti Sud bez održavanja ročišta.

Član 160.

Kad Sud nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja glavne rasprave donijet će, u roku od osam dana, presudu o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda).

Član 161.

(1) Ako je uz prijedlog za dopunu presude podne sena i žalba protiv presude, prvostepeno vije će zastat će s dostavom te žalbe drugostepenom vije ću dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke.

(2) Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba zajedno sa žalbom protiv prvostepene presude dostavit će se drugostepenom vijeću.

(3) Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zato što prvostepeno vijeće nije presudom odlučilo o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda. 30

g) Ispravljanje presude

Član 162.

(1) Pogreške u imenima i brojevima, i druge o čite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesaglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će Sud u svako doba.

(2) Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja.

(3) Ako izme đu izvornika i prijepisa presude postoji nesaglas nost u pogledu neke odl uke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje prijašnji prijepis presude. U takvom slu čaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude.

(4) O ispravljanju presude Sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.

h) Pravosnažnost presude

Član 163.

(1) Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravosnažna.

(2) Sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravosnažno presu đena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravosnažno odlučeno, odbacit će tužbu.

(3) Ako je u presudi odlu čeno o potraživanju koje je tuženi istaka o prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju tog potraživanja postaje pravosnažna.

Član 164.

(1) Sud je vezan za svoju presudu čim je donesena.

(2) Presuda prema strankama ima u činak od dana donošenja, a od dana kad im je dostavljena u slu čajevima u kojima strankama prema odredbama ovog zakona presudu dostavlja Sud.

3. Rješenje

Član 165.

(1) Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje predsjednik vijeća.

(2) Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostavit će se strankama u ovjerenom prijepisu samo ako je protiv tog rješenja dopuštena posebna žalba , ili ako se na osnovu rješenja može odmah tražiti izvršenje, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

(3) Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odno se na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije šta drugo određeno.

(4) Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno. 31

Član 166.

Rješenja koja Sud donosi izvan ročišta saopćavaju se strankama dostavom ovjerenog prijepisa rješenja.

Član 167.

(1) Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno.

(2) Pismeni sastav rješenja treba sadržavati uvijek uvod i izreku, a obrazl oženje samo ako prema stavu 1. ovog člana rješenje mora biti obrazloženo.

Član 168.

Rješenja o kaznama izrečenim prema odredbama ovog zakona izvršavaju se po službenoj dužnosti.

Član 169.

(1) Odredbe člana 146., 157. do 162. i člana 164. stav 2. ovog zakona na odgovarajući način će se primjenjivati i na rješenja.

(2) Odredbe čl. 151. do 153. i čl. 155. i 156. ovog zakona na odgovaraju ći na čin će se primjenjivati i na rješenja iz člana 198. stav 2. ovog zakona.

B. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

VIII - REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba protiv presude

a) Pravo na žalbu

Član 170.

(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu stra nke mogu podnijeti žalbu u roku od 30 dana od dana donošenja presude, odnosno ako se pres uda dostavlja u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi, 30 dana nakon dostave prijepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj rok je 15 dana.

(2) Blagovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravosnažna u dijelu koji se pobija žalbom.

(3) O žalbi protiv presude odlučuje vijeće Apelacionog odjeljenja Suda (drugostepeno vijeće).

Član 171.

(1) Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka prijema presude.

(2) Do donošenja odluke drugostepenog vijeća stranka može odustati od već podnesene žalbe.

(3) Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati. 32

b) Sadržaj žalbe

Član 172.

Žalba mora sadržati:

1) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba;

2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;

3) razlog žalbe;

4) potpis podnosioca žalbe.

Član 173.

(1) Ako žalba ne sadrži podatke iz člana 172. ovog zakona (nepotpuna žalba), predsjednik prvostepenog vije ća će rješenjem protiv koga nije dopuštena žalba pozvati žalioca da u roku od osam dana dopuni ili ispravi žalbu.

(2) Ako žalilac u roku iz stava 1. ovog člana ne postupi po traženju Suda, Sud će rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.

Član 174.

(1) U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.

(2) Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan na vesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a predlažući nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.

(3) Prigovor zastare i prigovor radi prebija nja koji nisu izneseni pred prvostepenim vije ćem ne mogu se iznositi u žalbi.

(4) Ako su zbog iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dok aza uzrokovani troškovi u postupku u povodu žalbe, te troškove će, nezavisno od ishoda spora, podmiriva ti ona stranka koja je iznijela nove činjenice, odnosno predložila nove dokaze.

c) Razlozi zbog kojih se presuda može pobijati

Član 175.

(1) Presuda se može pobijati:

1) zbog povrede odredbi parničnog postupka;

2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;

3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

(2) Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede odredbi parničnog postupka ili zbog toga što je izja va o priznanju, odnosno o odricanju data u zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare.

Član 176.

33 Povreda odredbi parničnog postupka postoji ako Sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Član 177.

(1) Pogrešno ili nepotpuno utvr đeno činjenično stanje postoji kad je Sud neku odlu čnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.

(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upućuju nove činjenice ili novi dokazi.

Član 178.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad Sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primijeni ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

d) Postupak po žalbi

Član 179.

Žalba se podnosi Sudu (prvostepenom vijeću) koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za Sud i protivnu stranku.

Član 180.

(1) Neblagovremenu, nepot punu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem predsjednik prvostepenog vije ća bez održavanja ročišta.

(2) Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.

(3) Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijelo lice koje nije ovlašteno za podnošenje žalbe, ili lice koje se odreklo ili je odustalo od žalbe, ili ako lice koje je podnijelo žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Član 181.

(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeno vijeće protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tom vijeću odgovor na žalbu.

(2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeno vije će žaliocu odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.

(3) Neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.

(4) Podnesci primljeni nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu ne će se uzimati u razmatranje, osim ukoliko Sud od stranke izričito zatraži dodatno izjašnjenje.

Član 182.

(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeno vijeće će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom vije ću, najkasnije u roku od osam dana. 34

(2) Ako žalilac tvrdi da su u prvostepenom postupku povrije đene odredbe parni čnog postupka, predsjednik prvostepenog vijeća dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se ti ču tih povreda, a prema potrebi, provjerit će istinitost tih navoda u žalbi.

Član 183.

(1) Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom vijeću, određuje se sudija izvjestilac.

(2) Sudija izvjestilac može, prema potrebi, od prvostepenog vije ća pribaviti izvještaj o povredama odredbi parničnog postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu provjere.

Član 184.

(1) Drugostepeno vijeće odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(2) Drugostepeno vije će zakazat će raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvr đivanja činjeničnog stanja potrebno pred ovim vije ćem utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti ve ć izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredbi parni čnog postupka u prvoste penom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim vijećem.

(3) Drugostepeno vijeće održat će sjednicu, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog vijeća primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeno vije će donijet će odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vije ća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 185.

(1) Na raspravu se pozivaju stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomo ćnici, a i oni svjedoci i vještaci za koje Sud odluči da se saslušaju.

(2) Ako sa rasprave izostane žalilac, rasprava se neć e održati, a odluka će se donijeti na osnovu navoda žalbe i odgovora na žalbu.

(3) Ako sa rasprave izostane stranka koja nije žalilac, Sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku.

(4) U pozivu za raspravu stranka će biti upozorena na posljedice nedolaska na raspravu.

Član 186.

(1) Rasprava pred drugostepenim vije ćem po činje kratkim izlaganjem izvjestioca o stanju predmeta, bez iznošenja njegovog mišljenja o osnovanosti žalbe.

(2) Nakon toga pro čitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostepenim vijećem. Zatim će žalilac obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu.

Član 187.

Ako u čl. 184. do 186. ovog zakona nije šta drugo odre đeno, odredbe ovog zakona o glavnoj raspravi pred prvostepenim vijećem na odgovarajući način se primjenjuju i na raspravu pred drugostepenim vijećem. 35

e) Granice ispitivanja prvostepene presude

Član 188.

Drugostepeno vijeće ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredbi parni čnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

f) Odluke drugostepenog vijeća o žalbi

Član 189.

(1) Odluke drugostepenog vijeća donose se nakon vijećanja glasanjem.

(2) U prostoriji u kojoj se vije ća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Kad treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može odluku donijeti i u samom zasjedanju.

Član 190.

(1) Predsjednik vije ća rukovodi vije ćanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se brine da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.

(2) Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova.

(3) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.

(4) Član vijeća koji je pri glasanju o kojem ranijem pitanju os tao u manjini ne može se suzdržati od glasanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti.

(5) Ako se u vezi s pojedinim pitanjima o kojima se odlučuje glasovi podijele na više razli čitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema ve ćinu, razdvojit će se pitanja i glasanje će se ponavljati sve dok se ne postigne ve ćina. Ako se u pogledu visine nov čanog iznosa ili koli čine glasovi podijele na više od dva mišljenja, ponovo će se raspravljati o razlozima za svako miš ljenje. Ako se i nakon toga ne može posti ći većina, glasovi dati za najve ći novčani iznos ili količinu dodat će se glasovima datim za najbliži manji nov čani iznos ili koli činu dok se ne postigne većina.

Član 191.

Drugostepeno vijeće može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:

1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;

2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;

3) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom vijeću na ponovno suđenje;

4) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili

5) preinačiti prvostepenu presudu.

Član 192.

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostepeno vije će rješenjem, ako to nije u činio predsjednik prvostepenog vijeća. 36

Član 193.

Drugostepeno vijeće će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrdi ti prvostepenu presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Član 194.

