Zakon o porezu na dohodak

ZAKON

O POREZU NA DOHODAK

GLAVA I

OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se oporezivanje dohotka fizičkih lica, poreski obveznik, poreska osnovica, poreska stopa, poreska oslobađanja, kao i način i postupak plaćanja poreza na dohodak.

Član 2.

(1) Predmet oporezivanja je dohodak koji ostvari fizičko lice u poreskom periodu u skladu sa ovim zakonom.

(2) Porez na dohodak plaćaju, u skladu sa odredbama ovog zakona, fizička lica koja ostvaruju dohodak.

(3) Oporezivanje dohotka fizičkih lica uređuje se isključivo ovim zakonom.

(4) Poreska oslobađanja i olakšice mogu se uvoditi samo ovim zakonom.

Član 3.

(1) Porez na dohodak fizičkih lica obračunava se i plaća na dohodak od:

1) ličnih primanja,

2) samostalne djelatnosti,

3) autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine,

4) kapitala,

5) kapitalnih dobitaka,

6) iz stranih izvora i

7) ostalog dohotka.

(2) Dohoci iz stava 1. ovog člana oporezuju se bilo da su ostvareni u novcu, u naturi, činjenjem ili na drugi način.

Član 4.

Porez na dohodak plaća se po stopi od 10%, osim na dohodak malog preduzetnika i dohodak iz stranih izvora, koji se plaćaju u skladu sa posebni odredbama ovog zakona.

Član 5.

(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća za kalendarsku godinu.

(2) Poreski period može biti kraći od kalendarske godine, ako:

1) poreski obveznik u toku kalendarske godine postane nerezident i

2) rezident stiče ili gubi status poreskog obveznika.

(3) U slučajevima iz stava 2. ovog člana poreski period se računa prema broju punih mjeseci u odnosu na tog obveznika.

GLAVA II

PORESKI OBVEZNIK I PORESKA OSNOVICA

Član 6.

(1) Poreski obveznik je fizičko lice koje po odredbama ovog zakona ostvaruje oporezivi dohodak ako je:

1) rezident Republike Srpske (u daljem tekstu: rezident) za dohodak ostvaren u Republici Srpskoj, drugom entitetu, Brčko Distriktu BiH ili drugoj državi ili

2) nerezident za dohodak ostvaren u Republici Srpskoj.

(2) Rezident, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje:

1) na teritoriji Republike Srpske ima prebivalište,

2) na teritoriji Republike Srpske, neprekidno ili sa prekidima, boravi 183 ili više dana u periodu od 12 mjeseci koji počinje ili se završava u odnosnoj poreskoj godini ili

3) ima stalno mjesto stanovanja i središte životnih interesa u Republici Srpskoj.

(3) Središte životnih interesa iz stava 2. tačka 3. ovog člana može imati lice koje ispunjava najmanje jedan od sljedećih uslova:

1) vlasništvo nad nepokretnostima čija tržišna vrijednost prelazi 300.000 konvertibilnih maraka,

2) efektivna ekonomska veze sa Republikom Srpskom,

3) vlasništvo nad udjelom u kapitalu privrednog društva u vrijednosti višoj od 100.000 konvertibilnih maraka,

4) brak ili vanbračna zajednice sa državljaninom Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine,

5) rad uz izdatu radnu dozvolu ili

6) školovanje, odnosno obrazovanje.

(4) Smatra se da lice ima stalno mjesto stanovanja iz stava 2. tačka 3. ovog člana koje mu je dostupno u svakom trenutnku ukoliko direktno ili indirektno u svom vlasništvu ili u zakupu ima stan, kuću ili drugu stambenu nepokretnost u Republici Srpskoj koja nije namjenjena za kratkotrajni boravak.

(5) Rezidentu iz stava 2. tačka 3. ovog člana, prestaje taj status u slučaju da prestane ispunjavati bilo koji od propisanih uslova ili na njegov zahtjev, u kojem slučaju je obavezan da obavijesti Poresku upravu Republike Srpske (u daljem tekstu: Poreska uprava) o prestanku statusa rezidenta.

(6) Nerezident, u smislu ovog zakona, jeste fizičko lice koje se ne smatra rezidentom u smislu stava 2. ovog člana.

(7) Izuzetno od stava 1. tačka 2) ovog člana, ne smatraju se obveznicima poreza na dohodak nerezidenti iz Federacije BiH i Brčko Distrikta koji ostvaruju dohodak u zajedničkim institucijama i javnim preduzećima BiH koje se nalaze na teritoriji Republike Srpske za dohodak ostvaren u tim institucijama i javnim preduzećima.

(8) Rezidentom Republike Srpske, u smislu ovog zakona, smatra se i fizičko lice koje ima prebivalište na teritoriji Republike Srpske, a ostvaruje lična primanja van područja Republike Srpske, iz budžeta Republike Srpske ili budžeta institucija Bosne i Hercegovine.

Član 7.

Osnovica poreza na dohodak je razlika između ukupnih prihoda ostvarenih u jednom poreskom periodu i ukupnih rashoda koji se priznaju u skladu sa ovim zakonom.

III PORESKA OSLOBAĐANJA

Član 8.

(1) Porez na dohodak ostvaren po osnovu radnog odnosa ne plaća se na:

1) otpremninu prilikom odlaska u penziju do visine tri posljednje isplaćene neto plate licu koje odlazi u penziju,

2) otpremninu prilikom prestanka radnog odnosa isplaćene do minimalnog iznosa propisanog zakonom kojim se uređuju radni odnosi,

3) nadoknadu trošova iz zdravstvenog osiguranja, osim naknada plate,

4) jednokratnu pomoć po osnovu rođenja djeteta koju poslodavac isplati zaposlenom do visine jedne prosječne mjesečne neto plate u Republici Srpskoj prema posljednjem objavljenom podatku Republičkog zavoda za statistiku,

5) jednokratnu pomoć u slučaju smrti zaposlenog ili člana njegove uže porodice, ili teške invalidnosti ili dugotrajne bolesti zaposlenog, do iznosa tri prosječne neto plate u Republici Srpskoj prema posljednjem podatku Republičkog zavoda za statistiku,

6) jednokratnu pomoć za sanaciju štete nastale kao posljedica elementarnih nepogoda ili prirodne katastrofe koju poslodavac isplaćuje zaposlenom do iznosa tri prosječne neto plate u Republici Srpskoj prema posljednjem podatku Republičkog zavoda za statistiku,

7) poklone koje daju poslodavci za djecu zaposlenih, starosti do 15 godina, povodom praznika, koji iznose do 100 KM po djetetu na godišnjem nivou,

8) nadoknadu troškova smještaja koji poslodavac obezbjeđuje zaposlenom upućenom na privremeni rad u drugo mjesto gdje se obavlja djelatnost, ukoliko je neophodno da zaposleni koristi smještaj radi obavljanja radnih zadataka, do visine stvarnih troškova,

9) nadoknadu putnih troškova i dnevnica zaposlenima u svrhu službenih putovanja ili privremenog obavljanja radnih zadataka i članovima organa udruženja građana po pozivu organa, do iznosa utvrđenog aktom Vlade Republike Srpske,

10) naknade troškova prevoza na posao i sa posla do visine cijene prevozne karte u javnom prevozu,

11) troškove pripremanja toplog obroka u vlastitim restoranima kod poslodavca ili toplog obroka isporučenog poslodavcu od lica registrovanog za usluge keteringa, a najviše do 4,5 KM dnevno po zaposlenom i

12) kamatu na naplaćena potraživanja iz radnog odnosa.

(2) Članovima uže porodice zaposlenog, u smislu stava 1. tačke 5) ovog člana, smatraju se: bračni i vanbračni supružnici, djeca i usvojenici, roditelji i usvojioci, kao i braća i sestre koji žive u zajedničkom domaćinstvu sa zaposlenim.

