ZAKON o zaštiti od nasilja u porodici

ZAKON

O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Predmet Zakona

Ovim Zakonom uređuje se: zaštita od nasilja u porodici, pojam nasilja u porodici, osobe koje se smatraju članovima porodice u smislu ovog Zakona, način zaštite članova porodice, te vrsta i svrha prekršajnih sankcija za učinioce nasilnih radnji.

Član 2.

Postupak pružanja zaštite

Opći principi i pravila uređeni ovim Zakonom i drugi propisi koji uređuju oblast nasilja u porodici, osiguravaju sprečavanje i suzbijanje ove vrste nasilja, efikasne mjere uticaja na nasilnike i druge osobe da ne čine nasilje te otklanjanje posljedica učinjenog nasilja propisujući način ostvarivanja te zaštite.

Postupak zaštite ostvaruje se prema odredbama zakona o prekršajima, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Rješenje o izrečenoj zaštitinoj mjeri nadležni sud za prekršaje dužan je dostaviti odmah, a najkasnije u roku od osam dana.

Član 3.

Hitnost rješavanja

Zaštitu od nasilničkog ponašanja, u smislu ovog Zakona, dužni su pružiti policija, organ starateljstva i sud za prekršaje.

Subjekti zaštite od nasilja u porodici i sud osigurat će hitno rješavanje ove vrste predmeta.

Član 4.

Pristup sudu za prekršaje

Ovim Zakonom osigurava se nesmetan pristup sudu za prekršaje svih subjekata zaštite bez bilo kakvih troškova, s tim da se osigura potpuna i sinhronizirana povezanost sistema te zaštite.

II - POJAM PORODICE I NASILJE U PORODICI

Član 5.

Pojam porodice

Porodicu, u smislu ovog Zakona, čine:

1) bračni i vanbračni partneri,

2) srodnici koji žive zajedno: krvni srodnici i srodnici iz odnosa potpunog usvojenja u pravoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom; usvojenik i usvojitelj iz odnosa nepotpunog usvojenja; srodnici po tazbini zaključno sa drugim stepenom,

3) staralac i štićenik, hranioc i hranjenik,

4) bivši bračni i vanbračni partneri.

Odnosi među članovima porodice zasnivaju se na humanim principima koji podrazumijevaju međusobno poštivanje, pomaganje, privrženost, održavanje skladnih odnosa uz razvijanje i ispoljavanje najboljih osobina, pri tome imajući u vidu posebno obavezu zaštite djece, poštivanje ravnopravnosti spolova i dobrovoljnost stupanja u brak i vanbračnu zajednicu.

U međusobnim odnosima članovi porodice poštivat će prava, slobode i sigurnost drugih članova porodice na način da ih neće ograničavati, onemogućavati ili sprečavati u ostvarivanju njihovih prava i sloboda koje članovi porodice imaju prema postojećim propisima.

Član porodice suzdržat će se od povrede fizičkog ili psihičkog integriteta drugog člana porodice, povrede i diskriminacije po osnovu spola i uzrasta i od stavljanja u stanje potčinjenosti po bilo kom osnovu.

Član 6.

Pojam nasilja u porodici

Nasilje u porodici je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima, ili propuštanje dužnog činjenja i pažnje koje ozbiljno sputavaju članove porodice da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti u javnoj ili privatnoj sferi života.

Radnje nasilja u porodici, u smislu stava 1. ovog člana, su:

1) svaka primjena fizičke sile ili psihičke prinude na fizički ili psihički integritet člana porodice,

2) svako postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol ili ekonomsku štetu,

3) prouzrokovanje straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ucjenom ili drugom prinudom,

4) fizički napad člana porodice na drugog člana porodice, bez obzira da li je nastupila fizička povreda ili nije,

5) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice od drugog člana porodice,

5) seksualno uznemiravanje i uznemiravnje drugog člana porodice u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini

(«Službeni glasnik BiH», broj 16/03),

6) uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice,

7) oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu ili pokušaj da se to učini,

8) propuštanje dužne pažnje, nadzora prema drugom članu porodice ili nepružanje pomoći i zaštite tom članu porodice iako za to postoji obaveza prema zakonu i moralu što može imati za posljedicu ili osjećaj fizičke, psihičke ili ekonomsko-socijalne ugroženosti tog člana porodice.

Član 7.