(1) Drugostepeno vije će će u sjednici vije ća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti prvostepenom vije ću radi održavanja nove glavne rasp rave, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:

1) ako je protivno odredbama ovog zak ona Sud donio presudu na osnovu pr iznanja ili presudu na osnovu odricanja;

2) ako kojoj stranci nezakonitim pos tupanjem, a posebno pr opuštanjem dostave nije data mogu ćnost da raspravlja pred Sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude;

3) ako je Sud donio presudu bez glavne rasprave;

4) ako je u radu vijeća učestvovao sudija koji se po zakonu mora izuzeti.

(2) Ako drugostepeno vije će utvrdi da je u postupku pred prvostepenim vije ćem odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu o kome ve ć teče parnica ili o kojem je ve ć prije pravosnažno presu đeno ili koga se tužilac odrekao ili o kojem je ve ć zaključena sudska nagodba, ukinut će prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.

(3) Ako drugostepeno vije će utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tuženi u čestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku ili ak o stranku u postupku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice ili ako parni čno nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vo đenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, ako vo đenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih ra dnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinut će prvostepenu presudu i vratiti predmet prvostepenom vije ću ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.

(4) Kad drugostepeno vije će ukine presudu prvostepenog vije ća i predmet vrati prvostepenom vije ću na ponovno suđenje, može narediti da novom glavnom raspravom rukovodi drugi predsjednik vijeća.

(5) U obrazloženju rješenja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti koje su odredbe parni čnog postupka povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.

Član 195.

Predsjednik prvostepenog vije ća dužan je, odmah po prijemu rješenja drugostepenog vije ća, odrediti pripremno ročište ili ro čište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog vije ća, na kojem će se izvesti sve parni čne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja ga je upozorilo drugostepeno vijeće u svom rješenju.

Član 196.

Drugostepeno vije će će, u sjednici vije ća ili na osnovu održane rasprave, presudom preina čiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:

1) ako je utvrdilo da postoji povreda odredbi parničnog postupka, osim u slu čajevima iz člana 194. ovog zakona; 37

2) ako je u sjednici vije ća drugačijom ocjenom isprava i posredno izvede nih dokaza koji su izvedeni pred prvostepenim vijećem utvrdilo drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi;

3) ako je nakon održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvo đenja već izvedenih dokaza, utvrdilo drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi;

4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeno vijeće pogrešno primijenilo materijalno pravo;

5) ako je utvrdilo da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev.

Član 197.

Drugostepeno vijeće ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu.

Član 198.

U obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostepeno vije će ocijenit će žalbene navode koji su od odlu čnog značaja.

Član 199.

Drugostepeno vije će dostavit će svoju odluku strankama i drugim zaint eresiranim licima, kao i prvostepenom vijeću.

2. Žalba protiv rješenja

Član 200.

(1) Protiv rješenja prvostepenog vije ća dopuštena je žalba ako u ovom zakonu nije odre đeno da žalba nije dopuštena.

(2) Ako ovaj zakon izri čito odre đuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostepenog vije ća može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

Član 201.

(1) Blagovremeno podnesena žalba zadržava izvršenje rješenja, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(2) Rješenje protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba može se odmah izvršiti.

Član 202.

Rješavajući o žalbi, drugostepeno vijeće može:

1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;

2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostepenog vijeća;

3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, te, prema potrebi, predmet vratiti na ponovni postupak.

Član 203.

U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovaraju ći način će se primjenjivati odredbe ovog zakona koje važe za žalbu protiv presude, osim odredbi o održavanju rasprave pred drugostepenim vijećem. 38

IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija

Član 204.

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravos nažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pra vosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

(3) Izuzetno, Sud može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlu čivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

Član 205.

O reviziji odlučuje Sud u vijeću utvrđenom članom 18. stav 3. ovog zakona.

Član 206.

Podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravosnažne presude protiv koje je izjavljena.

Član 207.

(1) Revizija se može izjaviti:

1) zbog povrede odredbi parni čnog postupka iz člana 176. ovog zakona koja je u činjena u postupku pred drugostepenim vijećem;

2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava;

3) zbog prekora čenja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda učinjena u postupku pred drugostepenim vijećem.

(2) Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Član 208.

Revizijsko vijeće ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojemu se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, paze ći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredbi parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

Član 209.

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredbi parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostepenim vijećem.

Član 210.

Revizija se podnosi prvostepenom vijeću, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i protivnu stranku.

Član 211.

39 Neblagovremenu ili nepot punu reviziju odbacit će rješenjem predsjednik prvostepenog vije ća, bez održavanja ročišta.

Član 212.

(1) Primjerak blagovremene i potpune revizije predsjednik prvostepenog vijeća dostavit će protivnoj stranci.

(2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti Sudu odgovor na reviziju.

(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, predsjednik prvostepenog vije ća dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom vijeću.

(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom vijeću.

Član 213.

O reviziji revizijsko vijeće odlučuje bez rasprave.

Član 214.

(1) Nedopuštenu reviziju odbacit će revizijsko vije će rješenjem, kao i neblagovremenu ili nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlaštenja, nije učinio predsjednik prvostepenog vijeća.

(2) Revizija je nedopuštena ako ju je izjavilo lice koje nije ovlašteno na podnošenje revizije, ili lice koje je odustalo od revizije, ili ako lice koje je izjavilo reviziju nema pravni interes za podn ošenje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.

Član 215.

Revizijsko vije će će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu, ako ut vrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Član 216.

(1) Ako utvrdi da postoji povreda odredbi parni čnog postupka zbog koje se revizija može izjaviti, osim povreda odre đenih u st. 2. i 3. ovog člana, revizijsko vije će će, s obzirom na prirodu povrede, presudom preinačiti presudu drugostepenog vije ća ili rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelimi čno presudu drugostepenog vijeća i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom drugostepenom vijeću, odnosno drugom nadležnom sudu.

(2) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim vijećem odlu čeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o kojem je ve ć prije pravosnažno presu đeno ili koga se tužilac odrekao ili o kojem je ve ć zaključena sudska nagodba, revizijsko vijeće ukinut će rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu.

(3) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim vije ćem, kao tužilac ili tuženi, u čestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je pr avno lice nije zastupalo ovlašteno lice ili ako parni čno nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili a ko zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vo đenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje poje dinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, revizijsko vije će će, s obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama st. 1. ili 2. ovog člana. 40

Član 217.

(1) Ako revizijsko vijeće utvrdi da je materijalno pr avo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

(2) Ako revizijsko vije će ustanovi da je zbog pogrešne primjene ma terijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvr đeno i da zbog toga nema uslova za preina čenje pobijane presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelimi čno presudu drugostepenog vije ća i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom drugostepenom vijeću.

Član 218.

Ako utvrdi da je pravosnažnom presudom donesenom u drugom stepenu prekora čen tužbeni zahtjev, revizijsko vijeće će presudom preinačiti pobijanu presudu.

Član 219.

Revizijsko vijeće dostavlja svoje odluke strankama, kao i prvostepenom i drugostepenom vijeću.

Član 220.

Ako u čl. 204. do 219. ovog zakona nije šta drugo određeno, u postupku povodom revizije na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe ovog zakona o žalbi protiv presude, osim odredbi o održavanju rasprave pred drugostepenim vijećem.

Član 221.

(1) Stranke mogu izjaviti reviz iju i protiv rješenja drugostepenog vije ća kojim je postupak pravosnažno završen.

(2) Revizija protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravosnažne presude.

(3) Revizija je uvijek dopušte na protiv rješenja drugostepenog vije ća kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostepenog vijeća o odbacivanju revizije.

(4) U postupku u povodu reviz ije protiv rješenja na odgovaraju ći na čin će se primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

2. Ponavljanje postupka

Član 222.

Postupak koji je odlukom Suda pravosnažno završen može se na prijedlog stranke ponoviti:

1) ako je pri donošenju odluke učestvovao sudija koji je po zakonu morao biti izuzet;

2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred Sudom;

3) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi u čestvovalo lice koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili ako parni čno nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomo ćnik stranke nije imao 41 potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, ili za pojedine radnje u postupku, ako vođ enje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;

4) ako se odluka Suda zasniva na lažnom iskazu svjedok a ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj;

5) ako je do odluke Suda došlo zbog krivi čnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomo ćnika stranke, protivne stranke ili kog trećeg lica;

6) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađ e ili stekne mogu ćnost da upotrijebi n ove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku.

Član 223.

(1) Iz razloga navedenih u članu 222. ta č. 1. do 3. ovog zakona, ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u ranijem postupku.

(2) Zbog okolnosti navedenih u članu 222. ta č. 1 i 6. ovog zakona, ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla te okol nosti iznijeti prije nego što je raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom.

Član 224.

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:

1) u slučaju iz člana 222. tačka 1. ovog zakona od dana kad je stranka saznala za taj razlog;

2) u slučaju iz člana 222. tačka 2. ovog zakona od dana kad je odluka dostavljena stranci;

3) u slučaju iz člana 222. ta čka 3. ovog zakona, ako je u pos tupku kao tužilac ili tuženi u čestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku i to:

- od dana kad je odluka dostavljena tom licu; ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik;

- od dana kad je odluka dostavljena stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku;

- od dana kad je stranka saznala za taj razlog;

4) u slučajevima iz člana 222. tač. 4. i 5. ovog zakona i to:

1) od dana kad je stranka saznala za pravosnažnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti;

5) u slučaju iz člana 222. tačka 6. ovog zakona i to:

- od dana kad je stranka mogla iznijeti Sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.