(3) Porez na dohodak ostvaren po drugom osnovu ne plaća se na:

1) penzije, osim penzija po osnovu uplaćenog penzijskog doprinosa za dobrovoljno penzijsko osiguranje u dobrovoljnim kapitalizovanim penzijskim fondovima do 1.200 KM godišnje,

2) primanja ostvarena po osnovu prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite i zaštite civilnih žrtava rata,

3) primanja po osnovu dječijeg i materinskog dodatka i novčane pomoći za opremu novorođene djece u skladu sa propisima kojima se uređuje dječija zaštita,

4) stipendije učenicima i studentima na redovnom školovanju koje iznose do 75% prosječne mjesečne neto plate u Republici Srpskoj prema posljednjem objavljenom podatku Republičkog zavoda za statistiku,

5) naknadu za vrijeme nezaposlenosti, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast zapošljavanja i prava tokom nezaposlenosti,

6) novčana davanja u skladu sa zakonom kojim se uređuje socijalna zaštita,

7) primanja po osnovu organizovane socijalne i humanitarne pomoći,

8) isplatu osiguranih suma osiguranja imovine i lica, kao i na isplatu osiguranih suma osiguranja lica kojima se nadoknađuje pretrpljena šteta, osim na isplatu osiguranja za izmaklu korist ili dobit,

9) konačnu isplatu životnog osiguranja, osim iznosa uplaćene premije životnog osiguranja do 1.200 KM godišnje,

10) naknadu stvarne materijalne i nematerijalne štete, uključujući i kamatu na dosuđene iznose naknade štete,

11) prihode po osnovu kamate na štednju u bankama, štedionicama i štedno-kreditnim zadrugama, dobrovoljnim penzijskim fondovima, bankovnim računima (žiro račun, devizni računi i drugo),

12) premije, subvencije i regres iz budžeta Republike Srpske, kao i na PDV nadoknade u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrijednost, koje se isplaćuju na poseban namjenski račun otvoren kod poslovne banke

13) prihod od dividende i udjela u dobiti privrednog društva i

14) prihodi od prodaje pokretnih stvari korištenih u lične svrhe.

Član 9.

(1) Obaveze plaćanja poreza na lična primanja ostvarena za rad u stranim diplomatskim i konzularnim predstavništvima ili međunarodnim organizacijama, odnosno kod predstavnika ili službenika takvih predstavništava ili organizacija, oslobođeni su:

1) šefovi stranih diplomatskih misija akreditovani u Republici Srpskoj, osoblje stranih diplomatskih misija u Republici Srpskoj, kao i članovi njihovih domaćinstava, ukoliko ti članovi domaćinstava nisu državljani ili rezidenti Republike Srpske,

2) šefovi stranih konzulata u Republici Srpskoj i konzularni funkcioneri ovlašćeni da obavljaju konzularne funkcije, kao i članovi njihovih domaćinstava, ukoliko ti članovi nisu državljani ili rezidenti Republike Srpske,

3) funkcioneri i stručnjaci programa za tehničku pomoć Organizacije ujedinjenih nacija i njenih specijalizovanih agencija, ukoliko nisu državljani ili rezidenti Republike Srpske,

4) zaposleni u stranim diplomatskim ili konzularnim predstavništvima i međunarodnim organizacijama, kao i kod lica iz ovog člana, ukoliko nije državljanin ili rezidenta Republike Srpske,

5) počasni konzuli stranih država, za primanja isplaćena od države koja ih je imenovala za obavljanje funkcije počasnog konzula,

6) fizička lica u drugim organizacijama izuzeta po osnovu bilateralnih sporazuma zaključenih između Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, ukoliko nisu državljani ili rezidenti Republike Srpske. (2)Rezidenti Republike Srpske koji su zaposleni kod Organizacije ujedinjenih nacija i njenih specijalizovanih agencija i OHR-a oslobođeni su od plaćanja poreza na dohodak.

Član 10.

(1) Poreska osnovica iz člana 7. ovog zakona umanjuje se za:

1) iznos uplaćenog penzijskog doprinosa za dobrovoljno penzijsko osiguranje do 1.200 KM godišnje i

2) iznos uplaćene premije životnog osiguranja kod društva za osiguranje koje posjeduje dozvolu Agencije za osiguranje Republike Srpske, do 1.200 KM godišnje.

(2) Poreska osnovica poreza na dohodak od ličnih primanja umanjuje se za:

1) lični odbitak poreskog obveznika u iznosu od 2.400 KM na godišnjem nivou,

2) 900 KM, na godišnjem nivou, po svakom izdržavanom članu uže porodice,

3) iznos kamate plaćene na stambeni kredit.

(3) Izdržavanim članovima uže porodice iz stava 2. tačka 2. ovog člana smatraju se supružnik, djeca i roditelji poreskog obveznika koji, u smislu ovog zakona, ne ostvaruju dohodak i čiji dohodak ne prelazi iznos od 3.000 KM, a ako više lica izdržava člana ili članove uže porodice, lični odbitak za ta lica ravnomjerno se raspoređuje na sva lica koja te članove izdržavaju, osim ako se ne dogovore drugačije.

(4) Pod kamatom iz stava 2. tačka 3. ovog člana podrazumijeva se kamata plaćena u poreskoj godini na stambeni kredit koji je poreski obveznik uzeo u cilju rješavanja svog stambenog pitanja i to za prvu nepokretnost.

(5) Pravo iz stava 2. tačka 3. ovog člana ne može steći poreski obveznik koji ostvaruje pravo na subvenciju po istom osnovu iz Budžeta Republike ili budžeta jedinica likalne samouprave.

(6) Pravo iz stava 2. tačka 3. ovog člana prestaje otplatom tog stambenog kredita.

(7) Poreski obveznik koji ostvaruje pravo iz stava 2. tačka 3. ovog zakona, godišnje dostavlja Poreskoj upravi dokaz o plaćenoj kamati na stambeni kredit.

(8) Umanjenje poreske osnovice iz stava 2. tačka 1. ovog člana ostvaruje se prilikom obračuna poreske osnovice na mjesečnom nivou, a umanjenje poreske osnovice iz st. 1. i 2. t. 2. i 3. ovog člana ostvaruje se na osnovu poreske kartice poreskog obveznika.

(9) Izuzetno od stava 8. ovog člana poreski obveznici koji plaćaju porez na dohodak samo na osnovu godišnje prijave, umanjenje iz stava 1. ovog člana ostvaruju na godišnjem nivou.

(10) Ministar finansija (u daljem tekstu: Ministar) donosi pravilnik kojim se propisuje postupak i način ostvarivanja prava na umanjenje poreske osnovice i prava na oslobađanje iz člana 8. ovog zakona.

GLAVA IV

DOHODAK OD LIČNIH PRIMANJA

Član 11.

(1) Dohodak od ličnih primanja su sva direktna i indirektna plaćanja iz radnog odnosa i obuhvataju:

1) isplate bruto plate i druge bruto isplate zaposlenom, uključujući regres, topli obrok, plaćanje prekovremenog rada, bonuse, naknade i dodatke na uslove rada,

2) posredne olakšice, kao što je prodaja dobara ili usluga po cijeni nižoj od tržišne, davanje beskamatnih pozajmica ili pozajmica po kamatnoj stopi nižoj od bankarske, oslobađanje od dužničke obaveze ili oprost duga, ustupanje na korišćenje imovine poreskog obveznika bez naknade ili po cijeni nižoj od tržišne,

3) skrivene isplate ličnih primanja, kao što su: plaćanja koja vrši poslodavac u korist zaposlenog ili bilo kog člana njegove porodice, uključujući troškove života, stanarinu, komunalije, plaćanja za troškove reprezentacije, troškove turističkih putovanja,

4) korištenje službenog vozila u privatne svrhe predstavlja prihod od ličnih primanja, a obračunava se u visini 20% cijene litre goriva po pređenom kilometru,

5) bilo koje plaćanje ili povrat troškova koje ostvari zaposleni,

6) poklone koje je poslodavac dao zaposlenom,

7) vrijednost akcija primljenih bez naknade ili razlika vrijednosti akcija do njihove tržišne cijene,

8) bonusi i nagrade za dobro obavljen posao predstavljaju lično primanje u godini u kojoj su primljeni, a u slučaju da se nagrade i priznanja prime u vidu dobara i usluga, ukupni dohodak predstavlja tržišna vrijednost takvih dobara ili usluga u trenutku primanja i

9) druge isplate i koristi iz radnog odnosa ukoliko nisu oslobođene ili drugačije oporezovane u skladu sa ovim zakonom.