Prijavljivanje nasilja u porodici

Zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, vaspitači, medicinske, obrazovne i druge ustanove i organi, kao i nevladine organizacije, koji u obavljanju svoje dužnosti saznaju za učinjeno nasilje u porodici, dužni su odmah po saznanju prijaviti učinjeno nasilje u porodici nadležnoj policijskoj upravi.

Prijavu iz stava 1. ovog člana dužni su dostaviti i članovi porodice, kao i svaki građanin koji sazna za učinjeno nasilje u porodici, a posebno ako je žrtva nasilja maloljetna osoba.

Osobe iz st. 1. i 2. ovog člana su ovlašteni podnosioci zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

Osoba koja ne izvrši obavezu prijavljivanja nasilja u porodici čini prekršaj.

III - SANKCIJE ZA ZAŠTITU OD NASILJA U PORODICI

Član 8.

Vrste i svrha prekršajnih sankcija

Prekršajne sankcije za zaštitu od nasilja u porodici su zaštitne mjere.

Svrha propisivanja, izricanja i primjene prekršajnih sankcija je osobna zaštita porodice i njenih članova - žrtava nasilja, osiguranje ostvarivanja i razvijanja zdravog i harmoničnog života unutar porodice, te poštivanje pravnog sistema.

IV - ZAŠTITNE MJERE

Član 9.

Vrste zaštitnih mjera

Učiniocima nasilja u porodici mogu se izreći sljedeće zaštitne mjere:

1) udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor,

2) zabrana približavanja žrtvi nasilja,

3) osiguranje zaštite osobe izložene nasilju,

4) zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju,

5) obaveza psihosocijalnog tretmana,

6) obavezno liječenje od ovisnosti.

Član 10.

Svrha zaštitnih mjera

Svrha zaštitnih mjera je sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici, otklanjanje posljedica učinjenog nasilja i poduzimanje efikasnih mjera preodgoja nasilnika i otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili podstiču izvršavanje novih prekšaja nasilja u porodici.

Član 11.

Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor

Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor može se izreći osobi koja je učinila nasilje prema članu porodice sa kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako sud za prekršaje ocijeni da postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere učinilac mogao ponovo učiniti nasilje.

Osoba kojoj je izrečena mjera iz stava 1. ovog člana dužna je odmah napustiti stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, po potrebi, uz prisutnost policijskog službenika.

Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od šest mjeseci.

Propis o načinu provedbe mjere iz stava 1. ovog člana donijet će federalni ministar unutrašnjih poslova u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 12.

Zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici

Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici može se izreći osobi koja je učinila nasilje u porodici ako postoji opasnost da bi ponovo mogla učiniti nasilje u porodici.

U rješenju kojim sud izriče mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici, sud će odrediti mjesta ili područja, te udaljenost ispod koje se učinilac ne smije približiti žrtvi nasilja u porodici.

Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od jedne godine.

Propise o načinu provedbe mjere iz stava 1. ovog člana donijet će federalni ministar unutrašnjih poslova u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 13.

Osiguranje zaštite osobe izložene nasilju

Zaštitna mjera osiguranja zaštite osobe izložene nasilju kojoj je život u opasnosti može se izreći za osobu koja je izložena nasilju radi njene fizičke zaštite i osiguranja da može ostvariti svoja prava ili interese bez straha i opasnosti po ugrožavanje svog života.

Zaštitnom mjerom iz stava 1. ovog člana osobi izloženoj nasilju osigurava se:

1) privremeni smještaj i zbrinjavanje u socijalnim ili drugim centrima (kućama spasa) ili kod drugih porodica, odnosno na drugim pogodnim mjestima,

2) pravo na privremeno izdržavanje iz alimentacionog fonda.

Pri izricanju ove mjere sud za prekršaje izdat će nalog odgovorajućoj ustanovi ili centru da primi na privremeni smještaj i zbrinjavanje žrtvu nasilja do provedbe mjere iz člana 11. ovog Zakona.

Član 14.

Zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju

Zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja može se izreći osobi koja nasilje čini uznemiravanjem ili uhođenjem, a postoji opasnost da bi ponovo mogla uznemiravati ili uhoditi osobe iz stava 1. člana 5. ovog Zakona.

Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od jedne godine.

Propise o načinu provedbe mjere iz stava 1. ovog člana donijet će federalni ministar unutrašnjih poslova u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 15.

Obavezni psihosocijalni tretman

Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana može se izreći učiniocu nasilja u porodici radi otklanjanja njegovog nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da se ono ponovi.