(2) Ako bi rok određen u stavu 1. ovog člana počeo teći prije nego što je odluka postala pravosnažna, taj rok će se ra čunati od pravosnažnosti odluke ako pr otiv nje nije bio izjavljen pr avni lijek, odnosno od dostave pravosnažne odluke drugostepenog vijeća.

(3) Nakon što protekne rok od pet godina od dana ka d je odluka postala pravosnažna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se pona vljanje traži iz razloga navedenih u članu 222. ta č. 2. i 3. ovog zakona.

Član 225.

42 O prijedlogu za ponavljanje postupka odlu čuje sudija Apelacionog odjeljenja Suda, kao sudija pojedinac, koji nije učestvovao u donošenju drugostepene odluke.

Član 226.

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek prvostepenom vijeću Suda.

(2) U prijedlogu se posebno moraju navesti zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlaga ča, te učiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za predlagača biti donesena povoljnija odluka.

Član 227.

(1) Neblagovremene, nepotpune ili nedopušte ne prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će rješenjem predsjednik prvostepenog vijeća bez održavanja ročišta.

(2) Ako predsjednik prvostepenog vijeća ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci koja ima pravo u roku od 15 dana odgovoriti na prijedlog.

Član 228.

Nakon prijema odgovora na prijedlog ili nakon proteka roka za davanje odgovora, prvostepeno vije će će prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti Apelacionom odjeljenju Suda najkasnije u roku od osam dana.

Član 229.

(1) Sud odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka, u pravilu, bez održavanja rasprave.

(2) Ako Sud ocijeni da je odr žavanje rasprave neophodno, postupit će u skladu s odredbama čl. 185. do 187. ovog zakona.

Član 230.

(1) Nakon što Sud, saglasno članu 225. ovog zakona, donese odluku o prijedlogu, vije ću prvog stepena vraća sve spise s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke.

(2) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje postupka izre ći će se da se ukida odluka donesena u ranijem postupku.

(3) Protiv rješenja Suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka žalba nije dopuštena.

(4) Žalba protiv rješenja Suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se Apelacionom odjeljenju Suda, koji o žalbi odlučuje u vijeću trojice sudija.

Član 231.

(1) U ponovnom postupku pred prvostepenim vijećem ne može postupati sudija koji je odlu čivao u ranijem postupku kao predsjednik vijeća. 43

(2) Prvostepeno vije će odredit će pripremno ro čište odmah po prijemu rješenja, a najkasnije u roku od osam dana.

3. Odnos između prijedloga za ponavljanje postupka i revizije

Član 232.

(1) Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se može izjaviti i revizija, smatrat će se da je stranka izjavila reviziju.

(2) Ako stranka izjavi reviziju iz razloga što je u prvostepenom ili drugostepenom postupku odlu čeno o zahtjevu o kojem je ve ć prije pravosnažno presu đeno ili koga se tužilac ve ć odrekao ili o kojem je sklopljena sudska nagodba, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavlja nje postupka iz bilo kojeg razloga iz člana 222. ovog zakona, Sud će prekinuti postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji.

(3) Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga, osim iz razloga navedenih u stavu 2. ovog člana, i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga iz člana 222. stav 1. ta č. 4. i 5. ovog zakona, koji su potkrijepljeni pravosnažnom presudom donesenom u krivi čnom postupku, Sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka.

(4) U svim ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, Sud će odlu čiti koji će postupak nastaviti, a koji prekinuti, uzimaju ći u obzir sve okolnosti, a posebno razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnesena i dokaze koje su stranke predložile.

Član 233.

(1) Odredbe člana 232. st. 1. i 3. ovog zakona primijenit će se i kad je stranka najprije podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, a nakon toga izjavila reviziju.

(2) U svim ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i nakon toga izjavi reviziju, Sud će, u pravilu, prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako ustanovi da postoje ozbiljni razlozi da postupi drugačije.

Član 234.

(1) Rješenje iz člana 232. ovog zakona donosi predsjednik prvostepenog vije ća ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostepenom vijeću prije nego što je predmet u povodu revizije upućen revizijskom vijeću. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne pošto je predmet u povodu revizije upu ćen revizijskom vijeću, rješenje iz člana 232. ovog zakona donosi revizijsko vijeće.

(2) Rješenje iz člana 233. ovog zakona donosi predsjednik prvostepenog vijeća, osim ako je predmet, u vrijeme kad revizija stigne prvostepenom vije ću, u povodu prijedloga za ponavljanje postupka upu ćen Apelacionom odjeljenju Suda radi donošenja odluke, u kojem slučaju rješenje donosi sudija tog odjeljenja.

(3) Protiv rješenja suda iz st. 1. i 2. ovog člana nije dopuštena žalba. Dio treći - OPĆE ODREDBE

X - STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI

44

Član 235.

(1) Stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice.

(2) Posebnim propisima može se odrediti ko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih lica.

(3) Sud može, izuzetno, s pravnim uč inkom u odre đenoj parnici, priznati svojst vo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju strana čku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje strana čke sposobnosti, a posebno ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti izvršenje.

(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana kojim se priznaje svojstvo stra nke u parnici nije dopuštena posebna žalba.

Član 236.

(1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost).

(2) Punoljetno lice kome je djelimi čno ograni čena poslovna sposobnost parni čno je sposobno u granicama svoje poslovne sposobnosti.

(3) Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parni čno je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.

Član 237.

(1) Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.

(2) Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog organa vlasti donesenim na osnovu zakona.

(3) U toku cijelog postupka Sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li lice koje se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parni čno sposobno, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.

Član 238.

(1) Zakonski zastupnik može u ime stranke preduz imati sve radnje u postupku, ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje, odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaklju čenje nagodbe ili za preduzimanje drugih radnji u po stupku u posebnim propisima odre đeno da zastupnik mora imati posebna ovlaštenja, on može te radnje preduzimati samo ako ima takva ovlaštenja.

(2) Lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužno je na zahtjev Suda dokazati da je zakonski zastupnik. Kad je za preduzimanje odre đenih radnji u postupku potrebno posebno ovl aštenje, zakonski zastupnik dužan je dokazati da ima takvo ovlaštenje.

(3) Kad Sud ustanovi da zakonski zastupnik lica pod st arateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit će o tome organ starateljstva. Ako bi zbog propuš tanja zastupnika mogla n astati šteta za lice pod starateljstvom, Sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik.

Član 239.

45

(1) Kad Sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao st ranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužioca da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će preduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s licem koje može biti stranka u postupku.

(2) Isto tako, kad Sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da za konski zastupnik nema posebna ovlaštenja kad su ona potrebna, zatražit će da nadležni organ starateljstva postavi staratelja parni čno nesposobnom licu, odnosno pozvat će zakonskog zastupnika da pribavi posebna ovlaštenja ili će preduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna strana bila pravilno zastupana.

(3) Sud će odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku pre duzimati samo one radnje zbog čije bi odgode mogle nastati štetne posljedice za stranku.

(4) Ako se nedostaci iz st. 1. i 2. ovog člana ne mogu otkloniti ili ako odre đeni rok bezuspješno protekne, Sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahva ćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje parnice.

(5) Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za otklanjanje nedostataka nije dopuštena žalba.

XI - PUNOMOĆNICI

Član 240.

(1) Stranke mogu preduzimati radnje u postupku lično ili preko punomoćnika.

(2) Stranka koju zastupa punomo ćnik može uvijek do ći pred Sud i davati izjave pored svog punomo ćnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vješt ake može ispitivati samo preko punomo ćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

Član 241.

(1) Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili zaposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i, za pravna lica, zaposlenik tog pravnog lica, a za fizi čka lica bra čni, odnosno vanbra čni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini.

(2) Ako Sud utvrdi da punomo ćnik koji je advokat ne obavlja svoju dužnost u skladu sa Zakonom o advokaturi, Sud će o tome izvijestiti nadležnu advokat sku komoru, i, ako je to mogu će, stranku koju advokat zastupa.

Član 242.

Radnje u postupku koje punomo ćnik preduzima u granicama punomo ći imaju isti pravni u činak kao da ih je preduzela sama stranka.

Član 243.

(1) Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava data.

(2) Ako je punomo ćnik priznao koju činjenicu na ročištu na kojem stranka nije bila prisutna ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izm ijeni ili opozove, Sud će cijeniti obje izjave prema članu 92. stav 2. ovog zakona. 46

Član 244.

Stranka može ovlastiti punomo ćnika da preduzima samo odre đene radnje ili da preduzima sve radnje u postupku.

Član 245.

Ako je stranka izda la advokatu punomoć za vo đenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomo ći, advokat je ovlašten na osnovu takve punomoći:

1) obavljati sve radnje u postupku, a posebno podnijeti tužbu, povu ći je, dati odgovor na tužbu, priznati tužbeni zahtjev ili se odre ći tužbenog zahtjeva, zaklju čiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odre ći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;

2) stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i pre duzimati potrebne radnje u postupku, u povodu takvog zahtjeva;

3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;

4) pismeno ovlastiti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim zastupanja na glavnoj raspravi.

Član 246.

Advokata kojem je stranka izdala punomoć može, uz izričito ovlaštenje stranke, zamjenjivati drugi advokat.

Član 247.

Ako stranka u punomo ći nije pobliže odredila ovlaštenja punomo ćnika, punomoćnik koji nije advokat može na osnovu takve punomo ći obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izri čito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaklju čenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomo ći na drugo lice, te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

Član 248.