Član 12.

Doprinosi plaćaeni u skladu sa Zakonom o doprinosima priznaju se kao razhodi prilikom utvrđivanja dohotka od ličnih primanja.

Član 13.

Poreska osnovica poreza na dohodak od ličnih primanja predstavlja razliku prihoda od ličnih primanja iz člana 11. i rashoda iz člana 12. ovog zakona.

GLAVA V

DOHODAK OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI

Član 14.

(1) Prihodom od samostalne djelatnosti smatraju se svi prihodi stečeni iz bilo kojeg izvora primljeni u gotovom novcu, stvarima i uslugama ostvareni samostalnim ili zajedničkim obavljanjem djelatnosti.

(2) U prihod od samostalne djelatnosti uključuju se prihodi iz:

1) preduzetničke djelatnosti,

2) poljoprivrede, šumarstva i ribolova i

3) samostalnih zanimanja.

(3) Samostalna zanimanja u smislu ovog zakona su profesionalne djelatnosti fizičkih lica koja su po tom osnovu registrovana u odgovarajućem registru, a naročito advokati, notari, inžEnjeri, arhitekti, poreski savjetnici, stečajni upravnici, tumači, prevodioci, novinari, umjetnici, sportisti i druga slična zanimanja.

(4) Ako prihod od samostalne djelatnosti ostvaren u gotovom novcu već u stvarima ili uslugama, iznos prihoda jednak je tržišnoj vrijednosti dobijene imovine ili izvršene usluge.

(5) Tržišna vrijednost u smislu stava 4. ovog člana, predstavlja iznos koji bi nepovezani kupac platio nepovezanom prodavcu u isto vrijeme i na istom mjestu za ista ili slična dobra ili usluge pod uslovima tržišne konkurencije.

Član 15.

(1) Poreska osnovica za obračun poreza na dohodak od samostalne djelatnosti predstavlja razliku između prihoda i rashoda nastalih obavljanjem samostalne djelatnosti u poreskom periodu.

(2) Poreska osnovica se utvrđuje primjenom principa prostog knjigovodstva (princip blagajne).

Član 16.

Porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaća se:

1) na dohodak od samostalne djelatnosti ili

2) na ukupan prihod ostvaren obavljanjem samostalne djelatnosti malog obima.

Član 17.

(1) Rashodi koji se mogu odbiti od prihoda su plaćeni troškovi u toku jednog poreskog perioda koji su povezani sa obavljanjem te samostalne djelatnosti.

(2) Rashodi koji se priznaju su i sljedeći:

1) troškovi toplog obroka, nadoknadu putnih troškova, dnevnice (troškovi ishrane na službenom putu), naknade troškova prevoza na posao i sa posla, ako su na njih plaćeni pripadajući porez i doprinosi u skladu sa zakonom,

2) oglašavanje i reklamiranje u visini stvarnih rashoda, a najviše do 5% od ukupnog prihoda u toj poreskoj godini,

3) sponzorstvo i donacije u visini do 2% prihoda od ukupnog prihoda u toj poreskoj godini 4) manjak zaliha koji se može pravdati višom silom najviše do iznosa koji je evidentiran u poslovnim knjigama poreskog obveznika, a manjak se utvrđuje popisom komisije nadležnog organa o čemu se sačinjava zapisnik i popisna lista i

5) amortizacija osnovnih sredstava u skladu sa članom­­­­­­­­­ 18. ovog zakona.

(3) Rashodi koji se ne priznaju:

1) plaćeni porezi na dohodak od samostalne djelatnosti u Republici Srpskoj,

2) kamate i kazne koje su plaćene zbog kršenja zakona i drugih propisa,

3) rashodi koji su evidentirani u poslovnim knjigama, a za koje ne postoji vjerodostojna dokumentacija,

4) premije životnog osiguranja koje plaća poslodavac za svog zaposlenog, izuzev premija koje su uključene u platu zaposlenog,

5) rashodi koji su nastali u vezi sa poslovanjem povezanih lica, u iznosu koji prelazi tržišnu vrijednost dobara ili usluga na tržištu,

6) gubitak od prodaje ili prenosa bilo koje imovine između povezanih lica i

7) donacije političkim strankama i

8) i svi drugi rashodi koji nisu u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana.

Član 18.

(1) Priznaje se kao rashod mortizacija stalnih sredstava u iznosu obračunatom na nabavnu vrijednost po linearnom metodu primjenom godišnjih amortizacionih stopa.

(2) Stalnim sredstvima se smatraju nematerijalna sredstva, i materijalna sredstva čiji je vijek upotrebe duži od 12 mjeseci.

(3) Amortizaciji ne podliježu zemljišta, šume i slična obnovljiva prirodna bogatstva, investiciona imovina, spomenici kulture i umjetnička djela.

(4) Materijalna i nematerijalna dobra koja su nabavljena ili proizvedena za manje od 1.000 KM, a koja se koriste u svrhu obavljanja djelatnosti poreskog obveznika u Republici Srpskoj mogu se odbiti u cjelokupnom iznosu u poreskom periodu u kojem je dobro nabavljeno ili proizvedeno.

(5) Amortizacija stalnih sredstava priznaje se kao rashod od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu.

(6) Ne priznaju se rashodi amortizacije sredstva sa kojima se ne obavlja djelatnost poreskog obveznika.

(7) Ne priznaje se kao poreski rashod amortizacija obračunata na otpisanu osnovicu sredstva.

(8) Amortizacija je poreski priznat rashod samo za sredstva koja su u vlasništvu poreskog obveznika.

(9) Izuzetno od stava 8. ovog člana, za sredstva nabavljena finansijskim lizingom, zakupac se tretira kao vlasnik iznajmljenog sredstva i po tom osnovu ima pravo na priznavanje amortizacije na iznajmljeno sredstvo.

(10) Ukoliko zakupac poboljša iznajmljenu imovinu, zakupcu je dozvoljen odbitak za amortizaciju u iznosu amortizacije obračunate za vrijednost poboljšanja, a u slučaju da zakup istekne prije isteka vijeka amortizacije i ne dođe do produženja zakupa, tada zakupac ima pravo na odbitak do onog iznosa koji nije amortizovan u trenutku raskida zakupa.

(11) Neotpisana vrijednost stalnih sredstava uništenih usljed elementarnih nepogoda ili prirodnih katastrofa (poplava, požar, potres i drugo) proglašenih na osnovu akta nadležnog organa, s kojima se ne može obavljati djelatnost, priznaje se kao rashod.

(12) Sredstva uništena usljed elementarnih nepogoda ili prirodnih katastrofa, popisom utvrđuje popisna komisija nadležnog organa, a o izvršenom popisu obavezno se sačinjava zapisnik i popisna lista.

(13) Za obračun amortizacije po linearnom metodu iz stava 1. ovog člana primjenjuju se stope koje se primjenjuju prilikom obračuna osnovice poreza na dobit.

Član 19.

(1) Ako više lica ostvaruje dohodak zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti, svako od njih plaća porez na dio koji mu pripada od zajednički ostvarenog dohotka.

(2) Dohodak koji ostvari fizičko lice zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti iz stava 1. ovog člana, utvrđuje se kao jedinstveni dohodak koji se dijeli svakom od učesnika u dohotku, u proporciji koja je utvrđena međusobnim ugovorom, a ako nije utvrđeno ugovorom, dohodak se dijeli na jednake dijelove.

