Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se plate, naknade i određena materijalna prava sudija i tužilaca i određenih kategorija stručnog osoblja u pravosudnim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine.

II - PLATE, NAKNADE I DRUGA MATERIJALNA PRAVA SUDIJA I TUŽILACA (čl. 2-16a)

Član 2.

Osnovna mjesečna plata sudija iznosi:

a) Za sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine: 4.200 KM.

b) Za predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine: 4.800 KM.

Napomena: Zakon je u dijelu koji se odnosi na Ustavni sud Bosne i Hercegovine prestao da važi na osnovu Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 6/06 od 29. marta 2008. godine, objavljene u "Službenom glasniku BiH", br. 40/2008. Odredbe o Ustavnom sudu ostavljene su u tekstu radi cjelovitosti, kao u pravnoj bazi.

Član 3.

Osnovna mjesečna plata sudija iznosi:

a) Za sudije Suda Bosne i Hercegovine: 3.800 KM.

b) Za šefove odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine: 4.000 KM.

c) Za predsjednike Suda Bosne i Hercegovine: 4.400 KM.

Član 4.

Osnovna mjesečna plata tužilaca iznosi:

a) Za tužioce Tužilaštva Bosne i Hercegovine: 3.800 KM.

b) Za šefove odsjeka Tužilaštva Bosne i Hercegovine: 4.000 KM.

c) Za glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine: 4.400 KM.

Član 5.

Osnovna mjesečna plata svakog sudije i tužioca iz člana 2. odnosno 3. i 4. ovog Zakona povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina.

Član 6.

1. Plate propisane članom 2., 3. i 4. ovog Zakona neće se povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne ili ne pređe iznos od 800 KM.

2. Počevši od godine koja uslijedi nakon godine u kojoj prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu po prvi put dostigne ili pređe iznos od 800 KM, osnovna mjesečna plata sudija i tužilaca propisana članom 2. odnosno 3. i 4. će se godišnje korigovati za procenat povećanja prosječne mjesečne neto plate u Bosni i Hercegovini.

3. Procenat povećanja iz stava 2. ovog člana izračunaće se tako što će se uporediti prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini za kalendarsku godinu sa prosječnom mjesečnom neto platom u Bosni i Hercegovini iz prethodne kalendarske godine.

4. U slučaju da se u nekoj godini prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu smanji, osnovna mjesečna plata sudija i tužilaca ostaje ista i neće se ponovo povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne najviši nivo od prvog povećanja plata u skladu sa stavom 2. ovog člana. Nakon toga, plate sudija i tužilaca se povećavaju u skladu sa stavom 2. ovog člana.

5. Prosječna mjesečna neto plata je ona plata koju objavi Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine.

Član 7.

1. Broj radnih časova za sudije i tužioce je 40 časova sedmično.

2. Ukoliko sudija odnosno tužilac radi pola radnog vremena, a u skladu sa posebnim zakonom ili propisima, osnovna mjesečna plata iz člana 2. odnosno 3. i 4. ovog zakona, korigovaće se u skladu sa brojem odrađenih dana u odnosu prema broju redovnih radnih dana za taj mjesec.

Član 8.

1. Sudije i tužioci imaju pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana.

2. Pored prava na godišnji odmor definisanog u stavu 1. ovog člana, sudije i tužioci imaju pravo na dva plaćena i dva neplaćena dana odmora godišnje za zadovoljenje vjerskih potreba.

3. Svi sudije i tužioci imaju pravo na neto naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% osnovne mjesečne plate iz tačke a) člana 2. ovog Zakona.

4. Neto naknada za godišnji odmor iz stava 3. ovog člana plaća se kao dodatak na redovnu platu u julu svake godine, bez obzira na to kada se uzima godišnji odmor.