(1) Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.

(2) Stranka koja nije pismena ili se nije u stanju potpisati stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak prsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje licu koje nije advokat, potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći.

(3) Ako posumnja u istinitost pismene punomo ći, Sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

Član 249.

(1) Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć.

(2) Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi lice koje nije podnijelo punomo ć, ali će istovremeno narediti tom licu da naknadno u odre đenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parničnih radnji. 47

(3) Dok ne protekne rok za podnošenje punomo ći, Sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, Sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje koje je obavilo lice bez punomoći.

(4) Sud je dužan tokom cijelog postupka p aziti da li je lice koje se pojavljuje kao punomo ćnik ovlašteno za zastupanje. Ako Sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomo ćnik nije ovlašteno za zastupanje, ukinut će parnične radnje koje je to lice preduzelo, ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

Član 250.

(1) Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati.

(2) Opozivanje, odnosno otkaz punomo ći mora se saop ćiti Sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.

(3) Opozivanje, odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je saopćen.

(4) Poslije otkaza punomo ći, punomo ćnik je dužan još 15 dana obavljati radnje za lice koje mu je izdalo punomoć, ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

Član 251.

(1) Ako je punomoć niku dato ovlaštenje da može obavljati sve radnje u postupku, a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik, umre ili postane poslovno nesposobna ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten i nadalje preduz imati radnje u postupku, ali nasljednik, odnosno novi zakonski zastupnik, može opozvati punomoć.

(2) U slučajevima navedenim u stavu 1. ovog člana, punomoćniku koji nije advokat uvijek prestaju ovlaštenja koja se u punomoći moraju izričito navesti.

Član 252.

(1) Prestankom pravnog lica prestaje i punomoć koju je ono izdalo.

(2) U slu čaju ste čaja, punomo ć koju je izdao ste čajni dužnik prestaje kad prema važe ćim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka.

(3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog člana, punomoćnik je dužan još 15 dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

XII - JEZIK U POSTUPKU

Član 253.

Pozivi, odluke i druga sudska pismena upu ćuju se strankama i drugim u česnicima u postupku na jednom od jezika iz člana 11. ovog zakona.

Član 254.

Stranke i drugi učesnici u postupku pri učestvovanju u postupku upotrebljavaju jedan od jezika iz člana 11. ovog zakona. 48

Član 255.

(1) Stranke i umješa či koji ne poznaju nijedan od jezika iz člana 11. ovog zakona osigurat će o svom trošku usmeno i pismeno prevo đenje procesnih radnji koje preduzimaju, kao i druga usmena i pismena prevo đenja za svoje potrebe.

(2) Stranke i umješači dužni su osigurati i prevođenje koje se odnosi na izvođenje dokaza koje su predložili.

(3) Prevođenje obavljaju tumači.

XIII - VRIJEDNOST SPORA

Član 256.

(1) Tužilac je dužan u tužbi ozna čiti vrijednost predmeta spora, osim u slu čajevima u kojima se vrijednost spora ne može izraziti u novcu.

(2) Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

(3) Kamate, ugovorna kazna i ostala spore dna potraživanja ne uzimaju se u obzir pri odre đivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev.

Član 257.

Ako se zahtjev odnosi na budu ća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora ra čuna se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina.

Član 258.

(1) Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva.

(2) Ako zahtjevi u tužbi proizilaze iz raznih os nova ili su istaknuti protiv više tuženih, vrijednost se odre đuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Član 259.

Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog od nosa, ili iz odnosa korištenja stana, odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se ra čuna prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno zakupnini, osim ako je rije č o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme.

Član 260.

Ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja odre đenog potraživanja ili ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba osigurati, ali ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osi gurati, kao vrijednost predmeta spora uzet će se vrijednost predmeta zaloga.

Član 261.

49

(1) Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na nov čani iznos, ali tužilac u tužbi na vede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određeni novčani iznos, kao vrijednost predmeta spora uzet će se taj iznos.

(2) U drugim slu čajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na nov čani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naznačio.

(3) Ako je u slu čaju iz stava 2. ovog člana tužilac vrijednost predmeta s pora suviše visoko ili suviše nisko naznačio, Sud će najkasnije na pripremnom ro čištu, a ako pripremno ro čište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stva ri, brzo i na prikladan na čin provjeriti ta čnost nazna čene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora.

(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

Član 262.

Ako novčani iznos nije izražen u konvertibilnim markama već u drugoj valuti, vrijednost predmeta spora utvrđuje se u konvertibilnim markama, po srednjem kursu odnos ne valute koji je utvrdila nadležna finansijska organizacija u vrijeme podnošenja tužbe.

XIV - ROKOVI I ROČIŠTA

1. Rokovi

Član 263.

(1) Ako rok nije određen zakonom, određuje ga Sud s obzirom na okolnosti slučaja.

(2) Rok koji Sud odredi izuzetno se može produž iti na prijedlog zainteresiranog lica ako za to postoje opravdani razlozi.

(3) Prijedlog za produženje roka mora se podnijeti prije proteka roka čije se produženje traži.

(4) Protiv rješenja o produženju roka nije dopuštena žalba.

Član 264.

(1) Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.

(2) Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno, odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan.

(3) Rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine, koji po svom broj u odgovara danu kad je rok otpo čeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

(4) Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad Sud ne radi, rok ističe protekom prvog idućeg radnog dana.

Član 265.

50

(1) Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku ako je, prije nego što rok protekne, predat Sudu.

(2) Ako je podnesak upu ćen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegramski, dan predaje pošti smatra se danom predaje Sudu, a ako je podnesak upu ćen telefaksom, danom predaje smatra se dan prijema telefaksa u Sudu.

(3) Ako je podnesak upu ćen elektronskom poštom, kao vrijeme predaje Sudu smatra se vrijeme koje je naznačeno na verifikaciji kvalificiranog elektronskog potpisa.

(4) Ako je podnesak upu ćen telegramski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat će se da je podnesen u roku ako uredan podnesak naknadno bude predat Sudu ili bude upu ćen Sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti.

(5) Za lica koja se nalaze na obaveznoj vojnoj služ bi u vojsci, dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi smatra se danom predaje Sudu.

(6) Za lica lišena slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno ustanove za izvršenje krivi čnih i prekršajnih sankcija smatra se danom predaje Sudu.

(7) Ako je podnesak koji je vezan za rok predat ili upu ćen Sudu prije proteka roka, a stigne Sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen.

(8) Odredbe st.1. do 6. ovog člana primjenjuju se i na rok u kojem se prema posebnim propisima mora podi ći tužba, te i na rok zastare potraživanja ili nekog drugog prava.

2. Ročište

Član 266.

(1) Ročište određuje Sud kad je to zakonom propisano.

(2) Sud će na ročište pozvati stranke i ostala lica čije se prisustvo smatra potrebnim.

(3) U pozivu Sud će nazna čiti mjesto, prostoriju i vrijeme održavanja ro čišta, te navesti stranke i predmet spora.

(4) Sud će u pozivu posebno upozoriti stranke i ostale u česnike u postupku na zakonske posljedice izostanka s ročišta.

Član 267.

(1) Ročište se, u pravilu, održava u sudskoj zgradi.

(2) Sud može odlu čiti da se ro čište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka. Protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba.

3. Povrat u prijašnje stanje

Član 268.

51

(1) Ako stranka propusti ro čište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, Sud će toj stranci na njen prijedlog dopus titi da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.

(2) Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vra ća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je Sud zbog propuštanja donio.

Član 269.

(1) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se prema nadležnosti vije ća Suda kod koga je trebalo obaviti propuštenu radnju.

(2) Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, ra čunajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje.

(3) Nakon proteka 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

(4) Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlaga č je dužan istovremeno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.

Član 270.

Ne može se zahtijevati povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje, ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

Član 271.

Sud će odmah odlučiti o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i nastaviti postupak.

Član 272.

(1) Neblagovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će Sud rješenjem.

(2) U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje Sud će zakazati ro čište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva općepoznate.

Član 273.

(1) Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena posebna žalba.

(2) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena posebna žalba, osim ukoliko je prijedlog podnesen zbog donošenja presude zbog propuštanja.

XV - PODNESCI

Član 274.

(1) Tužba, odgovor na tužbu, pr otutužba, odgovor na protut užbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave, podnose se pisme no (podnesci). Uslov pismene forme ispunjavaju i 52 podnesci upu ćeni telegramom, telefaksom ili elektronskom poš tom. Ovakvi podnesci smatraju se potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.

(2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržava ti sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Posebno treba da sadržavaju: oznaku suda, im e i prezime, odnosno naziv pra vnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca.

(3) Ako izjava sadrži kakav zah tjev, stranka mora u podnesku navesti činjenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev.

(4) Podnesci koji se dostavljaju elektronskom pošto m moraju biti ovjereni kvalificiranim elektronskim potpisom.

(5) Podnesci s prilozima koji se dostavljaju protivno j stranci predaju se Sudu u dovoljnom broju primjeraka za Sud i protivnu stranku.

Član 275.

(1) Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku, prijepisu ili fotokopiji.

(2) Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, Sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dopustiti da je razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u spisima predmeta, vratit će se podnosiocu na njegov zahtjev, ali Sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži prijepis ili fotokopiju isprave.

(3) Ako je isprava priložena u prijepisu ili fotokopiji, Sud će na zahtjev protivne stranke pozvati podnosioca da podnese Sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Sud će odrediti rok u kom se isprava ima predati, odnosno pregledati.