(3) Dijelu dohotka ili gubitka koji pripada pojedincu po osnovu zajednički ostvarenog dohotka, utvrđenog na osnovu stava 2. ovog člana, dodaju se i prihodi koje je svako od njih ostvario za svoj rad kao i druge naknade, ako su kao poslovni rashodi smanjili zajednički ostvareni dohodak. Od dijela dohotka ili gubitka svakog lica, utvrđenog prema stavu 2. ovog člana, odbijaju se rashodi koji je imalo pojedino lice, a koji kao poslovni rashodi nisu uticali na smanjenje dohotka od zajedničke djelatnosti.

(4) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana odnose se i na slučajeve kada više lica zajednički ostvaruju dohodak od imovine i imovinskih prava.

(5) U zajednički dohodak koji se utvrđuje na osnovu stava 2. ovog člana, ulaze i udjeli u dobiti poslovnog udruženja koji ostvaruju učesnici u zajedničkom dohotku, ako ti udjeli nisu oporezovani kao dobit poslovnog udruženja.

(6) Lica koja ostvaruju zajednički dohodak iz st. 1. do 4. ovog člana obavezna su da imenuju nosioca zajedničke djelatnosti koji je odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje poreskih i drugih obaveza, podnošenje prijava i izvršavanje drugih propisanih obaveza koje proizilaze iz zajedničke djelatnosti i zajedničke imovine i imovinskih prava.

(7) Nerezident ne može biti imenovan za nosioca zajedničke djelatnosti, a ukoliko nosilac zajedničke djelatnosti nije imenovan, imenuje ga Poreska uprava.

(8) Nosilac zajedničke djelatnosti iz stava 6. ovog člana obavezan je po isteku poreskog perioda, u zakonom propisanom roku, Poreskoj upravi, podnijeti prijavu o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti prema svom prebivalištu ili uobičajenom boravištu.

Član 20.

Ukoliko troškovi koji su predmet odbitka u bilo kojem poreskom periodu prelaze prihode za taj poreski period, razlika, odnosno gubitak se može prenijeti u pet uzastopnih poreskih perioda i koristi se za smanjenje poreske osnovice u tim poreskim periodima.

Član 21.

Mali preduzetnik, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje ispunjava svaki od slijedećih uslova tokom cijele poreske godine:

1) da to fizičko lice obavlja samostalnu djelatnost, izuzev samostalnih zanimanja iz člana 14. stav 3. ovog zakona,

2) da mali preduzetnik ne zapošljava više od tri radnika,

3) da ukupan godišnji prihod malog preduzetnika po osnovu obavljanja te djelatnosti ne prelazi iznos od 50.000 KM i

4) da to fizičko lice ne ostvaruje prihod zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti.

Član 22.

Mali preduzetnik koji ispunjava uslove iz člana 21. ovog zakona može izabrati da plaća porez na dohodak malog preduzetnika, u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 23.

(1) Godišnji porez malog preduzetnika obračunava se po stopi od 2% na ukupno ostvareni prihod malog preduzetnika.

(2) Godišnji porez malog preduzetnika ne može biti manji od 600 KM.

Član 24.

(1) Mali preduzetnik plaća porez na ukupan mjesečni prihod do 10-og u mjesecu za prethodni mjesec.

(2) Plaćeni porez malog preduzetnika koji je obračunat na ukupno ostvareni prihod u toku poreske godine smatra se konačnom poreskom obavezom i ne uključuje se u godišnju poresku prijavu.

Član 25.

(1) Poreski obveznik koji obavlja samostalnu djelatnost, a želi da bude oporezovan kao mali preduzetnik, dužan je da dostavi obavještenje nadležnom poreskom organu sa dokazima o ispunjavanju uslova iz člana 21. ovog zakona, do 31. januara godine na koju će se status malog preduzetnika odnositi.

(2) Ukoliko fizičko lice po prvi put u toku kalendarske godine počinje sa obavljanjem samostalne djelatnosti i izabere da se u toj godini oporezuje kao mali preduzetnik, to fizičko lice je dužno da u roku od 30 dana od dana početka obavljanja djelatnosti dostavi zahtjev Poreskoj upravi.

(3) U zahtjevu, iz stava 2. ovog člana poreski obveznik prilaže i dokaze o ispunjenosti uslova iz člana 21. ovog zakona.

Član 26.

(1) Ukoliko mali preduzetnik ne ispunjava uslove iz člana 21. ovog zakona tokom bilo kog dijela kalendarske godine ili odustane od izbora da bude oporezovan kao mali preduzetnik, u tom slučaju se status malog preduzetnika opoziva.

(2) U godini opoziva, mali preduzetnik dostavlja godišnju poresku prijavu i plaća porez na osnovu godišnje prijave, odbijajući od poreza na dohodak iznos koji je platio u toku godine opoziva.

(3) Ukoliko je status malog preduzetnika opozvan u skladu sa stavom 1. ovog člana, u tom slučaju mali preduzetnik ne može ponovo tražiti status malog preduzetnika u periodu od tri godine od godine opoziva.

Član 27.

(1) Obveznik poreza koji obavlja samostalnu djelatnost dužan je da utvrdi dohodak na osnovu podataka iz propisanih poslovnih knjiga i evidencija, izuzev malog preduzetnika.

(2) Poslovne knjige i evidencije iz stava 1. ovog člana su:

1) dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige koje imaju sadržaj i vode se u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast računovodstva i revizije, za obveznike poreza na dohodak od samostalne djelatnosti koji poslovne knjige vode po sistemu dvojnog knjigovodstva, na obračunskoj osnovi;

2) knjige prihoda i rashoda, popisna lista stalne imovine i evidencije o potraživanjima i obavezama, za obveznike poreza na dohodak od samostalne djelatnosti koji poslovne knjige vode po principu prostog knjigovodstva, odnosno principu blagajne, u skladu sa ovim zakonom.

(3) Mali preduzetnik vodi samo knjigu prometa.

(4) Poreski obveznik je dužan u knjizi prihoda i rashoda ili drugim evidencijama da osigura podatke o ostvarenom dnevnom prometu.

(5) Princip prostog knjigovodsva (princip blagajne) u smislu ovog zakona znači da se prihodom smatra stvarno primljen prihod od strane obveznika u trenutku prijema, ili prihod koji mu je stavljen na raspolaganje ili je primljen u korist obveznika, a rashodi se evidentiraju kada su plaćeni.

(6) Ministar donosi Pravilnik kojim se propisuje sadržaj i način vođenja knjiga i evidecija, kao i pravila za usklađivanje prihoda i rashoda utvrđenih u poslovnim knjigama i evidencijama sa prihodima i rashodima koji se uključuju u poresku osnovicu.

GLAVA VI

DOHODAK OD AUTORSKIH PRAVA, PRAVA SRODNIH AUTORSKOM PRAVU I PRAVA INDUSTRIJSKE SVOJINE

Član 28.

Obveznik poreza na dohodak od autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine je fizičko lice koje je autor, odnosno nosilac ili vlasnik prava koji ostvaruje dohodak od ovih prava.

Član 29.

(1) Poreski obveznik ostvaruje prihod od autorskih prava po sljedećim osnovama:

1) pisana djela (književna, naučna, stručna, publicistička i druga djela, studije, recenzije i slično),

2) govorna djela,

3) dramska i muzička djela,

4) kinematografska djela,

5) likovna djela,

6) idejni projekti, skice, crteži i druga djela napravljena od plastičnih materijala koja se odnose na arhitekturu, geografiju, topografiju ili koju drugu oblast nauke ili umjetnosti,

7) prevodi, lekture, aranžmani muzičke obrade i druge prerade autorskih djela i

8) ostala autorska djela.

(2) Poreski obveznik ostvaruje prihod od prava srodnih autorskom pravu po sljedećim osnovama:

1) pravu umjetnika izvođača,

2) pravu proizvođača fonograma,

3) pravu proizvođača videograma i

4) pravu proizvođača radio-difuznih emisija.