5. Plaćeni godišnji odmor za svakog sudiju i tužioca biće regulisan planom godišnjih odmora kojeg će odrediti predsjednik suda ili glavni tužilac na godišnjoj bazi u skladu sa propisima o unutrašnjem poslovanju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine odnosno Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Napomena: Prema napomeni pravne baze, izmjena predviđena članom 1. Zakona o izmjeni i dopunama iz br. 77/2020, koja se odnosi na član 8, nije unesena u prečišćeni tekst, jer njen smisao ne odgovara tom članu. Član 8 je prikazan kako glasi u pravnoj bazi i u ranijem PDF dokumentu.

Član 9.

Pored godišnjeg odmora i odsustva za zadovoljavanje vjerskih potreba regulisanog članom 8. ovog zakona, sudije i tužioci imaju pravo na sedam plaćenih dana odmora u kalendarskoj godini kako slijedi:

(i) U slučaju ženidbe/udaje: 5 dana;

(ii) U slučaju smrti bliskog srodnika (supružnika, partnera, majke, oca, očuha, maćehe, djeteta, pastorka/pastorke, brata, sestre, polubrata, polusestre): 3 dana;

(iii) U slučaju smrti manje bliskog srodnika (dede, bake ili bliskog srodnika bračnog druga ili partnera): 1 dan;

(iv) U slučaju rođenja djeteta: 2 dana;

(v) U slučaju selidbe iz stalnog prebivališta u drugo prebivalište: 1 dan.

Član 10.

1. Visoki sudski i tužilački savjet može da odluči da sudija odnosno tužilac nastavi da prima svoju platu tokom odsustva koje mu odobri Visoki sudski i tužilački savjet u skladu sa članom 17. tačkom 13. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 25/04).

2. Visoki sudski i tužilački savjet u saradnji sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine donosi propise u vezi sa okolnostima pod kojim sudija odnosno tužilac nastavlja da prima platu tokom odsustva definisanog u stavu 1. ovog člana.

Član 11.

(prestalo da važi)

Napomena: Odredbe člana 11 (pravo sudija i tužilaca na jednu osnovnu mjesečnu platu kao naknadu prilikom odlaska u penziju) prestale su da važe na osnovu Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U-9/24 od 19. septembra 2024. godine, objavljene u "Službenom glasniku BiH", br. 68/2024 od 8. oktobra 2024. godine, po isteku roka od šest mjeseci od dana objavljivanja.

Član 12.

Sudije i tužioci imaju pravo na zdravstveno osiguranje i bolovanje u skladu sa važećim Zakonom o zdravstvenom osiguranju u Republici Srpskoj ili u Federaciji Bosne i Hercegovine, zavisno od stalne adrese prebivališta sudije ili tužioca.

Član 13.

Sudije i tužioci imaju pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa važećim Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju u Republici Srpskoj ili u Federaciji Bosne i Hercegovine, zavisno od stalne adrese prebivališta sudije ili tužioca.

Član 14.

Visoki sudski i tužilački savjet u saradnji sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine donosi propise u vezi sa okolnostima pod kojim sudija odnosno tužilac ima pravo na naknadu za putne troškove nastale tokom obavljanja službenih dužnosti (dnevnice, prevoz i smještaj) i iznosu te naknade. Za Ustavni sud Bosne i Hercegovine te propise donosi Ustavni sud Bosne i Hercegovine u saradnji sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine.

Član 15.

Sudije i tužioci imaju pravo na naknadu za troškove nastale u toku edukacije u skladu sa propisima o unutrašnjem poslovanju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine odnosno Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Član 16.

U slučaju upućivanja sudije da vrši dužnost sudije u drugom sudu u skladu sa članom 50. ili 51. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, taj sudija ima pravo na naknadu za troškove u skladu sa odredbama koje donese Visoki sudski i tužilački savjet u saradnji sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine.

Član 16a. (Troškovi smještaja i naknada za odvojeni život)

1. Sudije i tužioci imaju pravo na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život u skladu sa podzakonskim aktom koji donosi Savjet ministara Bosne i Hercegovine, u skladu s odredbama Zakona o platama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine.