(4) Protiv tih rješenja nije dopuštena žalba.

Član 276.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve št o je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, Sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predat Sudu u roku odre đenom za dopunu ili ispravku, smatrat će se da je podnesen Sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.

(3) Smatrat će se da je podnesak povu čen ako ne bude vra ćen Sudu u odre đenom roku, a ako bude vra ćen bez ispravke, odnosno dopune, odbacit će se.

(4) Ako podnesci ili prilozi nisu po dneseni u dovoljnom broju primjeraka, Sud će pozvati podnosioca da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, Sud će podnesak odbaciti.

XVI - DOSTAVA PISMENA

1. Opće odredbe

a) Način dostave pismena 53

Član 277.

Pismena se dostavljaju preko pošte, preko ovlašte nog pravnog lica registriranog za obavljanje poslova dostavljanja ili preko ovlaštenog službenog lica Suda.

Član 278.

(1) Kad dostavu treba obaviti licima ili ustanovama u inozemstvu ili strancima koji uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem, ako u me đunarodnom ugovoru ili u ovom zakonu nije šta drugo određeno.

(2) Državljanima Bosne i Hercegovine u inozemst vu dostava se obavlja putem pošte ili preko nadležnog konzularnog, odnosno diplomatskog predstavništva Bosne i Hercegovine u toj državi.

b) Dostava fizičkim i pravnim licima

Član 279.

(1) Dostava fizičkim licima obavlja se predajom pismena licu kome se dostava ima obaviti, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Ako ovim zakonom nije druga čije određeno, dostava organima vlasti i pravnim licima obavlja se predajom pismena licu ovlaštenom za primanje pismena, ili, ako se takvo ne zatekne u uredu, odnosno poslovnoj prostoriji, zaposleniku koji se tu zatekne.

Član 280.

(1) Kad stranku zastupa zakonski zastupnik, odnosno punomo ćnik, dostava se obavlja zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku.

(2) Kad organi vlasti ili pravno lice za svog punomo ćnika odrede lice koje je njihov radnik, dostava se može obaviti i u skladu s odredbom člana 279. stav 2. ovog zakona.

(3) Ako stranka ima više zakonskih zastupnika, odnosno punomo ćnika, dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih.

(4) Dostava advokatu kao punomoć niku može se obaviti i predajom pismena licu koje je zaposleno u njegovom advokatskom uredu.

Član 281.

(1) Vojnim licima, pripadnicima policije i pripadnicima kopnenog, rije čnog, pomorskog i zra čnog saobraćaja dostava se može obaviti i preko njihove komande, odnosno neposrednog starješine.

(2) Licima lišenim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, odnosno uprave ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija.

Član 282.

(1) Dostava pravnom licu može se obaviti i putem nje gove poslovne jedinice, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice. 54

(2) Dostava pravnom licu koje ima sjedište u inozemstvu može se obaviti i putem njegovog zastupništva, odnosno predstavništva u Bosni i Hercegovini.

c) Vrijeme i mjesto dostave

Član 283.

(1) Dostava se obavlja svakim danom, u bilo koje vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu fizičkog lica, u sjedištu organa vlasti, u uredu, odnosno poslovnim prostorijama pravnog lica kome se dostava ima obaviti, ili u Sudu kad se lice kome se dostava ima obaviti tamo zatekne.

(2) Dostava se može obaviti na b ilo kojem mjestu, ako se obavlja li čnim uru čenjem pismena licu kojem se dostava ima obaviti.

2. Dostava putem pošte

Član 284.

Dostava putem pošte obavlja se:

1) preporučenom pošiljkom s povratnicom, ili

2) običnom pošiljkom, u kojoj se uz pismeno dostavlja i obrazac o potvrdi prijema, koji lice kome se pismeno dostavlja mora potpisati i vratiti Sudu.

3. Dostava preko ovlaštenog pravnog lica ili ovlaštenog službenog lica suda

a) Dostava fizičkim licima

Član 285.

(1) Ovlašteno pravno lice registrirano za obavlja nje poslova dostavljanja i ovlašteno službeno lice suda dostavu fizičkim licima, u pravilu, obavljaju predajom pismena licu kome se dostava ima obaviti.

(2) Ako se lice kome se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan primiti pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu ako oni na to pristanu.

(3) Ako se dostava obavlja na ra dnom mjestu lica kome se pismeno ima dosta viti, a to lice se tu ne zatekne, dostava se može obaviti licu koje na istom mjestu radi, ako ono pristane primiti pismeno.

(4) Predaja pismena drugom licu nije dopuštena ako ono učestvuje u parnici kao protivnik lica kome se dostava ima obaviti.

(5) Lica kojima se prema odredbama st. 2. i 3. ovog člana dostava obavi umjest o licu kome se pismeno ima dostaviti, dužna su pismeno predati tom licu, na što će ih dostavljač i upozoriti prilikom uručenja pismena.

(6) Kad se dostava obavi prem a odredbama st. 2. ili 3. ovog člana, lice kome se pismeno imalo dostaviti o tome će biti obaviješteno slanjem pismene obavijesti preko pošte, običnom pošiljkom. U pismenoj obavijesti navodi se predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostav iti, datum, sat i mjesto dos tave pismena, te ime i prezime lica koje je primilo pismeno. Obavijest se mora poslati tokom istog dana ili sljede ćeg radnog dana nakon obavljene dostave. 55

Član 286.

(1) Ako se pismeno ne može dostaviti na na čin previđen u članu 285. ovog zakona, a dostavlja č utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostava pokušava obaviti, ostavit će u stanu ili u prostorijama gdje to lice radi, ili pribiti na vr ata stana ili prostorije, pismenu obavijest da će pismeno biti ostavljeno u Sudu i da ga to lice tamo može preuzeti u roku od 15 dana od dana pokušaja dostave. U pismenoj obavijesti navodi se i predmet spora, vrsta pismena koj e se ima dostaviti, datum i sat kada je obavijest ostavljena, te naziv i adresa Suda gdje se pismeno može preuzeti.

(2) Tokom istog dana ili sljede ćeg radnog dana nakon pokušaja dostave iz stava 1. ovog člana, pismena obavijest s podacima navedenim u tom stavu poslat će se licu kome se dostava ima obaviti i preko pošte, običnom pošiljkom.

(3) Dostava će se smatrati obavljenom na dan kada lice kome se pismeno ima dostav iti preuzme pismeno u Sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog člana.

Član 287.

(1) Ako se utvrdi da je lice kome se pismeno im a dostaviti privremeno odsutno i da mu lica navedena u članu 285. st. 2. i 3. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit će pismeno Sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi, a dostava će ponovo biti pokušana u odgovarajuće vrijeme.

(2) Ako dostavlja č utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se dostava pokušava obaviti, ali istovremeno utvrdi ta čnu adresu tog lica, dostava će se obaviti na naknadno utvr đenoj adresi. Ako dostavlja č ne može utvrditi ta čnu adresu lica kome se pismeno ima dostaviti, pismeno će vratiti Sudu.

(3) Ako je utvr đeno da stranka kojoj se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njeno sadašnje boravište ili ra dno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena obavit će se objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči Suda.

(4) Dostava se smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja.

(5) U objavi se, osim pismena koj e se ima dostaviti, navodi i ime i pr ezime lica kome se dostava obavlja, predmet spora i obavijest o tome kada se dostava pismena smatra obavljenom.

(6) Lice kome se dostava obavlja bit će obaviješteno o objavi slanjem pismene obavijesti putem pošte, običnom pošiljkom, na adresu njegovog posljednjeg poznatog boravišta.

b) Dostava pravnim licima

Član 288.

Ovlašteno pravno lice registrirano za obavljanje poslova dostavljanja i ovlašteno službeno lice Suda dostavu organima vlasti i pravnim licima, u pravilu, obavljaju predajom pismena jednom od lica iz člana 279. stav 2. ovog zakona.

c) Odbijanje prijema pismena

Član 289.

56 Kad lice kome je pismeno upu ćeno, odnosno odrasli član njegovog doma ćinstva, odnosno ovlašteno lice ili zaposlenik organa vlasti ili pravnog lic a odbije primiti pismeno, dostavlja č će pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostava obavlja ili će ga pribiti na vrata te prostorije. Na dostavnici će zabilježiti dan, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostava obavljena.

d) Dostavnica

Član 290.

(1) Potvrdu o obavljenoj dostavi ( dostavnicu) potpisuju primalac i dostavlja č. Primalac će na dostavnici čitko, slovima, napisati dan prijema, svoje ime i prezime i u kom svojstvu prima pismeno.

(2) Ako je primalac nepismen ili se nije u stanju potpisati, dostavlja č će postupiti kao u stavu 1. ovog člana, te staviti napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.

(3) Ako primalac odbije potpisati dostavnicu, dostavlja č će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje i time se smatra da je dostava obavljena.

(4) Kad je prema odredbama ovog zakona pismeno pr edato drugom licu, a ne onom kome se pismeno imalo dostaviti, na dostavnici će dostavljač naznačiti odnos tih lica.

(5) Ako se dostava obavlja prema odredbama člana 286. ovog zakona, dostavlja č će to naznačiti na dostavnici, kao i dan i sat kada je dostava pokušana i mjesto gdje je ostavljena pismena obavijest.

(6) Ako je na dostavnici neta čno ili nečitko naznačen datum dostave ili je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i na drugi način.

4. Promjena adrese

Član 291.

(1) Ako stranka ili njen zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od šest mjeseci nakon pravosnažnog okončanja postupka promijene adresu na koju se dostava obavlja, dužni su o tome odmah obavijestiti Sud.