Mjera iz stava 1. ovog člana traje do prestanka razloga zbog kojeg je određena, a ne može trajati duže od dvije godine.

Propise o načinu i mjestu provedbe mjere iz stava 1. ovog člana donijet će federalni ministar rada i socijalne politike, uz saglasnost federalnog ministra zdravstva u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 16.

Obavezno liječenje od ovisnosti

Zaštitnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti sud za prekršaje izreći će nasilnoj osobi koja je nasilje učinila pod uticajem ovisnosti od alkohola, opojnih droga ili drugih psihotropnih supstanci, ako postoji opasnost da se nasilje ponovi.

Mjera iz stava 1. ovog člana određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od dvije godine.

Propise o načinu i mjestu provedbe mjere iz stava 1. ovog člana donijet će federalni ministar zdravstva u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 17.

Izricanje zaštitnih mjera

Zaštitne mjere izriče sud za prekršaje prema mjestu prebivališta žrtve nasilja u vrijeme podnošenja prijedloga za izricanje mjere, odnosno zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

Član 18.

Podnošenje zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera

Zaštitne mjere mogu se izreći na zahtjev osobe izložene nasilju, odnosno njezinog opunomoćnika, ili na zahtjev policije, tužilaštva, organa starateljstva, vladinih i nevladinih organizacija ili po službenoj dužnosti.

Zaštitna mjera iz člana 12. ovog Zakona izriče se po službenoj dužnosti.

Zaštitne mjere iz čl. 11. do 16. ovog Zakona izriču se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od dvije godine, računajući od dana pravomoćnosti rješenja, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Član 19.

Obaveze suda za prekršaje i organa starateljstva

Prilikom izricanja zaštitne mjere sud za prekršaje vodit će računa o svrsi i težini izrečene mjere, njenoj efikasnosti, a, prema potrebi, tu mjeru može zamijeniti drugom zaštitnom mjerom.

Organ starateljstva dužan je voditi evidenciju o izrečenim zaštitnim mjerama u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, pratiti izvršenje, izvještavati sud za prekršaje o izvršenju mjere, predložiti prekid ili produženje ili zamjenu mjere drugom mjerom.

Organ starateljstva dužan je dostaviti sudu izvještaj o izvršenju zaštitne mjere najkasnije u roku od šest mjeseci, a na zahtjev suda, prema potrebi, i ranije.

Ako ocijeni da je neophodno da se žrtva od nasilja u porodici bez odlaganja zaštiti, sud za prekršaje može izreći odgovarajuću zaštitnu mjeru kao samostalnu prekršajnu sankciju po saslušanju učinioca nasilja, ne čekajući okončanje prekršajnog ili krivičnog postupka.

Protiv izrečene zaštitne mjere iz stava 1. ovog člana dozvoljena je žalba u roku od tri dana od dana prijema rješenja, a žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Rješenjem o prekršaju utvrđuje se trajanje zaštitne mjere koja je izrečena nasilnoj osobi i čije trajanje počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja, s tim da se u trajanje mjere uračunava i vrijeme trajanja mjere koja je istekla, ako je mjera bila izrečena po hitnom postupku.

V - KAZNENE ODREDBE

Član 20.

Prekršaj

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM ili kaznom zatvora od najmanje 50 dana kaznit će se za prekršaj službena osoba koja ne prijavi policiji da su učinjene radnje nasilja u porodici iz člana 6. stav 2. ovog Zakona.

VI - ODGOVORNOST ZA NEPOSTUPANJE PO ZAŠTITNIM MJERAMA

Član 21.

Nepostupanje po izrečenim zaštitnim mjerama

Nasilna osoba u porodici dužna je postupiti u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom.

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj osoba koja ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.

Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana dozvoljena je žalba u roku od tri dana od dana prijema rješenja, a žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

VII - ZAVRŠNA ODREDBA

Član 22.

Stupanje na snagu Zakona

Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenim novinama Federacije BiH», a primjenjivat će se istekom roka od šest mjeseci od dana stupanja na snagu.

PREDSJEDAVAJUĆI

DOMA NARODA

PARLAMENTA FEDERACIJE BiH

Slavko Matić

PREDSJEDAVAJUĆI

PREDSTAVNIČKOG DOMA

PARLAMENTA FEDERACIJE BiH

Muhamed Ibrahimović