2. Predsjednik Suda i glavni tužilac imaju pravo na troškove smještaja u visini propisanoj podzakonskim aktom iz stava 1. ovog člana za rukovodioca institucija Bosne i Hercegovine, a sudije i tužioci u visini predviđenoj za ostale rukovodeće državne službenike.

3. Sudije i tužioci imaju pravo na naknadu za odvojeni život pod uslovom i u visini utvrđenoj podzakonskim aktom iz stava 1. ovog člana za zaposlene u institucijama Bosne i Hercegovine.

III - PLATE, NAKNADE I DRUGA MATERIJALNA PRAVA ZA ODREĐENE KATEGORIJE STRUČNOG OSOBLJA (čl. 17-18a)

Član 17.

Osnovna mjesečna plata sljedećeg stručnog osoblja iznosi:

a) Za generalnog sekretara Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i direktora Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine: 3.800 KM.

b) Za registrara Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, registrara Suda Bosne i Hercegovine i zamjenika direktora Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine: 3.400 KM.

c) Za generalnog sekretara Suda Bosne i Hercegovine i sekretara Tužilaštva Bosne i Hercegovine, te disciplinskog tužioca Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine: 3.000 KM

d) Za šefove odjela Ustavnog suda Bosne i Hercegovine: 2.800 KM.

e) Za više pravne savjetnike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, šefove odjela i više pravne savjetnike Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine: od 2.400 do 2.600 KM.

f) Za pravne savjetnike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pomoćnika generalnog sekretara Suda Bosne i Hercegovine, pravne savjetnike Suda Bosne i Hercegovine i pravne savjetnike i zamjenike šefova odjeljenja Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine: od 1.900 do 2.400 KM.

g) Za stručne saradnike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, stručne saradnike i sekretare odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, stručne saradnike/pomoćnike tužilaca u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, pravnike/stručno osoblje Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine: od 1.200 do 1.800 KM.

2. Kriteriji za utvrđivanje plata u rasponima propisanim u stavovima 1 (e), 1(f) i 1(g) ovog člana uređuju se internim propisima institucija.

Član 18.

1. Članovi 5. do 7., član 8. stavovi 2., 4., i 5., član 9. i članovi 11. do 15. ovog zakona primjenjuju se na sve kategorije osoblja iz člana 17. ovog zakona.

2. Kategorije osoblja iz stavova 1(a) do 1(e) člana 17. ovog zakona imaju pravo na 30 dana plaćenog godišnjeg odmora.

3. Kategorije osoblja iz stavova 1(f) i 1(g) člana 17. ovog zakona imaju pravo na 25 dana plaćenog godišnjeg odmora.

4. Sve kategorije osoblja iz člana 17. imaju pravo na neto naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% od njihove osnovne mjesečne plate utvrđene u članu 17.

Član 18a. (Naknada za ishranu u toku rada i naknada troškova prevoza)

1. Sudije i tužioci, kao i stručno osoblje iz člana 17. ovog zakona imaju pravo na:

a) novčanu naknadu za ishranu u toku rada;

b) naknadu troškova prevoza na posao i prevoza sa posla.

2. Pravo na naknade iz stava 1. ovog člana sudije, tužioci i stručno osoblje iz člana 17. ovog zakona ostvaruju u skladu s odgovarajućim odredbama Zakona o platama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine, kao i podzakonskim aktima donesenim na osnovu ovih odredaba.

IV - ZAVRŠNE ODREDBE (čl. 19-20)

Član 19.

Odredbe sadržane u drugim zakonima, propisima ili odlukama na nivou Bosne i Hercegovine koje su u suprotnosti s odredbama ovog zakona prestaju da važe danom stupanja na snagu ovog zakona.

Član 20.

Ovaj zakon stupa na snagu 1. januara 2006. godine.

Samostalni članovi zakona o izmjenama

Samostalni član Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o platama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine

("Sl. glasnik BiH", br. 77/2020)

Član 4.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".