(2) Ako protiv pravosnažne odluke, unutar roka iz stava 1. ovog člana, bude izjavljena revizija, taj rok produžava se sve dok ne istekne šest mjeseci od dostave stranci odluke povodom revizije kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje.

(3) Ako je protiv pravosnažne odluke, unutar roka iz stava 1. ovog člana, podnesen prije dlog za ponavljanje postupka, taj rok produžava se do isteka roka od šest mj eseci nakon pravosnažnosti prvostepene odluke u tom postupku protiv koga nije izjavljena žalba, odnosno do is teka roka od šest mjeseci od dostave stranci odluke o žalbi kojom se postupak za ponavljanje postupka pravosnažno završava.

(4) Ako povodom vanrednog pr avnog lijeka pravosnažna odluk a bude ukinuta i predmet vra ćen na ponovno suđenje, smatrat će se da rok iz stava 1. ovog člana nije ni počeo teći.

(5) Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah Sud o promjeni adrese, Sud će odrediti da se dalje dostave u parnici obavljaju objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči Suda, sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste Sud o svojoj novoj adresi. 57

(6) Dostava iz stava 5. ovog člana smatra se obavljenom nakon proteka 15 dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj ploči Suda.

(7) Kad punomoćnik za primanje pismena do isteka rokova iz st. 1. do 3. ovog člana promijeni svoju adresu, a o tome ne obavijesti Sud, Sud će stranci na njen trošak imenovati zastupnika za primanje pismena preko koga će obavljati sve dostave, dok ne primi obavijest stranke o postavljanju novog punomoćnika.

5. Punomoćnik i zastupnik za primanje pismena

Član 292.

(1) Tužilac ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomo ćnika u Bosni i Hercegovini, dužni su, ve ć prilikom podnošenja tužbe, imenovati punomo ćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini. Ako oni tako ne postupe, Sud će ih pozvati da u određenom roku imenuju punomoćnika za primanje pismena, uz upozorenje da će u suprotnom Sud tužbu odbaciti.

(2) Stranci koja opozove punomo ć punomoćniku za primanje pismena i ist ovremeno ne postavi drugog takvog punomoćnika, Sud će dostavu obavljati objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči Suda, sve dok ta stranka ne postavi drugog punomoćnika za primanje pismena.

(3) Ako punomoćnik za primanje pismena otkaže punomoć, a stranka ne imenuje drugog takvog punomo ćnika u roku od 30 dana od dana kada je Sud obaviješten o otkazu punomo ći, Sud će stranci na njen trošak imenovati zastupnika za primanje pismena, te obavljati sve dostave preko imenovanog zastupnika dok ne primi obavijest stranke o postavljanju novog punomoćnika.

Član 293.

Ako više lica zajednički tuže, a nemaju zajedni čkog zakonskog zastupnika, odnosno punomo ćnika, Sud ih može pozvati da u odre đenom roku imenuju zajedni čkog punomoćnika za primanje pismena. Ako sami tužioci u ostavljenom roku ne imenuju takvog punomo ćnika, Sud će jednog od njih odrediti za zajedni čkog punomoćnika za primanje pismena i o tome obavijestiti stranke.

XVII - PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA

Član 294.

(1) Stranke imaju pravo pregledati i prepisivati spise parnice u kojoj učestvuju.

(2) Ostalim licima koja imaju opravdan interes može se dopustiti pregledanje i prepisivanje pojedinih spisa.

(3) Kad je postupak u toku, dopuštenje za pregle danje i prepisivanje spisa daje predsjednik vije ća, a kad je postupak završen - predsjednik Suda, odnosno zaposlenik u Sudu kojeg odredi predsjednik Suda.

XVIII - IZUZEĆE

Član 295.

Sudija ne može suditi: 58

1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomo ćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak;

2) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomo ćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobo čnoj liniji do četvrtog stepena ili mu je bra čni, odnosno vanbra čni drug ili srodnik po tazbini, odnosno srodnik vanbračnog druga, do drugog stepena, bez obzira na to da li su brak, odnosno vanbračna zajednica prestali ili ne;

3) ako je staralac, usvojitelj ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika;

4) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke suda ili drugog organa;

5) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.

Član 296.

(1) Stranka podnosi zahtjev za izuze će sudije čim sazna da postoji koji od razloga za izuze će, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave - do donošenja odluke.

(2) Stranka može u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek poimeni čno navesti sudiju koji ne bi mogao učestvovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 295. ovog zakona.

(3) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa.

(4) Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće.

Član 297.

(1) O zahtjevu za izuzeće sudije odlučuje predsjednik Suda.

(2) Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi Opća sjednica Suda.

(3) Prije donošenja rješenja o izuze ću uzet će se izjava od sudije čije se izuze će traži, a prema potrebi, obavit će se i drugi izviđaji.

(4) Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuze će usvaja nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dopuštena posebna žalba.

Član 298.

Kad sudija sazna da je st avljen zahtjev za njegovo izuze će ili čim sazna da postoji neki od razloga za izuze će iz člana 295. ovog zakona, dužan je odmah o tome obav ijestiti predsjednika Suda, a postupak nastaviti bez odgađanja do donošenja odluke o izuze ću. Ako se radi o izuze ću predsjednika suda, on će sebi odrediti zamjenika iz reda sudija tog suda.

Član 299.

(1) Odredbe ovog zakona o izuzeću sudija primjenjivat će se na odgovarajući način i na zapisničare.

(2) O izuzeću zapisničara odlučuje predsjednik vijeća.

XIX - SUPARNIČARI

59

Član 300.

(1) Više lica mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (suparničari):

1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze proisti ču iz iste činjenične i pravne osnove (materijalni suparničari);

2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se zasnivaju na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna na dležnost Suda za svaki zahtjev i za svakog tuženog (formalni suparničari);

3) ako je to drugim zakonom određeno.

(2) Do zaklju čenja pripremnog ročišta, može, uz uslove iz stava 1. ovog člana, uz tužioca pristupiti novi tužilac, ili tužba može biti proširena na novog tuženog s njegovim pristankom.

(3) Lice koje pristupa tužbi, odnosno na koje se tužba proširuje, mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ono u nju stupa.

Član 301.

Lice koje u cijelosti ili djelimi čno traži stvar ili pravo o kojem izme đu drugih lica ve ć teče parnica može pred Sudom, pred kojim ta parnica te če, tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravosnažno ne završi.

Član 302.

Svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radn je ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima.

Član 303.

Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odno sa spor može riješiti samo na jednak na čin prema svim suparničarima (jedinstveni suparni čari) smatraju se oni kao jedna parni čna stranka, tako da se, ako pojedini suparničari propuste koju parni čnu radnju, učinak parničnih radnji koje su preduzeli drugi suparni čari proteže i na one koji te radnje nisu preduzeli.

Član 304.

Ako rokovi za izvršenje odre đene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparni čare ističu u razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar preduzeti sve dok ma i za jednog od njih još te če rok za preduzimanje te radnje.

Član 305.

Svaki suparničar ima pravo podnositi prijedloge koji se tiču toka parnice.

XX - UČESTVOVANJE TREĆIH LICA U PARNICI

1. Učestvovanje umješača

Član 306.

60

(1) Lice koje ima pravni interes da, u parnici koja te če među drugim licima, jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci.

(2) Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.

(3) Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.

(4) Podnesak umješa ča dostavlja se objema parni čnim strankama, a ako je izjava umješa ča data na ročištu, prijepis tog dijela zapisnika dostavit će se samo onoj stranci koja je s ročišta izostala.

Član 307.

(1) Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da učestvuje u postupku i predložiti da se umješač odbije.

(2) Do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija učestvovanje umješa ča, umješač može učestvovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.

(3) Protiv odluke Suda kojom se usvaja učestvovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

Član 308.

(1) Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu. U daljem toku parnice on je ovlašten stavljati pr ijedloge i preduzimati sve ostale parni čne radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla preduzimati stranka kojoj se pridružio.

(2) Ako je umješa č stupio u parnicu do pravosnažnoosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i vanredni pravni lijek.

(3) Ako umješač podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostavit će se i stranci kojoj se pridružio.

(4) Parnične radnje umješač a imaju za stranku kojoj se pridružio pravni u činak ako nisu u suprotnosti s radnjama stranke.

(5) Nakon pristanka svih parni čnih stranaka, umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto stranke kojoj se pridružio.

2. Obavijest trećeg lica o parnici

Član 309.

(1) Ako tužilac ili tuženi treba tre će lice obavijestiti o otpo četoj parnici, da bi se time zasnovalo odre đeno građansko-pravno djelovanje, oni mogu, sve dok se parnica pravosnažno ne dovrši, to u činiti podneskom preko Suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvom se stanju nalazi parnica.

(2) Stranka koja je tre će lice obavijestila o parnici ne može zbog toga tražiti prekid otpo čete parnice, produženje rokova ili odgađanje ročišta.

XXI - ZAPISNICI

Član 310.

61

(1) Zapisnik se sastavlja o radnjama preduzetim na ročištu.

(2) Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopćenjima koje stranke ili drugi učesnici daju izvan ročišta. O manje važnim izjavama ili saopćenjima neće se sastavljati zapisnik nego će se samo staviti službena zabilješka u spisu.

(3) Zapisnik piše zapisničar.

Član 311.

(1) U zapisnik se unosi: naziv suda, mjesto gdje se oba vlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja, naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka, odnosno tre ćih lica, i njihovih zakonskih zastupnika, odnosno punomoćnika.