(3) Poreski obveznik ostvaruje prihod od prava industrijske svojine po sljedećim osnovama:

1) patenti,

2) žig,

3) model i uzorak i

4) tehničko unapređenje.

Član 30.

(1) Poreska osnovica za obračun poreza na dohodak od autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine je dohodak ostvaren od ovih prava, koji se dobije umanjenjem ukupnog prihoda za iznos normiranih troškova.

(2) Normirani troškovi se priznaju u visini od 40%, 50% i 60% od prihoda u zavisnosti od vrste autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine.

(3) Ministar donosi Pravilnik kojim se propisuje visina pojedinih normiranih troškova iz stava 2. ovog člana.

GLAVA VII

DOHODAK OD KAPITALA

Član 31.

Prihod od kapitala predstavlja prihod ostvaren izdavanjem u zakup ili podzakup pokretne i nepokretne imovine, kao i kamata na zajam.

Član 32.

Prihodima od nepokretne i pokretne imovine smatraju se prihodi koje obveznik ostvari davanjem u zakup ili podzakup imovine i vrijednost svih realizovanih obaveza i usluga na koje se obavezao zakupac nepokretnosti (zemljišta, stambenih i poslovnih zgrada, dijelova tih zgrada, stanova, dijelova stanova, poslovnih prostorija, garaža i sl.), odnosno pokretne imovine (opreme, transportnih sredstava i druge pokretne imovine).

Član 33.

(1) Kamatom iz člana 31. ovog zakona smatra se kamata na zajmove, kao i kamata na sredstva koja je član ortačkog društva, komanditor ili koplementar u komanditnom društvu, odnosno, osnivač ortačke radnje, dao na korištenje društvu, odnosno, ortačkoj radnji najmanje u visini kamate na oročena sredstva na štednju za isti period u Republici Srpskoj.

(2) Prihod iz stava 1. ovog člana se uključuje u dohodak poreske godine za koju je kamata isplaćena.

(3) Avansno naplaćena kamata proporcionalno se raspoređuje kao prihod od kamate tokom vijeka otplate zajma.

(4) Ako je kamatna stopa na dužničku obavezu nula ili manja od kamatne stope koju za sličan iznos zajma primjenjuju poslovne banke u Republici, davalac zajma je dužan da kao prihod od kamate prikaže iznos neobračunate kamate. Ovaj iznos podrazumijeva cjelokupni iznos kamate, ako je zajam dat po kamatnoj stopi nula, odnosno razliku kamate, ako je ona obračunata po kamatnoj stopi nižoj od bankarske. Ovi iznosi predstavljaju pripisanu kamatu.

Član 34.

(1) Poreska osnovica za obračun poreza na dohodak od davanja u zakup nepokretne ili pokretne imovine je dohodak ostvaren davanjem u zakup nepokretne, odnosno pokretne imovine, koji se dobija kada se od ukupnog prihoda odbiju normirani troškovi u visini od 20% od tog prihoda.

(2) U svrhu utvrđivanja poreske osnovice iz stava 1. ovog člana, cijenom zakupa se smatra ugovorena cijena, odnosno tržišna cijena koju utvrđuje Poreska uprava procjenom ako ocijeni da je ugovorena cijena niža od tržišne ili u slučaju da ne postoji ugovor o zakupu, odnosno podzakupu.

(3) Ako je poreski obveznik zakupac koji predmet zakupa izdaje u podzakup, od zakupnine koju ostvaruje odbija se zakupnina koju plaća zakupodavcu.

Član 35.

(1) Unaprijed primljene zakupnine za više godina prilikom utvrđivanja poreske osnovice dijele se na zahtjev poreskog obveznika na onoliko jednakih dijelova koliki je broj godina za koje je zakupnina plaćena, ali ne duže od pet godina.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, u svakoj godini oporezuje se srazmjerni dio dohotka.

GLAVA VIII

POREZ NA DOHODAK OD KAPITALNIH DOBITAKA

Član 36.

(1) Kapitalni dobitak predstavlja pozitivnu razliku između prodajne cijene prava i imovine i njene nabavne vrijednosti, kojeg obveznik ostvari prodajom, odnosno drugim prenosom sa ili bez naknade:

1) stvarnih prava na nepokretnostima,

2) prava korišćenja i prava gradnje na građevinskom zemljištu,

3) autorskih prava, patenata, licenci, franšiza i ostale imovine koja se sastoji samo od prava i

4) investicione imovine izuzev obveznica emitovanih za izmirenje ratne štete prilikom prvog prometa.

(2) Kapitalni gubitak predstavlja negativnu razliku iz stava 1. ovog člana.

Član 37.

Poreski obveznik poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka je fizičko lice, prenosilac prava iz člana 36. stav 1. ovog zakona.

Član 38.

(1) U svrhu određivanja kapitalnog dobitka i kapitalnog gubitka, u smislu ovog zakona, prodajnom cijenom se smatra ugovorena cijena, odnosno tržišna cijena koju utvrđuje Poreska uprava, ako ocijeni da je ugovorena cijena niža od tržišne.

(2) U svrhu određivanja kapitalnog dobitka i kapitalnog gubitka kod prenosa prava bez naknade ili putem razmjene za drugo pravo, prodajnom cijenom se smatra tržišna cijena prava koju obveznik prenosi bez naknade ili daje u razmjenu.

Član 39.

(1) U svrhu određivanja kapitalnog dobitka i kapitalnog gubitka, u smislu ovog zakona, nabavnom cijenom se smatra cijena po kojoj je obveznik stekao pravo i imovinu iz člana 37. ovog zakona.

(2) Nabavnom cijenom u svrhu utvrđivanja kapitalnog dobitka i kapitalnog gubitka, u slučaju prenosa bez naknade ili putem razmjene, kao i u slučaju kada se nabavna cijena ne može utvrditi smatra se tržišna cijena u godini u kojoj je to pravo ili imovina stečena, a koju utvrđuje Poreska uprava.

(3) Kod prodaje nepokretnosti koju je obveznik sam izgradio, nabavnom cijenom iz stava 1. ovog člana, smatra se tržišna cijena nepokretnosti u godini završetka izgradnje ili iznos troškova izgradnje koje obveznik može dokazati.

(4) Kod prodaje nepokretnosti u izgradnji, nabavnu cijenu iz stava 1. ovog člana, čini iznos troškova izgradnje koje je obveznik imao do dana prodaje ili tržišna vrijednost novoizgrađenog objekta korigovana stepenom izgradnje.

(5) Nabavna cijena primljenih akcija i udjela u kapitalu za prenesenu imovinu poreskom obvezniku je jednaka tržišnoj vrijednosti prenesene imovine uvećane za troškove izvršenog prenosa imovine.

(6) Nabavna cijena pojedinačnih hartija od vrijednosti izračunava se kao ponderisana aritmetička sredina svih nabavki te hartije od vrijednosti za svakog poreskog obveznika, u periodu za koji se izračunava nabavna cijena.

(7) Za sve hartije od vrijednosti koje su registrovane u Centralnom registru hartija od vrijednosti a.d. Banja Luka (u daljem tekstu: Centralni registar) poreski obveznik nabavnu cijenu hartije od vrijednosti iz stava 5. ovog člana dokumentuje odgovarajućem izvještajem iz Centralnog registra.

(8) Nabavnom cijenom hartija od vrijednosti kojim se ne trguje na berzi, odnosno kojima se u trenutku sticanja nije trgovalo na berzi, smatra se cijena koju poreski obveznik dokumentuje kao stvarno plaćenu.

(9) Ako poreski obveznik iz bilo kog razloga ne dokumentuje stvarno plaćenu cijenu hartija od vrijednosti, nabavnom cijenom se smatra njihova nominalna vrijednost.

Član 40.

(1) Investiciona imovina je imovina poreskog obveznika, nabavljena isključivo u svrhu ulaganja, koja se ne koristi za obavljanje djelatnosti poreskog obveznika, a obuhvata akcije, udjele u kapitalu, hartije od vrijednosti, stari kovani novac, staru valutu, drago kamenje i nakit, poštanske marke, zlato, srebro i druge plemenite metale i razne umjetnine.

(2) Investiciona imovina ne obuhvata imovinu koja je namijenjena prodaji kao oblik redovne djelatnosti poreskog obveznika, imovinu koja se amortizuje, nekretnine koje se koriste za obavljanje djelatnosti, autorska prava ili patente na proizvode koje proizvede ili kreira poreski obveznik.

(3) Kapitalni dobici ili gubici iz prometa ili drugog oblika transfera investicione imovine poreskog obveznika, nastali u toku poreske godine, mogu se prebijati, a neto dobitak se dodaje na poresku osnovicu iz poslovne djelatnosti poreskog obveznika, ukoliko nisu uključeni u prihode.

(4) Gubitak iz prometa ili drugog oblika transfera investicione imovine ne može se odbiti od poreske osnovice poreskog obveznika iz poslovne djelatnosti u toj poreskoj godini.

(5) Kapitalni gubitak od prodaje ili drugog oblika transfera investicione imovine može se samo pokrivati na teret kapitalne dobiti od prodaje ili drugog oblika transfera investicione imovine.

Član 41.

Kapitalni gubitak ostvaren prodajom jednog prava i imovine može se prebiti kapitalnim dobitkom ostvarenim prodajom drugog prava i imovine u istoj godini, a neto kapitalni gubitak se oduzima od prihoda kod utvrđivanja poreske osnovice poreskog obveznika.

GLAVA IH

DOHODAK IZ STRANIH IZVORA

Član 42.

(1) Dohodak iz stranih izvora je dohodak koji rezident, kvalifikovani investitor Republike Srpske ostvari po bilo kom osnovu, odnosno po osnovu rada, imovine, osiguranja i kapitala izvan granica Bosne i Hercegovine.

(2) Dohotkom iz stranih izvora u smislu stava 1. ovog člana smatra se prihod koji je rezidentu, kvalifikovanom investitoru, isplaćen od strane isplatioca koji u vrijeme isplate nije rezident Republike Srpske.

Član 43.

(1) Kvalifikovani investitor je fizičko lice, rezident Republike Srpske, koji je izvršio investicije u skladu sa ovim članom, lično ili putem pravnog lica u njegovom većinskom vlasništvu ili pod njegovom kontrolom i koji ima uredno izmirene poreske obaveze u Republici Srpskoj.

(2) Kvalifikovanim investicijama smatraju se ukupne direktne ili indirektne investicije izvršene u privredu Republike Srpske u iznosu većem od 5.000.000 KM uložene od 1. januara 2012. godine, pri čemu investicije u trajna obrtna sredstva ne mogu preći 10% od vrijednosti ukupnih investicija.

(3) Pod direktnim investicijama iz stava 2. ovog člana smatraju se investicije u nova ili postojeća domaća privredna društva kao i kapitalne investicije koje za rezultat imaju povećanje osnovnog kapitala ili imovine privrednog društva.

(4) Pod indirektnim investicijama iz stava 2. ovog člana smatraju se investicije u primarnu emisiju obveznica koje emituje Republika Srpska izuzev investicija u obveznice za izmirenje ratne štete.

Član 44.

Porez na dohodak iz stranih izvora plaća se godišnje u apsolutnom iznosu i to za prijavljeni godišnji dohodak u iznosu:

1) do 2.000.000 KM godišnji porez iznosi 150.000 KM,

2) preko 2.000.000 KM do 10.000.000 KM, godišnji porez iznosi 250.000 KM

3) preko 10.000.000 KM do 20.000.000 KM godišnji porez iznosi 500.000 KM

4) preko 20.000.000 KM do 30.000.000 KM godišnji porez iznosi 600.000 KM

5) preko 40.000.000 KM do 50.000.000 KM godišnji porez iznosi 700.000 KM i

6) preko 50.000.000 KM, godišnji porez iznosi 800.000 KM.

Član 45.

(1) Kvalifikovani investitor je obavezan prijaviti svoju poresku obavezu, u skladu sa članom 44. ovog zakona, Poreskoj upravi prema mjestu svog boravišta, odnosno sjedišta jednog od privrednih subjekata u koji je investirao, najkasnije do 31. marta tekuće godine za ukupan dohodak iz stranih izvora ostvaren u prethodnoj godini.

(2) Kvalifikovani investitor uz prijavu iz stava 1. ovog člana ne dostavlja evidencije i dokumentaciju o ostvarenom dohotku.

(3) Poreski obveznik iz stava 1. ovog člana dužan je platiti porez u skladu sa ovim zakonom najkasnije u roku od deset dana od dana podnošenja poreske prijave.

Član 46.

(1) Kvalifikovani investitor može biti oporezovan u skladu sa članom 44. ovog zakona ukoliko Poreskoj upravi podnese pisani zahtjev u kojem se jasno opredjeljuje za taj način oporezivanja.

(2) Uz zahtjev iz stava 1. ovog člana, kvalifikovani investitor dostavlja dokaze o ispunjavanju uslova iz člana 6. stav 3. i člana 43. ovog zakona.

(3) Izuzetno, dokaz o ispunjenosti uslova iz člana 43. ovog zakona koji se odnosi na izmirene poreske obaveze, Poreska uprava pribavlja po službenoj dužnosti.

(4) Poreska uprava odlučuje o zahtjevu iz stava 1. ovog člana u skladu sa odredbama propisa kojima se uređuje poreski postupak i opšti upravni postupak.

(5) U slučaju ispunjenosti uslova iz člana 6. stav 3. i člana 43. ovog zakona direktor Poreske uprave donosi rješenje kojim se odobrava oporezivanje dohotka iz stranih izvora u skladu sa ovim zakonom, na period od pet godina.

(6) Nakon isteka perioda od pet godina od dana donošenja rješenja, poreskom obvezniku će se status kvalifikovanog investitora automatski obnoviti ukoliko i dalje ispunjava sve uslove iz člana 6. stav 3. i člana 43. ovog zakona, te ukoliko ima uredno izmirene sve poreske obaveze prema Republici Srpskoj.

(7) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi, način i postupak ostvarivanja prava na oporezivanje u skladu sa odredbama čl. 42. do 50. ovog zakona.

Član 47.

(1) Direktor Poreske uprave donosi rješenje kojim se ukida status kvalifikovanog investitora u sljedećim slučajevima:

1) ukoliko kvalifikovani investitor prestane ispunjavati uslove iz člana 6. stav 3. i člana 43. ovog zakona,

2) na zahtjev kvalifikovanog investitora,

3) ako kvalifikovani investitor ne izmiruje redovno svoje poreske obaveze ili

4) ako kvalifikovani investitor na drugi način krši odredbe ovog ili drugih poreskih zakona.

(2) Izuzetno od stav 1. tačka 3. ovog člana, Poreska uprava će prije donošenja rješenja o ukidanju opomenuti kvalifikovanog investitora o neplaćenim poreskim obavezama na način da će izdati Opomenu u kojoj će ostaviti rok za plaćanje u trajanju od 15 dana, a u skladu sa zakonom kojim se uređuje poreski postupak.

(3) Rješenjem iz stava 1. ovog člana utvrđuje se prestanak statusa kvalifikovanog investitora zaključno sa godinom u kojoj je rješenje doneseno.

(4) U godini u kojoj njegov status prestaje, kvalifikovani investitor je dužan prijaviti i platiti porez za tu godinu u skladu sa članom 44. ovog zakona.

(5) U slučajevima iz stava 1. t. 1, 2. i 3. ovog člana kvalifikovani investitor ne može ponovo ostvariti taj status u periodu od tri godine od godine u kojoj je rješenje ukinuto.

Član 48.