(2) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o sadržaju preduzete radnje. U zapisnik o glavnoj raspravi posebno će se unijeti: da li je rasprava bila javna ili je javnost bila isklju čena, sadržaj izjava stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navo đenje sadržaja iskaza svjedoka i vještaka, odluke Suda donesene na ročištu, odnosno izvornik odluke nakon zaključenja glavne rasprave.

(3) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne sm ije ništa brisati, dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva.

Član 312.

(1) Zapisnik se sastavlja tako da predsjednik vije ća kazuje glasno zapisni čaru što će se unijeti u zapisnik, a po ovlaštenju predsjednika vijeća, stranka ili njen punomoćnik glasno kazuju što će se unijeti u zapisnik.

(2) Stranke imaju pravo pro čitati zapisnik ili zahtijevati da im se pro čita, te staviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika.

(3) To pravo imaju i druga lica čija je izjava unesena u zapisnik, u v ezi s onim dijelom zapisnika koji sadrži njihovu izjavu.

(4) Ispravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika koje treba obaviti u povodu prigovora stranaka ili drugih lica ili po službenoj dužnosti unijet će se na kraju zapisnika. Na zahtjev tih lica, unijet će se i prigovori koji nisu usvojeni.

Član 313.

(1) Zapisnik potpisuju predsjednik i članovi vijeća, zapisničar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, kao i tumači.

(2) Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisniku kad se saslušavaju pred zamoljenim sudom.

(3) Nepismeno lice ili lice koje se ne može potpisati stavit će na zapisnik otisak prsta, a zapisni čar će ispod otiska upisati njegovo ime i prezime.

(4) Ako se koja stranka, njen zakonski zastupnik ili punomoćnik, svjedok ili vještak udalji prije potpisivanja zapisnika ili ne želi potpisati zapisnik, ili zbog fizi čkih nedostataka ne može potpisati zapisnik, zabilježit će se to u zapisnik i navesti razlog nepotpisivanja. 62

Član 314.

(1) O vije ćanju i glasanju sastavlja se po seban zapisnik. Ako je kod pr vostepenog i drugostepenog vije ća u postupku u vezi s pravnim lijeko m odluka donesena jednoglasno, ne će se sastaviti zapisnik, nego će se u izvorniku odluke staviti zabilješka o vijećanju i glasanju.

(2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.

(3) Zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisni čar. Zapisnik o vije ćanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo vije će Apelacionog odjeljenja, kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovo zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je zapisnik razgledan.

(4) Zabilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća.

XXII - PREKID POSTUPKA

Član 315.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici;

2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici;

3) kad stranka koja je pravno lice prestane postoja ti, odnosno kad nadležni organ pravosnažno odlu či o zabrani rada;

4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;

5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u Sudu;

6) kad je to drugim zakonom određeno.

Član 316.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka Sud će odrediti:

1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

2) ako se stranka nalazi na podru čju koje je zbog vanrednih doga đaja, kao što su poplave i sli čno, odsječeno od Suda.

(2) Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije nego što bude donesena odluka u postupku povodom privrednog prijestupa ili u krivičnom postupku.

Član 317.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka Sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, Sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka preduzela dok traje prek id postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

Član 318.

63

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 315. ta č. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, ste čajni upravnik ili pravni sljednici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih Sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

(2) Ako je Sud prekinuo pos tupak iz razloga navedenih u članu 316. stav 1. ta čka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad Sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

(3) U svim ostalim sluč ajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

(4) Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali te ći počinju za zainteresiranu stranku te ći u cijelosti iznova od dana kada joj Sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

(5) Stranci, koja nije stavila prijedlog za nastav ljanje postupka, rješenje o nastavljanju postupka dostavlja se prema odredbama člana ovog zakona o dostavljanju pismena.

Član 319.

(1) Žalba protiv rješenja kojim se utvr đuje ( član 315.) ili odre đuje ( član 316.) prekid postupka ne zadržava izvršenje rješenja.

(2) Ako je Sud na ro čištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlu čio da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

XXIII - TROŠKOVI POSTUPKA

1. Parnični troškovi

Član 320.

(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka.

(2) Parnični troškovi obuhvataju i nagra du za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

Član 321.

Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.

Član 322.

(1) Kad stranka predloži izvo đenje dokaza, dužna je po nalogu Suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza.

(2) Kad izvo đenje dokaza predlože obje stranke, Sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove.

(3) Sud će odustati od izvo đenja dokaza ako iznos potreban za podmiren je troškova ne bude položen u roku koji odredi Sud. 64

(4) Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, ako Sud po službenoj dužnosti odredi izvo đenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi s primjenom člana 8. stav 2. ovog zakona, a stranke ne polože odre đeni iznos, predujam troškova za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava Suda.

Član 323.

(1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

(2) Ako stranka djelimi čno uspije u parnici, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.

(3) Sud može odlu čiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.

(4) Prema rezultatu dokazivanja, Sud će odlučiti hoće li troškove iz člana 322. stav 4. ovog zakona podmiriti jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova Suda.

Član 324.

(1) Pri odlu čivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, Sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje Sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

(2) Ako je propisana tarifa za na grade advokata ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema tarifi.

Član 325.

Stranka je dužna nezavisno od ishoda parnice nadoknaditi protivnoj stranc i troškove koje je prouzrokovala svojom krivicom ili slučajem koji se njoj dogodio.

Član 326.

Ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe, zbog toga što je tuženi ve ć priznao svoju obavezu i bio je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tužilac će nadoknaditi tuženom parnične troškove.

Član 327.

(1) Tužilac koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, osim ako je povla čenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tuženog.

(2) Stranka koja odustane od pr avnog lijeka dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove nastale u povodu pravnog lijeka.

Član 328.

(1) Svaka stranka podmiruje svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno.

(2) Troškovi nagodbe, koja je pokušana ali nije uspjela, ulaze u parnične troškove. 65

Član 329.

Ako u izlučnoj parnici bude usvojen tužbeni zahtjev za izlučenje stvari, a Sud utvrdi da je tuženi kao povjerilac u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava trećih lica na tim stvarima, odredit će da svaka stranka podmiruje svoje troškove.

Član 330.

(1) Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove.

(2) Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, Sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.

(3) Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj st vari, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđ ene protivnoj strani.

(4) Za troškove prouzrokovane posebnim parni čnim radnjama pojedinih suparni čara ostali suparničari ne odgovaraju.

Član 331.

Kad ombudsmen u čestvuje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova pr ema odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.

Član 332.

Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke koje zastupa pravobranilaštvo. U tom slu čaju, troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu.

Član 333.

(1) O naknadi troškova odlučuje Sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja.

(2) Stranka je dužna u zahtjevu odre đeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlu čivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, st ranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem Sud treba odlučiti.

(3) O zahtjevu za naknadu troškova Sud ć e odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim Sudom.

(4) U toku postupka Sud će posebnim rješenjem odlu čiti o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne zavisi od odluke o glavnoj stvari.

(5) U slučaju iz člana 327. ovog zakona, ako povlačenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon prijema obavijesti o odustanku, odnosno povlačenju tužbe.

Član 334.

66

(1) Kad Sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlu čit će i o troškovima nastalim u postupku u povodu tog pravnog lijeka.

(2) Kad Sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka.

(3) Kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđ enje, ostavit će da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

(4) Sud može postupiti prema odredbi stava 3. ovog člana i kad odluku protiv ko je je podnesen pravni lijek samo djelimično ukine.

Član 335.

Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napada ti samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

2. Troškovi u postupku za osiguranje dokaza

Član 336.

(1) Troškove postupka za osiguranje dokaza podmir uje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci, odnosno postavljenom privremenom zastupniku.

(2) Te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici.

3. Oslobođenje od plaćanja troškova postupka

Član 337.

(1) Sud će osloboditi pla ćanja troškova postupka stranku koja prema svom op ćem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno izdržavanje sebe i svoje porodice.

(2) Oslobođenje od pla ćanja troškova postupka obuhvata oslobo đenje od pla ćanja taksi i oslobođ enje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uvi đaja, prevo đenja i sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranku plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka.

Član 338.

Pri donošenju odluke o oslobo đenju od pla ćanja troškova postupka Sud će brižljivo ocijeniti sve okolnosti, a posebno će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj lica koji stranka izdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice.

Član 339.

(1) Odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi prvostepeno vijeće na prijedlog stranke.

(2) Stranka je dužna uz prijedlog podnijeti dokaze o imovnom stanju.

(3) Kad je to potrebno, Sud može po službenoj dužnosti pribaviti potrebne podatke i obavijesti o imovnom stanju stranke koja traži oslobođenje, a može o tome saslušati i protivnu stranku. 67

(4) Protiv rješenja Suda kojim se usvaja prijedlog stranke za oslobo đenje od pla ćanja troškova postupka nije dopuštena žalba.

Član 340.

Predujam za troškove od čijeg je plaćanja stranka oslobođena isplatit će se iz sredstava Suda.

Član 341.

(1) Rješenje o osloba đanju od pla ćanja troškova postupka prvostepeno vije će može tokom postupka ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju podmir ivati troškove post upka. Tom prilikom Sud će riješiti hoće li stranka potpuno ili djelimično nadoknaditi i one troškove i takse od kojih je prije bila oslobođena.

(2) U prvom redu imaju se nadoknaditi iznosi isplaćeni iz sredstava Suda.

Član 342.

(1) Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava Suda čine dio parničnih troškova.