Kvalifikovani investitor je dužan da otvori račun kod organizacije nadležne za poslove platnog prometa u Republici Srpskoj za potrebe izmirenja ovog poreza.

Član 49.

Kvalifikovani investitor plaća porez na dohodak ostvaren u Republici Srpskoj u skladu sa ovim zakonom, kao rezident Republike Srpske.

Član 50.

Prava i povlastice kvalifikovanog investitora i obaveze po osnovu ranijih propisa i ovog zakona ne mogu biti ukinute ili poništene stupanjem naknadno donesenih zakona i drugih propisa na snagu, a ukoliko su takvi naknadno doneseni zakoni i drugi propisi povoljniji za kvalifikovane investitore oni imaju pravo da biraju režim koji će biti mjerodavan za njihovo oporezivanje.

GLAVA X

OSTALI DOHODAK

Član 51.

Pod pojmom „ostali dohodak“ podrazumijevaju se svi prihodi koje fizičko lice ostvari po bilo kom osnovu osim dohotka iz člana 3. t. 1. do 6. ovog zakona, ukoliko nije oslobođen u skladu sa ovim zakonom.

Član 52.

Ostalim dohotkom smatraju se:

1) prihodi po osnovu članstva u upravnim odborima, nadzornim odborima, odborima za reviziju i drugim organima i tijelima u kojima se plaća naknada za rad njihovih članova,

2) prihodi izabranih, imenovanih i postavljenih lica,

3) prihodi od bavljenja profesionalnom sportskom aktivnošću,

4) prihodi po osnovu djelatnosti tumača, vještaka, sportskih sudija i delegata, prevodioca, estradnih umjetnika, samostalnih novinara i ostalih sličnih djelatnosti,

5) prihodi ostvareni po osnovu obligacionih ugovora (prihodi trgovačkih putnika, agenata, akvizitera i drugih lica koji te poslove obavljaju po osnovu naloga isplatioca)

6) sportske stipendije,

7) stipendije učenicima i studentima na redovnom školovanju iznad iznosa iz člana 8. stav 3. tačka 4) ovog zakona,

8) prihodi po osnovu razlike vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njeno sticanje i

9) svi drugi novčani ili nenovčani prihodi i koristi koje fizičko lice, poreski obveznik ostvari, osim dohodaka od ličnih primanja, samostalne djelatnosti, autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine, kapitala propisanih ovim zakonom, kapitalnih dobitaka i dohotka iz stranih izvora, ukoliko ovim zakonom nisu oslobođeni ili drugačije oporezovani.

Član 53.

Poreska osnovica ostalog dohotka predstavlja razliku između prihoda iz člana 52. ovog zakona i plaćenih doprinosa.

GLAVA XI

PROMET IZMEĐU POVEZANIH LICA

Član 54.

(1) Transfernom cijenom u smislu ovog zakona smatra se cijena nastala u vezi sa transakcijama sredstava ili stvaranjem obaveza među povezanim i nepovezanim licima ukoliko ta transakcija krši standarde tržišne cijene.

(2) U slučaju transakcija iz stava 1. ovog člana nadležna jedinica Poreske uprave može uvećati iznos dohotka ili rashoda da bi se transferna cijena uskladila sa tržinom cijenompruženih dobara i usluga u transakciji.

(3) Tržišna cijena predstavlja iznos koji bi nezavisni, nepovezani kupac ili korisnik usluge platio nepovezanom prodavcu u isto vrijeme i na istom mjestu za ista ili slična dobra i usluge u uslovima tržišne konkurencije.

(4) Povezanim licima smatraju se lica koja imaju posebnu vezu koja može materijalno uticati na ekonomske rezultate transakcije između njih.

(5) Posebne veze iz stava 4. ovog člana smatraju se veze između lica koja su:

a) poslovni partneri,

b) u odnosu poslodavac – zaposleni,

v) članovi uže i šire porodice, uključujući supružnike, direktne pretke i potomke, sestre i braću, supružnikovog brata i sestru, sestru i brata roditelja ili supružnikovih roditelja.

Član 55.

Ako poreski obveznik posluje sa povezanim licem, prilikom primjene poreskih propisa primjeniće se sljedeća pravila:

1) bilo koji dobitak ostvaren poslovanjem sa povezanim licem predstavlja dobitak koji se uključuje u poresku osnovicu i

2) bilo koji gubitak koji nastane poslovanjem sa povezanim licem ne može se odbiti od poreske osnovice.

Član 56.

(1) Poreski obveznik dužan je da u poreskoj prijavi posebno prikaže vrijednost transakcija između povezanih lica po transfernim cijenama i po cijenama koje bi se ostvarile na tržištu u uslovima slobodne konkurencije (princip „van dohvata ruke“).

(2) Ukoliko postoji razlika između tržišne cijene i transferne cijene, Poreska uprava povećava ili umanjuje iznos prihoda ili rashoda koje je prikazao poreski obveznik, a razlika u cijeni uključuje se u poresku osnovicu.

(3) Za utvrđivanje usklađenosti transakcija između povezanih lica sa principom „van dohvata ruke“ koristi se jedan od sljedećih metoda:

1) metod uporedive cijene na tržištu,

2) metod cijene koštanja uvećana za uobičajenu zaradu (metoda troškova uvećanih za bruto maržu),

3) metod preprodajne cijene,

4) metod transakcione neto marže,

5) metod podjele dobiti,

6) bilo koji drugi metod kojim je moguće utvrditi cijenu transakcije po principu „van dohvata ruke“, pod uslovom da primjena metoda navedenih u t. 1. do 5. ovog stava nije moguća.

(4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, prilikom utvrđivanja cijene transakcije po principu „van dohvata ruke“, može se koristiti i kombinacija više metoda, kada je to potrebno.

(5) Poreski obveznik će prilikom podnošenja poreske prijave priložiti podatke o povezanim licima u skladu sa ovim zakonom.

Član 57.

(1) Transfernom cijenom smatra se i cijena nastala u vezi sa transakcijama sredstava ili stvaranjem obaveza među nepovezanim licima ukoliko ta transakcija krši standarde tržišne cijene.

(2) Pri utvrđivanju i procjeni da li su transakcije imovinom i stvorene obaveze između nepovezanih lica ugovorene po tržišnim cijenama, koriste se propisane metode za utvrđivanje i procjenu vrijednosti transakcija između povezanih lica.

(3) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuje način utvrđivanja tržišne vrijednosti transakcija između povezanih lica.

GLAVA XII

PORESKE PRIJAVE I PLAĆANJE POREZA

Član 58.

(1) Porez na dohotke iz člana 3. ovog zakona plaća se akontativno:

1) u trenutku isplate svakog pojedinačnog dohotka (porez po odbitku) i

2) na osnovu poreske prijave.

(2) Isplatioci mjesečne plate umanjuju osnovicu za obračun akontacije poreza po odbitku za iznos 1/12 umanjenja poreske osnovice iz člana 10. ovog zakona.

(3) Iznos plaćenog poreza iz stava 1. ovog člana poreski obveznik odbija od utvrđenog godišnjeg iznosa poreza na dohodak.

Član 59.

(1) Na osnovu poreske prijave plaća se porez na:

1) dohodak od samostalne djelatnosti,

2) dohodak na kapitalni dobitak,

3) dohodak od kapitala na koje nije plaćen porez po odbitku,

4) dohodak iz stranih izvora i

5) ostale dohotke, ukoliko nije plaćen porez po odbitku ili je plaćen manji iznos, osim za dohodak iz člana 52. stav 1. tačka 8. ovog zakona.

(2) Porez po odbitku za svaki pojedinačni ostvareni dohodak plaća se u momentu isplate:

1) ličnih primanja;

2) ostalog dohotka;

3) dohotka od autorskih prava, prava srodnih autorskim pravima i prava industrijske svojine i

4) dohotka od kapitala.

Član 60.

(1) Godišnji porez na dohodak fizičkog lica plaća se na osnovu godišnje poreske prijave fizičkog lica na dohodak ostvaren u kalendarskoj godini, u skladu sa ovim zakonom.