(2) O naknadi tih troškova od stra ne protivnika stranke, koja je oslobo đena plaćanja troškova postupka, Sud će odlučiti prema odredbama o naknadi troškova.

(3) Takse i troškove ispla ćene iz sredstava Suda naplaćuje po službenoj dužnosti S ud od stranke koja je dužna nadoknaditi te troškove.

(4) Ako je protivnik stranke koja je oslobo đena pla ćanja troškova postupka odlukom Suda obavezan nadoknaditi parnične troškove, a utvrdi se da on nije u stanju te troškove platiti, Sud može naknadno odrediti da troškove iz stava 1. ovog člana plati u cijelosti ili djelimi čno stranka koja je oslobođ ena pla ćanja troškova postupka iz onog što joj je dosu đeno. Time se ne dira u pravo te stra nke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika.

XXIV - NEPOŠTIVANJE SUDA

Član 343.

Sud će u toku postupka kazniti nov čanom kaznom od 100 KM do 1.00 0 KM stranku, zakonskog zastupnika, punomoćnika ili umješa ča koji su svojim parni čnim radnjama teže zloupotrijebili prava koja su priznata ovim zakonom.

Član 344.

(1) Novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM sud će kazniti lice koje u podnesku vrijeđ a Sud, stranku ili drugog učesnika u postupku.

(2) Ako lice koje u čestvuje u postupku ili lice koje je ka o slušalac prisutno raspravi vrije đa Sud ili druge učesnike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama Suda za održavanje reda, Sud će ga opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna, Sud će opomenuto lice udaljiti iz sudnice ili kazniti nov čanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM, a može ga i udaljiti i kazniti novčanom kaznom.

(3) Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ročište će se održati i bez njenog prisustva. 68

(4) Ako iz sudnice bude udaljen punomo ćnik, Sud će na zahtjev stranke odgoditi ročište, a ako stranka nije prisutna na ro čištu, Sud će uvijek odgoditi ro čište i obavijestiti stranku da je njen punomo ćnik udaljen s ro čišta zbog narušavanja reda.

(5) Kad Sud kazni nov čanom kaznom ili udalji iz sudnice advoka ta ili advokatskog pripravnika kao punomoćnika, obavijestit će o tome advokatsku komoru.

Član 345.

(1) Sud će nov čanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM kazniti punomo ćnika za primanje pismena koji, protivno odredbama člana 291. stav 7. ovog zakona, ne obavijesti Sud o promjeni adrese.

(2) Sud će na zahtjev stranke narediti punomo ćniku za primanje pismena da nadoknadi troškove koje je prouzrokovao neopravdanim nedostavljanjem obavijesti o promjeni adrese.

Član 346.

(1) Lice koje neosnovano odbije primiti pismeno, te licu koje na koji drugi na čin ometa dostavu pismena, svjesno onemogu ćavajući ili otežavaju ći primjenu odredbi ovog zakona o dostavi, Sud će kazniti nov čanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM.

(2) Sud će, na zahtjev stranke, nared iti licu iz stava 1. ovog člana da naknadi troškove koje je svojim ponašanjem opisanim u stavu 1. ovog člana prouzrokovalo.

Član 347.

(1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne do đe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, Sud će narediti da se prisilno dovede i podmiri troškove dovođenja i kazniti ga novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM.

(2) Ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a Sud ocijeni da su razlozi uskra ćivanja neopravdani, kaznit će ga novčanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM, a ako i poslije toga odbije svjedo čiti, može ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedo čiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najduže 15 dana.

(3) Sud će, na zahtjev stranke, narediti svjedoku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči.

(4) Ako svjedok naknadno opr avda svoj izostanak, Sud će opozvati svoje rješenje o kazni, a može svjedoka sasvim ili djelimi čno osloboditi naknade troškova. Sud može opozvati svoje rješenje o kazni i kad svjedok naknadno pristane svjedočiti.

Član 348.

(1) Sud će nov čanom kaznom od 100 KM do 1.000 KM kazniti vj eštaka koji ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku ili ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda.

(2) Sud će nov čanom kaznom iz stava 1. ovog člana kazniti i vještaka koji bez opravdanog razloga odbije vještačiti. 69

(3) Sud će, na zahtjev stranke, narediti vještaku da na doknadi troškove koje je uzrokovao svojim neopravdanim nedostavlja njem nalaza i mišljenja, neopravda nim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da vještači.

(4) Rješenje o kazni Sud može opozvati uz uslove iz člana 347. stav 4. ovog zakona.

(5) Odredbe ovog člana na odgovarajući način primjenjuju se i na tumače.

Član 349.

Ako lice koje je nov čano kažnjeno po odredbama ovog zakona ne plati tu kaznu u odre đenom roku, ono će se zamijeniti kaznom zatvora, čije trajanje odmjerava Sud srazmjerno visini izre čene kazne u skladu s odredbama Krivičnog zakona, ali koje ne može biti duže od 15 dana.

Član 350.

(1) Žalba protiv rješenja iz čl. 343., 344., člana 345. stav 1., člana 347. stav 1. i člana 348. stav 1. ovog zakona ne odgađa izvršenje rješenja.

(2) Žalba protiv rješenja iz člana 347. stav 2. i člana 348. stav 2. ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako se u toj žalbi pobija i odluka Suda kojom ni su usvojeni razlozi svjedoka za uskra ćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedino pitanje, odnosno razlozi vještaka za uskraćivanje vještačenja.

XXV - PRAVNA POMOĆ

Član 351.

(1) Sudovi u Bosni i Hercegovini dužni su u parni čnom postupku pružati pravnu pomo ć Sudu Bosne i Hercegovine.

(2) Ako zamoljeni sud nije nadležan da obavi radnju za koju je zamoljen, ustupit će molbu nadležnom sudu, odnosno drugom organu vlasti i o tome obavijestiti Sud od koga je primio molbu, a ako mu nadležni sud, odnosno organ vlasti nije poznat, vratit će molbu Sudu koji je podnio molbu. Dio četvrti - POSEBNI POSTUPCI

XXVI - POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA

Član 352.

Ako u Poglavlju XXVI. ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnic ama iz radnih odnosa primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 353.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a posebno pri odre đivanju rokova i ro čišta, Sud će uvijek obra ćati posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Član 354.

Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje neke činidbe odrediti rok od 15 dana za njeno izvršenje. 70

Član 355.

Rok za podnošenje žalbe na presudu, odnosno rješenje iz radnih odnosa je 15 dana.

XXVII - POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA

Član 356.

Ako u Poglavlju XXVII. ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 357.

Pri odre đivanju rokova i ro čišta po tužbama zbog smetanja posjeda Sud će uvijek obra ćati posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakoga pojedinog slu čaja. Pri tome, Sud može odrediti i rokove kra će od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

Član 358.

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograni čit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isklju čeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Član 359.

(1) Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama Sud će odrediti prema okolnostima pojedinog slučaja.

(2) Rok za podnošenje žalbe je 15 dana.

(3) U izuzetnim okolnostima, Sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopuštena.

Član 360.

Tužilac gubi pravo da u izvršnom postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se tuženom po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje odre đene radnje, ako nije zahtijevao izvršenje u roku od 60 dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.

XXVIII - POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Član 361.

Ako u Poglavlju XXVIII. ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u postupku u spor ovima male vrijednosti primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 362.

(1) Sporovi male vrijednosti, u smislu odredbi ovog zakona, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000 KM. 71

(2) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužilac je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja odre đenom zahtjevu primi odre đeni novčani iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 261. stav 1.).

(3) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije nov čani iznos, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužilac u tužbi naveo, ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 262. stav 2.).

Član 363.

Ne smatraju se sporovima male vrije dnosti, u smislu odredbi ovog zakona, sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda.

Član 364.

(1) U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv rješenja kojim se završava postupak.

(2) Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dopuštena žalba mogu se pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava.

(3) Rješenja iz stava 2. ovog člana ne dostavljaju se strankama već se objavljuju na ročištu.

Član 365.

(1) Ako tužilac preina či tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 3.000 KM, postupak će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

(2) Ako tužilac do zaklju čenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi iznos od 10.000 KM, dalji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

Član 366.

(1) Presuda ili rješenje kojim se završava spor ma le vrijednosti može se pobijati samo zbog povrede odredbi parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

(2) U presudi, odnosno rješenju iz stava 1. ovog člana, Sud je dužan navesti razloge iz kojih se može izjaviti žalba.

(3) Protiv prvostepene presude, odnosno rješenja iz stava 1. ovog člana, stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

(4) U postupku u sporovima male vrijednosti rok iz člana 146. stav 2. i člana 159. stav 1. ovog zakona je 15 dana. Dio peti

XXIX - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 367.

72 Predmeti iz nadležnosti Suda, primljeni u rad kod drug ih sudova do stupanja na snagu ovog zakona, dostavit će se Sudu.

Član 368.

U periodu od tri mjeseca nakon po četka primjene ovog zakona, rokovi iz člana 42. stav 4., člana 61. stava 2. i člana 184. stav 3. ovog zakona, mogu se izuzetno produž iti za najduže 30 dana, ako, s obzirom na postoje ći raspored ročišta svakog pojedinačnog sudije, zakazivanje ročišta u navedenim rokovima ne bi bilo moguće.

Član 369.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH" PS BiH broj 52/04

21. maja 2004.godine Sarajevo Predsjedavajući Predstavničkog doma Martin Raguž, s. r. Predsjedavajući Doma naroda Mustafa Pamuk, s. r.

73