(2) U godišnjoj poreskoj prijavi iskazuju se svi dohoci ostvareni u toku poreske godine i plaćeni porezi, izuzev prihoda i plaćenog poreza malog preduzetnika iz člana 23. stav 2. ovog zakona i kvalifikovanog investitora koji prijavljuje svoju obavezu u skladu sa članom 45. ovog zakona.

(3) Poreski obveznik koji ostvaruje dohodak u smislu ovog zakona, dužan je da podnese Poreskoj uprave poresku prijavu do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu, osim ako je drugačije navedeno u ovom zakonu.

(4) Zaposleni za koje poslodavac plaća porez po odbitku nije dužan podnositi godišnju poresku prijavu ukoliko ne ostvaruje dohodak po drugom osnovu.

(5) Poreski obveznik koji plaća porez na osnovu godišnje prijave ostvaruje pravo iz člana 10. stav 1. ovog zakona, prilikom podnošenja godišnje poreske prijave, a na osnovu zahtjeva za povrat.

Član 61.

(1) Porez po odbitku za svakog obveznika i za svaki pojedinačno isplaćeni dohodak iz člana 59. stav 2. ovog zakona, isplatilac obračunava i uplaćuje na propisane račune u momentu isplate prihoda.

(2) Isplatilac iz stava 1. ovog člana obavezan je obvezniku prilikom svake isplate, kao i po isteku poreske godine, izdati potvrdu sa podacima o prihodu, troškovima, dohotku, umanjenjima osnovice i iznosu plaćenog poreza.

(3) Fizičko lice koje vrši isplatu drugom fizičkom licu ne smatra se isplatiocem, izuzev fizičkog lica koje obavlja samostalnu djelatnost.

(4) Isplatilac dohotka koji podliježe plaćanju poreza po odbitku dužan je da Poreskoj upravi Republike Srpske do 10. u mjesecu dostavi mjesečnu prijavu za porez po odbitku za sve isplate izvršene u prethodnom mjesecu.

(5) U slučaju da isplatilac dohotka koji podliježe plaćanju poreza po odbitu ne obračuna i ne uplati porez u momentu isplate, smatra se da takva isplata ne uključuje porez (neto isplata).

Član 62.

(1) Poreska kartica, u smislu ovog zakona je dokument koji sadrži podatke o poreskom obvezniku, podatke za ostvarivanje prava na umanjenje poreske osnovice i podatke o obračunu dohotka, poreza na dohodak i umanjenja poreske osnovice.

(2) Poreski obveznik može imati samo jednu poresku karticu koja ima trajno važenje i koju je Poreska uprava dužna izdati na zahtjev tog poreskog obveznika.

(3) Isplatilac može umanjiti poresku osnovicu prilikom obračuna poreza po odbitku samo poreskom obvezniku koji mu je predao svoju poresku karticu.

(4) Ako poreski obveznik ima više isplatilaca, dužan je da odabere kod koga će isplatioca predati poresku karticu.

(5) Izmjene podataka u poreskoj kartici može vršiti samo Poreska uprava.

Član 63.

Ministar donosi pravilnik kojim se propisuje oblik i sadržaj poreskih prijava i poreske kartice.

Član 64.

(1) Porez na dohodak plaća se prema mjestu prebivališta poreskog obveznika za dohotke ostvarene po osnovu:

1) ličnih primanja,

2) autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine,

3) kapitala,

4) kapitalnih dobitaka iz člana 36. stav 1. ovog zakona i

5) ostalog dohotka.

(2) Porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaća se prema mjestu registrovanja djelatnosti, a ukoliko se djelatnost obavlja u više mjesta, jedno od tih mjesta obveznik je dužan da odredi kao poslovno sjedište u svrhu izvršavanja poreskih obaveza.

(3) Porez na dohodak od kapitala, ostvaren od zakupa ili podzakupa nepokretne imovine i kapitalnih dobitaka od nepokretne imovine, plaća se prema mjestu gdje se nepokretnost nalazi.

(4) Nerezident plaća porez na dohodak prema mjestu ostvarenja prihoda, izuzev nerezidenata iz člana 6. stav 7. ovog zakona koji plaća porez na dohodak prema mjestu prebivališta.

(5) Dohodak iz stanih izvora plaća se u skladu sa članom 45. stav 1. ovog zakona.

Član 65.

Poreski obveznici za prihode iz člana 64. stav 1. t. 1. do 5. ovog zakona, plaćaju porez do 10. u mjesecu za prethodni mjesec.

Član 66.

Poreski obveznik rezident, osim kvalifikovanog investitora iz člana 43. ovog zakona, koji ostvaruje dohodak u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine ili u inostranstvu, kao i obveznik koji ostvaruje lična primanja ili ostali dohodak kod diplomatskog ili konzularnog predstavništva strane zemlje, odnosno međunarodne organizacije ili kod predstavnika ili službenika takvog predstavništva, odnosno organizacija koja ima diplomatski imunitet, ako nije izuzet u skladu sa članom 9. ovog zakona, obavezan je da u roku od sedam dana od dana naplate primanja sam obračuna i uplati porez po odbitku, ako taj porez ne obračuna i ne uplati isplatilac, te da podnese godišnju poresku prijavu.

Član 67.

(1) Ako fizičko lice iz Republike Srpske ostvari dohodak u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine ili u inostranstvu, a ostvareni dohodak se oporezuje i u Republici Srpskoj i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine i u inostranstvu, u tom slučaju porez na dohodak koji je plaćen u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine ili u inostranstvu se umanjuje od poreza na dohodak u Republici Srpskoj.

(2) Umanjenje poreza na dohodak u Republici Srpskoj za plaćene poreze u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine ili u inostranstvu u poreskom periodu ne može preći visinu poreza na dohodak izračunatog primjenom stope poreza na dohodak Republike Srpske za poreskog obveznika za taj poreski period.

(3) Obvezniku poreza na dohodak u Republici Srpskoj može se umanjiti porez na dohodak koji je platio u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine ili u inostranstvu isključivo na osnovu vjerodostojne dokumentacije ovjerene od strane nadležnog organa kod koga je porez plaćen.

Član 68.

Kontrola, utvrđivanje i naplata poreza na dohodak vrši se u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje poreski postupak.

Član 69.

Na povrede odredaba ovog zakona koje imaju obilježja prekršaja, kao i sankcije i odgovornost za prekršaje primjenjuje se zakon kojim se uređuje poreski postupak.

Član 70.

Nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Ministarstvo finansija, a inspekcijski nadzor vrši Poreska uprava.

GLAVA XIII

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 71.

Ministar finansija će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti:

1) Pravilnik o postupku i načinu ostvarivanja prava na oslobađanje i umanjenje poreske osnovice poreza na dohodak, (član 10. stav 10),

2) Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja knjiga i evidencija i pravila za usklađivanje prihoda i rashoda od samostalne djelatnosti (član 27. stav 6.),

3) Pravilnik o vrsti i visini troškova neophodnih za ostvarivanje prihoda po osnovu autorskih prava, prava srodnih autorskim pravima i prava industrijske svojine (član 30. stav 3.),

4) Pravilnik o uslovima, načinu i postupku ostvarivanja prava na oporezivanje svjetskog dohotka (član 46. stav 7),

5) Pravilnik o načinu utvrđivanja tržišne vrijednosti transakcija između povezanih lica (član 57. stav 3) i

6) Pravilnik o obliku i sadržaju poreskih prijava i poreske kartice (član 63.).

Član 72.

Do donošenja pravilnika iz člana 70. ovog zakona primjenjuje se Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 22/11, 22/14 i 2/15), u dijelu u kojem odredbe tog pravilnika nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 73.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 91/06, 128/06, 120/08, 71/10, 1/11 i 107/13).

Član 74.

Ovaj zakon se objavljuje u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 01. septembra 2015. godine.

Nedeljko Čubrilović